Ti si naš, duguješ nam

  • Začetnik teme Začetnik teme Loki
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Ovo je tema o toksičnim porodicama koje guše,eskspoatišu,zahtevaju i vređaju se,guraju grižu savesti ako im se zahtevanja ne ispune po svaku cenu...koje te ubeđuju da polažu veća prava od tebe samog na tvoj život,tvoj novac...koji od tebe zahtevaju da im ugađaš na sve moguće načine,čak da ti diktiraju ko treba da budeš i šta moraš a šta ne smeš da osećaš.Koje obezvređuj tvoja osećanja i želje jer se ne uklapaju u ono što oni od tebe zahtevaju da moraš da želiš i osećaš jer im duguješ to da budeš ono što oni žele.
Već neko vreme sam primoran da živim opet sa mojima i malo po malo počinjem da se prisećam zašto sam se odvojio...
Zahtevaju sav moj novac koji zarađujem i vređaju se,ljute i ubeđuju me da sam sebičan šta god da kupim za sebe od čega lično oni nemaju koristi ili ako ostavim nešto sa strane da uštedim kao da sam im zakinuo nešto što im sleduje.
Najozbiljnije se ljute na mene što im ne dam potpuni uvid u moju privatnost i što ne dozvoljavam da mi čačkaju po kompujteru i telefonu da vide s kim se sve dopisuje i zašto.
Ljute se i vređaju i optužuju me da ih ne poštujem i ne volim što hoću malo da se osamim i posvetim sebi bar malo.
Ljute se što se ne družim s ljuima za koje oni misle da treba da mi budu prijatelji...
Ljute se i ponašaju kao da sam nezrelo dete koje ne zna šta hoće što sam raskinuo sa osobom sa kojom nije išlo iz nekih naših privatnih razloga zato što je ta osoba bila prikladnog pola (mislim da i vrapci znaju to da sam bi) jer je njima to bilo lepo i mogli su da zažmure na jedno oko i prave se kao da sam potpuno strejt...sad bukvalno paranoišu zbog potencionalne mogućnosti da sledeća osoba za koju ću imati ineteresovanje može da ne bude prikladnog pola po njihovom mišljnenju.I guraju mi grižu savesti,da se osećam kao potpuni promašaj od osobe što nisam ono što oni od mene očekuju.
Zahtevaju od mene da menjam frizuru,da menjam način oblačenja...da se "sredim" jer im izgledam zapušteno kao klošar i to je ružno,ja nisam klošar.
Ljute se i ubeđuju me da sam razmažen ako kažem da nisam zadovoljan poslom kojim se trenutno bavim i koji je užasno dosadan i monoton i psihički me izcrpljuje jer ja po njihovom treba da budem srećan i zadovoljan time i da to prihvatim kao svrhu mog postojanja bez ikakvih ciljeva i ambicija.

Trenutno imam osećaj kao da sam izgubio sav progres koji sam napravio kao osoba do sad...svo samopouzdanje koje sam vremenom skupio polako isparava i osećam se isto kako sam se osećao kao klinac.
Moraću da se selim ranije nego što sam planirao...ovaj put ne u drugu kuću u istom dvorištu jer čak i tu daju sebi slobodu da mi povremeno upadnu i zahtevaju svašta,obrazložavaju kako polažu pravo na to što zahtevaju,kritikuju to što se njima ne sviđa i sav progres koji naprasvim je minimalan,sa gorkim osećajem da sam sebičan jer želim da živim svoj život i ne ispunjavam njihove zahteve.

Koliko je još ljudi kojima je sudbina dodelila tako toksičnu porodicu sa kojom su doživljavali slične stvari?
Koliko je njih uspelo da se isčupa,odseli i minimalizuje kontakt s njima?
Koliko je ljudi koji još uvek oklevaju da se udalje jer ih idalje drži osećaj da su sebični ako odu i napuste ih?

