Trojansko more - Panonsko more u doba antičke Troje


Potop Atlantide , kod nekih imenovan Ogigijevim potopom , je opis podizanja nivoa vode u Panonskom bazenu . Da se to novo nastalo stanje Panonskog mora održalo duži period svedoče debele naslage lesa i peska ispod humusnog sloja iz vremena Vinčanske civilizacije
Sledeći potop koji spminje Platon , samo pod brojem , je neimenovan ! Pre tridesetak godina je došlo do otkrića potopa Crnog mora .

- " Podvodni arheolozi, pod vodstvom Kristine Angelove pronašli su tragove djelovanja ljudske civilizacije u vodama Crnog Mora. Pomagali su joj američki stručnjaci dr,Walter Pitman i dr. Bill Ryan, obojica s univerziteta Columbia. Pronašli su prastare ljudske nastambe na dubinama i do pedeset metara, što im postade golema zagonetka. Ponudili su svoj odgovor sa zaključkom da Crnoga Mora nekada davno nije niti bilo. Postojalo je samo Panonsko More.. " - citat sa nezabilježenog portala .

Daljim istraživanjima je zaključeno da je došlo do naglog podizanja nivoa vode - potopa - u jezeru na mjestu današnjeg Crnog mora . Slanitet vode ukazuje da je u tim dešavanjima došlo do spajanja Sredozemnog i Crnog mora .
- Nesporazuma je bilo pre svega oko datiranja katastrofe ; Rajan i Pitman (1998.) su naznačili godinu 5 600. pre Hr. Drugi geolozi su na osnovu sopstvenih merenja podzemnih struja u Bosforu došli do saznanja da je razmena vodenih masa između Crnog i Mramornog mora bila mnogo ranije . Na dnu Mramornog mora otkrivena je određena forma lokalnog mulja , ( nazvana Sapropel S1 ) , koji sa skoro seizmografskom osetljivošću registruje razliku količine soli u vodi . Merenja su pokazala da se najranije protok vode kroz Bosfor desio pre 9 000-10 000 godina ( Aksu et. al. 2002. ) . " - citat iz knjige - Istorija potopa od Harold Harman
- " Rajan i Pitman su sami - nezavisno od ispitivanja tla tima Akse - analizirali organske ostatke na dnu Crnog mora i povukli svoje ranije datiranje posle ovog najnovijeg ispitivanja . Oni su takođe , ustanovili da je veza između dva mora na Bosforu starija nego što se do tada pretpostavljalo i došli su do datuma oko 6 700. g. pre Hr. " - nastavak citata
- Према 2009 студији Ливиу Гиосан , Флорин Филип и Стефан Цонстатинесцу, [20] ниво у Црном мору пред морског реконекцију је 30 м (100 фт) испод садашњег нивоа мора, уместо 80 м (260 фт) , или ниже, од теорија катастрофе. Уколико се поплава уопште догодила, ниво мора се повећао, а поплављена површина током поновног повезивања значајно је била мања од претходно предложене. Такође се догодило и раније него што је у почетку претпостављено, ц. 7400 БЦЕ, уместо првобитно предложеног 5600 БЦЕ.

Danas smo sve bliži potvrdi da se taj neimenovani potop dogodio pre 9.000 - 10.000 godina . Činjenica da je to i približno vreme nestajanja obnovljenog Panonskog mora ukazuje na moguću povezanosti ta dva događaja . Znači i taj drugi potop se tiče prostora Panonskog bazena , s tom razlikom što je u prvom potopu - potopu Atlantide - obnovljeno Panonsko more , a u ovom drugom - neimenovanom - potopu to se more prelilo u bazen Crnog mora .
 

Potop Atlantide , kod nekih imenovan Ogigijevim potopom , je opis podizanja nivoa vode u Panonskom bazenu . Da se to novo nastalo stanje Panonskog mora održalo duži period svedoče debele naslage lesa i peska ispod humusnog sloja iz vremena Vinčanske civilizacije
Sledeći potop koji spminje Platon , samo pod brojem , je neimenovan ! Pre tridesetak godina je došlo do otkrića potopa Crnog mora , verujemo da ste dobro informisani oko toga .
- " Podvodni arheolozi, pod vodstvom Kristine Angelove pronašli su tragove djelovanja ljudske civilizacije u vodama Crnog Mora. Pomagali su joj američki stručnjaci dr,Walter Pitman i dr. Bill Ryan, obojica s univerziteta Columbia. Pronašli su prastare ljudske nastambe na dubinama i do pedeset metara, što im postade golema zagonetka. Ponudili su svoj odgovor sa zaključkom da Crnoga Mora nekada davno nije niti bilo. Postojalo je samo Panonsko More.. " - citat sa nezabilježenog portala .
Daljim istraživanjima je zaključeno da je došlo do naglog podizanja nivoa vode - potopa - u jezeru na mjestu današnjeg Crnog mora . Slanitet vode ukazuje da je u tim dešavanjima došlo do spajanja Sredozemnog i Crnog mora .
- Nesporazuma je bilo pre svega oko datiranja katastrofe ; Rajan i Pitman (1998.) su naznačili godinu 5 600. pre Hr. Drugi geolozi su na osnovu sopstvenih merenja podzemnih struja u Bosforu došli do saznanja da je razmena vodenih masa između Crnog i Mramornog mora bila mnogo ranije . Na dnu Mramornog mora otkrivena je određena forma lokalnog mulja , ( nazvana Sapropel S1 ) , koji sa skoro seizmografskom osetljivošću registruje razliku količine soli u vodi . Merenja su pokazala da se najranije protok vode kroz Bosfor desio pre 9 000-10 000 godina ( Aksu et. al. 2002. ) . " - citat iz knjige - Istorija potopa od Harold Harman
- " Rajan i Pitman su sami - nezavisno od ispitivanja tla tima Akse - analizirali organske ostatke na dnu Crnog mora i povukli svoje ranije datiranje posle ovog najnovijeg ispitivanja . Oni su takođe , ustanovili da je veza između dva mora na Bosforu starija nego što se do tada pretpostavljalo i došli su do datuma oko 6 700. g. pre Hr. " - nastavak citata
- Према 2009 студији Ливиу Гиосан , Флорин Филип и Стефан Цонстатинесцу, [20] ниво у Црном мору пред морског реконекцију је 30 м (100 фт) испод садашњег нивоа мора, уместо 80 м (260 фт) , или ниже, од теорија катастрофе. Уколико се поплава уопште догодила, ниво мора се повећао, а поплављена површина током поновног повезивања значајно је била мања од претходно предложене. Такође се догодило и раније него што је у почетку претпостављено, ц. 7400 БЦЕ, уместо првобитно предложеног 5600 БЦЕ.
Danas smo sve bliži potvrdi da se taj neimenovani potop dogodio pre 9.000 - 10.000 godina . Činjenica da je to i približno vreme nestajanja obnovljenog Panonskog mora ukazuje na moguću povezanosti ta dva događaja . Znači i taj drugi potop se tiče prostora Panonskog bazena , s tom razlikom što je u prvom potopu - potopu Atlantide - obnovljeno Panonsko more , a u ovom drugom - neimenovanom - potopu to se more prelilo u bazen Crnog mora .
Najstariji datirani nalazi ljudskih nastanbi na lokaciji Lepenski Vir u Đerdapskoj klisuri uz tok Dunava se poklapaju upravo sa tim vremenom 9.000 - 10.000 godina . Da je Panonsko more tada isušeno i da se formirao reljef s tokovima reka približno današnjoj situaciji potvrđuju arheološki nalazi iz Starčeva kod Pančeva , Stublina kod Obrenovca i Vinče kod Beograda .
Iz ovog grafikona prikaza rezultata datiranja nalaza pronađenih na arheološkom lokalitetu Belo Brdo u Vinči kod Beograda , na obali Dunava , vidimo da je taj prostor bio naseljen u vremenu 5.500 do oko 4.400 godine stare ere . Kako to naselje tako i druga naselja iz vremena Vinčanske civilizacije u isto to vreme oko 4.400 godine doživljavaju kraj . Zvanična nauka nema odgovor šta je to prouzrokovalo . Večina otkrivenih arheoloških lokaliteta iz tog vremena su ispod humusnog sloja od 1 - 2 metra debljine , ali Vinčansko naselje se nalazi na dubini oko 10 metara .
Kako se vidi na ovoj fotografiji gornji sloj je humusni 1 - 2 metra debljine , zatim se ispod humusnog sloja nalazi desetak metara lesoidnih naslaga i tek ispod njih se stiže do humusnog sloja u kom su pronađeni tragovi naselja Vinčanske civilizacije . U naučna istraživanja nisu bili uključeni ni konsultovani geolozi i tek 2013. godine , zbog pojave klizišta , prvi put naši geolozi vrše 7 bušotina u ispitivanju terena . Njihove nalaze su objavili u radu :http://www.doiserbia.nb.rs/.../2012/0350-06081273021R.pdf...
Abstract. Landslides threaten Vinča, a world famous archaeological site of Neolithic culture. For this reason, a field investigation and geologic-geotechnical research of the cores of seven exploration boreholes were carried out. A very interesting structural setting was identified. The oldest stratigraphic unit consists of Middle Miocene Sarmatian sediments, which were discovered along the right bank of Danube River and within its riverbed about 300 m upstream from the archaeological site. These Sarmatian strata give evidence that the Danube River eroded the right bank. In addition, within its recent valley, there is a fault zone along which a block on the right bank was uplifted while a block on the left bank of the river that was subsided. All the boreholes passed through sediments of a previously unknown geological formation. It lies unconformably over Sarmatian strip marls and makes the base for Pleistocene loessoid sediments (approx. 10 m under the surface). These sediments were formed in a marsh-lake environment with a strong river influence. According to its superposition, the supposed age of this formation is the Plio-Pleistocene. Above the right bank of the Danube River, there are steep sections where Pleistocene swamp loessoid sediments were found. True loess deposits are not present here, but are in the hinterland of the right bank of the Danube River. The loess delluvium was deposited over the Pleistocene sediments. On the right bank of the Danube River, below the archaeological site, there are the anthropogenic water compacted sands that were previously incorrectly shown on geological maps as alluvial fans.
Verujemo da će vas odlične geologe i vrsne istoričare ovi nalazi obradovati i štošta vam pojasniti .
Iz ključne rečenive ovog rada: - . It lies unconformably over Sarmatian strip marls and makes the base for Pleistocene loessoid sediments (approx. 10 m under the surface). These sediments were formed in a marsh-lake environment with a strong river influence - proizlazi da je neolitsko naselje u Vinči stradalo u potopu oko 4.400. g. pne i da se u tom potopu obnovilo more u Panonskom bazenu. Lesoidni nanosi su talog tog mora, a njihova debljina oko 10 metara ukuazuju na dužinu njegovog trajanja. Naša saznanja ukazuju da taj potop upotpunosti odgovara opisom i lokacijom Dardanovom potopu. Panonsko more je kod nas uobičajeni naziv za vodenu masu u Panonskom bazenu , a i istorijski izvori ga bilježe kao more sa raznim prefiksima. Za to unutrašnje more bismo danas rekli pre da je bilo ogromno jezero . Da mu ne samo naziv mora već i svojstva mora se s pravom pripisuju svedoči jedan njegov stanovnik: MORSKI mekušac DENTALIJUM. O tome smo obavešteni iz ovog naučnog rada:http://www.doiserbia.nb.rs/.../2010/0350-02411060007D.pdf...
Ključni deo ovog naučnog rada su ovi grafikoni na kojima su prikazane dubine u lesoidnom sloju na kojima su pronalažene ljušture morskih mekušaca Dentalijuma , kao i nadmorske visine terena u skorašnjim iskopavanjima.
Materijalne dokaze koji ukazuju na nivo vode od oko 140 metara nadmorske visine i ostala pojašnjenja izneti ćemo vam u nekom budućem susretu uživo , ako za tim budete imali volje i Bog nam da sreće da do susreta dođe.
Znači poslednje Panonsko more se obnovilo u Dardanovom potopu , a delimično nestalo tj. snizio se nivo vode u Deukalionovom potopu. Kako smo u prethodnom odgovoru videli , zna se da se taj potop datira na prelaz iz bronzanog u gvozdeno doba.
Najbolji opis i datiranje tog Deukalionovog potopa smo pronašli u knjizi:
- Dacia Preistorică de
Nicolae Densuşianu:
O altă tradiŃiune, în fond identică cu cea din cronica luî Brancovicî, ni se comunică
din judeŃul Prahova, comuna Habud:
Pămontul acestei teri, ne spune acesta tradiŃiune, maî de mult era acoperit cu apă
si nici odată nu se putea scurge, fiind-că la Marea negră era un munte de petră. Turcii
(Tracii, Troenii?) s'aü apucat, ca se taie acel munte, au săpat 24 de ani si tot n'aü putut
isprăvi, dar a venit un cutremur mare si a rupt acel munte în doue si îndată apa s'a
scurs în mare.
Преноси нам се још једна традиција, у основи идентична оној из Бранковићеве хронике из округа Прахова, општина Хабуд: Земља ове земље, каже нам ова традиција, била је углавном прекривена водом и никада се није могао исушити, јер је на Црном мору била планина од камена. Турци (Трачани, Тројанци?) Почели су да секу ту планину, копали су 24 године и још увек нису могли завршио је, али је дошао велики земљотрес који је ту планину поцепао на два дела и одмах воду исцурило у море.
Troja je osvojena 1183. g. pne i Trojanci su 24 godine nešto radili i onda 1159. g. pne zbiva se Događaj u kome bivaju uništene Plegade - pregrada, brana ( Gvozdena kapija ) što je prouzrokovalo znatno sniženje vodostaja u Okeanu Potamosu - Panonskom moru .
Ostaci te brane poznati pod nazivom Bakarni pragovi su i dalje održavali malo more sa nivoom vode od oko 95 metara nadmorske visine .
O vremenu i izvršiocu njihovog probijanja - uklanjanja postoje brojna narodna predanja:
-
Am audit din betrâni, că pămintul, care l locuim noî, ar fi fost o mare de apă si numai

