Tradicionalna astrologija

[gost 410457]

Kako bi opisao Merkur u Strelcu 60 Jupiter u Vagi?

 

[Draculea]

Ne zamjeri, ne bavim se s tim.

 

[gost 410457]

Ne zamjeri, ne bavim se s tim.

Ne zameram, nego si pisao o Merkur-Jupiteru, pa me zanima kako bi u praksi opisao, kako bi slozio te kockice itd.

 

[Draculea]

Nego kakve je prirode Mars?

Na ovo pitanje dadoh onomad škrt odgovor, u vidu samo par natuknica, i zato bi ovom prilikom želio malko produbiti priču i time zaokružiti sve planetarne polarnosti (o Mjesec vs Saturn i Merkur vs Jupiter sam već iscrpno pisao), pa onda odoh netraga. Svi znamo da kad Mars stupi na scenu da je okončano vrijeme sklonosti i naklonosti u korist averzije. Ne samo da ono što je najprije bilo izbalansirano i fino kooperiralo izgubi afinitet, nego se povrh toga budi i animozitet, najbolje kad završi u razornoj koliziji, u međusobnoj negaciji do anihilacije. Ali opis Marsa se može i profiniti uz pomoć njegovih domicila, što je moj specijalitet, i smisao ove pisanije. Pri tom mi je nemoguće izostaviti Veneru, jer, teško je pisati precizno o jednom planetu ako je izignorisan njegov planetarni oponent.

Da bi pokazao ta dva lica Marsa i Venere (i svih ostalih planeta) moram najprije unijeti malko svjetla u red elemenata. Već gore sam pisao da se elementi djele na po 2 para i da je svaki par priča za sebe. Ja te parove nazivam hyle-atičnim i pneuma-tičnim (hyle=materija, pneuma=duh) - u duhu stoičkog učenja. Dok ne nađem podesnije izraze, ostat će ovako da se izbališ dok izgovoriš. Ova podjela se formalno podudara s onim što je do sada važilo: Voda i Zemlja su “pasivni”, Zrak i Vatra “aktivni”. Međutim, ovi parovi su znatno više od toga i znatno više među sobom različiti nego im je inače pripisano. Osim toga, iz izraza pasivni-aktivni i posebno muški-ženski često vidim da mnogi izvode nekakve maloumne priče. Porijeklo te klasifikacije elemenata je aristotelovo učenje o “prirodnom stremljenju” elemenata koje se očigledno bazira na fenomenologiji agregatnih stanja: Voda i Zemlja “prirodno” (sila teže je bila nepoznanica) streme ka “centru univerzuma” (središte Zemlje), znači prema dolje, dok su Zrak i Vatra fenomeni okrenuti ka gore, ka aristotelovom eteru. Kao što rekoh, hyle-atični i pneuma-tični parovi elementa su dvije potpuno zasebne stories, dva paralelna univerzuma, do te mjere zasebni da je svaki polaran u sebi - što je opet dio stoičkog učenja. Za razliku od aristotelovog, stoičko učenje primarne kvalitete postavlja upravo u duhu ovih polarnosti: Zemlja=suvo vs Voda=vlažno i Vatra=vruće vs Zrak=hladan. Ništa drugačiji nije ni elementarni red zodijačkog kruga koji je uvijek važio: svi zemljani znakovi su dijametralno (180°) suprostavljeni vodenim i svi zračni vatrenim. Znači, nudi se na tacni a cjelu istoriju astrologije ostade teoretski netaknuto. Suština zasebnosti ovih parova je u slijedećem: hyle-atični, "pasivni", tvarni, donji ili prema dolje stremeći Elementi - Voda i Zemlja - imaju utoliko “pasivni”, "statični" odnos prema svijetu što problematiziraju samo njegovu recepciju, nemaju takoreći voljni nego spoznajni odnos s okolinom (izolirati se od nje ili spojiti se s njom). Pneuma-tični, "aktivni", gornji ili na gore stremeći elementi - Zrak i Vatra - imaju aktivan odnos prema okolini u smislu da se ovdje postavlja pitanje sile, volje, akcije, reakcije, socijalne interakcije. Znam, zvuči apstraktno, ali za konkretizaciju bi trebao pisati još veću trakavicu i to bi sigurno prevazišlo svako strpljenje. Važno je napomenuti da u ovim parovima elemenata nema ni trage nakakvoj spolnosti. Opsesija signiranja spolovima je u vremenima nastanka astrologije bila kao nekakva pandemija i nemoguće je bilo izbjeći da i elementi dobiju penis i vaginu. Pored svega ovog valja napomenuti da, ako izuzmemo luminare, po domicilnom redu svaki od planeta ima svoje kućište u u jednom hyle i jednom pneuma elementu.

