Ej treća strana diskusije na temu „Tibetansko poimanje smrti“, a niko ni da pomene klasiku.
Jesam li ja to zalutao na snimanje kakvog filma?
Knjiga je odavno prevedena na srpski, nema gde je nema u bilo kakvoj formi, pogađa temu najviše od svega za šta znam, a diskutujemo o razlikama između lamaizma tibetankog budizma, hinduizma i neznam ja, new age-a.
Au stručnjaka!
Bardo Thödol, dosta slobodno prevedena kao "Tibetanska knjiga mrtvih",nije ni neko dugaćko štivo. Normalan čitač apsolvira je za oko dve nedelje čitanja pred spavanje, a i za kraće, ako ume da preskače delove koji su ritualnog sadržaja. Suština knjige daje sažet smisao onoga što je Spavač izneo kao lajt motiv za ovu diskusiju. Predlažem svakom ko hoće nešto suvislo da kaže o ovoj temi, ma imala ona i New age ukus, neka prvo bar prelista ovu knjižicu.
Knjiga sadrži jedan veoma uravnotežen, lako shvatljiv prikaz pojma karme, zato je jako cenim i daje naravno objašnjenje procesa reinkarnacije, a time i onog što danas svi razglabaju, pojave ponovnog rađanja. Odnos tibetanaca prema smrti je pre svega odnos prema karmi. To je slovo A i bez toga možemo da lajemo na zvezde. Koga briga jel se digo do plafona a ne ide mu ni levo ni desno? Ako to ima veze sa Tibetom, onda nisam zalutao na snimanje filma nego na snimanje/prenos kakve reality serije. Aman pameti!
Pročitavši knjigu, dobio sam odgovore na sva bitna otvorena pitanja o ovoj temi, jednostavno odgovore. Iako knjiga obiluje detaljima ritualne prirode, njena suština je shvatljiva obićnom razumu, ne mora se biti vernik u ovo a ni slušajno u ono. Stvar se jednostavno uklapa u ono što običan evropejac misli i kapira o životu, svakodnevnom. Naravno da nije to sad povod za neko novo Verovanje, stvar je jednostavno prihvatljiva, pa ko voli nek izvoli, a kao i uvek, treba malo poraditi u sebi, a razglabanje o klasifikacijama se u to nažalost ne računa.
Ono što me zanima je žašto se u kontekstu tibetanske misli o smrti ili bolje reći o prelasku, snažno sugeriše ulazak u svet Deva.
Zna li kogod da mi objasni?