Pričajte,diskutujte...pišite o svojim iskustvima,rešenjima i tom osećaju frustriranosti koji ide uz takve situacije
boze TE sacuvaj, dakle ne znam kako bismo mogli da funkcionisemo, evo ja kao jedan primer, sad prakticno, da ti pomognem, bez novca. Treba hrana, voda, grejanje, higijena, kuca... ako ti bilo sta treba tu sam da pomognem kako znam i umem. Samo sto ja imam averziju na novac jer vidim kako se to eksploatise, a samim tim sto to nije izvorno sredstvo, znaci da je to manipulativno sredstvo, tako da ljudi nemaju izgovora "novac je dobar ili los u zavisnosti kako ga koristis", pa ne bih rekao, jer trziste, politika, i manipulacija odredjuje sta ce koliko da kosta, a ne prirodne potrebe coveka koje je Bog prirodno dao nama, kao instinktivne, tako da novac nije prirodna potreba, vec ono sto ti iz prirode treba kao prirodna potreba, a to moze bez novca, moze uz dogovor, rad, srecu, zahvalnost.
 
Poslednja izmena:
jer u krajnjem sami smo odgovorni za svoj život.
svi smo odgovorni jedni za druge. Ono sto neki drugi uradi i manifestuje, utice na to sta cu ja da dozivim na tom mestu, pa i na bilo kom, jer se tenzije izmedju "zatvorenih sistema" pojacavaju i sve tezi tome da ima manje razlika izmedju razlicitih ljudi, odnosno, "granice" se lome. Gledaj primer nacionalistickih ideja (dajem analogiju, u smislu, jedna osoba - jedna nacija) kojih je sve manje i manje, koju naciju, u nekom medjunacionalnom dogovoru, mozes da okrivis za nesto? Zar obe nisu krive? Ili jos bolje gledano, ni jedna nije kriva, jer se uci na greskama, pa i tudjim? Nije tako jednostavno kao sto kazes.
 
boze TE sacuvaj, dakle ne znam kako bismo mogli da funkcionisemo, evo ja kao jedan primer, sad prakticno, da ti pomognem, bez novca. Treba hrana, voda, grejanje, higijena, kuca... ako ti bilo sta treba tu sam da pomognem kako znam i umem. Samo sto ja imam averziju na novac jer vidim kako se to eksploatise, a samim tim sto to nije izvorno sredstvo, znaci da je to manipulativno sredstvo, tako da ljudi nemaju izgovora "novac je dobar ili los u zavisnosti kako ga koristis", pa ne bih rekao, jer trziste, politika, i manipulacija odredjuje sta ce koliko da kosta, a ne prirodne potrebe coveka koje je Bog prirodno dao nama, kao instinktivne.
Ovaj post je za virtuelno filozofiranje, ne za realni život.

Hrana, voda, sredstva za higijenu, grejanje potražuju novac, veći deo mesečnih primanja.

Dečko je zaposlen.
Pretpostavljam da se vratio kod roditelja upravo zbog finansija.
Svaki suživot udvoje traži toleranciju.Ili radikani izbor.
Jare i pare nikada zajedno.
 
Ovaj post je za virtuelno filozofiranje, ne za realni život.

Hrana, voda, sredstva za higijenu, grejanje potražuju novac, veći deo mesečnih primanja.

Dečko je zaposlen.
Pretpostavljam da se vratio kod roditelja upravo zbog finansija.
Svaki suživot udvoje traži toleranciju.Ili radikani izbor.
Jare i pare nikada zajedno.
ok, da ti neko opali da moras da radis 12 meseci da bi zaradila novac samo za litru vode, znaci nemas ni hleb, ni grejanje, ni kucu, nista, nego si kao rob, da li bi i dalje pristala? Kakvo bre virtuelno filozofiranje? Da li si ti uopste svesna kako standard za "prosescne ljude" opada?
 
Loki, čitam različite komentare.
Lično, ne volim kontrolu, savete, konfliktne situacije koje guše.

Ako sam dobro razumela, imao si odvojen život od roditelja ali u zajedničkom dvorištu.
Zašto si se vratio u zajednicu?
Učestvuješ li u podeli troškova i kućnih poslova?

