Treba li hrabrost da bi se "istina pogledala u oči"?


A ono o 'mozgu'...pa kad govoriš o mozgu kao stvarnom...onda znamo i koliko razumiješ Projekciju Sebe pa i materije i 'mozga' u čitavoj toj Projekciji.

Ako nauka, kroz tehnološka dostignuća, može da učini ovo ili ono, kako onda objašnjavaš da neko, evo recimo ja, može da uđe u nečiji razum i da izliječi 'tijelo' čovjeka u momentu?

Kako to objašnjavaš?

'MOZGOM' ne možeš da uđeš u drugi 'mozak'...Kako je onda moguće liječiti ljude (biljke, životinje) i ne dotičući ih odstraniti bol iz njih u jednom momentu?
Ako to stvarno možeš, evo ti moj mozak, pa me izliječi. A ima šta da se izliječi. I bio bih ti vječno zahvalan. :D
 
Ako to stvarno možeš, evo ti moj mozak, pa me izliječi. A ima šta da se izliječi. I bio bih ti vječno zahvalan. :D

Po onom što pišeš...ne činiš mi se 'bolesnim'...ali ako Ti tako tvrdiš...moram da Ti vjerujem...ja NISAM sudija... ja pristupam ljudima s povjerenjem :)

Ni moj otac nije bio 'bolestan' dok nije imao 'moždani udar' i kad su ga prije dvije godine ambulantom odvezli u bolnicu s paralisanom lijevom stranom tijela, za trenutak nije mislio da će da izađe odakle...Meni su to javili telefonom iz Republike Srpske, pa sam u 5 ujutro (Melbourne time), onako probuđen, sjeo i ušao u razum mog oca i...oslobodio njegove paralize (BLOKADE ENERGETSKOG PROTOKA), a majka me je sledećeg dana izvijestila da je počeo da mrda prstima i da se pomalo kreće da bi ga poslije 7 dana pustili da na njegovim nogama izađe iz bolnice u kojoj su namjeravali da ga zadrže na ispitivanju punih mjesec dana kako bi 'vidjeli' šta mu je...nisu imali šta da gledaju.

Razlog zašto ZNAM da sam ga ja izliječio odavde (a ne sumnjam da su mu i drugi pomogli svojom pažnjom, jer do toad nije primao lijekove, još nisu znali šta mu je) jeste način njegovog ponašanja sledećeg jutra i ono što je rekao mojoj majci kroz šalu kad je došla da ga obiđe... Naime dok sam bio 'On' (moj otac) da, dok sam bio 'On'...dok sam bio u njegovom Raz-Umu, rekao sam mu specifično izabrane riječi...koje je on mojoj majci kroz šalu ponovio sledećeg jutra kada ju je vidio a koje nisu svakodnevne riječi koje bi u takvoj prilici pričao.

To što se desilo, te 'izgovorene-doslovce ponovljne riječ'i, bilo je važno samo meni, nikom drugom, da bih i u Projekciji čuo, da sam uspio u onome što sam radio...mada, tu nema šta da se nezna jer mi je to očito kada sam u tom stanju..u njegovom razumu.

Nadam se takođe da moju priču nećete doživjeti kao samo-hvalu...jer mi to nije namjera, već ćete je radije doživjeti kao još jednu 'životnu priču'...ovaj put moju.

:)

Svi smo dakle u JEDNOM UMU...treba samo da pronađemo 'gdje smo to' i u Raz-UMU. Zato i jeste moguće ono što sam ispisao.
 
