Pumpaj Pumpanović Pumpanov
Stara legenda
- Poruka
- 98.164
Pozna li ga neko? Mnogo puta su ga na krstarici spominjali, govoreci "sta pise u cetinjskome manastiru" - pa, sta pise?
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Dukljanine, jesi li siguran da Sakcinski nije napisao da je original bio "jezika i pisma slovinskoga"?![]()
Ovo je već postalo trolovanje.
1. Teme starije od godinu dana se ne oživljavaju. Tema je otvorena i njena jedina poruka postavljena 14. oktobra 2007. godine, a danas je 5. decembar 2009, što znači da su prošle više od dvije godine.
E sada, ako je 1517. godine mletački dužd Lorenco Loredan bio lud pa napisao ovo...![]()
Ovo je već postalo trolovanje.
Vojislav Nikcevic: Rekao sam da su preci Crnogoraca, koji se zovu Abodriti ili Obodriti, Veleti, odnosno Ljutici, kao savezi slovenskih plemena dosli iz danasnje Istocne Njemacke i donijeli ijekavicu . O tome je doktor Radoslav Rotkovic prije dvije godine objavio opsirnu knjigu koja se zove "Odakle su dosli preci Crnogoraca".
Mihajlo Scepanovic: Vi pominjete pretke Crnogoraca i kazete da su oni sa sobom donijeli iz Polablja ijekavicu, a glavni argument vam je, kako navodite, Rotkoviceva studija i nekih osamsto toponima. Povezujete fonetske likove nekih toponima sa danasnjeg prostora Crne Gore sa onima sa danasnjeg prostora Poljske i tog dijela oko Labe.
Лужички Срби себе називају Србима: -{Serbja}-, -{Serb}-,
-{Serbowka}-, док Србе са Балкана називају Јужним Србима:
-{Južni Serbja}-.
Историја
Лужички Срби су све што је остало кроз векове од бројних полапских словенских племена која су се током
сеобе народа од 2. до 4. векa населила на граници Римског царства као миран земљораднички и сточарски
народ.[1]
У оквиру ове три велике групације налазила су се мања племена, каоНајзначајнија полапска словенска племена била су: Полапски Срби (чији су део били Лужички Срби),
Љутићи (Велети) и Ободрити (Бодрићи)
што су: Милчани, Гломачани, Студорани, Нишани, Прекопјенци, Доленчани, Рујанци, Древљани, Глињани и Око 500. године српска племена су представљала самосталну политичко-војну целину, са својим жупанима и
војводама, који би се пред опасностима и ратовима на краће време уједињавали, а после опет остајали
раздвојени све до појаве Германа и њихових освајачких похода.
У VII веку жупан Дерван, -{dux ex gente Surbiorum}-, пришао је Самовој држави. Сматра се да је један од
синова жупана Дервана повео део Срба на Балкан 626. године.
Главна насеобина: Немачка
Језици: лужичкосрпски, немачки
Религија: протестантизам и римокатолицизам
Сродне етничке групе: Словени, Западни Словени
Лужички Срби (горњолужичкосрпски: -{Serbja}-, доњолужичкосрпски: -{Serby}-), познати и као Северни
Срби или Лужичани, су стари западнословенски народ, који живи у источном делу Немачке, у немачким
покрајинама Саксонија и Бранденбург, у крају који је познат као Лужица.
Говоре два слична језика: горњолужичкосрпски (под утицајем чешког језика) и доњолужичкосрпски (под
утицајем пољског језика). Оба језика спадају у словенску групу индоевропске породице језика. Лужичких Срба
укупно има око 60.000, а по вероисповести су већином протестанти, а мањим делом католици.
Nik Frik: Argument za sporne glasove ssj, zzj i dz i td. koji jedino od svih slovenskih jezika imaju samo Poljski i Crnogorski.
Ovdje je nekoliko tvrdnji dosta jasnih:
*dio Crnogoraca ne želi biti Srbima i žele biti "svoji na svom", a sa Srbima ne imati veze. Mislim da je to jasno.
*radi opravdanje svog autentičnoga (emocionalnoga, no stabilnoga) stanja, traže se razni povijesni korijeni, spomeni i spisi koji trebali dokazati "samorodnost" Crnogoraca kao takvih. Tu onda kreće potraga za predcima iz raznih udaljenih krajeva, o doseobi z davnim vrjemenima itd. Podsjeće me to na Bošnjake.
* ne znam kako je s većinom, no sigurno nezanemariv dio Crnogoraca-pravoslavaca želi biti zasebna nacija, sa svim atributima. Osobno vjerujem da će to i postati, ali ne mislim da će to ići sa svim, pa ni većinom Crnogoraca-pravoslavaca.
*argumenti Nikčevića i Rotkovića, a i dijela njihovih oponenata, nepovijesni su i anakroni. Kao da bar 1500 godina postoji neki etnički "organizam" koji se da jasno razlučiti, te je zadržao identitet u tih 1500 (+-) godina. To je ahistorijski i nerealno.
*nu, u manjoj mjeri to naliči i hrvatskim i srpskim mitologemima, koji iako manje bizarni, isto premeću Porfirogeneta (šaka nekakvih ćata na dvoru drugorazrednoga cara) ili traže mistične gene koji bi ih, eto, definirali. To je mješavina romantičarske i pseudorasne percepcije nacije.
*nisam dovoljno obavijšten, no ono malo koliko jesam, mislim da je srpsko ime
za identitet, od religije do jezika i etničke pripadnosti, dominantno među pravoslavcima u Crnoj Gori u zadnjih bar 600-800 godina. I ne samo ime, nego još važnije- uvezanost Crnogoraca-pravoslavaca u srpski uljudbeni krug, sa svim simbolima identiteta.
Zaključno: rekao bih da je nastanak zasebne crnogorske nacije skoro siguran, no vrlo vjerojatno ne će obuhvatiti većinu Crnogoraca-pravoslavaca, a nije realno da može i većinu kulturne prošlosti u zadnjih nekoliko stotina godina.
Argument za sporne glasove ssj, zzj i dz i td. koji jedino od svih slovenskih jezika imaju samo Poljski i Crnogorski. U polablju Poljske pronašao je pretke Crnogoraca profesor Vojislav Nikčević.
Vojislav Nikcevic: U prilog postojanju crnogorskog jezika govori izjava poznatog zagrebackog profesora Dubravka Skiljana, sada profesora opste lingvistike na Filozofskom fakuletetu u Ljubljani. U intervjuu beogradskom listu "Vreme", prije otprilike dvije godine, na pitanje kakve su razlike izmedju srpskog i hrvatskog jezika on je rekao:"Jedino crnogorski jezik ima tipoloskih i sistemskih uslova da bude poseban jezik, jer ima posebne glasove, posebne foneme". On je naveo ssj i zzj, a po mojemu pravopisu tih fonema ima ukupno pet: ssj u rijeci ssjekira, zzj u rijeci izzjesti, dz u rijeci bidza, dj u rijeci djevojka i cc u rijeci ccerat. Crnogorski jezik ima poseban tip ijekavice, i to fonoloske ijekavice u rijecima sijeno, bijelo, sjedio, zatim morfonoloske ijekavice tipa tijeh, ovijeh, ovijema, tijema. Srpski jezik je izvorno samo ekavski i do migracija Srbi nisu imali ijekavicu.
Nikcevicu, iebem onoga ko tebi i pok. Skiljanu diplomu dade kad ne znate razluciti dvije osnovne stvari koje svaki novopeceni brucos zna: standard i dijalekt!
Da ne govorim o totalnom nepoznavanju srpskih dijalekata...