la munŃi aü locuit nisce omeni s ë l b a t i c î , pre cari i-aü bătut strămosii nostri

si ne-aü asedat pre noi aicea. Imperatul nostru Traian aü slobocjit apa de aici la Baba c a i a.
Од старих људи сам чуо да би земља у којој живимо била само море воде у планинама су живели неки људи са земље, пре којих су их наши преци тукли и поседоше нас овде. Наш цар Трајан пустио је воду одавде на Баба ц а и а.

Dacia Preistorică de

Nicolae Densuşianu

apărută pentru prima dată în

BUCUREŞTI

Institutul de Arte Grafice „CAROL OÖBL", S-sor loan St. Rasidescu

16, STRADA PARIS, (fostă Doamnei), 16

1913.

Milenko Guzvica
Da posvedočim o legendi koju ste ispričali u nekoj emisiji . Deda mi je ispričao da je Trojan prokopavao Djerdap da bi isušio more . Sin ga je opomenuo da će voda probiti i potopiti radnike , a on ga je ubio da ne bi čirio paniku. On je , doduše , pričao o Trojanu kao našem caru zajedno sa onom pričom o kozijim ušima .
ILIJA
HVALA !
Gde je živeo tvoj deda ?

U SREMU , INAČE SE PORODICA DOSELILA IZ MLETAČKE DALMACIJE OKO 1780
ILIJA
Bravo ! Znači to predanje je bilo šire poznato , ne samo u dolini Peka !
Saša Sitarica
Meni je otac pricao da je car Trojan probio Djerdap.Dok sam bio mali ja sam verovao,a posle odbacio,medjutim..
- Još jedna divna potvrda o predanju Trajanovog probijanja Đerdapa , ovaj put sa Tamnave !
Danica Đokić zabeležila je verovanje rasprostranjeno u slivu reke Pek da je car Trojan probio Đerdap da bi isušio PANONSKO MORE i omogućio ljudima da dopru do zlata iz nanosa reke Pek i njenih pritoka .
  • Danica Đokić , Ispiranje zlata u slivu Peka , str. 148.
Citat iz Atlantida u Srbiji Ranko Jakovljević , str. 118
Zanimljivo verovanje koje nam govori :
1. O znanju za postojanje Panonskog Mora u Antičko vreme !
2. Iz Strabonovog i Ovidijevog svedočenja znamo da je More , sa sniženim nivoom vode sa 140 m nm visine na 95 m nm visine , još tu u vreme dolaska rimljana . Verovanje ukazuje da je netko nakon toga preduzeo radnje na uklanjanju prepreka u Đerdapskoj Klisuri u cilju njegovog isušivanja .
3. Navodi se car Trojan kao taj koji je probio Đerdap i time isušio Panonsko More . Iz istorijskih izvora smo obavešteni upravo o takvim radnjama cara Trajana !
4. Nameće se zaključak da je car Trojan - car Trajan i da je upravo on taj koji je oko 100 godine naše ere produbio Đerdap i time omogućio isušivanje i nestanak Panonskog Mora - Ponta - Okeana Potamosa !
I sada nakon otkrića predanja očuvanih u Rumuniji , a zapisanih u knjizi Praistorijska Dacia od Nicolae Densusianu koja je pisana 1913 godine, imamo potvrdu :
  • Da je car Trojan u našim predanjima rimski imperator Trajan !
  • Uz to saznajemo i tačnu lokaciju gdje je to car Trajan probio Đerdap , u reonu Babakaja tj. na samom ulazu u Đerdapsku klisuru . Baš na mjestu gdje je u Argonautici opisana čudesna brana, pregrada - PLEGADA!
  • Na karti vidimo to malo Panonsko more sa nivoom vode od 95 metara nadmorske visine kakvo je bilo dok car Trajan nije uklonio Bakarne pragove - probio Đerdap i tako ga isušio!



 
Trajana od sada ovako zamišljam:

1612194759616.png

:D
Malo šale nije na odmet. :)
 
