Tebi...

  • Začetnik teme Začetnik teme jana7
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Da pronasla sam te posle toliko godina,posle tolikog trazenja.Pronasla sam te.Neko rece nista nije izgubljeno u vatri samo je sazeto.Neko rece...I ja cu biti sada samo ono jutro koje se ponovo radja.Da li je bitno koji put?Vise nije.Hocu da se budim dodirom,a ne jaukom.I ne zelim da budem vise ona tama oplodjena zlom i mrtvilom koju si mi donosio.Hocu da me greje sunce.Sve sam svoje svedoke odrobovala,sve sam svoje kazne posteno isplatila.I sada znam kuda cu.Ko si ti u stvari da mi vise sudis?Da mi stojis na tom putu,gde kazes da je ceo ovaj grad i ja u njemu izniklo zbog tebe.Odlazi vise od mene.Pusti me.Prestabi vise da me vuces na samo dno.Jer ja sam vec odavno prestala da budem tvoja oznaka,tvoj broj.Ja imam svoje ime,imam svoj osmeh i imam san koji si mi ti ukrao.Prestani vise da me zoves svojom igracicom vatrene krvi,jer sam to prestala biti.Nakon toliko godina.Vise nista ne postoji izmedju nas.Vise me cak nista ni negusi.Nemam ni nostalgiju.Samo je ostala ona ispucala usna koja je znala cesto zbog tebe da prokrvari.Od sada tebi poklanjam samo svoje cutanje.cak i posle smrti.
Beskraj

166391_152205944833235_119640298089800_280053_1169614_n.jpg
 
predvecerje
kao stvoreno za
halucinantna
poigravanja molitvama

mozaici trenutaka
pojedinacno spajani
medju akordima
pobeda i poraza

tihi cvilez vrata
spokoj odlazi i ostavlja
melanholiju u
drvenim kutijicama

tihe su ceremonije
samovanja
u svakoj letnoj noci
koja na tebe podseca
thumbnail.jpg
 
Snežno vino

I opet te u vinu gledam,
Osećam strah pred tvojom slikom,
Tvoj osmeh opet blesnu čedan
U kosi teškoj, zmijolikoj.
Oboren tavnim mlazevima,
Uzdišem opet, bez ljubavi,
Nestali san o celovima,
O mećavi što tebe slavi.
Divnim se smehom smeješ meni,
U čaši viješ slično zmiji,
Nad tvojim krznom skupocenim
Čarlija vetrić golubiji.
Kako, kad živa kaplja pljusne,
Ne videt’ sebe u toj peni?
Ne setiti se tvoje usne
Na mojim nazad zabačenim?


Aleksandar Blok
 
tumblr_l6xigowwyY1qbp699o1_500.jpg


Dovuci jednostavne reči
pred moja vrela stopala
i nateraj me da klečim,
da im se divim i slavim ih.
Možda tada odrastem.
Možda se ipak i usudim
da ti jednog dana kažem previše (ili sve).
pustim vino sa usana da poteče
i krvavo crvenu haljinu
obučem za izlazak,
do tad ću pričati sa jastukom.
Ti ne spavaš na njemu.
Nema te ni danas.
i trešnje u grudima su sve zgaženije
otrgo si mi misli od mene same
pa ne znam gde su otišle,
ali znam da ih niko ne čeka.
A moglo je jednostavnije.
Noći su prekratke za one koji umeju da sanjaju
a snovi su nekad' toliko stvarni
da ostaju urezani u kožu.
Mirišete posle na njih, nosite ih
uvek sa sobom kao dragi privezak
nekad se i ne morate buditi.
Dok god imate saputnika.
 
MOJA JEDINA

I posle svega, ja te cekam
al' me ubija kad kazes da ima vremena
i posle svega, ja te cekam
to me ubija polako, moja jedina

Ja ne znam kako da pocnem
jer se bojim pocetka
sedim zatvoren u sobi
placem, secam se svega

Kada sam te pijan
ja startovao u skoli
blamirao po basu
kad sam pric'o da te volim

Kada rekao sam ti
ja nikad nisam voleo
tada shvatio sam
da bi s tobom zivot proveo

Sada shvatam da je
sve u zivotu prolazno
sedim ovde sjeban
jer sam prvu ljubav prokock'o

I ne mogu da te gledam
kako pored drugog stojis
a najvise me boli
to sto kazes da me volis

Znam, reci ne znace
al' reci me ubijaju
ti kazes da ti znacim
al' drugi te imaju

Sanjam te, trazim te
kad vidim te, nestanes
trazim trag svoje duse
u ostacima mecave

Tvoja senka srece me
kad probudi me secanje
a dobro znam da sam kriv
sto vise nemam te

Ja mislio sam
nista nece mocu da nas razdvoji
i sve bih dao da te vratim
i lepse nastavim

Seti se planova
i dana kad smo mastali
e, kako smo se posle svega
ovako rastali



Evo, ovih dana hodam hodnicima maste
pa ti hodnici ponekad unazad me vrate
u te noci, kasne sate, a svaka noc je duga
pa ima vremena dosta da spusti se suza

Pa ne znam sto tebi ja i dalje pisem
pa ne znam sto za tebe ja dalje disem
spavam, sanjam te, sve je isto ko i pre
sve je isto, sve, samo nemam te