Niko nije dužan da trpi nekoga ako ovaj ima iritantno i sebično ponašanje, pa makar to bili roditelji. Ili sin jedinac.
da,dvorište je zadničko ali je kuća odvojena...recimo da iz nekih razloga nije više useljiva ta kuča,stara je i ima neki problemi sa krovom između ostalog,treba neke malo krupnije popravke da se urade da bi bila opet useljiva i za to vreme dok skupim za te popravke ja se prebacio kod njih...
I da,učestvujem u svemu tome,čak i kad nisam bio u istoj kući pomagao sam oko računa,namernica,pomagao oko stvari koje trebaju da se urade gde sam mogao i stigao...ovo nije to...ovo je bukvalno zahtevanje svega što imam...
Jednostavno mi je dozlogrdilo,digao sam ruke od kuće i popravka,neka im je nek rade s njom šta hoće idem da nađem stan.Bre za 6 meseci nisam uspeo da skupim ni jedan jedni dinar jer im uvek treba za nešo "hitno" (a nije hitno uopšte)...još preko toga i kontrola i...i ne...nemogu i neću...idem
 
Kad živiš u zajednici ili porodici, ne možeš sam donositi odluke već kompromisno.
Napr. ne možeš ni kući kupiti kakvu ti želiš, je se pita i druga strana.
Pa ako nisi spreman na kompromise, onda je bolje živeti sam.
ne znam kako se to odnosi na izreku, ali ovo sto kazes ima donekle smisla, s time sto jos uvek ne znam kako "ziveti sam". Sta znaci "ziveti sam" po tebi?
 
da,dvorište je zadničko ali je kuća odvojena...recimo da iz nekih razloga nije više useljiva ta kuča,stara je i ima neki problemi sa krovom između ostalog,treba neke malo krupnije popravke da se urade da bi bila opet useljiva i za to vreme dok skupim za te popravke ja se prebacio kod njih...
I da,učestvujem u svemu tome,čak i kad nisam bio u istoj kući pomagao sam oko računa,namernica,pomagao oko stvari koje trebaju da se urade gde sam mogao i stigao...ovo nije to...ovo je bukvalno zahtevanje svega što imam...
Jednostavno mi je dozlogrdilo,digao sam ruke od kuće i popravka,neka im je nek rade s njom šta hoće idem da nađem stan.Bre za 6 meseci nisam uspeo da skupim ni jedan jedni dinar jer im uvek treba za nešo "hitno" (a nije hitno uopšte)...još preko toga i kontrola i...i ne...nemogu i neću...idem
Znam, Laki da si fin i pristojan mladić, i pre nego si ovde pisao, tako da ti verujem i razumem te.

Probaj da iznajmiš garsonjeru ili nešto adekvatno tvojim potrebama.
Svoj posao čuvaj.Ako ti se ne dopada, u međuvrenenu traži nešto inspirativnije
Živećeš sa roditeljima u većem razumevanju.
 
boze TE sacuvaj, dakle ne znam kako bismo mogli da funkcionisemo, evo ja kao jedan primer, sad prakticno, da ti pomognem, bez novca. Treba hrana, voda, grejanje, higijena, kuca... ako ti bilo sta treba tu sam da pomognem kako znam i umem. Samo sto ja imam averziju na novac jer vidim kako se to eksploatise, a samim tim sto to nije izvorno sredstvo, znaci da je to manipulativno sredstvo, tako da ljudi nemaju izgovora "novac je dobar ili los u zavisnosti kako ga koristis", pa ne bih rekao, jer trziste, politika, i manipulacija odredjuje sta ce koliko da kosta, a ne prirodne potrebe coveka koje je Bog prirodno dao nama, kao instinktivne, tako da novac nije prirodna potreba, vec ono sto ti iz prirode treba kao prirodna potreba, a to moze bez novca, moze uz dogovor, rad, srecu, zahvalnost.
ma ne treba mi ništa od toga niti mi treba pomoć...zaposlen sam,samostalno umem da funkcionišem i funkcionisao sam jako dobro dok me neke okolnosti nisu naterale da napravim ovaj kompromis trenutno...rešiću ja problem,znam i kako da ga rešim...samo sam frustiran što se bukvalno nije ništa promenilo u međuvremenu od kad sam kao klinac živeo s njima u istoj kući i što uslovno rečeno opet moram da se pokupim i "bežim" od njih
 
ma ne treba mi ništa od toga niti mi treba pomoć...zaposlen sam,samostalno umem da funkcionišem i funkcionisao sam jako dobro dok me neke okolnosti nisu naterale da napravim ovaj kompromis trenutno...rešiću ja problem,znam i kako da ga rešim...samo sam frustiran što se bukvalno nije ništa promenilo u međuvremenu od kad sam kao klinac živeo s njima u istoj kući i što uslovno rečeno opet moram da se pokupim i "bežim" od njih
pa ako ces da pobegnes, sta je problem? Pretpostavljam da ti je trenutno, dok do toga ne dodje, tesko. I ako ti treba uteha, samo reci
 
