gost 410457
Domaćin
- Poruka
- 4.015
Darezljivost je do Jupitera i Sunca 
Ako su istaknuti daju i daju
Stiskaju se Saturn Merkur

Ako su istaknuti daju i daju
Stiskaju se Saturn Merkur
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
nemas jer si ovnica pa ti dzepce malecno i dobro prostepanoнетачно.
ја немам рупу у џепу, а шкорпија као сунчев знак ништа не значи.Замисли, нађе се као владар 7. поља. Па какве везе има с власником натла?
![]()
Од ружније половине, сасвим задовољавајуће.nemas jer si ovnica pa ti dzepce malecno i dobro prostepano
al od ruznije polovine ne znam kakvo mu je![]()
Ima li veze kod Bon Jovija to što je vladar sizigije između vladara 5 i 7? Vladar 5. je, iako Saturn, vrlo jak jer je u svom sedištu, vladar 5 u 5.
Btw on sad ima povratak i Saturna i Marsa
Nego htedoh samo kratko pitanje oko kojeg stalno imam nedoumice, tiče se spaljenosti, Sunčevih zraka i kazimija. Za kazimi je jasno, to je konjunkcija planete sa Suncem orbisa 17', e sad spaljenost i pod Sunčevim zracima.
Planeta je spaljena ako je 8° 30' udaljena od Sunca, i u istom znaku.
Planeta je pod Sunčevim zracima ako je 17° (negde nađoh 12°) udaljena od Sunca, ali ne znam da li to važi za isti znak ili ne. Negde sam pročitala da nema veze sa znakom.
Šta je od ovoga tačno i ima li jedinstvene definicije?
Da, na to sam i mislila, na aspekt SO/MO nego ne gledam šta pišem
Meni je na vrhu 11.
Na astro-seek-u sam našla syzygy chart, radio/tumačio neko?![]()
Mislim da nema veze sa znakom.
Pošto lično imam spaljen Mesec, balsamičan ali u drugom znaku, i svi astrolozi su se složili da je spaljen, 6* od Sunca u Strelcu. Mesec u Škorpiji na 25* i u praznom hodu.
Mogu da potvrdim da se ta malefičnost pokazala nekoliko puta i u realnim dešavanjima, pošto je svetlo u pitanju ugrožava život natusa.
A koji se orbisi preporučuju za spaljenost, da li važi ono od 8 i po stepeni što sam već napisala za spaljenost i 12° (minimum) za planetu pod Sunčevim zracima? Da li postoji razlika ako su Sunce i Mesec u različitim znacima i ako nisu, iz ugla orbisa a i inače?
Mnogo pitam, znam![]()
Ali to je zato što znate mnogo više od mene![]()
Najpre, mali podsetnik šta je to spaljenost. Spaljenost je pojava kada se neka planeta nađe na udaljenosti koja je manja od 7°30′, a veća od 17′ od Sunca. Vrednost stepena varira od autora do autora pa neki navode 08°30′, neki 8° neki manje od 8°. Kada se planeta nađe na udaljenosti većoj od 7°30′ pa sve dok se potpuno ne oslobodi sunčevog uticaja, za nju se kaže da je pod sunčevim zracima. Granica nije ista za sve planete. Za Lunu važi da postaje vidljiva nakon 12°30′ udaljenosti od Sunca, dok Mars, na primer, postaje vidljiv tek 17° daleko od Sunca.