Poslednja izmena:
Po onom što pišeš...ne činiš mi se 'bolesnim'...ali ako Ti tako tvrdiš...moram da Ti vjerujem...ja NISAM sudija... ja pristupam ljudima s povjerenjem :)

Ni moj otac nije bio 'bolestan' dok nije imao 'moždani udar' i kad su ga prije dvije godine ambulantom odvezli u bolnicu s paralisanom lijevom stranom tijela, za trenutak nije mislio da će da izađe odakle...Meni su to javili telefonom iz Republike Srpske, pa sam u 5 ujutro (Melbourne time), onako probuđen, sjeo i ušao u razum mog oca i...oslobodio njegove paralize (BLOKADE ENERGETSKOG PROTOKA), a majka me je sledećeg dana izvijestila da je počeo da mrda prstima i da se pomalo kreće da bi ga poslije 7 dana pustili da na njegovim nogama izađe iz bolnice u kojoj su namjeravali da ga zadrže na ispitivanju punih mjesec dana kako bi 'vidjeli' šta mu je...nisu imali šta da gledaju.

Razlog zašto ZNAM da sam ga ja izliječio odavde (a ne sumnjam da su mu i drugi pomogli svojom pažnjom, jer do toad nije primao lijekove, još nisu znali šta mu je) jeste način njegovog ponašanja sledećeg jutra i ono što je rekao mojoj majci kroz šalu kad je došla da ga obiđe... Naime dok sam bio 'On' (moj otac) da, dok sam bio 'On'...dok sam bio u njegovom Raz-Umu, rekao sam mu specifično izabrane riječi...koje je on mojoj majci kroz šalu ponovio sledećeg jutra kada ju je vidio a koje nisu svakodnevne riječi koje bi u takvoj prilici pričao.

To što se desilo, te 'izgovorene-doslovce ponovljne riječ'i, bilo je važno samo meni, nikom drugom, da bih i u Projekciji čuo, da sam uspio u onome što sam radio...mada, tu nema šta da se nezna jer mi je to očito kada sam u tom stanju..u njegovom razumu.

Nadam se takođe da moju priču nećete doživjeti kao samo-hvalu...jer mi to nije namjera, već ćete je radije doživjeti kao još jednu 'životnu priču'...ovaj put moju.

:)

Svi smo dakle u JEDNOM UMU...treba samo da pronađemo 'gdje smo to' i u Raz-UMU. Zato i jeste moguće ono što sam ispisao.

затражио ти је , што врдаш?
 
затражио ти је , што врдаш?
On koji jeste bar pokušava,veruje i da je uspeo,zna da je uspeo...I šta...Sad to pritiskanjem treba iz njega neko iscedi???Mene to podseća na ovo naše tipično balkansko ponašanje prema pregaocima!Je li neko uspešan-lopov je,je li pametan-pametuje,je li izumeo nešto-pih ukrao patent ili -to ne vredi ništa(jer nisam ja našao,a pred nosom bilo)I T D... ON KOJI JESTE MORA DA JE TO VEČ ČUDNO JER TAMO GDE JE POZDRAVLJAJU PREGALAŠTVO I PREDVODNIŠTVO!!!
Ma u pravu je Patak-jedan sklanja smeće-deset dođe da zatrpava!
Ne samo ne u Europu-NIKUD!
 
Poslednja izmena:
On koji jeste bar pokušava,veruje i da je uspeo,zna da je uspeo...I šta...Sad to pritiskanjem treba iz njega neko iscedi???Mene to podseća na ovo naše tipično balkansko ponašanje prema pregaocima!Je li neko uspešan-lopov je,je li pametan-pametuje,je li izumeo nešto-pih ukrao patent ili -to ne vredi ništa(jer nisam ja našao,a pred nosom bilo)I T D... ON KOJI JESTE MORA DA JE TO VEČ ČUDNO JER TAMO GDE JE POZDRAVLJAJU PREGALAŠTVO I PREDVODNIŠTVO!!!
Ma u pravu je Patak-jedan sklanja smeće-deset dođe da zatrpava!
Ne samo ne u Europu-NIKUD!

чудо како видиш што не постоји, и прововедаш о чему немаш појма.
 
