Znaš koja je karakteristika genijalnih ljudi, a povrh svega, uspešnih ljudi? Činili su ono što niko nije smeo, i niko im nije verovao da će uspeti jer su se njihove težnje kosile sa realnošću.
Ako već želiš da te 'realnost' ošamari, slobodno ponudi obraz.
Genijalni ljudi su genijalni ljudi, činili ovo ili ono, uspeli ili ne uspeli u nečemu, nebitno.
genije (lat. genius, fr. genie) - čovek
urođene snage duha, koja dolazi do izražaja kao originalna moć shvatanja (intuicije), kombinovanja (fantazije) i prikazivanja.
Uspešni ljudi uspeju u onome što žele, kosilo se to sa ovim il onim, smeli to drugi ili ne, nebitno.
Moj deda je želeo da bude vozač autobusa, četrdeset godina je vozio autobus. On je uspešan čovek, pa makar niko ne znao za njega sem bliže rodbine i kolega. A verovali su mu da će uspeti, što ne bi? Nisu mu težnje bile nasuprot realnosti.
E sad, to košenje je nešto drugo.
Kobe Bryant je uspešan košarkaš, možda mu nisu verovali, možda su šanse bile male, ali eto, on je želeo, činio i uspeo.
Ali, nasuprot njemu, dvadeset hiljada malih američkih crnaca nije uspelo, pokosila ih realnost.
Na svakog profesionalnog NBA košarkaša crne puti dolazi dvadeset hiljada propalih crnaca koji parket menjaju ulicom.
Na svakog uspešnog čoveka (u tom tvom smislu) dolazi nekoliko hiljada neuspešnih.
Pojeo ih: 1.kapitalizam, 2. neracionalnost.
A kako?
Pa tako što nisu znali definisati uspešnog čoveka i genijalca, odnosno, tako što su naseli na kvarne definicije.
Nije karakteristika uspešnih ljudi da čine ono što se čini nemogućim, ono što se kosi sa realnošću.
To je prvenstveno karakteristika zanesenjaka, buntovnika i inadžija.
Može biti i
pojedinih uspešnih ljudi, koji se ne vode tim shvatanjem, već onim ispravnim, s tim što se ta dva u nekoj meri poklapaju.
Ovo gore je nevezano za Banzaji.
Nju bih savetovao da ne prkosi nužno stvarnosti kako bi bila uspešna, jer može biti uspešna i bez toga.
Na engleski i kineski verujem da se može upisati i u drugom, čak i u trećem upisnom roku, tako da može probati da se ubaci na taj faks u Sarajevu u prvom upisnom roku. Ako ne uspe, pokušala je, šta da se radi, ima drugih mogućnosti.
Čovek neretko umisli da je bogomdan da bude baš to i to, a zapravo nije.
Što se mene lično tiče, mislim da sam upisao pravi fakultet, ali isto tako, da nisam upisao ovaj, već neki drugi, verujem da bih isto mislio.
Gde je zapisano da Fjodor mora biti baš ovo, ili baš ono? Nije nigde. Postoje stotine nauka koje nikada nisam izučavao, hiljade poziva na koje se nisam odazvao, kako onda mogu tvrditi da je baš ovaj onaj pravi i jedini? Treba se okušati u mnogo čemu, drugačije ne možeš znati šta ti najviše leži.
Postoji milion puteva, a samo dva krajnja odredišta. Dobro i loše.
Ako je jedan put suviše rizičan, strm, klizav, onda ću drugim stići do željenog odredišta.
Možda ima i onih koje samo jedan put vodi tamo gde žele, ali mnogo je više onih koji umisle da je tako.
Ili umisle, ili ih drugi ubede, naplaćujući skupo njihovu kožu. Smrt kapitalizmu, sloboda zdravom razumu!