Gledaj u oči, reci nešto pozitivno

Vidis, misljenje ima svako
Upravo tako, i koja je onda poenta nekim ljudima reci (potpunu) istinu ako je oni ne mogu ili nece da prihvate?
Kod nekog moze izazvati teske dusevne boli, a neko drugi ce pak reci: svako ima pravo na svoje misljenje (sto je u principu odbacivanje tog misljenja u startu),
uzmimo npr pdf politika- koliko ljudi tamo je spremno da prihvate “istinu” i cinjenice?
Gotovo niko… I koja je onda poenta nasilno gurati nekom “istinu”,
narocito ako se uzme u obzir da vecina ljudi ne shvata razilku izmedju istine i pravila, etickih i moralnih vrednosti.
Definitivno ne treba lagati ljude i biti neiskren- no vecina ljudi ne mogu da se nose sa istinom.
 
Upravo tako, i koja je onda poenta nekim ljudima reci (potpunu) istinu ako je oni ne mogu ili nece da prihvate?
Kod nekog moze izazvati teske dusevne boli, a neko drugi ce pak reci: svako ima pravo na svoje misljenje (sto je u principu odbacivanje tog misljenja u startu),
uzmimo npr pdf politika- koliko ljudi tamo je spremno da prihvate “istinu” i cinjenice?
Gotovo niko… I koja je onda poenta nasilno gurati nekom “istinu”,
narocito ako se uzme u obzir da vecina ljudi ne shvata razilku izmedju istine i pravila, etickih i moralnih vrednosti.
Definitivno ne treba lagati ljude i biti neiskren- no vecina ljudi ne mogu da se nose sa istinom.
Opet moram da krenem od poslednje recenice. Zasto moramo, trebamo stititi nekog lazima? Ja shvatam i jasno je da mnogi ne misle isto kao ja (npr. ja, ti, bilo ko treci...), ali sustina je valjda imati svoje misljenje, stav.
Po ovoj tvojoj logici trebalo bi da se prilagodjavamo i cak slozimo sa necim sto nam ne prija I sa cim nismo saglasni.
Zasto bi neko radio nesto sto mu skodi?
 
Zasto moramo, trebamo stititi nekog lazima?

Po ovoj tvojoj logici trebalo bi da se prilagodjavamo i cak slozimo sa necim sto nam ne prija I sa cim nismo saglasni.
Zasto malo dete kad krene u skolu u prvom razredu ne uci o egzistencijalizmu, kapitalizmu, postmodernizmu i principima radnickog samoupravljanja?
Zasto lazemo decu i ne kazemo im svu istinu?
Zato sto nisu spremna, sve u svoje vreme.

Pravila se uce da bi se zaboravila, svako pravilo je pocetna tacka, naucis neki osnovni pokret npr u plesu- no s vremenom se ta pravila gube kako napredujes, stvaraju se novi pokreti i plesac postaje maestro koji je transcendentirao,
na osnovu pokreta i koliko su osnovnibpokreti i pravila posmatraci i ucitelj znaju koliko je plesac dobar i koji ples bi za njega bio pretezak, jer koja je poenta ako plesac slomi nogu?
 
Zasto malo dete kad krene u skolu u prvom razredu ne uci o egzistencijalizmu, kapitalizmu, postmodernizmu i principima radnickog samoupravljanja?
Zasto lazemo decu i ne kazemo im svu istinu?
Zato sto nisu spremna, sve u svoje vreme.

Pravila se uce da bi se zaboravila, svako pravilo je pocetna tacka, naucis neki osnovni pokret npr u plesu- no s vremenom se ta pravila gube kako napredujes, stvaraju se novi pokreti i plesac postaje maestro koji je transcendentirao,
na osnovu pokreta i koliko su osnovnibpokreti i pravila posmatraci i ucitelj znaju koliko je plesac dobar i koji ples bi za njega bio pretezak, jer koja je poenta ako plesac slomi nogu?
Govorimo o relaciji dva coveka slicnih godina, npr.
Nije dete nijedno od njih, dakle spremni su, sazreli za isto desavanje.

Poenta tvoje price u uvodu nije jasna.
Dalje “pravila se u e da bi se zaboravila”, to je odlicna tema, ali nije predmet ove.
 