Ova pesma, tvoj dnevnik
ova ljubav, taj nemir
da prestanem da mislim
priznajem, ne vredi

I uzmi, uporedi, nismo bili ko svi
i nije da ne vredi, dokazuje svaki stih
ali nemoj da mislis da ista trazim od tebe
pa sama si mi rekla da promenice nas vreme

I zivot stvara scene
a covek pravi greske
ko je kriv, kriv, je nebitno
sam dalje idem peske

Svasta sam radio
ali tako sam hteo
a mozda nisam treb'o
stvarno, mozda nisam smeo

Sa tobom da postupam
ali srce je slepo
i ne kajem se zato
mada bilo je tesko

Da ne treba tako
mozda svako u pravu je
al' meni jedino sa tobom
tako bilo pravo je

Znam, nestaje sve
i ovo nase stalo je
al' ti opet ostajes
sad i zauvek

I da desi se opet
da nadjemo se nas dvoje
ja necu biti ko pre
ipak mozda bude bolje

Naucili smo nesto valjda
iz veze prosle
sad cuvaj se ti
pa vidimo se posle.

Elitni odredi
 
.. I tek kad oljuštiš omot, prestaje svaka čarolija,
jer više nema smisla nijedna igra pogađanja.
Jer sve je u nama kad žmurimo, a strano kad otvorimo oči.
I sve je naše dok želimo, a tuđe kad se ostvari.

http://www.********************/images/2009/03/18/berker-switch-1_kQa5W_48.jpg
 
Zaboravio sam samog sebe da bih se mogao sećati Tebe.
I kada bih Tebe zaboravio, morao bih prvo tražiti ponovo sebe, i kad bih se onda našao, našao bih i Tvoju sliku u sebi.
Zar te mogu zaboraviti? - Seren Kjerkegor Dnevnik zavodnika

166351779956501889_65iElGvA_f.jpg
 
****
Zbog tog što ti ruke ne uspjeh zadržati same,
Zbog tog što sam slane ja izdao usne i nježne,
U tamnoj akropoli moram jos čekat da svane.
O, kako ih mrzim, te mirisne brvnare dnevne.

Opremaju ahejski muževi konje sred tame,
I zubata pila po stijenkama oštro zagrebe,
I nikako suha u venama vreva da stane,
I nema ni imena, odljevka, zvuka za tebe.

Pa kako sam mogao mislit na povratak prije,
I kako sam smio? I zašto se odmah othrvah?
Još mrak se ne rasu, ni pijetao pjevao nije,
A sjekira vrela ni zasjekla nije jos drva.

Ko prozračna suza na zidu je izbila smola,
I osjeća grad u svim drvenim rebrima škripu,
Al šiknu ka stubama krv, i na juriš je pošla,
I lik onaj zamamni prisni se mužima triput.

Gdje mila je Troja? Gdje carski, gdje dom djevičanski?
Kućerak ce Prijamov visok bit uskoro smrvljen.
I drveni suhi dažd pada od strelica lakih,
I šikljaju strelice druge iz zemlje ko grmlje.

I ubod se posljednje zvijezde već gasi bez bola,
I osvit u prozor će pokucat meni po lasti.
I spori dan, poput u slami tek prenutog vola,
Niz ulice, hrapave od sna dugačka, se klati.

Osip Mandelštam
 
mani11sf1av4.png


U oku ,krvi u srcu mi stanuješ
kao pesma čula mi
dodiruješ
sve se istopilo
dan i noć u tebe
je prelilo ...

Iz srca iščupati tvoje
korenje nije moguće
oko sebe često
sve bi da polomim
tebi neumem da odolim
javiš se svim stazama
isprepletanim, prošlim i novim
na svakom koraku
o koliko te
mnogo volim ...

Da mi te ljušte do srži danima
ne mogu tebe s mene ukloniti
tvoje tragove iz mene odneti
nosim te sobom svakog trena
hodam s tobom zagrljena
ne, ti nisi nikad u nekom
ćošku zaboravljen ...

Ti imaš mesto najlepše
u mojim očima,po mojim venama
u svim smenama
u celoj meni stanuješ
sobom me obasjavaš
svaki put mi ulepšaš noć i dan
ti nisi san
ti si java moja ,
za dobro jutro, noć i dan .....
 
Poslednja izmena:
"Ne znam zaista zašto me ona tako ljubi,
tim više što je ona jedina žena koja me je potpuno shvatila,
sa svim mojim sitnim slabostima i ružnim strastima…
Zar je to tako privlačno?”

(Junak našeg doba, Ljermontov)


tumblr_m7cd6qKp4k1rbvihko1_1280.jpg
 
Volim osmijeh tvoj bas dobro ti stoji
jos ti bolje stoje poljupci moji
ma kriv je meni svako
kom smijes se ti, moja ljubavi

Volim osmijeh tvoj i nosi ga uvijek
smij se samo, dusu mi grij' zauvijek
i krivi su mi svi, i krivo mi je sve
kad sam bez tebe

Al' nije krivo more
niti sol u kosi
niti nebo koje boju
oka tvoga nosi.
 

Back
Top