HERKULOVI STUBOVI - KRAJ PLOVIDBE
КСВИ. ХПАКАЕ02 СТ ХААИ. - ХЕРКУЛОВЕ КОЛОНЕ.
1. В ецх иле тра д итиу н л о Херкуловим колонама.
У грчко-римској антици сећао се два месеца
позната имена праисторијског света звана 'илфав.Кссоц ат ^ Ксаи сеу Цолум-
Херкула, а који су се налазили поред планинског теснаца у тим деловима
западно од Хомеровог океана.
О пореклу и одредишту ових колона које су кружиле у антици
две верзије.
Према само једној унци ових традиција, чувене Херкулове колоне су биле
једноставни спомен споменици, „лаборум Хцрцулис метае“.
Херкулес је, како нам говори Плиније, дошао на ова места,
и зато што су овде планине обе стране биле заједно, густи усек
ланац, отворио непропусност и пустио море које је било да тече унутра
отворен. у знак сећања на ову експедицију и њена непролазна дела,
генији су дали име Херкулове колоне двема планинама, које су се формирале
затезање овде 1).
Према другој традицији, такође сличној старој, коју представља песник
Али Херкулове колоне били су само једноставни изрази, се ме
океанске пловидбе и путовања копном.
Херкул је, пише Пиндар, ставио ове колумне као позната сведочанства
за крајњи рок пловидбе, будући да је поднео мон-
морских потока (да би море било пловно), пажљиво је проучио жалбене бродове
текао до краја пута и значио одједном (пиин мете)
и земљиште; Иза ових колона, ни мудри ни импровизовани
зуби, не могу прећи 2).
и) п иих Х пп Н. ни. Проем. : Прокимис аутем фауцибус утринкуе импосити монтес цоер-
цент цлаустра: А била Африцае, Еуропае Цалпе, лаборум Х црцу лис м етае. Куам аб
цаусам индигенае цолум нас еју с деи воцант, цредунткуе перфоссас екцлуса антеа ад-
мисиссе мариа, ет рерум натурае мутассе фацием. - Мелае либ. И. ц.5: Демде ест монс
праеалтус, еи куем ек адверсо Хиспаниа аттоллит, објецтус: хунц Абилам, илиум Цалпен
воцант, Ц олум нас Х ерцу лис утрумкуе. Аддит фама номини фабулам, Х ерцу лем ипсум
јунцтос олим перпетуо југо д ирем иссе цоллес, аткуе ита екцлусум антеа мол монт.ум
Оцеанум, ад куае нунц инундат, адмиссум.-Уп. Диодори Сиц. 1. ИВ. 18. 4, -Страбон.с 1. Х Л 5.
’) Пимлари Нем. ИИИ. стихови 19-20; ИВ. ст. 69-70 - Олимп. ИИИ. в. 46-48.-П итх. ИИИ. в. 2 2 .-
Истхм. ИИИ. в. 30.
398 м о н у м е н т е л е п р е и с т о р и ц е а и. е д а ц и е и.
Овде је то био случај, али крајњи крај пловидбе старим Океаном, тј
како пише Сцилак, поред Херкулових колона лежале су из а
још једна стена од којих су неке погодили таласи,
ер други сакривени испод површине воде »).
Географски положај ових колона, као што је приказано у
пророка и из неких аутентичнијих топографских описа, било је у
рани дани познате снажне историје.
Међутим, касније, када је пловидба отвореним морем пролазила морем,
Пелазги под феничанским царством, када је био Хомеров океан
основана са спољним морем и Пиринејским океаном, прави положај
Године Херкулова светла постала су загонетна за грчки свет
јужне земље. Та географска нејасноћа тада је чинила велики део
од грчких аутора претпоставља се да су Херкулове колоне биле, бр
близу Пелазгијског океана, седишта теогоније, али у близини Иберијског океана, који
иначе су комерцијалном свету почеле бити познате само касне снаге
из источних делова Медитерана.
Тако је у грчку књижевност уведено опште уверење да су Колоне
Херкулова чуда су сигурно била у тесном Медитерану
између Шпаније и Мауританије, а пошто их није било
дикција, нема споменика у вези са Херкулом, име Колоне је изгубљено
примењивао (против свих старих обичаја) на два рта Европе
одећа и Африка, северна се зове Цалпе, јужна
Абила.
Ова транспозиција Херкулових колона из Хомеровог океана
до Пиринејског океана тада унео огромну забуну у географију, етно-
правопис и историја анте-херодотског времена.
Планине и реке, острва и језера, народи и градови, легенде и догађаји
историјски, расељени из источних делова Европе и бачени на даске
географске одлике западног екстремитета 2).
Из века у век грешке су се множиле и измишљотине неких састављача
и песници, на Херкуловим колонама у Медитеранским теснацима, глава а
географски карактер.
>) Сцилацис Пери плус, §. 112.
2) Радознали доказ у том погледу даје Козмографија Иулиу Х онориу.
После ове расправе о сколастичкој географији, састављене у сек. В-ВИ, без реда, без критике,
али која у великој мери сумира теорије старијих аутора, планина Хем и Р х од оп е,
провинција Мезија, Сарм атии, Б астарн ии и Ц арпии сматрани су делом
из региона О цеан у лу и оццид е н та л. М онтес ку ос ха победити океа н у с о кцидни е н талис
монс Пиренееус .... монс Хаем ус, м онс Р х о д о п е .... П ров ин циа с куас
XVI. HPAKAE02 ST HAAI. - COLUMNELE LUI HERCULE.
1. V ech ile tra d iţiu n l despre Colum nele lui Hercule.
în anticitatca greco-romană sc păstrase o reminiscenţă despre doue mo-
numente celebre ale lumii preistorice numite 'ilfav.Xsoç at^Xai séü Colum-
nele lui Hercule, şi cari se aflau lângă o strimtóre de munţi în părţile
de apus ale Oceanului homeric.
Despre originea şi destinaţiunca acestor columne circulaţi în anticitate
doue versiuni.
După uncie din aceste tradiţiunl, faimósele columne ale lui Hercule erau
simple monumente comemorative, «laborum Hcrculis metae».
Hercule, după cum ne spune Plin iu, ajunsese până în locurile aceste,
şi fiind-că aici munţii din amêndôue părţile eraţi împreunaţi, densul a tăiat
catena, a deschis strimtdrea şi a lăsat se curgă în lăuntru marea, care era
eschisă. în memoria acestei espediţiunî şi a faptelor sale neperitdre, indi-
genii au dat numele de Columnele lui Hercule la cel doi munţi, ce formézâ
strimtdrea de aci 1).
După o altă tradiţiune, tot asemenea de vechia, representată prin poetul
Pin dar, Columnele lui Hercule eraţi numai simplii termini, séü me te
ale navigaţiunil pe Ocean şi ale călătoriei pe uscat.
Hercule, scrie Pindar, a pus aceste columne ca nisce mărturii celebre
pentru terminul estrem al navigaţiunil, fiind-că el a supus mon-
ştrii marini (spre a face marea navigabilă), el a scrutat vadurile apeloi
curgătdrc până la capătul drumului şi a însemnat tot-o-dată (piin mete)
şi pămentul; ér dincolo de aceste columne nici cel înţelepţi, nici cel impru-
denţi, nu mal pot străbate 2).
î) p iíh H pp N. ni. Proem. : Proximis autem faucibus utrinque impositi montes coer-
cent claustra: A bila Africae, Europae Calpe, laborum H crcu lis m etae. Quam ab
causam indigenae colum nas eju s dei vocant, creduntque perfossas exclusa antea ad-
misisse maria, et rerum naturae mutasse faciem. - Melae lib. I. c. 5: Demde est mons
praealtus, ei quem ex adverso Hispánia attollit, objectus: hunc Abylam , ilium Calpen
vocant, C olum nas H ercu lis utrumque. Addit fama nomini fabulam, H ercu lem ipsum
junctos olim perpetuo jugo d irem isse colles, atque ita exclusum antea mole mont.um
Oceanum, ad quae nunc inundat, admissum.-Cf. Diodori Sic. 1. IV. 18. 4,-Strabon.s 1. H L 5.
’) Pimlari Nem. III. v. 19-20; IV. v. 69-70. - Olymp. III. v. 46-48.-P yth. III. v. 2 2 .-
Isthm. III. v. 30.
398 m o n u m e n t e l e p r e i s t o r i c e a i . e d a c i e i .
Aici era aşa dar terminul estrem al navigaţiuniî pe vechiul Ocean, fiind-că
după cum scrie Scylax, lângă columnele lui Hercule se întindea de la un
ţermure la altul o făşiă de stâncî, dintre cari unele erau isbite de valuri,
ér altele ascunse sub suprafaţa apei »).
Situatiunea geografică a acestor columne, după cum resultă din sentcn-
tiele oraculelor şi din unele descrieri topografice mai autentice, a fost în
primele timpuri ale istoriei forte bine cunoscută.
Mai târdiü însă, când navigaţiunea pe apele cele mari a trecut din mâ-
nele Pelasgilor sub imperiul Fenicienilor, când Oceanul homeric a fost con-
fundat cu marea esternă séü cu Oceanul iberic, adevërata posiţiune a Co-
lumnelor lui Hercule a devenit enigmatică pentru lumea grecéscâ din păr-
ţile meridionale. Acéstâ obscuritate geografică a făcut apoi pe o mare parte
din autorii grecescî se presupună, că Columnele lui Hercule se aflau, nu
lângă Oceanul pelasgic, séü al teogonieî, ci lângă Oceanul iberic, care de
altmintrelea numai forte târdiü a început se fie cunoscut lumii comerciale
din părţile de resărit ale Mediteraneî.
Ast-fel se introduse în literatura grecéscâ credinţa generală, că Columnele
cele miraculóse ale lui Hercule trebuiau să se afle la strimtórea Mediteraneî
dintre Spania şi Mauritánia, şi fiind-că în aceste părţi nu esistaü, nici tra-
diţiunî, nici monumente privitóre la Hercule, numele de Columne a lost
aplicat (în contra tuturor usurilor vechi) la cele dóue promontóre ale Eu-
ropei şi Africeî, cel din partea de nord fiind numit Calpe, ér cel de sud
Abila.
Acéstâ transposiţiune a Columnelor lui Hercule de la Oceanul homeric
la Oceanul iberic aduse apoi o confusiune enormă în geografiă, în etno-
grafia şi istoria timpurilor ante-herodotice.
Munţi şi rîurî, insule şi lacuri, popóre şi oraşe, legende şi evenimente
istorice, fură dislocate din părţile de răsărit ale Europei, şi aruncate pe tablele
geografice ale estremuluî occident 2).
Din secule în secule erorile se multiplicară, şi ficţiunea unor compilatori
si poeţi, despre Columnele lui Hercule la strimtorile Mediteraneî, capetă un
caracter geografic.
>) Scylacis Peri plus, §. 112.
2) O probă curiósa în acéstâ privinţă ne ofere C osm ogra p h ia lui Iuliu H onoriu.
După acest tractat de geografiă scolastică, compilat în sec. V-VI, fără ordine, fără critică,
dar care resumă în mare parte teoriele unor autori maî vechî, munţii Hem şi R h od op e,
provincia M oesia, Sarm aţiî, B astarn iî şi C arpii eraü consideraţi ca făcând parte
din regiunea O cean u lu i occid e n ta l. M ontes qu os habeat ocea n u s o ccid e n ta lis
mons Pyrenaeus .... mons Haem us, m ons R h o d o p e .... P rov in cia s quaş
 
PANONSKO MORE - OCEANUS POTAMUS
Панонска низија, каква је позната, била је касна у доба неолита,
покривен морем слатке воде, која се простирала од источних Алпа
све до трансилванских Карпата и чији је ниво био много већи од
као Црног мора. Карпати и Балкан били су у а
равнога врата једни с другима, и раздвојише слатко и бело море
црно море.
Римски становници у близини Гвоздених врата такође нам кажу да је а
једном када су планине у сред ноћи и на средини пролаза формирале а
непрекинута орографска линија, и да је Дунав у ова времена имао свој ток
кроз Србију код Милановаца и вратио се у долину Тимока у кориту реке
то је то '). Друга традиција из Баната говори нам да је цар
Адриан (према другој тројанској варијанти), пресекао је стене из Рушаве, и
проузроковала да се вода која је прекривала равнице Баната улива у Црно море ') •
у д иген а е колу м н ас ејус д еи воцант, цред у н тк у е п ерфосса с екцлу са антеа
а дм исиссе м ариа ет рерум натурае м утассе фацием. - Мелае либ. И. 5: хунц
Билам, иллум Ц алпен воцант, цплум нас Х ерцу лис утрумкуе. Аддит фаме номинис
фабулам, Х ерцу лем ипсум ју н цто с олим п ерп ету о ју г о д ирем иссе цоллес, аткуе
ита екцлусум антеа моле монтиум Оцеанум, ад куае хуне инундат, иммиссум. Уп.
Диодори Сицули либ. ИВ. 18. 4. - Паусанија (ВИИИ. 14. 3) још се сећа једног старца
канал (ров) у Аркадији, дугачак 50 степени, који је, како је речено, направио Херкул
за извођење реке О лбиос.
и) Народна традиција сакупљена у селу Г у ра-Ваии близу Гвоздених врата.
*) Аст-фел Лукас Илие скрипта (Миттхеилунген дер к. К Централ-Цоммисион зур Ерфор-
сцхунг унд Ерхалтунг дер Бауденкмалер. Кс Банд стр. КСКСКСИВ): Дие Натионал-Уеберлие-
ферунг сагт: К аисер А дриан (вахрсцхеинлицх ницхт Хадриан) хабе беи Р есев е (Орсова)
дие Фелсен дурцхброцхен унд дас Вассер (алс дие Бан а тер Ебене дас веиссе одер
суссе Меер аусмацхте) ин дас сцх в арзе М еер аусгелассен. - Још једна традиција дм
Општина М аидан у Банату: «Чуо сам од старешина да ће бити земља у којој живимо
било је море воде и само у планинама су живели неки дивљи људи, које сам И.
тукли наше претке и ставили су нас овде. наш цар Т роиа н ослободио
вода овде на Б абакаји (Аур. Иана и Софр. Лиуба). - Треба напоменути да у легендама
Јужних Словена, па чак и румунског народа, Х ерцу се често појављује
или под именом «Т роиан». Тако у румунској коледи, коју нам саопштава учитељ.
И. Симионесцу (кукуруз. Цидра-Раду-Вода, ј. Браила) читали смо следеће стихове:
Тај Т р о и а н моћни
добра храна за коње
добар коњ и хрт,
с’ун венет соимел;
четвртак јутро
ла венат, јер сам уморан. . .
Овде «Т роиан воин ицу л», као што ћемо касније видети из других румунских легенди,
он је једна те иста праисторијска личност са Јованом Иорг ов а н сеу Херцуле. упоредни
рез и варијанте из следећег поглавља КСВИИ. - Херкул са епитетом ИСгуоц
(са планине И д а, сеу Т р о и а н) била је позната и у антици (Паусанија, В. 8. 1. ВИИИ.
31. 3). - После Хомерове Илијаде (КСИВ. 250) Херкул је такође водио рат са Тројом.
428 ПРАИСТОРИЈСКИ СПОМЕНИЦИ ДАЦИА.
Заиста, теснац који се зове Дунавска клисура представља нам ово!
у различитим њеним деловима изглед, не природне ерозије, већ а
сечење планина или грандиозна дела праисторијског човека *).
Међутим, ни у ком случају није стара традиција сечења оближњих планина
Херкулове колоне не могу се применити на ускост Гибралтара, између
Европи и Африци. Овде је ширина канала чак и на месту највећег седла
Удаљеност је 13 километара, тако да овај велики Босфор између Европе и
Африка се не може сматрати делом рушења генија и
људске руке!
Câmpia Pannonică, după cum seim, a fost până târdiü în epoca neolitică,
acoperită de o mare de apă dulce, care se întindea de la Alpiî orientali
până lângă Carpaţiî Transilvaniei, şi al căreia nivel era mult mai ridicat de
cât al mării negre. Carpaţiî şi Balcanii se aflau în aceste timpuri în o le-
gătură directă unii cu alţii, şi ei despărţiau marea cea dulce séù alba de
marea négrâ.
Locuitorii romani de lângă Porţile-de-fer mai povestesc şi astă-di, că o-
dată munţii din partea de medă-nopte şi de médâ-di a strimtorii formau o
liniă orografică neîntreruptă, şi că Dunărea în aceste timpuri î-şi avea cursul
sëü prin Serbia pe la Milanovaţ şi se întorcea pe valea Timocului în albia
sa de astă-di ‘). O altă tradiţiune din Bănat ne mai spune, că împăratul
Adrian (séü după altă variantă Troian), aü tăiat stâncile de la Ruşava, şi aü
făcut ca apa, ce acoperia şesurile Banatului, së se scurgă în Marea négrâ ')•
in d igen a e colu m n as ejus d ei vocant, cred u n tq u e p erfossa s exclu sa antea
a dm isisse m aria et rerum naturae m utasse faciem . — Melae lib. I. 5: hunc
A bilam , illum C alpen vocant, cplum nas H ercu lis utrumque. Addit fama nominis
fabulam, H ercu lem ipsum ju n cto s olim p erp etu o ju g o d irem isse colles, atque
ita exclusum antea mole montium Oceanum, ad quae hune inundat, immissum. Cf.
Diodori Siculi lib. IV. 18. 4. — Pausania (VIII. 14. 3) încà amintesce de un vechiü
canal (şanţ) în Arcadia, lung de 50 stadii, ce a fost făcut, după cum se spunea, de Hercule
pentru derivarea rîuluï O lbios.
î) Tradiţiune poporală culésâ în satul G u ra-V ăii de lângă Porţile-de-fer. ri şi ne-aü aşedat pe noi aici. împăratul nostru T roia n a slobodit
apa de aici la B abacaia (Aur. Iana şi Sofr. Liuba). - Este de notat, că în legendele
poporale ale Slavilor meridionali şi chiar ale poporului român, H ercu le figurăză adese
ori sub numele de «T roian». Ast-fel într’o colindă română, ce ni se comunică de înv.
I. Simionescu (corn. Cidra-Radu-Vodă, j. Brăila) cetim următorele versuri:
Că T r o i a n voinicul
bun cal hărănesce
bun cal şi-un ogar,
ş’un vênët şoimel;
Joi de diminătă
la vénát, că-mi ăsă . . .
Aici «T roian voin icu l», după cum vom vedé mai târdiü şi din alte legende române,
este una şi aceeaşi personalitate preistorică cu Iovan Iorg ov a n séu Hercule. Compa-
rézâ şi variantele din capitulul următoriu XVII. — Un Hercule cu epitetul de ’ISguoç
(de la muntele I d a, séü T r o i a n) era cunoscut şi anticităţii (Pausania, V. 8. 1. VIII.
31. 3). - După Iliada lui Homer (XIV. 250) Hercule mai avuse şi un rësboiü cu Troia.
428 MONUMENTELE PREISTORICE ALE DACIEI.
întru adevăr strîmtorea numita Clisură a Dunării ne presintă şi astă-d!
în diferite părţi ale sale aspectul, nu al unei erosiunî naturale, ci al unei
tăieri de munţi séü opere grandiose a omului preistoric *).
In nici un câs însă, vechia tradiţiune despre tăiarea munţilor de lângă
Columnele lui Hercule nu se póte aplica la strimtórea Gibraltaruluî, dintre
Europa şi Africa. Aici lărgimea canalului chiar şi la punctul şeii cel maî
ângust este de 13 chilometri, ast-fel că acest mare bosfor dintre Europa şi
Africa, nu póte fi considerat ca o lucrare de demolare a geniului şi a
mânilor omenesc!
 
