Tebi...

[Rusalka]

 

[Jan Hus]

Živiš tamo gde neće stići niko drugi sem tebe:
u suzi mojoj.
Blizu, bliže no najbliže reči koje ne u m e m da
odgonetnem.
Tako si blizu mene, kao što bih ja želeo da bu­dem
blizu tebe.

Tako si blizu mene da se sporazumevamo
otku­cajima srca,
tako blizu da bi, radi opstanka, morao prestati
da postoji moj život u kojem živiš, morala bi da se
ugasi moja misao u kojoj misliš, morao bih da se
probudim iz sna u kome sanjaš.

Tako si mi bliska, da si bliža nego dan noći i
senka svetlu.
Tako bliska da reči koje za tebe slažem znaš
pre no što ih pomislim.
Tako bliska da ne znam gde prestaješ ti, a po­
činjem ja.

C v e ć e koje zaobilazim cveta tvojim pogledom.
Ptice koje napuštam gnezde se u tvom dlanu.
Vidik kojim plovim izbija iz tvojih zenica.
Z v e z d e koje ne čujem o tvojim tajnama ćute.

Tako si blizu da ako hoću da te vidim ne treba
ni da otvaram ni da zatvaram kapke.
Tako blizu da te čujem kao što gluvonemi čuju
uzbuđenje.
Tako blizu da tvoju kosu jasno osećam r u k o m
kao što bogalj oseća prisutnost odsečene ruke.

T a k o si blizu mene da mi još u v e k izgleda da
si predaleko.
Tvoja zemlja je iz sveta u kome tamo
istovremeno znači ovde.
Tvoja je zemlja tako velika da je ne bi smestio
život u najsitnijoj skali čoveka, i tako mala da je
jedna misao obuhvata.

Tvoja je zemlja tako snažna da izdržava tisuće
smrti u trenutku, i tako slaba da ustupa pred jednim
treptajem srca.

Tlo tvoje zemlje tako je plodno da svaki zrak
sunca u njoj dozreva u Sezanove boje.

Vazduh je tako čist da predviđa ustrojstvo
bu­dućeg pogleda.

Oganj tvoje zemlje spaljuje čežnju za njom, a
voda gasi moju predstavu o njoj.

Polja tvoje zemlje izlaze i zalaze u jednom dahu
koji nije doba nijedne godine.

Reke se zanose livadama od radosti i neba ,
kojim teku.
Planine se pretvaraju u oblak brže nego cvet
u uzbuđenja, mada su iz materije jednako trajne
kao i planine u mojoj zemlji.

Naše su zemlje toliko različite da se jedino
predosećaju,
samo nizine i uzvisine uzajamno se vide iz leta
ptice što odleće bespovratno.

ZBIGNJEV BJENJKOVSKI

 

[mig-x]

smirujes uzburkano telo
dah ti ponire kao da vene
skupljas stopala i grcis se
kao da cekas suza da krene
isijava nagost ljusture tvoje, a ti
obavijas se tugama sto gorcinom plene
i opet ce neko traziti da te voli
pa ponovo neces dati srce svoje
mozda ne mozes,mozda te boli
al opet kolena razdvajas
iz ociju se molba siri
sto meni ukrade stih
budi samo nezan i tih

 

[Rusalka]

 

[Jan Hus]

Pored mene

U postelji još pored mene bdije
pokriven mrakom kao brod u luci
tvoj život u kom uplašeno bije
i moje srce kao sat na ruci

sa prijestolja se na nas Sljeme ruši
i stiže sve do groblja iznad grada
a kiša kupa bol u mojoj duši
i skuplja se kraj posljednjih arkada

ti ne znaš kamo gubeći se ide
taj put na kome nema putokaza
i tvoje oči zamagljene vide
u kapi kiše krhotinu mraza

još kao pseto uza me je nada
s njom i ja vičem da ćemo se sresti
no Sava gasi svjetlo moga grada
i ostavlja me samoga na cesti

ja ništa ne znam o svome životu
ni ko me vodi ni što da se radi
i pamtim samo neku anegdotu
o ljubavi i nevolji i nadi...

moj um od snova, slova i papira
još čuva slogove i rime
a ti,kad čuješ zvuke glasovira
hoćeš li znati kako mi je ime...

Arsen Dedić

 

[poetessa]

B e s n a

Besna na tebe što ne mogu vreme da vratim
Besna na sebe što još uvek patim

Besna dok lažem jer nisam u pravu
Besna što si otišao i ostavio me samu.

