Tebi devojko, tebi ženo, tebi majko koja nisi danas dobila ni ružu, ni čokoladu, ni poljubac, ni parfem. Ne zato što nisi zaslužila, nego zato što si zaboravljena.
Tebi devojko, tebi ženo, tebi majko kojoj niko nije zahvalio za žuljeve i ispucane ruke, umorne noge i pognuta leđa, isplakane suze i neprespavane noći zbog onih koji su bolovali, a ti si ih negovala.
Tebi ženo koja si rađala decu, kuvala, čistila, prala, peglala.
Tebi koja si jurila s posla da drugima dan ulepšaš; deci, mužu, svekrvi, svekru, majci, ocu, kumovima, gostima... Tebi danas kažem veliko ti hvala. Hvala za ljubav, za hrabrost, za strpljenje, za svaku isplakanu suzu, za svaku bol i nepravdu koju si pretrpela. Hvala ti jer si bila hrabra. Hvala ti što si devojka, majka, žena. Neka te Bog čuva i štiti. Ne brini, ima onaj koji broji tvoje umorne korake, gleda tvoje neprespavane noći, broji tvoje suze. Ostani takva kakva jesi, jer samo tako hrabra žena može nositi ljubav u srcu.
Dusa Jedne Sanjarke