Što su hyle-atični Mars i Venera? Ako su dva djeteta na svakoj strani klackalice iste težine i nikakve dodatne sile nisu na djelu, klackalica miruje. Generalno, ako je summa svih na tjelo djelujućih sila = 0, onda vlada mir, tjelo je izbalansirano. Ravnoteža je dakle odsustvo pokreta ili odsustvo aktualne energije. Tjelo koje miruje uslijed međusobno neutraliziranih sila može se ili tvrdoglavo opirati okončanju tog balansa, ili ga je vrlo lako prenijeti u pokret. Prvo stanje se zove stabilnost i traži oveću investiciju energije da bi se promijenilo, drugo je labilnost i kod njega je dovoljna već neznatna sila da tjelo prenese u pokret. Zato stabilno stanje ima nisku i labilno visoku potencijalnu energiju. Ako je mir stanje ravnoteže onda je posbeno ravnoteza unutar jednog krutog tijela zavrijedila pažnju, a još posebnije stabilnost te unutrašnje izmirenosti čestica. Struktura jednog (idealnog) krutog tijela ostaje beskompromisno dosljedna samoj sebi, opire se eksternim silama i žigu vremena. Struktura tekućine je nasuprot tomu sušta labilnost, nemogućnost balansa, ona je hipersenzibilna na najtananiju silu, uvijek u pokretu. U krutom, uravnoteženom tjelu je energija takoreći "vezana", u tekućem je "slobodna" u flowu. Kao što je sigurno već netko naslutio, ovdje je već skicirana Venera u njenom zemljanom i Mars u njegovom vodnom kontekstu. Venera sa zemaljskim akcentom (Bik) je zadužena za mir, ravnotežu i stabilnost, Mars sa vodenim (Škorpion) za nemir, tenziju, pokret, erupciju energije. Ovakav Mars ima na viziru stabilizirane strukture, po mogućnosti masivne glavne držače. Sve što on hoće je ekstaza oslobođene energije, najintenzivnije ostvarena u rušenju, razaranju, koliziji. Venera suprotno tomu želi vezati energiju u samodovoljnu, stabilnu strukturu, pretvoriti je u masu, materiju. Možemo uzeti za primjer stabilni mir dva megalita koja su naslonjena jedno na drugo prkosila vjekovima, ali još bolji primjer su masne naslage na tjelu. Energija se veže u mesu, ali najbolje u masnom tkivu. "Stomačina" je pravo energetsko skladište, sadrži 2,5 puta više energije nego ugljikohidrati i proteini na isti volumen. To skladištenje i rast tjela se zove anabolizam, materijalizacija energije i stvaranje bio-mase - očigledno domena "hyle-ične", tvarne Venere. Suprotno tomu, kad tjelu pomanjka raspoložive energije onda razgrađuje samog sebe, stručnim rječnikom, aktivira se katabolizam, konkretno u ovom slučaju "fatburnning", "sagorijevanje" masnog tkiva. Izraz sagorijevanje se može slobodno uzeti i bez navodnika: u pitanju je stvarna oksidacija koja se posredništvom O2 odvija u mitohondrijima stanica. Zato se zove "stanično disanje". Glukoza može samo uz učešće O2 (oksidacija) dati bogati urod ATP-a, univerzalnog nosioca energije u organizmima. Strogo znanstveno uzeto, disanje funkcionira i bez O2 i zove se vrenje, manje efektivna metoda ubiranja energie. Ali i kao energetski manje eficijentno disanje, vrenje može poslužiti tjelu onda kad su rezeorvari iscrpljeni. Kod manje intenzivnih naprezanja opskrba kisikom ne prelazi onu potražnje, međutim kad se naprezanje intenzivira i O2 pomanjka, tjelo pribjegava vrenju (mliječne kiseline), čime se iz ugljikohidrata ekstrahira energija. Problem je da pri tom nastaje i kolateralni produkt laktat koji mišiće prekiseli i izazove iscrpljenost. Vrenje znamo i iz produkcije alkohola (alkoholno vrenje), ali njegovu energetsku demonstraciju možemo opažati kod šampanjca (ispaljeni čep) čija je specifičnost da nastaje drugim vrenjem u samoj flaši kad se šečer posredstvom kvasca pretovi u ugličnu kiselinu. Sad kad znamo da je disanje oksidacija koja služi razgradnji tkiva u energiju, možemo i samu oksidaciju u širem smislu subsumirati pod vodeni Mars, dakle sve ono što nagriza i razgrađuje. Bez tvorbe plamena su to korozija (corrodere = nagristi, razgraditi, rastvoriti), zatim vrenje u širem značenju i truljenje kao prirodna forma vrenja; i uz plamen izgaranje, eksplozija, detonacija. Nadam se da nismo otišli predaleko u lakomislenu apstrakciju kakvu srećemo u brojnoj astrološkoj literaturi, ako kažemo da je u ovom smislu Mars=Energija i Venera=Materija. Znači ovdje idemo dublje od oksidacija, asimilacija i agregatnih stanja, u samo srce materije, u smislu "zgrušane" energije E=mc², gdje njen kilogram daje toliko energije koliko nastaje izgaranjem 3 000 000 tona lignita ili mrkog ugljena, što otprilike odgovara volumenu keopsove piramide. I samog me pri ovom vata nelagoda, zvučim kao oni puknuti astrološki pseudo-metafizičari, ali stvari se fino poklapaju.


