Tezina reci

ej, propade ti ta zadnja rec kolko je teska
(bitno je da smo u duhu teme)

Sus Mammalia, krmaca ili siparica, chois iz jors.

Svaka reč treba da ima težinu. Mene najviše nervira kad se kaže-- rekao je u ljutnji inače to ne misli. Kakva je to konstatacija?
Naravno da misli čim je to rekao.Kada bi smo poveli računa o rečniku ne bi ni bilo toliko svadja i ljutnji. To vidimo i na forumu svaki dan. Ako se dvoje ne slaže u mišljenju, veoma lako i brzo počinju da se vredjaju.
Moje mišljenje je da danas ljudi slabo poštuju reč i veoma lako barataju s njom bez neke težine.

Rec izrecena u besu je rec netaktirana (ne prati muziku notne sveske nego osecanja ....a ta tehnika mora da bude vezana). A sta sa recju pijanca (progovorilo pice ili covek istine)?
Postoje reci na gram i megatonske reci. Nekada nije problem u tezini primljene reci no u snazi primaoca reci. Premda kamenovanje treba izbegavati bez obzira na ozbiljnost krivice (cak i kad krivac ima ispravni pravac).

kaze se tri put meri jednom seci....a ovamo sve naopako, nijednom ne meri i samo seci bato... pa sta znam, sta to treba da ocuvamo??

Pa materijal...od maxi suknje ces napraviti minjak, a noge ti krive.....e.
 
hocu reci, sve se nesto femkamo, te pazi na ovu rec pazi onu rec, da slUCajno ne dirnemo negde gde ne treba... pa bem ga, sta je to ceg se toliko plasimo, mozda nesto nije s nama u redu, noge su sasvim okej, i ko iskine taj leprsavi varljivi tekstil, ja mu skidam kapu
 
to se zove brchkook.
teska rec ti poremeti zeludacnu kiselinu...i kiselost baze..i baznu ravnotezu...i ravnotezu secera u krvi...i krvni pritisak....i pritisak s(a)vesti. i tako padnes sa zice...a dole mreze nema uvek.
ko skine taj leprsavi tekstil budem mu kuma :P
 
Naime nas narod kakav je jedna rec zna da posvadja i razdvoji familije decenijama..tamo neki ujaci i tetke retko ko s kim prica..porazgovaram letos s bratom od tetke i pitam zasto mnogi ne pricaju medjusobno..svi misle da su u pravu i tvrdoglavo cute..niko ne popusta..i ako se neko drzne da pozove ponasaju se kao da nisu prosle tolike godine..a nekima je i krivo samo ne pokazuje..drugi primer je kad se nesto ponavlja vise puta gubi na znacaju..potenciranje istine se danas doceka na noz..a opet jedna pogresna rec ili pogresno protumacena misao izgovorena u afektu zna da napravi haos..rec ostra poput maca sto se kaze..pa i da se los glas daleko cuje..malo su ljudi postali preosetljivi pa se lako otpisuju..vise nije ni bitno ko je izgovorio..ne gleda se sustina ako neko ima pogresan pristup izborom reci..imate li jos neku ideju?Da li ovde mozete proceniti cije reci imaju tezinu i jeste za filozofiranje ili konkretno sazete reci obicnom smrtniku jasne?malo sam nabaco na brzinu


Moj otac ima običaj da kaže: " Uvek je bolje reći jednu manje". To je u stvari vrsta samokontrole, a u krajnjoj liniji i vrsta kultivisanosti .

Naravno da je teorija jedno, a praksa dovede do raznih situacija pa se izgovore teže reči ,ali ono što je važno je ne biti tvrdoglav. Zaista nije teško reći izvini kad znaš da si pogrešio, a zbog tog jednog izvini mnogo porodica zauvek zaćute i život im prođe u glupom inaćenju .

Čovek mora da ima zadršku i kad su reči u pitanju,jer nekada reči bole mnogo više od postupaka. I duže se pamte.
 
Pa bitna je suština tih reči i krajnja namera onog ko ih izgovori. Ima onih koji prosto kažu nešto što može zvučati jako loše a da iza toga nema neke zle namere. I onih koji najgoru moguću stvar umeju tako da upakuju i nafiluju, da zvuči ok, a namera je loša. U svakom slučaju, mislim da je bitno - zašto je to nešto izgovoreno. :think:
 
U međuljudskim odnosima reči zaista imaju veliku težinu. A ne bi trebale... Pogotovo one izrečene u afektu. Ljudi često kažu nešto što i ne misle. Mislim da zbog takvih stvari ljudima ne treba zamerati. Mada, praksa često pokazuje da praštanje nije jednostavan proces. A sve to zbog reči... Nekoliko znakova stavljenih jedan pored drugog...
Moze biti i tako ali moze biti da u afektu upravo kazu ono sto misle, recimo titulisu zenu kurvom ili izreknu neku slicnu tesku rec, e onda nema posle vadjenja bio sam u afektu, reci su ubojite, izgovorena rec je ko odapeta strela ne moze se povuci zato covek i u afektu treba da pazi sta kaze.
 
