vera se lomi u nemoći da se ostvari,nevera se rađa iz očaja što je vera izneverila
Iz ochaja jer me je vera izneverila? Niti vidim logiku u tom sistemu, niti ovo ima veze, da se bar ogradim za moj sluchaj - sa mnom.
Ja ne verujem iz sopstvenih razloga, jer sam upoznat veoma dobro - kao neko ko je po tom pitanju obrazovan - sa razlozima kreacije vere. Glomaznost nechega kao shto je vera nikako ne dokazuje tvrdnju postojanja predmeta verovanja, jer da je tako, sve ono u shta mnogi veruju bi analogno moralo biti istinito. Elem, sama rech vera govori o tome da se ne radi o ubedjenosti u postojanje predmeta verovanja, vetj pukog zadovoljenja onim shto je ponudjeno, nametnuno, onim za shta se nekad osoba uhvati jer tu nalazi spas za trenutne nerazmirice sa samim sobom i svetom oko nje. Dakle, mislish da je istina, ali ne gledash na to kritichki, ne pokushavash da dokazhesh, jer samim tim rushish svoj sistem. Nevernici, sa druge strane gledaju na sve to drugachije. Ono shto je nedokazano, shto izgleda kao puka pricha koja je prozheta po kojim chinjenicama koje su pripisane onome shto tezhi da bude servirano je nedovljno za razumevanje sushtine, pa i neshto vishe. Jer, sami nevernici (u nedostatku boljeg termina, premda takav nachin razmishljanja nije izrichito vezan za ovu polemiku) tezhe da stvari sa kojima dolaze u kontakt imaju konkretne ispred sebe, jer sigurnost dolazi iznutra, od njih samih, a ne spolja, od nekog prema kome imaju psiholoshku naklonost u vidu strahoposhtovanja, utehe, ili pak necheg tretjeg.
Potpuni sam pristalica toga da nauchni metod predstavlja chinjenice za koje smo sigurni, pa prema njima trazhi koje zakljuchke mozhe iz njih da izvede, dok je kreacionistichki prilaz, vernichki prilaz, i bilo koji drugi prilaz koji ima veze sa samim pojmom religije u neproverenom smislu zapravo onaj kojim se postavi zakljuchak da bi se zadovoljila neka unutrashnja potreba, ma koja ona bila), pa se naspram njega trazhe chinjenice kojima se isti mozhe podrzhati. Ja tu vidim sushtu kontradikciju, i logichku nedoslednost, jer se zna kojim pravcem ide dedukcija, a kojim indukcija, vodetji se pravilima koji zadovoljavaju istinitost i tachnost celokupnog procesa.
E sad, sve ovo shto napisah verovatno nekome zvuchi konfuzno, mada je i materija o kojoj se polemishe dosta osetljiva i ipak konfuzna, a daleko je od toga da se 'razbacujem parolama'. Ja iza svojih rechi stojim, i ono shto ja smatram tachnim i pravim je moja stvar, a isto ochekujem i od drugih, bilo da su vernici, nevernici, ili neshto tretje.
I da ne banalizujemo prichu dalje, ponovitju: ukoliko si vernik, ja to poshtujem, nemam predrasude, i razumem te. Ali imamo problem ukoliko nije obostrano.