Научни рад професора Mervyn David Waldegrave Jeffreys, јужноафричког антрополога који налази бројне примере помена кукуруза пре Колумба и нелогичности у његовој брзини ширења итд.
Columbus and the Introduction of Maize into Spain. - It is generally assumed, and of strict purpose I say assumed, because there is no evidence that he did so, that Columbus was the firsto introduce maize into Spain. An examination of contemporary accounts and of contemporary evidence does not support the contention that Columbus first introduced maize into Spain. Mangelsdorf and Reeves (1939, p. 7) write: "... on November 5, 1492, two Spaniards whom Christopher Columbus had delegated to explore the interior of Cuba returned with a report of 'a sort of grain they call maiz which was well tasted, bak'd, dry'd and made into flour'. And so was introduced to the white man a plant which has since become, from the standpoint of total production, the second most important food plant of the world ..." This account, on the face of it, appears to be the European's first introduction to maize. Is it ? If it is, why is the earliest name in Spain for maize, Trigo da Turkina and not "maize", or "Indian corn" ? Why also does Bonafous state that according to Vitrebo, maize was first introduced into Spain by the Arabs, who were also called Turks ? Columbus returned from his first voyage on the 4th. of March 1493. Peter Martyr d'ANGHERA reported in the Ides of November, 1493 to Cardinal Ascanio Sforza an account of Columbus' discoveries. In it he describes the use of maize by the islanders of the West Indies. As ambiguities have arisen over MacNutt's translation of Peter Martyr's Latin text I shall quote the Latin and then give MacNutt's translation followed by one specially done for me by Mr. Thorpe of the Classics Department of the University of the Witwatersrand where this article is being written. "Panem et ex frumento quodam panico, cuius est apud Insubres et Granatenses Hispanos maxima copia, non magno discrimine conficiunt. Est huius panicula longior spithama, in acutum tendens, lacerte fere crassitudine. Grana miro ordine a natura confixa, forma et corpore pisum legumen semulantur : albent acerba : ubi maturuerunt, nigerrima efficiuntur : fracta, candore niuem exuperant : maizium, id frumenti genus appelant." MacNutt (1912, I, p. 64) translates the above as follows : "The islanders also easily make bread with a kind of millet, similar to that which exists plenteously amongst the Milanese and Andalusians. This millet is a little more than a palm in length, ending in a point, and is about the thickness of the upper part of a man's arm. The This content downloaded from 146.201.208.22 on Thu, 10 Dec 2015 23:37:01 UTC All use subject to JSTOR Terms and Conditions 428 Analecta et Additameiita AutUrupos su. iy55 grains are about the form and size of peas. While they are growing, they are white, but become black when ripe. When ground they are whiter than snow. This kind of grain is called maiz." On the assumption that MacNutt's translation is accurate what can be meant by the words "... a kind of millet similar to that which exists plenteously among the Milanese and Andalusians." If maize had not yet reached the Old World with what grain then growing plenteously in Milan and in Andalusia could maize be similar ? It could not be sorghum because that was a grain common throughout the Iberian peninsula and not confined to Milan and Andalusia nor is it in any way similar to maize. I maintain that MacNutt's translation is not an accurate one and that what Peter Martyr is saying is that grains cultivated in the West Indies and in Milan and Andalusia are the same except that the West Indian grain is black when ripe whereas that in Milan and Andalusia is not. As a youngster in Mafeking in 1902 and in Southern Rhodesia in 1903 I often saw blue black maize as part of the crop grown by the Bantu. Mr. David Forbes, of Atholl farm, New Amsterdam, Eastern Transvaal, when I was there in December 1950 remarked he had planted, as an experiment, this blue black maize which he obtained from local natives and found it would grow under trees provided the shade was not too dense. Mr. Thorpe's translation is the more accurate and runs as follows : "They also make bread without great difficulty from a certain millet grain of which there is great abundance among the Insubres (Milanese) and the Granatenese (Andalusians) in Spain. This grain has a pod longer than the span of a man's hand, extending to a point, in thickness about that of a man's upper arm. The grains are fastened to-gether in a remarkable arrangement by their nature, and in form and size compare with peas : while unripe they are white : when they have ripened, they become deep black : when ground they surpass snow in whiteness : they call that kind of grain, maize." There is Peter Martyr in 1493 six months after the return of Columbus from his first voyage stating that maize already flourished in Andalusia and in Milan but that the West Indian maize was black whereas to the best of our knowledge that in Andalusia and Milan was not, otherwise these would be no object in drawing attention to the dark coloured, Caribbean maize. Columbus, as I shall point out, confirms Peter Martyr's statement about maize growing profusely in Andalusia. Note however that there is no mention by either Columbus or by Peter Martyr that any maize had been brought back from the West Indies. It is during Columbus' second voyage that mention of the bringing back of maize occurs. Peter Martyr d'ANGHERA (1912, I, 84) in MacNutt's translation reporting to Cardinal Ascanio Sforza the return to Spain of some ships from Columbus' second voyage, writes : "My messenger will also deliver to Your Eminence some of those black and white seeds out of which they (the West Indians) make bread. Fare you well. From the Court of Spain, the third day of the Calends of May 1494." Further on (p. 307) he refers to this maize bread as similar to "Milanese bread". Now Columbus left for his second voyage on 24. 9. 1493 and returned on 11. 6. 1496 so that it is clear that he had sent back a vessel in 1494 and it was this vessel that brought the dark and white maize grains to Peter Martyr. Columbus sailed on his third voyage from Spain on 30. 5. 1498. It was during that voyage that he writes a letter mentioning maize for the first time, but his statement is so ambiguous that one cannot tell whether he means he brought maize from the West Indies to Spain or from Spain to the West Indies. This letter according to Jane (1933, II, pp. IXXXV, 22, 23) : , ... was despatched from Española on the 18th. of October 1498', and describes the discovery of Trinidad. In this letter occurs the following Spanish text with Jane's translation : "... y vino de muchas maneras, blanco y tinto, mas no de uvas, deve el de ser de diversas maneras, uno de una fruta y otro de otra ; y asimismo deve de ser d'elio de mahiz, que es una simiente que haze una espiga como una maçorca, de que llevé yo allá, y ay ya mucho en Castilla ; y parece que aquel que lo tenía mejor, lo traya por mayor excelencia y lo dava en gran precio ..." Jane's translation runs ; This content downloaded from 146.201.208.22 on Thu, 10 Dec 2015 23:37:01 UTC All use subject to JSTOR Terms and Conditions Analecta et Additamenta 429 "... and wine of many kinds, white and red, but not made from grapes ; the wine must be made from fruits of different kinds, some from one fruit and some from another, and also some of it may be made from maize, which is a plant bearing an ear like an ear of wheat, some of which I brought home and there is now much in Castile. It seems that the best is regarded as most excellent and has great value." The late Mrs. Mackay of the Gubbin's Library, University of the Witwatersrand, drew my attention to an ambiguity that lurked in this passage. It is evident that something is awry in Jane's translation of the Spanish words :" . . . de que llevé yo allá, y ay ya mucho en Castilla .. . " The literal translation is : "... of which I collected some there and there is now much in Castile . . . " It is clear that the words "de que llevé yo allá" are ambiguous. To what locality does "there" refer in "I collected some there" - to Castile or to the West Indies - which ? So ambiguous are these words that Major's translation of the same passage is the opposite of Jane's. Major (1847, p. 122) writes : "... y hicieron traer pan, y de muchas maneras frutas évino de muchas maneras, blanco é tinto, mas no de una fruta y otro de otra : y asimismo debe de ser dello de maiz, que es una simiente que hace una espiga como una mazorca de que llevé yo allá, y hay ya mucho en Castilla." Major's translation runs : "... wine both white and red, not made of grapes, but apparently produced from different fruits. The most reasonable inference is, that they use maize, which is a plant that bears a spine like an ear of wheat, some of which I took with me from Spain, where it grows abundantly." The matter of the ambiguity in the words :"... de que llevé yo allá etc." was referred to the British Museum, and C. B. Oldham, Principal Keeper, very kindly replied on 1.6. 1951 as follows : "The Museum's Spanish expert informs me that he does not feel competent to answer your question. He says, however, that though the Spanish text you quote is very ambiguous, most authorities are of the opinion that Columbus brought back maize with him from the New World to the Old. He makes the further point that the fact that Columbus describes maize indicates that it must have been something new." The words: "... y ay ya mucho en Castilla, etc." require investigation. They occur in a letter written in October 1498 in the West Indies. Columbus had left Spain in May of the same year, consequently this statementhat "... there is now much (maize) in Castille" must be information he possessed before he left Spain in 1498 but Peter Martyr in November 1493, six months after Columbus' return on his first voyage had made the same statement that not only was there plenty of maize in Andalusia which lies just south of Castile but there was also plenty of it in Milan. Peter Martyr was from Milan and so would know. Consequently the ambiguity cannot be resolved for it is equally possible that Columbus took maize from Spain to the West Indies as that he brought maize from the West Indies to Spain. The question of this ambiguity in the text of Columbus' letter cannot therefore be resolved. What is clear is that one of his ships in 1494 brought maize to Spain where according to both Peter Martyr and to Columbus it was apparently already grown in quantities. Is there any other evidence that maize was in the Old World before Columbus' ship brought it to Spain in 1494 ? There is a considerable amount. The Portuguese navigator, Valentin Fernandes, between 1506 and 1510 wrote a description of the coasts of Guinea including that of the isle of San Tomé in the Gulf of Benin. The text of his description with a French translation by Monod, Teixeira and Maun y appeared in 1951 and from it (p. 137) the following English version is given : "Milho zaburro flourishes here (San Tomé) ; only in 1502 was it sown ; for before that it was always transported by boat from Guinea." I shall show that milho zaburro is maize and here is Fernandes stating it was an export crop before 1502 from Guinea. So here in Guinea before 1502 it flourished exceedingly as it flourished in Spain and Italy. Blake (1942, I, p. 149) translating from an unknown Portuguese pilot who wrote circa 1540 about the island of Santiago, one of the Cape Verde islands, writes : "At the beginning of August they begin to sow grain, which they call zaburro, or, in the West Indies mehiz (maize). It is like chickpea, and grows all over these islands and This content downloaded from 146.201.208.22 on Thu, 10 Dec 2015 23:37:01 UTC All use subject to JSTOR Terms and Conditions 430 Analecta et Additamenta Anthropos so. 1955 all along the African coast, and is the chief food of the people." There is no mistaking that zaburro means maize. Soares de Sousa (1587, p. 162) writes : "Dá-se autro mantimento, em todo o Brazil, natural da mesma tena, a que as indios chamam ubatim, que é o milho de Guiné, que em Portugal chaman zabiirro. . . " Now "milho de Guiné" is still in Brazil the name for maize. Finally the "Novo Dicionário da Lingua Portugesa" published by Livaria Bertrand, Lisboa 1937 gives "Zaburro adj. Diz-se de una Variedade de milho Indiano," and "Indian corn" another name for maize. Ramusio in his "Delle Navigationi e Viaggi" of which the first volume was published in 1550 quotes a letter written by one Corsali describing Madagascar in 1514-15. The relevant passage is : "During our stay at Mozambique, we found two small Portuguese vessels, which came from the island of St. Lawrence (Madagascar) . . . Here are likewise silver, ambergris, ginger, Turkey corn and cloves. . . The harbours are under the command of Moors, who, with cotton cloth and other merchandise of India, come and purchase the produce of this island." It was first seen in the distance in 1500 by Diago Diaz and first discovered by Ruy Pereira Coutinho and Fernao Soares in 1506, yet in 1514 this island is exporting maize or Turkey corn as a commercial crop. The Italian, Pigafetta, who accompanied Magellan round the world reports the presence of maize. In Robertson's (1906, pp. 45, 187) translation one finds that Pigafetta was off the coast of Brazil in 1519 and among a collection of words used by theVerzin Indians is maiz which Pigafetta records and translates as miglio. In 1521 Magellan's ships were off the eastern side of the Philippine islands. These navigators were the first Europeans to reach them. There they found an Arab who warned the inhabitants against these Europeans. Pigafetta collected the local native words for commodities offered for barter by these Philippine islanders and among them is the word humas for a grain which Pigafetta seeing with his own eyes translates as al miglio, the word he had previously used for maize. There is thus good European documentary evidence to discredit the idea that Columbus was the first to introduce maize into the Old World. It is now necessary to review the position adopted by Stonor and Anderson (1949, pp. 355-404) over their discovery in Assam of a primitive type of maize. The following summary is taken from Anthropos 46, 1951, pp. 625-626 : The complex of characters carried by this Assam maize : "... is unknown in Mexico and Central America. In South America it is approached only in hybrids from the eastern rivers and in certain primitive popcorns. In prehistoric times, varieties with similar cobs and kernels were the only type of maize along the west coast of South America for a very long period. - The same and similar varieties are widely though spottily distributed from Persia and Turkestan to Tibet and the island of Hainan, nearly always among primitive and conservative peoples. - This race of maize, as a primitive, relatively unproductive crop utilized for brewing, for popping, and for green corn, must either have originated in Asia or have been taken there in pre-Columbian times." Stonor and Anderson (1949, p. 395) favour the transpacific migration of maize but whether the migration was from Asia to America or vice versa, they are unable to say. As they remark : "... in which direction (or directions) the evidence does not indicate." They also (p. 394) make the unwarranted assumption that because to-day a primitive type of maize is cultivated in Assam etc. it was this primitive type that was introduced. The possibility that the present primitive type of maize is a recessive from a less primitive original is not even considered by them. Whether this primitive type arose independently in Asia and in America, or was introduced into Asia in pre-Columbian times or was introduced in America from Asia makes little difference to the problem that Stonor and Anderson have to solve. This problem does not confront me as I show later on. The problem is this that in America whether it arose there or was introduced there from Asia, this primitive maize is the ancestor in the Americas of the less primitive types of maize found there when Columbus arrived. Now these less primitive types of maize were also extant in the Old World before Columbus was born. On Stonor and Anderson's theory these Old World primitive This content downloaded from 146.201.208.22 on Thu, 10 Dec 2015 23:37:01 UTC All use subject to JSTOR Terms and Conditions Analecta et Additamenta 431 types while remaining primitive in Assam etc. are the ancestors of the less primitive types flourishing in the Old World before Columbus was born yet they are identical with the American types. I reject Stonor and Anderson's theory yet I also have to solve this problem of the presence to-day of a primitive type of maize in Assam etc. I accept Vavilov' s explanation which is that these Assam types are récessives of the existing varieties. The appearance of récessives can occur in a few generations hence the attempt to date these Assam, etc. primitive varieties by appealing to the primitiveness of the users of these varieties is irrelevant. Vavilov (1949/50, pp. 21, 19) writing in 1935 said : "The earliest and largest independent center of the world's agriculture and of the origin of cultivated plants consists of the mountainous regions of central and western China, to-gether with the adjacent lowlands. The following is a list of the chief endemic plants of this center, 7) Groups of waxy maize varieties, Zea mays (secondary centre of origin-typical recessive forms) . . . Natural mutations and hybridizations in secondary centres of origin may give rise to new forms which are often of great practical interest to the plant breeder. . . of exceptional interest are new recessive forms of waxy corn and waxy beans which have arisen in China after these American plants were transplanted from the New World to the Old ... " I accept Vavilov' s explanation that these primitive types are récessives in these areas and that they have become recessive after, not before, being transplanted from the New World. I, unlike Stonor and Anderson, thus do not have to explain why identical complex types of maize and primitive types of maize existed in both the New and Old Worlds simultaneously before Columbus was born. That Arabs distributed the complex types and that in Assam etc. recessive types appeared is an explanation consistent with my theme. I shall now proceed to give, on the lines of Stonor and Anderson, evidence from primitive peoples of the existence of maize in the Old World. The Yoruba of Southern Nigeria have a tradition that maize reached them from the north east - and not by sea and that it arrived, according to Ajisafe (1924, p. 12), in the reign of the Kesi king, Ojoko. He reigned long before the arrival of the first Europeans on the coast of the Bight of Benin. Idrisi, the Arab geographer, writing circa 1150 says, according to Moore (1938, pp. 7, 9, 14), of the people from Senegal to Lake Tshad that : "Their diet at Sulla and Tocrur is a kind of large grained millet [Footnote : is, Indian Corn] fish and preparations of milk The Nile (i.e. Senegal river) washes that country (Segelmessa) from east to west and there on the banks of it Indian corn grows. . . . The plenty of corn, nor of other sorts of grain is not so great among them (the Negroes) as the large grained millet, from which they make their drink. . These (the people of Zaghara bordering on the kingdom of Kanem) likewise drink well water, and eat large grained millet. So by 1150 A. D. large grained millet, or maize, because in these regions there is no other large grained millet, was already a staple crop from the Senegal to Lake Tshad. Incidentally it may be pointed out that in any modern dictionaries, milho grande, gros millet are respectively Portuguese and French names for "maize", while in 1551, "maith" is described in English as "gross meal". The accuracy of the Yoruba tradition of Valentin Fernandes' observation that maize was exported from Guinea to San Tomé before 1502 is thus confirmed. Who then introduced this crop from the Americas to the Old World. My (Jeffreys, 1953, pp. 2-18) researches show that the answer lies in the early Spanish name for maize, viz., Trigo da Turquia, or in other words, that maize was brought by the Arabs, alias Moors, alias Saracens, alias Turks from the New World to the Old. Bonafous (1836, p. 1) is the first person that I know of to claim that the Arabs introduced maize into Spain : "... and maize was said by Santa Rosa de Viterbo to have been brought by the Arabs into Spain in the 13th. century." Dr. Agatha Schmidt kindly drew my attention to Bertagnoli's account of maize in Italy. The name he uses for maize is the usual Italian one of grano Turco. He writes (1881, p. 311) : "Some other This content downloaded from 146.201.208.22 on Thu, 10 Dec 2015 23:37:01 UTC All use subject to JSTOR Terms and Conditions 432 Analecta et Additamenta Anthropos 50. 1955 people think that this cereal came from Asia and that it first appeared in Italy during the Crusades. This theory is warranted by a document found by judge Francis Turzano in the archives of Asti and published by him in 1515. According to this document called 'Carta donationis verae Crucis et primii seminis meligae', maize was introduced in the Incisa Marquisate in 1204 by J acopo, the local marquess and by Antoniello Mulindri, both Captains under Bonifacio di Monferrato, on their return from the siege of Constantinople. Those convinced of the American origin of maize consider this document to be a forgery. Among them is the illustrious Citrario . . . We feel that while there is no reason for forging such a document it should not be overlooked that Turzano published his document eleven years before Oviedo made known to Europe that maize was now being cultivated for the first time in Andalusia and in order to clarify a little all this confusion we decided to read all the medaeval chronicles available. We must say that we have, at least a hundred times found mention of maize (grano Turco) in times when the existence of a New World beyond the seas was utterly undreamed of." References Ajisafe A. A. : History of Abeokuta. London 1924. Bertagnoli C. : L'agricultura italiana nell'Età Moderna. Firenze 1881. Blake J. W. : Europeans in West Africa 1450-1560. Hakluyt 2nd. Ser., No. 86. London 1942. BoNAFOUS M. : Histoire naturelle agricole et économique du maïs. Pans 1836. Jane C. : Voyages of Columbus, Select Documents. Hakluyt 2nd. Ser., No. 70. London 1933. Jeffreys M. D. W. : Pre-Columbian Negroes in America. Scientia, juillet-août 1953. MacNutt F. A. : De Orbe Novo of Peter Martyr. New York 1912. Mangelsdorf P. C. : The Origin of Indian Corn. • Bulletin of Texas Agricultural Experiment Station, 574. Texas, May 1939. Major R. H. : Select Letters of Columbus. Hakluyt 1st. Ser., No. 2. London 1847. MoNOD T., Teixeira du Mota et M aun y R. : Description de la Côte Occidentale d'Afrique par V. Fernandes. Bissau 1951. Moore F. : Travels into the Interior Parts of Africa. London 1938. Robertson J. A. : Magellan's Voyage Round the World by Antonio Pigafetta. Cleveland 1906. de Sousa Soares G. : Tratado descriptio do Brazil em 1587. Rio de Janeiro 1879. Stonor C. R. and Anderson E. : Maize among the Hill Peoples of Assam. Annals of the Missouri Botanical Garden. Vol. 36, Sept. 1949, pp. 355-404. Vavilov N. I. : The Origin, Variation, Immunity and Breeding of Cultivated Plants. Transi, from the Russian of 1935 by K. S. Chester. Chronica Botanica Coy. Waltham. Mass. 1949/50. M. D. W. Jeffreys, University of the Witwatersrand, Johannesburg, South Africa.
 