Pa bitna je suština tih reči i krajnja namera onog ko ih izgovori. Ima onih koji prosto kažu nešto što može zvučati jako loše a da iza toga nema neke zle namere. I onih koji najgoru moguću stvar umeju tako da upakuju i nafiluju, da zvuči ok, a namera je loša. U svakom slučaju, mislim da je bitno - zašto je to nešto izgovoreno. :think:

a svakodnevno se srecem s osobama koji istinu docekaju na noz bez ikakavih losih namera i ciljeva..sama po sebi gubi na tezini u odnosu na laz i filovanje
 
Naime nas narod kakav je jedna rec zna da posvadja i razdvoji familije decenijama..tamo neki ujaci i tetke retko ko s kim prica..porazgovaram letos s bratom od tetke i pitam zasto mnogi ne pricaju medjusobno..svi misle da su u pravu i tvrdoglavo cute..niko ne popusta..i ako se neko drzne da pozove ponasaju se kao da nisu prosle tolike godine..a nekima je i krivo samo ne pokazuje..drugi primer je kad se nesto ponavlja vise puta gubi na znacaju..potenciranje istine se danas doceka na noz..a opet jedna pogresna rec ili pogresno protumacena misao izgovorena u afektu zna da napravi haos..rec ostra poput maca sto se kaze..pa i da se los glas daleko cuje..malo su ljudi postali preosetljivi pa se lako otpisuju..vise nije ni bitno ko je izgovorio..ne gleda se sustina ako neko ima pogresan pristup izborom reci..imate li jos neku ideju?Da li ovde mozete proceniti cije reci imaju tezinu i jeste za filozofiranje ili konkretno sazete reci obicnom smrtniku jasne?malo sam nabaco na brzinu
Lično- ne podnosim ljude koji svoja sranja pravdaju afektom iliti poznatijom ,,žutom minutom" iliti ,,padanjem klapne"...Takvima obično pređe u naviku i to im je stil, da naprave haos, povrede, uvrede, a posle se izvinjavaju: ,,Hbg, izvini, lako planem, ja sam takav.-a...Ustvari, ne msm tako, samo sam pophizdeo-la..."
Što se tiče rodbinskih odnosa, naravno da bi bilo lepo da svi sa svima komuniciraju, ali t što mi je neko rod-ne znači da je bolji od nekog drugog, apriori. dakle i tu postoji selekcija.
Što se tiče pitanja, moj odgovor je - i filozofiranje ( što nije ništa loše, a u tvom pitanju je malo sarkastično, m?) a i koncizni odgovori, zavisi.
 
Naime nas narod kakav je jedna rec zna da posvadja i razdvoji familije decenijama..tamo neki ujaci i tetke retko ko s kim prica..porazgovaram letos s bratom od tetke i pitam zasto mnogi ne pricaju medjusobno..svi misle da su u pravu i tvrdoglavo cute..niko ne popusta..i ako se neko drzne da pozove ponasaju se kao da nisu prosle tolike godine..a nekima je i krivo samo ne pokazuje..drugi primer je kad se nesto ponavlja vise puta gubi na znacaju..potenciranje istine se danas doceka na noz..a opet jedna pogresna rec ili pogresno protumacena misao izgovorena u afektu zna da napravi haos..rec ostra poput maca sto se kaze..pa i da se los glas daleko cuje..malo su ljudi postali preosetljivi pa se lako otpisuju..vise nije ni bitno ko je izgovorio..ne gleda se sustina ako neko ima pogresan pristup izborom reci..imate li jos neku ideju?Da li ovde mozete proceniti cije reci imaju tezinu i jeste za filozofiranje ili konkretno sazete reci obicnom smrtniku jasne?malo sam nabaco na brzinu

a da ne govore razlichite jezike? ... ima tu svashta u danashnje vreme , kina, bulgaria, mexico... mozda bolji jezik znakova ..
mnogo si nabac'o a prc rek'o :lol:
 
a svakodnevno se srecem s osobama koji istinu docekaju na noz bez ikakavih losih namera i ciljeva..sama po sebi gubi na tezini u odnosu na laz i filovanje

Dočekaju istinu na nož zato jer ne žele da je čuju i prihvate. Shvataju to kao napad. Laž upakovana i nafilovana lepše im zvuči i više godi. A namera tih reči bi trebala da bude suština. A uz sve to bitno je i kome su te reči upućene. Nema istu težinu za svakoga. Neko će surovu istinu ili bezazleno izgovorenu reč shvatiti kao takvu, bez neke zadnje namere, a nekome će laž, prećutkivanje, lažni osmeh i tapšanje po ramenu više da godi... A nisu svi spremni da kažu nešto jer bi to neko drugi hteo da čuje. U tome je ja mislim suština... :huh:
 
