TO

Sigurna sam da je B.Q. bila ovde malo pre i da je govorila nešto o strujnim kolima. :?

Parka, šta studiraš?

bug.gif
he he
o strujinim kolima.. šta li je sa strujom?
 
Pa ti si sanjala Wednesday Adams :lol:
Mislila sam i u nju da se maskiram, a onda sam se setila da sam se ošišala :(

Obožavala sam oto. Doslovno. I likovno. Ali samo kao predmet. Nastavnici su to radili što su morali i delili su ocene isto što su morali. Jednom su mi uzeli neku lampu za kao neku izložbu i nikada je više nisam videla :?

Crteže sam sa takvim preciznošću radila da je bilo glupo iznositi ih napolje da vetar ne bi razneo grafit. Onda sam ih i pakovala tako da ni najmanje "uvo" ne ostane...
A onda sam ušla u eru kompjutera i olovke, rapidografi, lenjiri, sve te divne stvari su postale nepotrebne... pa i testerica i sapun kojim smo je mazali :) jedino su možda još bitna ona strujna kola... ali i to je nešto. Samo se ne kupuje u knjižarama :(
 
Офрљивала сам то ОТО таман колико је потребно за петицу... Није ми било неки проблем, ни цртежи на радови. Додуше, нисам волела оне електромоторе и те техникалије...више ми је одговарало физикалисање типа тестерисања и турпијања...

Једном сам само подметнула сестрин рад, неки чамац од фурнира је био у питању, за који је она три године пре мене код истог наставника добила 5-, а ја добила чисту петицу!
 
Jaoj, ako Moonja vidi ovu temu! :lol::lol:

Volela sam OTO, baš sam uživala u crtanju. Volela sam i testerisanje, seckanje, sve što se radilo. Bio mi je sasvim opuštajući predmet, nešto kao aktivni odmor.
 
pa ajd da ne skrećemo =)
meni su crteži uvek bili musavi, a radovi krivi i /ili mi ih je pravio deda.
nastavnik mi je bio matori agresivni alkoholičar i plašila sam se časaova otoa.

i sanjala sam te da si niska, jako mršava(!) i crna sa dve duge pletenice. eto. i nešto smo se dogovarale da se nađemo, kao bilo je bitno i onda smo se našle i odmah svaka svojim putem... nismo ništa što super cice rade kad se nađu... kao išle u kostu na kafu ili nešto ćaskale...

a obrve kakve su joj bile?
jel ih konacno pocupala....
 
meni su bilio do yaya jasni tranformatori i kako f-cionisu bandere i sve to

ali seckanje ....:lol:

A jeste i moj TO prof. bio alkoholicar....jurio lenjirom bele mishOve po kabinetu :mrgreen:
Posle otkrijemo da su mu mishOvi tamo gde je metnuo flajku :lol:
 
E pa crteze smo uglavnom fotokopirali na velicinu koja se trazila pa podmetnemo ispod papira i preslikavama i budu odlicni. Snalazili smo se.
A obozavali smo da testerisemo i seckamo, mislim da i dan danas imam negde onu turpiju za olovke sto smo pravili. Ma meni je to bio super predmet

uuu, posebno kasnije, kad treba da crtas cetvorotaktni motor.. miiisiim.. :lol:
a testerice su morale da budu one jednostrane, koje su pucale ko lude, meni cale kupio neke spiralne, rezu ko lude, idu u svim pravcima :D

oto.. to su nam bili najzanimljiviji casovi, posebno kad nastavnik ode malo da se 'vata sa koleginicom mu radom :lol:
 
Јаоооо....:shock::shock::shock:

Техничко ми је предавала убедљиво најсуровија жена од свих предавача током мог школовања!:x

Сваки пут пред двочас код ње, имала сам дијареју од страха!:shock:Могла бих сад комотно да легнем на неки психијатријски кауч и да сатима причам о томе какве трауме су ми остале од ТО.:|