Câmpia Pannonică, după cum seim, a fost până târdiü în epoca neolitică,
acoperită de o mare de apă dulce, care se întindea de la Alpiî orientali
până lângă Carpaţiî Transilvaniei, şi al căreia nivel era mult mai ridicat de
cât al mării negre. Carpaţiî şi Balcanii se aflau în aceste timpuri în o le-
gătură directă unii cu alţii, şi ei despărţiau marea cea dulce séù alba de
marea négrâ.
Locuitorii romani de lângă Porţile-de-fer mai povestesc şi astă-di, că o-
dată munţii din partea de medă-nopte şi de médâ-di a strimtorii formau o
liniă orografică neîntreruptă, şi că Dunărea în aceste timpuri î-şi avea cursul
sëü prin Serbia pe la Milanovaţ şi se întorcea pe valea Timocului în albia
sa de astă-di ‘). O altă tradiţiune din Bănat ne mai spune, că împăratul
Adrian (séü după altă variantă Troian), aü tăiat stâncile de la Ruşava, şi aü
făcut ca apa, ce acoperia şesurile Banatului, së se scurgă în Marea négrâ ')•
in d igen a e colu m n as ejus d ei vocant, cred u n tq u e p erfossa s exclu sa antea
a dm isisse m aria et rerum naturae m utasse faciem . — Melae lib. I. 5: hunc
A bilam , illum C alpen vocant, cplum nas H ercu lis utrumque. Addit fama nominis
fabulam, H ercu lem ipsum ju n cto s olim p erp etu o ju g o d irem isse colles, atque
ita exclusum antea mole montium Oceanum, ad quae hune inundat, immissum. Cf.
Diodori Siculi lib. IV. 18. 4. — Pausania (VIII. 14. 3) încà amintesce de un vechiü
canal (şanţ) în Arcadia, lung de 50 stadii, ce a fost făcut, după cum se spunea, de Hercule
pentru derivarea rîuluï O lbios.
î) Tradiţiune poporală culésâ în satul G u ra-V ăii de lângă Porţile-de-fer. ri şi ne-aü aşedat pe noi aici. împăratul nostru T roia n a slobodit
apa de aici la B abacaia (Aur. Iana şi Sofr. Liuba). - Este de notat, că în legendele
poporale ale Slavilor meridionali şi chiar ale poporului român, H ercu le figurăză adese
ori sub numele de «T roian». Ast-fel într’o colindă română, ce ni se comunică de înv.
I. Simionescu (corn. Cidra-Radu-Vodă, j. Brăila) cetim următorele versuri:
Că T r o i a n voinicul
bun cal hărănesce
bun cal şi-un ogar,
ş’un vênët şoimel;
Joi de diminătă
la vénát, că-mi ăsă . . .
Aici «T roian voin icu l», după cum vom vedé mai târdiü şi din alte legende române,
este una şi aceeaşi personalitate preistorică cu Iovan Iorg ov a n séu Hercule. Compa-
rézâ şi variantele din capitulul următoriu XVII. — Un Hercule cu epitetul de ’ISguoç
(de la muntele I d a, séü T r o i a n) era cunoscut şi anticităţii (Pausania, V. 8. 1. VIII.
31. 3). - După Iliada lui Homer (XIV. 250) Hercule mai avuse şi un rësboiü cu Troia.
428 MONUMENTELE PREISTORICE ALE DACIEI.
întru adevăr strîmtorea numita Clisură a Dunării ne presintă şi astă-d!
în diferite părţi ale sale aspectul, nu al unei erosiunî naturale, ci al unei
tăieri de munţi séü opere grandiose a omului preistoric *).
In nici un câs însă, vechia tradiţiune despre tăiarea munţilor de lângă
Columnele lui Hercule nu se póte aplica la strimtórea Gibraltaruluî, dintre
Europa şi Africa. Aici lărgimea canalului chiar şi la punctul şeii cel maî
ângust este de 13 chilometri, ast-fel că acest mare bosfor dintre Europa şi
Africa, nu póte fi considerat ca o lucrare de demolare a geniului şi a
mânilor omenesc!