Nikako da ukapiram šta je suština ove teme, pošto se prepliće nekoliko ideja a ne znam koja je glavna.
Zavisi od (tvojih prioriteta), mi smo svi u “zrelim” godinama i trebalo bi da smo vec prevazisli nivo gde se slepo drzimo pravila i odvajamo stvari koje su neodvojive i koje su medjusobno isprepletene.
Govorimo o relaciji dva coveka slicnih godina, npr.
Nije dete nijedno od njih, dakle spremni su, sazreli za isto desavanje.
O relaciji dva coveka od kojih svako ima svoje vrline i mane i na razlicitom stepenu su razvoja u razlicitim stvarima, tako da je retkost da su dvoje ljudi istih sposobnosti u npr nekoj temi, jer nekome vise leze jedne a nekome druge stvari, i neko je ucio nesto vise, a nesto manje,
zato kad ”profesionalci” razgovaraju- prva stvar je trazenja i razumevanje “referentne tacke”- tj shvatanja i polazisnu tacku govornika- zasto veruje u to sto veruje i odakle to dolazi?
 
Je smo li onda bolje osobe ukoliko ih lazima stitimo?

Ne znam da li smo bolji ili gori.

Zavisi i sa kim razgovaramo, da li je reč o poslovnom sastanku ili o razgovoru sa porodicom, prijateljima.

Kada je posao u pitanju, tu nema mesta da nekoga štitimo jer je istina potrebna. Ako neko ne radi svoj posao na pravi način, treba to otvoreno da se kaže kako posao ne bi trpeo.

U razgovoru sa bliskim osobama moramo biti pažljivi, kako ne bismo povredili svoje bliske osobe.

Ponavljam, neki ljudi teško prihvataju ili ne prihvataju istinu.
 
Na poslu je ok govoriti istinu, cak neophodno, a privatno ne?
Kad bi samo znala (a verujem da znas) koliko ljudi tek na poslu lazu :lol:

Privatno i poslovno uvek govorim istinu. Nikada nisam lagala kada je posao u pitanju..i nisu me zanimali oni koji lažu.

Privatno, ponoviću, trudim se da budem pažljiva jer ne želim da povredim bliske osobe.
 
Na poslu je ok govoriti istinu, cak neophodno, a privatno ne?
Mi gledamo s stanovista psihologije- a sto se “istine” tice ona se mora odmotavati kao klupko i brzinom koju moze osoba prihvatiti,
koliko puta se desilo da neko otkrije neku istinu i da ga to toliko destabilizuje da skrene s uma, da se tako izrazim ili da padne u depresiju ili u zamku zavisnosti?
Ni ubistva ni samoubistva nisu retkost, tako da ipak treba biti oprezan, i istinu postavljati kao Ivica i Marica.
O tome se radi, ne o tome da treba biti neiskren.
 
Privatno i poslovno uvek govorim istinu. Nikada nisam lagala kada je posao u pitanju..i nisu me zanimali oni koji lažu.

Privatno, ponoviću, trudim se da budem pažljiva jer ne želim da povredim bliske osobe.
Sa bliskim osobama razumem donekle, ali ni njih ne treba uljuljkavati previse.
Na poslu, u vecem kolektivu, ima toliko lazi, spletki ..i sl. Ali to je druga tema.
Ja nikada ni poslovno, ni privatno ne lazem i to ume debelo da mi se negativno vrati.
Ljudi jednostavno nisu naviknuti da cuju istinu.
 
Mi gledamo s stanovista psihologije- a sto se “istine” tice ona se mora odmotavati kao klupko i brzinom koju moze osoba prihvatiti,
koliko puta se desilo da neko otkrije neku istinu i da ga to toliko destabilizuje da skrene s uma, da se tako izrazim ili da padne u depresiju ili u zamku zavisnosti?
Ni ubistva ni samoubistva nisu retkost, tako da ipak treba biti oprezan, i istinu postavljati kao Ivica i Marica.
O tome se radi, ne o tome da treba biti neiskren.
To su granicni slucajevi.
Nestabilne licnosti, oni su i pre saznavanja te “istine” takvi bili, nisu mozda ispoljili to.
To je posebna tema.
 
To su granicni slucajevi.
Nestabilne licnosti, oni su i pre saznavanja te “istine” takvi bili, nisu mozda ispoljili to.
To je posebna tema.
Naravno da nije posebna tema. I " granični slučajevi " su ljudi. Što se tiče nestabilnih, ima ih mnogo i među " negraničnim ".
Istina se treba izneti ukoliko smo direktno upleteni u događaj, ako naša odluka utiče na tu osobu. Ali obzirno. Ne mora se baš sve izreći.
 