Ono što u tradicionalnoj astrologiji u prvom redu izgleda kao loše nakalamljeno su aristotelove bipolarne "primarne kvalitete" - vlažno-suho i toplo-hladno, iako su osute posvuda po sustavu tradicionalne astrologije, po spolovima, elementima, planetama, mjesečevim mjenama, temperamentima itd. - i odgovorne za brojne disonance. Npr. hladni i suhi Saturn je domicilni vladar zračnog znaka (Vodenjaka) i egzaltiran je u zračnom znaku (Vaga), a Zrak je po aristotelovom sustavu upravo suprotnih kvaliteta, vruć i vlažan (dok je po stoičkom jednostavno hladan). Takav red stoji također u disonantnom odnosu sa pozicijama elementarnosti zodijačkih znakova na zodijačkom krugu. Konkretno, "primarne kvalitete" elemenata daju elementarne polarnosti - Zemlja vs Zrak i Vatra vs Voda - i kose se sa dijametralnom (stoičkom) polarnošću elemenata na zodijačkom krugu - Zemlja vs Voda i Vatra vs Zrak. Stoici su za razliku od Aristotela elementima pripisivali svakom po jedan haptički kvalitet, jasno i elegantno - Zemlja=suvo vs Voda=vlažno i Vatra=vruće vs Zrak=hladan - što se i podudara sa dijametralnom logikom zodijačkog kruga. U Anthologiae Vettius Valenta, koji je po svemu sudeći bio stoik, suvremenika Ptolomeja (važan promoter Aristotela), su prvi put zodijačkim triplicitetima pridodani elmenti i istovremeno u 9 tomova ovog djela nije bilo ni spomena aristotelovih "primarnih kvaliteta". Planetama su aristotelove haptičke kvalitete pridodane po jednoj logici reda koja opet egzistira disonantno sa domicilnom. Ako ćemo gorepomenuti polarni sustav kaldejskog reda nazvati "solarnim" (Sunce u centru), ovaj bi smo onda mogli nazvati "merkurovski" ili još bolje po F. Rochberg "Babylonian Horoscope" "babilonski". Po logici ovog "babilonbskog" reda je Merkur neutralna ili androgina planeta bez polarnog oponenta i ne Sunce (kao u polarnosti kaldejskog reda) koje je ovdje oponent Mjesecu. Zatim su benefični Jupiter i malefični Saturn oponenti, kao i benefična Venera i malefični Mars. Dok se "solarni" polarni red bazira na brzini kretanja planeta u odnosu na Zemlju, ovaj "babilonski" bi se mogao bazirati na magnitudi planeta (njihov vizuelni intenzitet), iz koje se onda izvlače karakteristike benefičnost i malefičnost. Tako su najsvjetlije planete na nebu Jupiter i Venera benefične, dok su najmanje vidljivi, turobni Saturn i krvavo crveni Mars malefične planete. Merkur koji je uvijek u društvu Sunca, u relativno kratkim intervalima vidljiv prije njegova izlaska i zalaska, je bio posrednik između nebeske i podzeme zone. Zagovornik tradicionalne astrologije će benefičnost/malefičnost planeta zasnovati na aspektima njihovih domicilnih pozicija prema luminarima. Problem je da zodijački krug podjeljen na solarnu i lunarnu polutku ne pali kod Saturna: Saturn solarne polutke nije u aspektu sa Suncem i lunarne nije u aspektu sa Mjesecom (160° umjesto 180°), otprilike isto kao što ni neutralni Merkur nije (30°). Po ovom “babilonskom” redu su Aristotelove "primarne kvalitete" nakačene na planete (ne uvijek konzekventno): Saturn je hladan i suh, njegov oponent Jupiter je topao i vlažan; Mars je topao i suh i njegov oponent Venera hladna i vlažna; Sunce je toplo i suvo i Mjesec hladan i vlažan. Dualizam Sunca i Mjeseca, kao i "androgini" karakter Merkura, nas navodi na pomisao da je u pitanju spolna polarnost, međutim, iako su Sunce vs Mjesec i Mars vs Venera u odnosu muško vs žensko, Saturn i Jupiter su oboje muško, da bi se opet