Колега, да би неко прочитао то што постављаш, ако ти је уопште стало, извуци неке најбитније ставке и не затрпавај оволиким текстом. Уз то, врло је непрегледно.

Шта ће оволики написи на енглеском, румунском? Па онда провучеш кроз google translate, па имамо текст на тарзанском српском. Ко ће то да чита? Чему то?
 
Čekali smo godinu dana da stignu rezultati datiranja plovila pronađenih u Kostolačkom ugljenokopu i dočekali .
  1. izjava objavljena na ArcheoSerbia
21. април у 21:29
Ali, radiokarbonsko datiranje uzoraka drveta izvršeno u laboratoriji u Debrecinu u Mađarskoj pokazalo je da nisu bili u pravu. Analiza je pokazala da plovila potiču iz različitih razdoblja, iz perioda koji se proteže 18 vekova.
Najstariji i najduži brod je iz 1. veka nove ere, što znači da je rimski, ili čak da prethodi dolasku rimljana na ove prostore, kaže Ilija Danković, jedan od arheologa sa projekta. Brod je dugačak 15 metara, a širok 2.65 metara, i imao je 6 pari vesala
2. izjava data za RTS prof. dr Miomir Korać, direktor Arheološkog instituta i rukovodilac naučnog projekta „Viminacijum“
-Jedan od pronađenih čamaca je dug 19 metara, ali arheolozima nije odmah uspelo da procene iz kog perioda potiče s obzirom na dubinu na kojoj se nalazio. Pomoću geomorfologa i ostalih naučnika ustanovili su da su plovila pronađena u jednom rukavcu i da su se u toj naplavini očuvali.
Pronađeni su i neki elementi keramike, ali i pored toga, datumi dobijeni Ce-14 analizom su iznenadili arheologe, jer je u pitanju bio prvi vek pre naše ere.

U Dankovićevoj izjavi pronađen je - Brod je dugačak 15 metara, a u Koraćevoj izjavi - Jedan od pronađenih čamaca je dug 19 metara.
Rezultat navodnog datiranja u Koraćevoj izjavi - prvi vek pre naše ere , a u Dankovićevoj izjavi - iz 1. veka nove ere ? ? ?

Znaju li se ova dvojica , zar nebi trebalo da rade na istom projektu ? Ajd što su im različiti podaci o plovilu i njegovoj dužini, ali otkud različit podatak iz istog izvještaja o datiranju ?

Zašto toliko petljaju i lažu pogledajte i sami .
Na prvoj slici je urađen preklop stanja na ugljenokopu u vreme kad su pronađena plovila sa prikazom pružanja rimskog akvadukta. , Sidrom je prikazana približna lokacija mjesta gdje je nekoliko mjeseci ranije pronađeno sidro ,pri skidanju humusnog sloja, na dubini oko 1,5 metara, neposredno između lesnog i površinskog humusnog sloja.
Lađom je prikazana približna lokacija mjesta gdje je brod pronađen na dubini oko 8 metara , ispod lesnog sloja.
Linijom je prikazana trasa rimskog akvadukta , koji se nalazi u površinskom humusnom sloju .
Na drugoj i trećoj slici vidite dubinu na kojoj su iskopani akvadukt i temelji građevina , u površinskom humusnom sloju .
Na četvrtoj slici se vidi 6-7 metara debeo lesni sloj ispod kog je pronađen brod , sa kog je prethodno skinuto 1,5 metara humusnog sloja.
Udaljenost od temelja građevina , trase akvadukta i lokacije gdje je pronađen brod je oko 1200 metara. Iz slike ugljenokopa jasno se vidi da na cjelom prostoru , poprilično ravne , Kostolačke poljane svuda jednaki geološki slojevi .











 
Portal Novi list

18. prosinac 2020 13:38
Foto Hrvatski savez brodomaketara


Foto Hrvatski savez brodomaketara

Maketa će biti izložena na izložbi o šivanim brodovima koja će biti otvorena sljedeće godine u Arheološkom muzeju u Zadru

Predstavnici Hrvatskog saveza brodomaketara uručili su maketu olupine liburnijske serilije pronađene u zatonskom podmorju u Centru tehničke kulture Rijeka Dušanki Romanović iz Arheološkog muzeja u Zadru u kojem će ista biti izložena na izložbi o šivanim brodovima koja će biti otvorena sljedeće godine.
Tijekom istraživanja podmorja 1966. godine na obalama grada Nina (nekadašnjeg antičkog grada Enone) u neposrednoj blizine Zatona, arheolog i začetnik hrvatske hidroarheologije Zdenko Brusić otkrio je do sada rijetko viđene modele brodova.
Najzanimljiviji, a svakako najvrjedniji nalaz u luci, ostatci su tri šivana broda (Zaton 1, Zaton 2 i Zaton 3). Zatonski brodovi stratigrafski pripadaju razdoblju 1. – 2. st., a pomoću metode 14C datirani su u rasponu od sredine 3. st. pr.n.e. do sredine 2. st.n.e.


