Vežbao sam sa nekolicinom aikidoka, uglavnom na nekim seminarima i, manje-više, svi su tvrdili kako je aikido ultimativna borbena veština. Dobar drugar i bivši kolega ima majstorsko zvanje u Aikikai i u realnom aikidou. Radeći kao fizičko obezbeđenje, imao je nekoliko 'okršaja' sa agresivnim ljudima, jednom čak sa naoružanim čovekom. Gledao sam te 'incidente' i NIKADA nije uhvatio ruku ili kretanjem u stranu/krug odgovorio na napad, već je koristio staru, dobru boksersku ' jab-cross-hook' kombinaciju. Još kad uspe prvi da 'proda' udarac.. uspeh zagarantovan. Kad to uradi, nebitno je kojim zahvatom izbaci lošeg momka iz objekta. Može i za uši da ga odvuče..
Dalje, vežbajući razne veštine sa raznim ljudima, apsolutno je tačna tvoja tvrdnja da mnogi 'tradicionalni' majstori žive u 'fantasy world of martial arts'.. Da radeći demonstraciju tehnike na unapred dogovoren napad govore kako 'to isto možeš da uradiš i na ulici, samo brutalnije'.. Smešne i žalosne tvrdnje. I, zaista, to nije rezervisano samo za aikido. Mnogi drugi japanski/korejski/kineski tradicionalni stilovi tako vežbaju. A, paradoks je što te veštine, uglavnom, imaju šta da ponude u tehničkom pogledu, ali ih NAČIN TRENINGA, koji je besmislen, dovodi na žalostan nivo..