Setime se
Setime se:
Kad magla omotova pucinu mora,
kad belicasti sjaj istancan od pora,
uranja u galiju nemocnog veslara.
Kad zapenusani slap preliva s'nedara,
u njegovoj hridi ostaju samo stope.
Kad u ozaru zazari kugla,
kad kristali njeni lituju u senci,
i promaljaju pramenove osedelih vlasi,
kad bistrina srebrnih vala ih kvasi
i splice u pletenicu nebeskog svoda,
Setime se !
Kad medenica goru zapleni u bljeski,
kad osusen klem ulegne u ljeski,
prasnjavi talez ukova se u zemlju.
Kad dogoreva misija jednog postojanja
i topi se u prah svetog usijanja,
Setime se !
Zemlja ce sve da oprosti
kad dodju sveti monasi
i njihove sluge poslusne.
Obdanuce sunce milostici,
i uslisiti svete molitve
Setime se !