poslužila neka treća logika (dnevne i noćne planete). Ova zbrka ima svoj daleki odjek i u astrološkoj lektiri današnjice koja vrvi od disonantnih opisa planeta ili zodijačkih znakova, posebno kod opisa Jupitera i Merkura i pripadajućih im znakova po domicilnoj logici. Služeći gorepomenutoj logici je stara astrologija npr. Jupiteru dodjelila izrazito benefičnu i zračnu prirodu ili prirodu sangvinika (pozitivne kvalitete toplo i vlažno), suprostavljenu malefičnom Saturnu. Sangvinična i benefična priroda Jupitera se pokazuje i u izrazu "jovialan" koji je iznjedrila srednjovijekovna Astrologija i znači vedar, zabavan, dobronamjeran a odnosi se na latinskog Iuppiter-a kojemu je genitiv Iovis, dok je Satrun bio vezan uz turobnost i melankoliju. Tako Jupiter stoji za sve ono gdje je jovijalnost, vedrina, zabava itd. nepoželjna (!) - katedre, vrhovne sudove, crkvene i političke dostojanstvenike, filozofe, ideologe itd. Za ljude koji nose obilat teret odgovornosti, reprezentiraju institucije ili su okorijeli u jednoj ideologiji je sigurno najnepodesniji sangvinični temperament i humor im dođe kao nešto subverzivnog karaktera. Štoviše vedrina, zabava, veselje itd. su karakteristike ne samo daleko od Jupitera, nego se kao pripadajuće njegovom domicilnom opozitu Merkuru očigleno dijametralno kose s njim. Merkur je i Bog muljatora, lopova i trgovaca, zato je Jupiter heroja i dostojanstvenika, svih onih koji rade za nešto veće od sebe. U naporima isticanja njegove benefičnosti je Jupiter toliko iščašen da se uzima čak i za signifikatora materijalne imućnosti. Moglo bi se reći da ovdje imamo 2 Jupitera u jednom - jedan kao Saturnov i drugi kao Merkurov opozit. Iako je ta aristotelova logika "primarnih kvaliteta" i "babilonski" red planeta u povijesnim dubinama astrologije, velika je smetnja u dobijanju koherentne slike zodijačkih znakova. U svijetlu ovog se stara astrologija doima kao dva loše nakalamljena simbolična sustava, a nova ne kao astrologija koja je lijena misliti pa je odstranila sve zamršeno (kako je uzimaju tradicionalisti), nego kao astrologija u čijem pojednostavljenju postoji sistem. U tendenci je sve ono što je moderna astrologija pokušala otkantati taj red aristotelovih haptičkih kvaliteta i "babilonski" red u kojem su Sunce i Mjesec (dan i noć) baza polarnosti. Zato je sa scene nestala benefičnost-malefičnost, "primarne kvalitete", dnevni i noćni horoskopi i sva ona dostojanstva koja se baziraju na ovom - tripliciteti, granice, egzaltacije itd. Whatever, dvanaest zodijačkih znakova nisu ništa drugo nego jedna banalna kombinatorika 7 planeta i 4 elementa, utoliko prije što planete i elementi nisu jedno drugom samo adirani, nego su u odnosu srodstva. Planete faktički imaju elementarnu narav, ali nikako po logici "primarnih kvaliteta" nego prosto po domicilnoj, kao što je ovdje već netko spomenuo. Taj simpatetični odnos planeta prema elementima je štoviše dvostruk, ako izuzmemo luminare (Sunce i Mjesec). Tako je Jupiter evidentno srodan Vatri i Vodi - jer svojom sumirajućom, sintetičkom naravi samo ovdje može biti udomaćen i ne posjeduje apsolutno ništa od tradicionalno mu dodijeljene zračne ili sangvinične naravi; kao što je Merkur srodan Zemlji i Zraku jer oba ova elementa označavaju malo i usitnjeno. |
ne znam sto bi moralo da se to poklopi savrseno
Pa poklapa se, ne znam zbog cega ti je tesko da spojis da npr. vatreni Mars moze da vlada vodenom Skorpijom, nije uopste toliko kontradiktorno.