Naravno da nije posebna tema. I " granični slučajevi " su ljudi. Što se tiče nestabilnih, ima ih mnogo i među " negraničnim ".
Istina se treba izneti ukoliko smo direktno upleteni u događaj, ako naša odluka utiče na tu osobu. Ali obzirno. Ne mora se baš sve izreći.
Sta mislis koliko imamo takvih ljudi na poslovima koje radimo?
Neko ima obzira? Nema.

Ja sam prema mojima (porodica) iskrena, nekada bude i brutalno iskrena, ali se zna sta se desava.
Zato i trajemo.
Mozda ovo nije univerzalni recept za nesto, ali, za sada, je kljuc.
 
To su granicni slucajevi.
Nestabilne licnosti, oni su i pre saznavanja te “istine” takvi bili, nisu mozda ispoljili to.
To je posebna tema.
Svi smo mi u nekim stvarima granicni, svako ima svoj “okidac”, tako da treba biti oprezan-
citav ovaj razgovor je za mene neobican jer je pre par meseci bila slicna tema, gde sam ja govorio manje- vise istu stvar da treba biti manje- vise direktan, ali da treba biti obziran
pa je kritika bila da uopste nemam pravo da kazem drugim ljudima, ako me nesto nisu direktno pitali i da svako treba zadrzati misljenje za sebe; sad pak deluje da sam kritikovan jer nisam spreman da idem do kraja…
A to govori o razlici u percepciji i kako jednostavno ljudi imaju razlicita misljenja, i kako uopste presuditi ko je u pravu?
 
Svi smo mi u nekim stvarima granicni, svako ima svoj “okidac”, tako da treba biti oprezan-
citav ovaj razgovor je za mene neobican jer je pre par meseci bila slicna tema, gde sam ja govorio manje- vise istu stvar da treba biti manje- vise direktan, ali da treba biti obziran
pa je kritika bila da uopste nemam pravo da kazem drugim ljudima, ako me nesto nisu direktno pitali i da svako treba zadrzati misljenje za sebe; sad pak deluje da sam kritikovan jer nisam spreman da idem do kraja…
A to govori o razlici u percepciji i kako jednostavno ljudi imaju razlicita misljenja, i kako uopste presuditi ko je u pravu?
Ovo sto pises je bas i osobina i odlika foruma-razmena misljenja (i razlicitih, naravno).
 
Sta mislis koliko imamo takvih ljudi na poslovima koje radimo?
Neko ima obzira? Nema.
Što se obzira tiče, uglavnom krećemo od sebe. Ako ga nemamo, smatraćemo da je sasvim prirodno da svakome kažemo šta nam padne na pamet. Jer je to..istina.
Koliko bi se izbeglo bespotrebnih neprijatnosti i nesporazuma, kada bi ljudi malo više ćutali.
 
Ja čojstveno i altruistički ne gledam ljude u oči uglavnom koje ne poznajem dovoljno i koji mi nisu prijatni. A i zato što sam stidljiv. Valjda možete da shvatite taj ugao posmatranja. Nije lak za prepoznavanje.
Pitanje je odnosa inferiornosti i superiornosti.
A kad su drugi mačori(testosteron) u pitanju, koji zrače negativno(kortizol, adrenalin), ne gledam u oči da ne bi došlo do nepotrebnog sukoba i loših posledica bez pravog razloga.

Inače nikad ne lažem osim kad lažem. Šalim se, samo opušteno, optimizam i pozitiva i iskrenost, konkretnost, transparentnost. Ali nekad mora pia fraus, bela, dobronamerna laž.
Da neko ne bi bio povređen i da bi ostali kulturni i fini sa manirima.
 
Poslednja izmena:
Ja čojstveno i altruistički ne gledam ljude u oči uglavnom koje ne poznajem dovoljno i koji mi nisu prijatni. A i zato što sam stidljiv. Valjda možete da shvatite taj ugao posmatranja. Nije lak za prepoznavanje.
Pitanje je odnosa inferiornosti i superiornosti.
A kad su drugi mačori(testosteron) u pitanju, koji zrače negativno(kortizol, adrenalin), ne gledam u oči da ne bi došlo do nepotrebnog sukoba i loših posledica bez pravog razloga.

Inače nikad ne lažem osim kad lažem. Šalim se, samo opušteno, optimizam i pozitiva i iskrenost, konkretnost, transparentnost. Ali nekad mora pia fraus, bela, dobronamerna laž.
Da neko ne bi bio povređen i da bi ostali kulturni i fini sa manirima.
I nije bitan način ako sagovornici nemaju ego, sujetu i komplekse. Važno je o čemu se priča, poruka. I pozitivna energija. Dobrota. Istina i pravda. Ne treba komplikovati jednostavno i prirodno.
 

Back
Top