Ништа нисмо научили, она практично и није била на часовима, појављивала се само да се издере, испонижава ученике, подели бар десетак кечева, поразбија и побаца нам прибор. Поред тога, остављала нас је саме да користимо опасан алат, рецимо бушилицу, а да нам није ни показала како се користи. Само би рекла да ће свако ко се повреди добиту кеца. Једном сам се расекла скалпелом на њеном часу, дан-данас имам ожиљак на прсту. Наравно, издерала се на мене и дала ми кеца. И наравно да није била у учионици кад се то десило.:x Кафенисала је са колегом у припремном кабинету.

Понекад је држала истовремено ЧОС свом одељењу и нама час, па су онда су та јадна деца морала да изађу пред нас и преслишавају се наглас предмете које тог дана треба да одговарају. Да се што боље избламирају.

Кечеви су пљуштали као луди, још неки од разлога су били, на пример: изговориш реч "шрафцигер" или "шмиргла", лењир ти има сломљен врх (добијеш кеца, сломи ти лењир и побаца делове по учионици, да ти скупљаш), имаш ператоницу на столу (такође баца у ђубре, гађа канту, па ако се сломи - сломи), сломиш тестерицу, немаш 3H оловку, седиш са неким у клупи, док је један сто слободан (у том случају обоје добијају кеца),...

Ма...има толико тога још, не желим ни да се сећам. Злотвор!:evil:
 
Сваки пут пред двочас код ње, имала сам дијареју од страха!:shock:Могла бих сад комотно да легнем на неки психијатријски кауч и да сатима причам о томе какве трауме су ми остале од ТО.:|
hehe, za tebe stiven kingova knjiga ("IT" iliti "TO") ima verovatno posebno znacenje :)
ja sam volela oto, imali smo nastavnicu i nastavnika koji su bili bas fini ljudi, bili smo podeljeni u dve grupe... volela sam crtanje bas bas... jedino sto sam seprtlja i pokidala sam onih testerica brdo...
ali da lepim kartone i sastavljam one kucice - mhmmm :)
 
Secam se kad smo na tehnichkom pravili elektromotor, za domatji. Malo bakarne zhice, parche lima, pa ajd iskroji, namotaj i prikljuchi ga da se vrti. Iako je moj cale vrlo ozbiljno shvatio izazov to sranje nije htelo ni jedan obrt da napravi... Kao ni nikom u razredu, uostalom. Ali bitno je da se chovek lepo zabavio pod stare dane.
 
nam je bogme fino pravilo obrte
a imali smo neku žicu koja nije bila narandžasta nego bordo...
mislim, svi smo imali, pošto nam to valjao nastavnik
 
kod mene se TO zvalo OTO (osnove tehnickog obrazovanja)... Onda je tehnika napredovala pa su "osnove" otpale... :)
Mislim da je rec o vrlo korisnom predmetu, jeste da se ne testerise testericama u svakodnevnom zivotu, ali manuelne aktivnosti (a da nije mrdanje pri igricama), strpljenje, ulaganje truda u nesto vidljivo, opipljivo, recju - opredmeceno, formiraju bar delic coveka.

A posle se po fijokama pronalaze parcici sper ploce oprljeni onim instrumentom u obliku olovke sto se ukljuci u struju, a vrh joj je uvijena zica, ukraseni bajagi ornametima, a u sredini pise "Draga mama, srecan ti 8. Mart"
 
jao, čega sam se sad setila, kad reče svakodnevni život...
kaže nama nastavnik:
ovako se menjaju osigurači. vi devojčice to treba da znate, a ne kad se udate, a muž na poslu, vi da zovete majstora čim pregori osigurač, pa nešto...
 
Da znaš da je čovek u pravu. Imam drugaricu koja umalo nije zvala majstora da joj popravi produžni kabl. Srećom, ja sam bila tad kod nje. :mrgreen:
 

Back
Top