Ako treba da objasnim kako se u moj istoriografski model slovenske etimologije vlah od vlk tj. vući sistemski uklapaju Kucovlasi, rado ću.
Prema tom modelu, slovenski naziv za podanike Rimskog Carstva, posebno izgledno istočnog, star je makar koliko je staro Istočno Rimsko Carstvo (sklavinije-vlahije). Tako je je ovaj naziv proširen na različite etničke skupine sa zajedničkim imeniocem - niža klasa (uglavnom stočarsko-nomadske, ali i gradsko-trgovačke, seosko-ratarske).
Tu možemo mirne duše odbaciti velikorumunske etničke snove (i velikohrvatske ideološko-političke snove) o romanofonom ekskluzivitetu vlaha, o "početno romanofonim Vlasima", jer su vlasi bili i ostali različite etničke i narodne grupe. Imamo (1) slovenofone (npr. Srbi, Bunjevci), (2) romanofone (npr. Dakorumuni, Meglenovlasi, Karavlasi, Cincari, Kucovlasi), (3) imamo Arnaute (npr. Faršerioti), (4) imamo helenofone (npr. Karaguni [Crnogunjci; tur. kara - crn, prasl. *gunja - rus. gúnja, polj. gunia - gunj], Karakačani, Kucovlasi), (5) imamo Rome tj. Cigane (Karavlasi).
Reči vlah, gunj i livada jesu slovenske reči u grčkom jeziku. Na osnovu sačuvanih izvora, trebalo bi svakako utvrditi kada ove reči počinju da se pojavljuju u pisanim dokumentima na grčkom jeziku. Bez obzira na ishod istraživanja, ostaje zaključak da je slovenski naziv vlah veoma rano rasprostranjen i na neslovenske etničke grupe, a prema klasnoj kategorizaciji (imati na umu da su sklavinije isto što i vlahije).