Moras da pravis kompromise ukoliko sam sebi ne dobavljas sve potrepstine, ukljucujuci i odrzavanje. A to tako ne radi, pa se covecanstvo i dalje rukovodi novcem, koji saditički piša po onima sa osnovnim potrebama
To ne mora nužno biti tako,...možeš živeti sam, s tim da imaš pomoć sa strane.
Tipa,...može odlaziti kod roditelja na ishranu i sl. Sve se može kad ima razumevanja! Ovde koliko vidim, to nije slučaj.
 
To ne mora nužno biti tako,...možeš živeti sam, s tim da imaš pomoć sa strane.
to je kompromis.
Tipa,...može odlaziti kod roditelja na ishranu i sl. Sve se može kad ima razumevanja. Ovde koliko vidim, to nije slučaj.
kompromis. Sa obzirom da je tesko promeniti tudje duboko ubedjenje, narav, ili sta vec, treba se drzati sto dalje od njih. Ne znam da li su njegovi roditelji takodje na neki nacin zavisni od njega?
 
zato je potrebno filozofirati, ako nije u pitanju uslovljavanje, vec postoji pomoc i razumevanje, da li je to kompromis?
Ne,...nije to kompromis.
To je normalna ljudska reakcija u situaciji prilikom osamostaljivanja i odvajanja od roditelja.
P.S. Kompromis je kad ja hoću da kupim malu kuću samo za sebe, dok muž neće. Onda moraš izabrati drugu soluciju koja vam odgovara.😁
 
Loki volim da citam sta pises ... zao mi je sto nikad nisam procitao da su tvoji roditelji Tebi rekli "sine ... ponosni smo na Tebe, dobar COVEK si postao" ... ne vrti se svet oko para, pare su svuda oko nas.
Emocionalna podrska , roditelja, nasih uzora, koje nesvesno kopiramo, je najvaznija...zele zbog " sta ce svet da kaze" da si u sablonu.
A veci si COVEK od svojih roditelja i vecine nas sa foruma ! Iskren, posten, pravican...
Mi biramo drustvo, partnera, posao ali negde smo "betonirani" , ne mozemo i da hocemo da biramo roditelje. Kvaka 222. Fakit to je zivot
 
Ne,...nije to kompromis.
To je normalna ljudska reakcija u takvoj situaciji prilikom osamostaljivanja i odvajanja od roditelja.
P.S. Kompromis je kad ja hoću da kupim malu kuću samo za sebe, dok muž neće. Onda moraš izabrati soluciju koja vam odgovara.😁
i zato me boli srce, jer idealizujem da sve bude normalna ljudska reakcija u citavom drustvu: "Ljubi bliznjeg svoga kao samoga sebe", medjutim pojam ega i njegove individualne zelje je sam po sebi djavo - ne kazem da nije potreban (jer po iskustvu, ako ne iskusis pakao, ne mozes da iskusis i raj), ali verujem da se vremenom i evolucijom vise i vise smanjuje, a ljubav povecava (kompromis nestaje a dolazi razumevanje i normalna ljudska saradnja).
 
pa ako ces da pobegnes, sta je problem? Pretpostavljam da ti je trenutno, dok do toga ne dodje, tesko. I ako ti treba uteha, samo reci
problem je što sam na neki način razočaran trenutno...više u sebe nego stvarno u njih,jer ja sam mislio da su u međuvremenu postali bolje osobe nego što su bili ali su ustvari ostali isti,samo ja nisam bio tu i nisu mogli da se ponašaju tako...
 
problem je što sam na neki način razočaran trenutno...više u sebe nego stvarno u njih,jer ja sam mislio da su u međuvremenu postali bolje osobe nego što su bili ali su ustvari ostali isti,samo ja nisam bio tu i nisu mogli da se ponašaju tako...
i kako je brate, to tvoj problem, odnosno, sto nisi razocaran u njih, a ne u sebe? ovo mi je paradoksalno, oprosti ako sam te uvredio mozda
 

Back
Top