Postoje ljudi koji zaboravljaju istinu, jer im se vise ne svidja ta istina, pa prosto sebe ubede u neku drugu istinu, istinu koja im vise prija...
...istina svakog coveka je ono u cega on veruje.Ako tako postavimo stvari, onda jeste jako tesko istini pogledati u oci.

Da li takvim ljudima treba istina ? Ocigledno je ne zele, dobro im je bez nje. Ima li opravdanja da im neko gura istinu u oci?
 
Da li takvim ljudima treba istina ? Ocigledno je ne zele, dobro im je bez nje. Ima li opravdanja da im neko gura istinu u oci?

Nema opravdanja, i ...mi ne znamo tudje istine, mi znamo samo za nase, i zato nemamo prava da prozivamo tudju istinu.A svi mi imamo neke istine koje smo gurnuli u zapecak, ili smo joj dali neke druge oblike, prijatnije oku da ne bi zatvarali oci pred njom, da bi je lakse nosili dok ne smognemo snage da se suocimo i ponesemo je lako.Stati pred svoju ogoljenu istinu nije nikome lako, ali je oslobadjajuce za duh i um.Stati pred istinu je pozeljno.
I sta je istina? I pred cijom istinom mi zatvaramo oci, a ciju vidimo kroz prizmu okolnosti, ili kroz lupu neznanja?
 
Postoje ljudi koji zaboravljaju istinu, jer im se vise ne svidja ta istina, pa prosto sebe ubede u neku drugu istinu, istinu koja im vise prija...
...istina svakog coveka je ono u cega on veruje.Ako tako postavimo stvari, onda jeste jako tesko istini pogledati u oci.

Da li takvim ljudima treba istina ? Ocigledno je ne zele, dobro im je bez nje. Ima li opravdanja da im neko gura istinu u oci?

Nema opravdanja, i ...mi ne znamo tudje istine, mi znamo samo za nase, i zato nemamo prava da prozivamo tudju istinu.A svi mi imamo neke istine koje smo gurnuli u zapecak, ili smo joj dali neke druge oblike, prijatnije oku da ne bi zatvarali oci pred njom, da bi je lakse nosili dok ne smognemo snage da se suocimo i ponesemo je lako.Stati pred svoju ogoljenu istinu nije nikome lako, ali je oslobadjajuce za duh i um.Stati pred istinu je pozeljno.
I sta je istina? I pred cijom istinom mi zatvaramo oci, a ciju vidimo kroz prizmu okolnosti, ili kroz lupu neznanja?

Znaci li to da nikad ne treba i nema opravdanja nekome reci istinu , koja,naravno, nije apsolutna istina, ali je njegova kroz nasu prizmu ili kroz prizmu okolnosti?
 
Postoje ljudi koji zaboravljaju istinu, jer im se vise ne svidja ta istina, pa prosto sebe ubede u neku drugu istinu, istinu koja im vise prija...
...istina svakog coveka je ono u cega on veruje.Ako tako postavimo stvari, onda jeste jako tesko istini pogledati u oci.

Ovo o čemu ti govoriš skoro pa i nema nikakve veze sa istinama...ali zato ima sve veze sa UBJEĐENJIMA. I u prvoj i u drugoj rečenici ti govoriš o ubjeđenjima...koja se zamjenjuju jedna drugim. Ono u što VJERUJEŠ...sama ti riječ kaže (samo treba da pratiš šta pričaš): JESTE UVJERENJE (uvjeravanja Sebe u Istinitost spoznaje) ili UBJEĐENJE (ubjeđivanje Sebe u istinitost spoznaje )=VJERA. (Religija je očiti primjer primjene Vjere).

VJERA nije istina.

ISTINA=direktno Znanje o Sebi ili o nečemu (Znanje koje dolazi OD Sebe ka Sebi u Sebi)...

VJERA= spoznaja 'Istine' preko TREĆEG lica ili spoznaja 'istine' o nečemu preko nečeg drugog...što nikako ne može biti ISTINA.
 

Back
Top