Suradnja na oživljavanju brodograditeljske tradicije Liburna: U Rijeci uručena maketa olupine Trećeg šivanog broda iz Zatona​




Datum objave: Petak, 18. Prosinac 2020 - 14:04
Predstavnici Hrvatskog saveza brodomaketara uručili su maketu olupine liburnijske serilije pronađene u zatonskom podmorju u Centru tehničke kulture Rijeka Dušanki Romanović iz Arheološkog muzeja u Zadru u kojem će ista biti izložena na izložbi o šivanim brodovima koja će biti otvorena sljedeće godine.
olupina_zaton_1.jpg

Tijekom istraživanja podmorja 1966. godine na obalama grada Nina (nekadašnjeg antičkog grada Enone) u neposrednoj blizine Zatona, arheolog i začetnik hrvatske hidroarheologije Zdenko Brusić otkrio je do sada rijetko viđene modele brodova. Najzanimljiviji, a svakako najvrjedniji nalaz u luci, ostatci su tri šivana broda (Zaton 1, Zaton 2 i Zaton 3). Zatonski brodovi stratigrafski pripadaju razdoblju 1. – 2. st., a pomoću metode 14C datirani su u rasponu od sredine 3. st. pr.n.e. do sredine 2. st.n.e.
Od njihova otkrića pa sve do danas djelomično se rješavaju misteriji zatonskih brodova, tzv. serilije, koje su tada gradili predstavnici antičkog plemena Liburna, koji su bili poznati kao vrsni pomorci i brodograditelji.

Odjel podvodne arheologije, u sklopu Arheološkog muzeja u Zadru, u suradnji s Hrvatskim savezom brodomaketara nastoji oživjeti priču koja stoji iza liburnijskih plemena i njihovog nesvakidašnjeg načina gradnje brodova serilije, rekonstrukcijom olupine makete navedenog broda pronađenog u zatonskom podmorju.
olupina_zaton_2.jpg

Izrada makete bila je poduhvat jer je bilo potrebno rekonstruirati rijetko viđen način gradnje od strane liburnijskih plemena koja uključuje tehniku šivanja broda. Zaobljeno dno broda, spajanje platica (vojeva), premazivanje čitave konstrukcije broda smolom, gusto postavljena rebra unutar broda samo su neki do sada neviđeni načini gradnje brodova. No, uz uporabu novih tehnologija (georeferenciranje fotogrametrijske 3D tehnologije) Nikola Budimir iz Hrvatskog saveza brodomaketara u suradnji sa stručnjacima iz Arheološkog muzeja Zadar, uspio je rekonstruirati olupinu Trećeg šivanog broda iz Zatona koja je predana Dušanki Romanović iz Arheološkog muzeja Zadar.
Maketa će potom biti uvrštena u postav Arheološkog muzeja Zadar, a predstavit će se javnosti na izložbi šivanih brodova čije je otvaranje zakazano za jesen 2021. godine.
 

OTKRIĆE Ispod rive pronađen 2000 godina star rimski šivani brod​


Piše: Barbara Ban
Objavljeno: 28. travanj 2020. 10:09


bb1
Ilustracija

DEVASTACIJA NEZAPAMĆEN KULTUROCID U BiH Ilegalnim iskopom pijeska uništeno arheološko nalazište iz ranog brončanog doba: 'Lokalitet je devastiran'

PRONALAZAK FOTO: 'O OVOME SVAKI ARHEOLOG SANJA' Spektakularno otkriće iz doba Vikinga nakon iznenadnog povlačenja leda: 'Sve je gotovo savršeno očuvano!'

Nalaz je značajan i jer je dobro sačuvan i ima dosta elemenata koji se jako rijetko mogu vidjeti

Prije mjesec dana istarski su arheolozi na porečkoj rivi iskopali drevni drveni brod star čak dvije tisuće godina.
Prava je to arheološka poslastica koja je zadala slatke muke kako arheolozima, tako i konzervatorima koji će se ovim otkrićem baviti još dugo vremena. Riječ je o drvenom brodu koji je pronađen na samom kraju porečke rive na lokaciji Porta de mar, na križanju gradske rive s ulicom Cardo maximus kod nekadašnje zgrade Kompasa, i to uslijed arheoloških sondiranja zbog preuređenja tog dijela javnog prostora. Sada se vrše razna istraživanja, a potom će brod biti izvađen.
Slijedi njegova desalinizacija pa na kraju konzervacija i izlaganje pogledima javnosti. Riječ je o trećem takvom bodu koji je u Istri pronađen na kopnu, a prvom u Poreču. Druga dva pronađena su u Puli. Izrađen je tehnikom šivanja, što je bilo karakteristično za područje sjevernoga Jadrana.


[IMG alt="Porec, 270420.
Prilikom raskopavanja porecke rive zbog preuredjenja, pronadjen je drveni brod star preko dvije tisuce godina koji je izgradjen tadasnjom tehnikom sivanja.
Foto: Goran Sebelic / CROPIX"]https://static.jutarnji.hr/images/live-multimedia/binary/2020/4/27/22/bb2.jpg[/IMG]
Goran Šebelić / CROPIX


Doba Histra​

- Riječ je o rimskom šivanom brodu iz 1. stoljeća poslije Krista. Tehnika šivanja broda poznata je još iz ranijih razdoblja, iz doba Histra. Jedan od najstarijih brodova takvog tipa pronađen je na lokalitetu Zambratija kraj Umaga. Ovaj primjerak iz Poreča je jedan od tri broda koji su nađeni na kopnu i nisu dio podvodnog arheološkog istraživanja.
Ovaj je nalaz značajan i jer je dobro sačuvan i ima dosta elementa koji su jako rijetko mogu vidjeti. To su prvenstveno oplata, rebra i kobilica. Tako da možemo reći da će s godinama biti moguće napraviti idejnu rekonstrukciju plovila - kaže voditeljica istraživanja arheologinja Klaudia Bartolić Sirotić iz Zavičajnog muzeja Poreštine.

Pronađeni brod ima pet metara iako nam je arheologinja otkrila da je bio nešto duži. Širok je 1,70 metara te je imao i jedro. Dobro je sačuvan jer je bio na određenoj dubini u tlu pa do njega nije mogao prodrijeti kisik. Sigurno je značajnu ulogu u njegovu očuvanju odigrao i mulj kojim je bio prekriven.
- Sve ga je to sačuvalo i drvo se nije uništilo. Sada provodimo istraživanje. Bilježi se svaki šav koji je napravljen. Tehnika šivanja je takva da imamo platice koje se vežu konopom i šije se kroz rupice u koje se umeću drveni čavlići koji se zovu pegovi. I nakon toga se postavljaju rebra koja su s tom platicom spojena velikim drvenim čavlima, a zovu se čivije - priča nam dalje ova arheologinja.
Ističe da je i sam kontekst nalaza vrlo zanimljiv jer je Poreč nekada bio antička kolonija. A u iskopima se vidi i kako je nekad izgledala porečka riva. Bila je uvučenija i niža od sadašnje. Brod je pronađen kod nekadašnjeg antičkog mola.
- Prvi put imamo vidljivu antičku operativnu obalu. Znamo da je tu postojao rimski mol koji je obnovljen u prvom stoljeću poslije Krista. Možemo pretpostaviti da se radi o manjem ribarskom brodu jer je dimenzijama manji od onih koji su pronađeni u Puli i Caskoj na otoku Pagu.
Sama blizina obale gdje je pristao i gdje je najvjerojatnije namjerno potopljen, govori nam da se radi o manjem plovilu koje je služilo lokalnom stanovništvu za kraći prijevoz neke robe i samo ribarstvo. Ali konkretno čemu je služio, teško je reći jer nemamo materijal koji je vezan isključivo za njega, već je to materijal koji se nataložio tokom vremena ili materijal koji je namjerno na njega bačen da se potopi - dodaje arheologinja.


Nakon vađenja drveni brod odlazi u posebno napravljen bazen u depou Zavičajnog muzeja Poreštine gdje će biti na desalinizaciji.
- Proces same desalinizacije traje dugo, možda godinama. U međuvremenu su u sve uključeni restauratori koji će pregledavati salinitet vode i strukturu drva te će obavljati različita čišćenja. S vremenom će se krenuti sa samom konzervacijom koja većinom bude na međunarodnoj razini. Tada se posebnim metodama istiskuje voda iz samog drva da bi se ono sačuvalo, kazala je. Nakon toga će biti izložen u porečkom muzeju.
Arheološka istraživanja na rivi zajedničkim snagama provode Zavičajni muzej Poreštine, Arheološki muzej Istre i Konzervatorski odjel iz Pule.
Porečanka Ravnateljica Zavičajnog muzeja Poreštine Elena Uljančić smatra da je ovo zasigurno jedno od najznačajnijih arheoloških otkrića u Poreču u posljednjih 30 godina, a povjesničar Gaetano Benčić dodaje: - Za nas domaće, ova barka je od milja Porečanka. Ona se nalazila na antičkoj rivi, uz glavni mol i antička vrata, te sad prvi put možemo vidjeti kako je to i izgledalo. Puno ćemo naučiti o antičkom Poreču, koji se danas nalazi četiri metra ispod nas, što nam govori da je more nekada bilo puno niže.
 

ŠIVANI BROD IZ ZAMBRATIJE, PULE I MEDULINA​


Jedinstveni antički brodovi pronađeni zahvaljujući ribarima​


03.06.2018 06:25

87308



Čovjek i more neraskidivo su povezani. S razvojem prvih ljudi rasla je i njihova želja da na neki način ukrote more i otisnu se s obale na to privlačno beskrajno plavetnilo koje izaziva strahopoštovanje. Prvi prototipi čamaca, moglo bi se reći, bila su izdubljena debla raznih stabala koja su se pokazala sasvim dovoljno učinkovitima da ljude odvedu malo dalje od obale i omoguće im bolji ribolov.

Prvi Jadranski šivani brod
Prema dosadašnjim otkrićima, najstarije ikad pronađeno plovilo je takozvani Pesse kanu pronađen tijekom gradnje autoceste u blizini sela Pesse u Nizozemskoj 1955. Izrađen je od izdubljenog debla bora, dugačak 298 centimetara i širok 44 centimetra, a datiranje ga je smjestilo u razdoblje između 8040. i 7510. godinu prije Krista. Iz istog je perioda pronađen kanu u Nigeriji no on je dugačak 8,5 metara, a prvo najstarije pronađeno plovilo koje je ipak nešto kompleksnije i zaslužuje da ga se naziva brodom je brod Khufu iz drevnog Egipta. Riječ je o prvom najdetaljnijem i najočuvanijem antičkom brodu koji je pronađen u podnožju Velike piramide u Gizi, što možemo zahvaliti činjenici da nije bio namijenjen plovidbi u ovom, već u onom, zagrobnom svijetu, a potječe iz 2500. godine prije Krista. Najstariji brod koji je zaista plovio morima, kako navode svi javno dostupni podaci i kronološki popisi, je onaj iz Dovera u Velikoj Britaniji koji se smješta u brončano doba, odnosno u 1500. godinu prije Krista. Riječ je o brodu izrađenom od trupaca hrasta i povezanom takozvanim šivanjem trupa broda, u ovom slučaju "uzicama" od tise.