Što bi onda bio pneuma-atični Mars i Venera? Taj aspekt Marsa, koji je takoreći u službi vatrenog elementa, nije sveopća dezintegracija kao kod gorepomenutog vodenog Marsa, nego je to naprotiv integracija, ali onda u svrhu akumuliranja sile koja raste i istovremno se oštri za efektivnu udarnu snagu ili koliziju. Element Vatra je element in-tenzije, sažimanja, koncentriranja, centralizacije. Smisao jedne tako akomulirane sile je zauzimanje i porobljenje jedne druge konkurirajuće akomulirane sile. To znači permanentno ratno stanje. Zato je pneumatični Mars militantan, on uvodi “gleichschaltung”, homogenizira, hijerarhizira, steže, fokusira, oštri. Primjer marsovske homogenizacije je marševski korak (“gleichschritt”) na vojnoj paradi. U idealnim vojnim postrojbama su pojedinačne volje preko jasno profilirane hijerarhije bezrezervno predane komandnoj centrali. Da bi perfektno koordinirane otišle u odlučujući boj protiv iste takve zgusnute siline sa ciljem sticanja raspoloživosti njihove volje. Pneumatični Mars je kao heavy metal (gustoća veća od 5,0 g/cm³) od kojeg se prave mačevi i brijači, kojem je gustoća+čvrstoća takva da ga je moguće išlajfati do oštrine gdje se list papira sam cjepa na njemu. Čestice su ovdje izuzetno čvrsto zbijene na izuzetno malom prostoru, u svrhu prodora ili uništenja. Tako je i pogled prodoran ako je “oštro” fokusiran. I karakter je prodoran iz istog razloga, neda se ničim potkupiti, dekoncetrirati, neumoljivo buža dok ne probije. Da bi karakter bio “prodoran”, prvo mora biti “hard” ili njemački “hart” = tvrd, po Dictionary "severe, rigorous, harsh, cruel". Isti takav mora biti i penis da bi prodrijeo. I isto tako je i (specijalna) vojna jedinica prodorna ako je koordinirana, svi rade kao jedan i svi fokusirani na zadatak.