Besna što mi je vreme ukralo tebe
Besna kad osetim da mi telo zebe

Besna pogleda uperenog u prazno
Besna i rekla bih tu još mnogo toga raznoraznog...

Besna, jer možda ne znam da volim
Besna, jer neću Boga da molim

Besna jer te volim još uvek

...Besna...jer se bojim da je zauvek....

 

[Rusalka]

I noćas čujem drhtanje,
treperenje kože
misli te gledaju… žele te bliže!

Tvoj nepoznati čuvar
‘moj strah’ misli da je jači!?

Ako te ne vidim, nemam te?
Polako me zaboravljaš, gubim se?
Uporni noćni strah…

Iako mrak je,
oslušnem ti srce u daljini…
i dve iskrene reci,
srce je puno
straha nema…

a tišina sporo prolazi kroz mene…
Srdjan Radić - SSpin

p.s.

 

[Rusalka]

Zbog tebe
odijevala sam se u lice trava
i zaustavljala sam sjene mjeseca
na svim oblicima tvog vrata,
zbog tebe
u ovoj polovini mog dlana,
rasprostirala sam vrtove riječi
koje pamtim od djetinjstva,
kad su igre bile svečane,
a kosa još mlada.

Zbog tebe
pamtila sam oblike zagrljaja,
dvije male bitke
na obronku straha,
robovala sam stablima
i pijesku pred zatišje vjetra,
nosila sam tuđe haljine,
pretvarala sam se u zeca i srnu,
moja su stopala
bila ograda od žice.

Tko će kad tebe nema
zatvoriti vrata
zatvoriti usta
zaustaviti krv..?

 

[PetarSamotnjak]

KORACI MOJI

Nemir od ovih stotinu mrava pod košuljom
založiću
za još jedan mamurluk rošavi,
kad ne umem da ti kažem kako te volim
nek
koraci moji, budu prethodnica košavi!

Ratko Petrović

 

[Linejna]

Samo bih volela da mi se nekad javis, da znam da me nisi zaboravio, sve one lepe nase dane...
Zar ti nekad ne padne na pamet sta radim, kako sam, da li mogu bez tebe?
Ili si toliko srecan da za tudju nesrecu nemas vremena.
Ni da pomislis.
Kao da nikad nismo bili sve onom drugom?
Ti si bio moje sve.
Godine prolaze, ali sve je manje nade da ces se vratiti... secas li se kad smo gledali ``Vratice se...``
Nece se vratiti. Sve mi kazuje da ce tako biti.

 

[PetarSamotnjak]

***

Volim te
I ti sebe voli
Kako bismo jednom
Radili nešto zajednički

Andreas Okopenko

 

[Jan Hus]

TEBI ŽIVOJ

Kada promatram tvoje tijelo ispruženo
kao rijeka koja ne prestaje protjecati,
kao čvrsto ogledalo gdje pjevaju ptice,
gdje je užitak osjetiti dan kako se rađa.

Kada se gledam u tvojim očima,
koje su kao duboka smrt ili život što me doziva,
kao pjesma iz dubine koju samo naslućujem;
kada vidim tvoj oblik, tvoje spokojno čelo,
kamen blistavi, na koji kapaju moji poljupci
kao ruže što odražavaju sunce koje nikad ne zalazi.

Kada primičem usne toj nesigurnoj muzici,
tom mrmoru neugasive mladosti,
izgaranju zemlje koja pjeva u zelenilu,
kao sretna ljubav što bježi i opet se vraća.

Osjećam kako se svijet valja pod mojim nogama,
kako se valja lagan, s vječnom odvažnošću zvijezda,
s onom radosnom dobrotom večernjače,
koja ne traži niti more u koje bi se spustila.

Sve je iznenađenje. Svijet u iskrama
osjeća da je more naglo postalo golo i drhtavo,
da je taj čelik užaren i pomaman
i da čezne samo za blistanjem svjetlosti.

Svemir svjetluca. Smirena sreća
prolazi kao naslada koja se ne može zadovoljiti,
kao nagli uzlet ljubavi,
gdje se vjetar opasuje oko slijepih čela.

Gledati tvoje tijelo i samo tvoju svjetlost,
tu blisku muziku što se rađa među pticama,
u vodama, u šumi, u vezanom bilu
ovog svijeta apsolutnog što ga osjećam na usnama.