Međutim, rame uz rame s tim brodom trebao bi se nalaziti ni manje ni više nego jedan istarski brod, a mi se nadamo da će uskoro svi ti podaci biti ažurirani i da će naši arheolozi time dobiti zasluženo priznanje za svoj dugogodišnji rad. Govorimo o ostacima šivanog broda pronađenim na dnu mora u uvali Zambratija pored Umaga 2008. godine. Šivani brodovi smatraju se pretečama svih kasnijih brodova, a usprkos tome što je brodogradnja sa stoljećima napredovala i otkrivane su nove, učinkovitije tehnike pravljenja brodova, šivanje se svejedno kao tradicija jako dugo stoljeća zadržalo u cijelom svijetu.
- Prije desetak godina dobili smo dojavu ribara da su na dnu pronađene neke daske, pa da dođemo vidjeti o čemu se radi. Kada smo zaronili, otkrili smo da je to oplata broda, a ne neke stare daske. Odmah smo primijetili rupice duž oplate kroz koje je brod, metodom šivanja, bio spojen. Iz muljevitog dna na svjetlost dana izašlo je osam madira (platica) brodskog korita napravljenog od brijesta i jedna korba (rebro) od jele, dok su ostali dijelovi rađeni i od johe. Na rubovima madira se nalaze ukoso izbušene rupe kroz koje je obavljeno šivenje uz pomoć konopca, a preko šava je stavljana drvena letvica koja je služila kao brtvilo. Odmah smo znali da se radi o senzacionalnom otkriću, a to su nam potvrdili i rezultati radiokarbonskog datiranja koji su brod smjestili u brončano doba, odnosno negdje između 1120. i 1900. godine prije Krista. Ovo je zaista jedinstven nalaz jer je riječ o najstarijem šivanom brodu ikad otkrivenom na Mediteranu, a ujedno je i najočuvaniji na svijetu, rekao je Marko Uhač iz Konzervatorskog odjela u Puli na nedavnom predstavljanju istarskih šivanih brodova od prapovijesti do rimskog razdoblja u Premanturi.
Otkriće "u kanalizaciji"

Budući da nije pronađena dostatna količina ostataka broda, niti je bilo gdje u Istri otkriven grafit ili ikakav drugi antički prikaz broda, bilo ga je teško kompjuterski rekonstruirati ili nacrtati u cijelosti. No, stručnjaci ipak mogu pretpostaviti kako je mogao izgledati zahvaljujući nekim drugim izvorima. Kako je istaknuo Uhač, ovo je neprocjenjivo vrijedno otkriće za Jadran i ujedno najstariji brod ikad pronađen na području Mediterana, zbog čega je privukao pažnju i drugih svjetskih stručnjaka. Zambratija se zapravo pokazala kao prava mala arheološka senzacija, jer su uz ostatke brodice starije od tri milenija otkriveni i odlično sačuvani ostaci naselja koje je nastalo prije šest milenija.

Potom je stigla 2013. godina i izgradnja kolektora u Flaciusovoj ulici kod pošte, gdje je u ne baš mirisnim uvjetima na dva metra dubine otkriveno još jedno senzacionalno otkriće. Na toj su lokaciji pronađena još dva antička šivana broda nazvani Pula 1 i Pula 2. Veći brod, dimenzija dvadeset metara, datiran je u 1. stoljeće, a manji brod od osam metara nalazio se ispod njega.
- Brodovi su nađeni u lošim uvjetima i bilo nas je strah da ćemo ih izgubiti. Međutim, taj mulj u kojem su se brodovi nalazili je zapravo sačuvao drvo od propadanja. S obzirom da je iznad brodova bila i kanalizacija i cesta i dosta materijala naslaganog stoljećima, trup broda se u potpunosti izravnao, kao da je sprešan, i uopće nije ličio na brod. Pronađena drvena konstrukcija morala je odmah biti konzervirana i zaštićena od vanjskih uvjeta, te konstantno močena da se ne posuši jer bi to uništilo nalaze. Kada smo izradili posebne podupirače i odvojili ga od tla, brod je u dijelovima prenesen u jednu halu u Uljaniku gdje je dvije godine proveo u bazenu, a 2015. je transportiran u cijenjeni institut i laboratorij u francuskom Grenobleu na čišćenje i konzervaciju, ispričala nam je Andrea Sardoz, restaurator u pulskom AMI-ju.
Brod Pula 2 sada je ponovo u Puli i jednog će dana biti primjereno predstavljen građanima.
Zaronimo do nalazišta
Ništa manje važan nije ni pronalazak ostataka broda u uvali Debeljak na Rtu Kamenjak 2014. godine koji arheolozima i povjesničarima omogućava uvid u razvoj brodogradnje na Jadranskoj obali, budući da ovaj datira iz 4. ili 5. stoljeća poslije Krista i napravljen je jednom drugačijom tehnikom, pomoću jezičaca i drvenih klinova.
Podvodna arheologinja Ida Koncani Uhač istaknula je da je to prvi takav brod pronađen na našem području, a nešto više podataka o ovom otkriću moći ćemo doznati nakon dovršetka arheoloških istraživanja koja su započeta lani uz suradnju međunarodnih stručnjaka.
Za to vrijeme svi zainteresirani mogu posjetiti još jedno izuzetno važno arheološko nalazište pod vodom, ono koje se nalazi u podmorju plitke uvale Bijeca u Medulinskom akvatoriju.
- Radi se o velikom rimskom kompleksu koji se nalazi na metar, dva dubine na pješčanom dnu, a prostire se na nekoliko hektara površine. Prema pronađenim kamenim ostacima i drugim, manjim nalazima, možemo zaključiti da je ovdje nekada postojala rimska solana, no isto se mjesto, vjerojatno u različitim vremenskim razdobljima, koristilo i za uzgoj riba, i kao uljara za maslinovo ulje. Pronašli smo kameni kanal dug 48 metara, drveni sanduci i to dosta dobro očuvani, zatim je tu jedna izuzetno očuvana palisada od 185 metara, mlinski kameni i još mnogo toga. Riječ je o jednom zaista zanimljivom nalazištu koji nam, uz ostalo, otkriva i da se na ovom području od rimskog doba na ovamo more podiglo za metar i pol do dva metra, rekla je Koncani Uhač.
Još je i Plinije Stariji u svojim prirodoslovnim djelima iz 1. stoljeća pisao o Histarskom maslinovom ulju napominjući da je ono treće po važnosti u svijetu. Zanimljivo je da se prema nekim nalazima u podmorju Bijece da naslutiti da se ovdje ujedno proizvodio i legendarni rimski umak garum, neizostavan začin antičke kuhinje, koji se proizvodio od usoljenih fileta i iznutrice plave ribe koji su se, oplemenjeni raznim začinima, vinom i octom izlagali suncu, dok se ne bi gotovo usmrdili. Tada se iz njih tiještio omiljeni i dragocjeni garum. Iako se i ovo nalazište još uvijek istražuje, arheolozi su voljni svakom zainteresiranom omogućiti da ga pobliže prouči zajedno s njima uz pomoć maski i disalica ili opreme za ronjenje, samo ih treba kontaktirati. (Patricija SOFTIĆ)

 
Поштовани г. Мркаљ, годинама нисам био на оваквим форумима, али често када укуцам нешто у претраживачу, нађем на вас и ваше занимљиве постове. Додуше, не баш увек сасвим поткрепљене изворима (и не морају на оваквим местима, нису ово научни часописи, наравно, али свакако међу најбољима). Занима ме шта мислите о г. Шарићу, његовим научним поривима, њему као научнику уопште (његовој методологији истраживања), итд. По мени, он јесте политички користан, али може да буде и опасан, јер ми се чини да понекада залута и у паранауку, желећи из своје доброхотности да "помири српско-хрватске страсти"... Никако да избрусим своје мишљење о њему.
 
Занима ме шта мислите о г. Шарићу, његовим научним поривима, њему као научнику уопште (његовој методологији истраживања), итд.
Тема Goran Šarić постоји на овом потфоруму. Ту имаш мишљење о Горану Шарићу од бројних форумаша а Мркаљ је ту оставио 400+ постова, ту можеш наћи и нека његова размишљања.
 
Тема Goran Šarić постоји на овом потфоруму. Ту имаш мишљење о Горану Шарићу од бројних форумаша а Мркаљ је ту оставио 400+ постова, ту можеш наћи и нека његова размишљања.
У, реду, хвала. Погледаћу када будем имао времена. Имам нека питања за г. Мркаља, у вези извора који су ми потребни. Гледам сада постоје ли приватне поруке, као некада у форумима. Заиста нисам готово 10 година долазио на форуме. Један од последњих био је "Историја Балкана".
 
Поштовани г. Мркаљ, годинама нисам био на оваквим форумима, али често када укуцам нешто у претраживачу, нађем на вас и ваше занимљиве постове. Додуше, не баш увек сасвим поткрепљене изворима (и не морају на оваквим местима, нису ово научни часописи, наравно, али свакако међу најбољима). Занима ме шта мислите о г. Шарићу, његовим научним поривима, њему као научнику уопште (његовој методологији истраживања), итд. По мени, он јесте политички користан, али може да буде и опасан, јер ми се чини да понекада залута и у паранауку, желећи из своје доброхотности да "помири српско-хрватске страсти"... Никако да избрусим своје мишљење о њему.
Hvala, Svevlade. Ljudi su živa bića te je tako moguće sagledati minuli rad, a teško predvideti šta će biti sutra. Meni se čini da je Šarić u potrazi za novom paradigmom jedinstva svih "naših naroda".

Moja su iskustva da su jedine pozitivne implikacije moguće ukoliko je to jedinstvo pod srpskim imenom. S druge strane, takvo bi jedinstvo tek predstavljalo početak u izgradnji jedinog nacionalnog suvereniteta u ovom delu Evrope.

Ti sad reci da nisi sve ovo i sam znao. ;)
 
Hvala, Svevlade. Ljudi su živa bića te je tako moguće sagledati minuli rad, a teško predvideti šta će biti sutra. Meni se čini da je Šarić u potrazi za novom paradigmom jedinstva svih "naših naroda".

Moja su iskustva da su jedine pozitivne implikacije moguće ukoliko je to jedinstvo pod srpskim imenom. S druge strane, takvo bi jedinstvo tek predstavljalo početak u izgradnji jedinog nacionalnog suvereniteta u ovom delu Evrope.

Ti sad reci da nisi sve ovo i sam znao. ;)
Slažem se u potpunosti s tobom, Mrki. :cool: Mada, Šarićeva paradigma nije nova, već mi je nekako poznata. Vuče na jugoslovenstvo, jugoslavstvo, kako god, iz 1860-ih i nešto dalje ili možda pre. Možemo ga nazvati "neoilircem". U redu, meni ne smeta, ali kao što ti kažeš, ako stavimo znak jednakosti između "Ilira" i Srba. Imam neko pitanje za tebe, postaviću ti ga na privatnim porukama, tiče se izvora za jedan podatak koji si postavio pre par godina, a ja nabasao. Želeo bih da ga iskoristim za jedan rad.
 

Back
Top