Da u ovim marsovskim oklnostima nebi sve eskaliralo do totalnog rata i bjesomučnog samouništenja zadužena je pneuma-tična Venera. Ona je majstor kroćenja i blagosti. Ona se ne upušta u koliziju, ne razumije taj jezik, nego je upravo kroti slabošću. Ona harmonizira disharomnije koje rađaju tenziju, opušta napeto, ali najpreciznije je formulirano ako kažemo da in-tenzije kroti ex-tenzijom, funkcionalnim smislom elemnta Zrak (osipanje, razrijeđivanje, amoritzacija). Venera dakle ne kleči i moli za mir, nego aktivno ex-tendira odnosno disperzira jednu koncentriranu silinu, otupljuje Marsovu fokusiranost. Kad jedna naoštrena, kompaktna silina kolidira sa mekim=elastičnim, nije nanešena šteta ni jednom ni drugom. Tako usput i kod koitusa Mars i Venera surađuju, posebno kad ova naulji, čime prodor ne želi osujetiti ali trenje zato. Agresivno suženi vektor sile dakle učešćem zračne Venere ne razvali ništa nego se ospe po zračnoj prostranosti, energija se raspodijeli ili rasprši na široko. Uzmimo za primjer dječiji kantun Ikee sa toboganom i morem šarenih loptica. Kompaktna energija djeteta koje sklizne niz tobogan u more loptica se rasprši u jedan široki lanac kolizija, gdje svaka od loptica preuzme na sebe dio energije padajućeg djeteta, i time rasprši energiju pada koja je sažeta u tjelu, tako da je na kraju djete amoritizirano (amortizacija = admortizare ≃ umrtviti). Znači, energija padajućeg djeteta nije udarila u čvrsti homogeni red, nego je prenešena na slobodne i nevezane loptice od kojih je svaka preuzela na sebe jedan dio siline. Ta sloboda i nevezanost je upravo priroda elementa Zrak. Dakle zračna Venera ne veže energiju kao zemljana, nego je samo proslijedi u širinu ili je blago (pro)pusti dok se ne umiri. Taj porcionirani otpor je elastičnost, i elastičnost je još jednom osnovno svojstvo elementa Zrak. Akcelerirane mase Venera uopćeno rečeno ne kroti otporom nego popustljivošću, bez učešća snage. Sve to uveliko liči na filozofije ili mistike dalekog istoka, po kojima je sve zrakovito, nigdje čvrstog i istrajnog. Sve podliježe promjenama i u promjenama svaka stvar ostvaruje svoje biće, svoj tao. Zato je životna maksima glasi wu wei, ništa ne siliti. Kod ove formule očigledno postoji izvjesna podudarnost sa višom školom crnogorske mudrosti, pusti da se odradi samo. Ideal čovjeka je biti zrakovit, dakle prazan, mek, spontan, “činiti kroz ne-činiti”, nenasilnost i bezotpornost, isto kao gas. Mudrost je u slijeđenju intuicije koja osjeti i ispoštuje prirodni smjer događanja, tako da ovaj dobije potporu univerzuma i potpuno relaxed svašta nešto ostvari. Kad se taoizam spario sa budizmom, nastao je tzv. chan (od hinuističke dyana) budizam, koji je emigrirao u Japan kao zen. Tako je Tao postao Do - Budō, Kendō, Iaidō, Kyūdō, Aikidō, Jūdō, Sadō, Shodō, Kadō. Tipičan primjer ovog neagresivnog garda je borilačka vještina Judo, sa već indikativnim imenom - ju=popustljiv i do=put - hoće reć’, put popustljivosti ili fleksibilnosti. Protivnik se pobjeđuje posve defanzivno, samo se sila protivnika izmanipulira protiv njega samog. Očigledno i dalekoistočna populacija svojim rastom, gracilnošću, juvenilstvom, infantilnošću poprilično baca na element Zrak. Nije sad da je samuraj oličenje zrakovite Venere, ali wu wei odnosno zen-kultura je uvijek duboko prožimala Japan.

 

[Svima_Mili_&_Dragi]

Kako bi opisao Merkur u Strelcu 60 Jupiter u Vagi?

Зависи у којим кућама и каквим односима с другим планетама али свакако позитивно због секстила, најлакшег аспекта, иако је Меркур у изгону, тј слуђен величинама и одсуством детаља Стрелца.

A Mars jeste vatren, suv je i vruc

Марс јесте врео, у принципу, али као стари владар водене Шкорпије не може да се третира као сув. И Јупитер и Сатурн су сувљи, на различите начине.

 

[Žiža25]

Da li su ove arapske točke dobre za vezu u sinastriji

 

[Žiža25]

Šta prikazuje moja sinastrija

 

[Žiža25]

Da li je ovo dobra sinastrija za vezu po arapskim točkama ako može netko protumačiti.