Vicente Aleixandre

 

[PetarSamotnjak]

***
Bez riječi,
Bez dodira,
Bez znaka.

Učinila si sve
Naprosto,
Bivajući onim što jesi.

Roj Kroft

 

[Rusalka]

Volela bih da ti poziram,
da sedim naga na stolici
sa smeškom u očima
i crvenim usnama.

Da, imala bih samo
crveni ruž na sebi,
ukus divljih trešanja,
raspuštenu kosu,
umivenu
svetom vodom
ponovnog rađanja.

Znam da ne umeš da slikaš,
ali mogao bi da se pretvaraš,
da me gledaš dugo, dugo,(dugo, dugo,dugo, dugo,)
svojim kišnim očima.
Sanja Todorović

p.s.

 

[Jan Hus]

PREDOSJEĆAM JA TEBE...

(i od teških snova, svakodnevnih misli
Ti ćeš se otresti, s ljubavlju i s tugom)

Vl. Solovjov

Predosjećam ja Tebe. Leti prazno vrijeme –
U istom liku predosjećam TE dugo.

Sav horizont u ognju. Zabljeskuje zjene,
A ja Te ćutke čekam – s ljubavlju i s tugom.

Sav horizont u ognju, znam, stižeš sa smiješkom,
al’ strah me je da ne dođes mi s drugim likom.

Jer, rodićeš u meni podozrenje teško
Kad promijeniš na kraju lik na koji svikoh.

O, kako ću ja pasti – žalosno i nisko,
snova smrtonosnih ne podnijevši krik.

Što horizont sad bliješti! Viđenje je blisko,
Al’ plašim se: Ti ćes promijeniti lik.

A.Blok

 

[NIKOS_]

Tebi, za koju nisam bas siguran da zasluzujes ovu moju ljubav....

Tebi,koja si znala, da i kada sam smiren, probudis sve nemire u meni...

Tebi,koja je mogla sa mnom sve, do ludila i nazad...

Tebi, koja si otisla, jednostavno, dostojanstveno,onako kako odlazi prava dama....

Tebi,koja ne moze pobediti moje principe, ali moze pobediti sve u meni i vratiti se kad god pozeli.

 

[Rusalka]

"Svi su kraljevi robovi svojih robova, svi su ljudi spremni umrijeti za onoga ko za njih umire.
Srca zaljubljenih zarobljena su onima, koji su im srce poklonili.
Koga god smatraš zaljubljenim, znaj, on je i ljubljen."​

 

[PetarSamotnjak]

TI ,MOJE ZLATNO SVIJETLO

Došla si nenadano,toplo,
Ko' što sunce grane iza teških,olovnih oblaka,
Virnula iza zastora zlatna svijetla,
Ko' ruža što se nudi novom danu,
Da mi otvoriš vrata života,
O kojem sam maštao,
U svojim pjesmama.
Pa ipak,nisam mogao progovoriti,
Ni dodirnuti Te,
Jer…jer sam se bojao,
Da si samo moja mašta;
Žena tek iz najdivnije ljubavne pjesme,
I da ću,
Da ću ako Te dodirnem,
Ostat' sam sa svojim pjesmama,
I posve zatvoren u se,da ću se i dalje šuljati oko Tebe,
Kao prosjak oko zidova nade;
Da ćeš potonuti u moj potmuli san,
Kao najdivnija mjesečevu sjena,
I da ću Ti biti više nalik na skitnicu,
Nego na gospodara vlastite sudbine.
I konačno…konačno osjetih,da u mojim očima,
U sjetnim očima pjesnika,
Što su dosad slijepo lutale alejom samoće,
Odjednom plane iskra,
U zjenicu se uspelo zlatno svjetlo
Iz kojeg si došla,
Polako…posve polako postala si stvarnost;
Stvarnost začeta iz desetina…stotina…
Tisuća bisernih suza…neiscrpno vrelo života;
Vrelo koje vječno teče,
Koje hrani moju dušu,
Koje potiče moje srce!


Walter William Safar

 

[Roibuš]

"Ljudi su promenljivi kao vetar. Danas su za tebe, sutra protiv tebe. Ko može vetar da zaustavi, i ko može svetu ugoditi? Ako svakom gledaš da učiniš na volju, sigurno ćeš sebi učiniti nevolju."

 

[Mister]

Ja ronim dubinama dubina
i letim visinama visina

zbog tebe.