Dočekaju istinu na nož zato jer ne žele da je čuju i prihvate. Shvataju to kao napad. Laž upakovana i nafilovana lepše im zvuči i više godi. A namera tih reči bi trebala da bude suština. A uz sve to bitno je i kome su te reči upućene. Nema istu težinu za svakoga. Neko će surovu istinu ili bezazleno izgovorenu reč shvatiti kao takvu, bez neke zadnje namere, a nekome će laž, prećutkivanje, lažni osmeh i tapšanje po ramenu više da godi... A nisu svi spremni da kažu nešto jer bi to neko drugi hteo da čuje. U tome je ja mislim suština... :huh:
Pogodila si sustinu. :ok:
 
Naime nas narod kakav je jedna rec zna da posvadja i razdvoji familije decenijama..tamo neki ujaci i tetke retko ko s kim prica..porazgovaram letos s bratom od tetke i pitam zasto mnogi ne pricaju medjusobno..svi misle da su u pravu i tvrdoglavo cute..niko ne popusta..i ako se neko drzne da pozove ponasaju se kao da nisu prosle tolike godine..a nekima je i krivo samo ne pokazuje..drugi primer je kad se nesto ponavlja vise puta gubi na znacaju..potenciranje istine se danas doceka na noz..a opet jedna pogresna rec ili pogresno protumacena misao izgovorena u afektu zna da napravi haos..rec ostra poput maca sto se kaze..pa i da se los glas daleko cuje..malo su ljudi postali preosetljivi pa se lako otpisuju..vise nije ni bitno ko je izgovorio..ne gleda se sustina ako neko ima pogresan pristup izborom reci..imate li jos neku ideju?Da li ovde mozete proceniti cije reci imaju tezinu i jeste za filozofiranje ili konkretno sazete reci obicnom smrtniku jasne?malo sam nabaco na brzinu

ко се не покаје, тај се каје.
 
Dočekaju istinu na nož zato jer ne žele da je čuju i prihvate. Shvataju to kao napad. Laž upakovana i nafilovana lepše im zvuči i više godi. A namera tih reči bi trebala da bude suština. A uz sve to bitno je i kome su te reči upućene. Nema istu težinu za svakoga. Neko će surovu istinu ili bezazleno izgovorenu reč shvatiti kao takvu, bez neke zadnje namere, a nekome će laž, prećutkivanje, lažni osmeh i tapšanje po ramenu više da godi... A nisu svi spremni da kažu nešto jer bi to neko drugi hteo da čuje. U tome je ja mislim suština... :huh:

nek se teraju dizvines gade mi se foliranti
 
Pogodila si sustinu. :ok:

Pa nadam se :)

nek se teraju dizvines gade mi se foliranti

Ja ih izbegavam. :cool: A vrlo često to i nisu foliranti, nego jako površni ljudi. Na sve će klimati glavom i tapšati po ramenu a da ih saaavršeno baš briga. Sve im je ravno. Jer lakše je ići linijom manjeg otpora. Ili obrnuto, žele da čuju, ali samo ono što hoće. Jer im je isto tako svejedno. Pa se uhvate za jednu reč izvučenu iz konteksta i nje se drže ko pijan plota. Takvi su mi jednako odbojni koliko i foliranti.
Nego, ako nastavim, tema će preći u filozofiju ;)
 
Dočekaju istinu na nož zato jer ne žele da je čuju i prihvate. Shvataju to kao napad. Laž upakovana i nafilovana lepše im zvuči i više godi. A namera tih reči bi trebala da bude suština. A uz sve to bitno je i kome su te reči upućene. Nema istu težinu za svakoga. Neko će surovu istinu ili bezazleno izgovorenu reč shvatiti kao takvu, bez neke zadnje namere, a nekome će laž, prećutkivanje, lažni osmeh i tapšanje po ramenu više da godi... A nisu svi spremni da kažu nešto jer bi to neko drugi hteo da čuje. U tome je ja mislim suština... :huh:

Pogodila si sustinu. :ok:

I sve bi to bilo korisno sa daljom pozitivnom konstrukcijom naseg lika i dela(naravno i na globalnom nivou) kada bi mi znali da preskocimo rupu koja se zove "sujeta".Mada, ja mislim ipak da, svaki covek nakon primljenih "teskih" reci kada ostane sam sa sobom, hteo on to ili ne, bar sebi (ako ne i vama) prizna istinu, zato jeste vise nego korisno za coveka da mu se saspe istina u lice koja ce ga prodrmati iz uljuljkanosti koja nam, jelte, vise prija.

Kada bi svi imali hrabrosti za izreci konkretne, iskrene i onako sirove istine, ja verujem da bi (uz velike zrtve naravno) doslo do osvescenja svakog pojedinca.
 

Back
Top