Ja rušim ograde i barijere
lomim laži i licemjerje

zbog tebe.

Ja sretan smijem se i plačem
u isto vrijeme

zbog tebe.

Ja sanjam i volim
mislim i postojim

zbog tebe

i samo

zbog tebe.

N.A

 

[PetarSamotnjak]

TEBI ŽIVOT

Kada promatram tvoje tijelo ispruženo
kao rijeka koja ne prestaje protjecati,
kao čvrsto ogledalo gdje pjevaju ptice,
gdje je užitak osjetiti dan kako se rađa.

Kada se gledam u tvojim očima,
koje su kao duboka smrt ili život što me doziva,
kao pjesma iz dubine koju samo naslućujem;
kada vidim tvoj oblik, tvoje spokojno čelo,
kamen blistavi, na koji kapaju moji poljupci
kao ruže što odražavaju sunce koje nikad ne zalazi.

Kada primičem usne toj nesigurnoj muzici,
tom mrmoru neugasive mladosti,
izgaranju zemlje koja pjeva u zelenilu,
kao sretna ljubav što bježi i opet se vraća.

Osjećam kako se svijet valja pod mojim nogama,
kako se valja lagan, s vječnom odvažnošću zvijezda,
s onom radosnom dobrotom večernjače,
koja ne traži niti more u koje bi se spustila.

Sve je iznenađenje. Svijet u iskrama
osjeća da je more naglo postalo golo i drhtavo,
da je taj čelik užaren i pomaman
i da čezne samo za blistanjem svjetlosti.

Svemir svjetluca. Smirena sreća
prolazi kao naslada koja se ne može zadovoljiti,
kao nagli uzlet ljubavi,
gdje se vjetar opasuje oko slijepih čela.

Gledati tvoje tijelo i samo tvoju svjetlost,
tu blisku muziku što se rađa među pticama,
u vodama, u šumi, u vezanom bilu
ovog svijeta apsolutnog što ga osjećam na usnama.

Vinsent Aleksander

 

[Jan Hus]

Zvijezde u visini

Ne ljubi manje koji mnogo cuti,
on mnogo trazi, i on mnogo sluti,
i svoju ljubav (kao parce kruva
za gladne zube) on brizljivo cuva
za zvijezde u visini,
za srca u daljini.

Cutanje kaze: u tudjem svijetu
ja sanjam jos o cvijetu i sonetu,
i o pitaru povrh trosne grede,
i o ljepoti nase svijetle bijede,
i u zar dana i u plavet noci
snim: ja cu doci, ja cu doci.

Tin Ujevic

 

[PetarSamotnjak]

KAVEZ OD REBARA


Upravo sada
U mojoj lobanji
U mojim kostima

Vrat mi se uvrće
Hrskavica pomera
Volim zvuk sopstvenih kostiju

U sred ove opasnosti
Mislim na tebe
I samo na tebe

U sred sve ove besane krvi
Tvoje ružičaste usne
Tvoje podignute ruke

Ne mogu da dišem bez tebe
Ali ovaj kavez od rebara
Funkcioniše sam od sebe


Sem Šepard

 

[NIKOS_]

LJUBAV

Je li ovo ljubav, ili bolna jedna
Potreba da ljubim? Ova zelja plava,
Je li zelja srca mocnoga i cedna?
Ili napor duse koja malaksava?

Je li ovo zena koju ljubim, zbilja?
Il' sen na prolasku preko moga puta,
Tumaranje misli bez svesti i cilja,
I sve delo jednog bolnoga minuta!

Ne znam; no na medji toga sna i jave,
Vidim moje srce da cezne i pati.
I suze kad dodju, rane zakrvave -
Ja ni onda od tog nista necu znati.

Jovan Ducic

 

[PetarSamotnjak]

NEMOJ

Nemoj nikom tako
ponuditi usne
koje mirišu na jesen
jer ... osjetiće neko
kako moji poljupci još traju
i kako ti rukama struji
ova jesen i zima.
Nikome nemoj tako ponuditi usne
jer znaš da te u meni ima
za pet stoljeća
i pet nedosanjanih proljeća.

Nemoj ni to mnogo sjaja u očima
potrošiti s nekim u noćima
kad moja sjenka zaluta
iznad oblaka
pa ti na jastuk padne kao suza
neka kap kiše
i ne reci neće znati
i možda htjeti
da me se zauvijek tvoje srce sjeti!

Željko Krznarić