Pozdrav svima na Forumu!
Zahvaljujuci ovom mestu smo i odlucili da ove godine letujemo na Tasosu u Potosu, preko niške agencije NITRAVEL u vili Stela. Jutros smo doputovali pa evo i prvih impresija...



Thassos, Pothos, Vila Stela soba br.10
Razmisljajuci o letovanju ove godine, ni na kraj pameti mi nije bio Tasos, jer sam mislio da je skup, samim tim sto je ostrvo. Medjutim kada su me u agenciji uverili u suprotno, bacio sam malo pogled na forume i vrlo brzo se odlucio za ovu destinaciju. Prelepe slike sa jos lepsih plaza, mir i tisina, miris mora i grckih taverni bili su ono sto je prevagnulo. Smena u spicu sezone, od 6-17.avgusta.
Krenuli smo tacno na vreme u 21h sa parkinga kraj Stadiona FK Radnicki. Klimatizovan autobus, udobna sedista i prijatna muzika, olaksali su nam vec na samom pocetku pomisao na predstojece dugo putovanje. Put je bio dobar, vozaci NITRAVEL-a jos bolji, nisu preterano jurili i sve je bilo onako prilicno opusteno. Nas troje smo dobili cetiri sedista pa je bilo mesta za dete da se ispruzi i lepo odmori i odspava tokom puta. Na makedonskoj granici se nismo puno zadrzali nekih sat vremena na oba prelaza, ali je na granici izmedju Makedonije i Grcke bila katastrofa, ne toliko zbog guzve, jer je, kad smo stigli, bilo samo par autobusa ispred nas, vec zbog neobjasnjivo dugog cekanja od cak tri sata u kom periodu Grci nisu propustili ni jedan autobus. Stigli smo oko 4 ujutru, a usli u Grcku tek oko 7h.
1.dan
Prvi susret sa Grckom je bio pomalo neocekivan, sve ono sto nije navodnjavano je bilo sprzeno jakim Suncem, zuto i golo, polja vec poznjevena i sve u svemu, zajedno sa starim, bledim zgradama i udzericama pored puta odavalo skroman utisak.
Medjutim, kako smo se kretali prema jugu, tako se i situacija lagano menjala, pa su i kuce postajale vece i lepse, a fabrike i prodavnice modernije i bolje. Sunce je uveliko pocelo da greje negde vec oko 10h, ali je klima u autobusu lepo odradila svoj posao.
Na trajekt u Keramotiju smo se ukrcali u 11h i odmah se popeli na najvisu palubu da bi smo uzivali u letu galeba oko broda. Te prelepe ptice su svo vreme puta do ostrva Tasos letele uporedo sa nama i hranile se direktno iz ruku putnika :-) Prelepo!
Aci je ovo bila prva voznja vecim trajektom koji se u par navrata toliko ljuljao da mu je bilo muka. Srecom popio je tabletu "dimigala" pre toga pa je bilo opustenije. I on i mi smo odahnuli kad smo pristali u Limenes. Voznja autobusom do Potosa je potrajala nekih pola sata. Uz put smo prosli pokraj svih plaza na zapadnoj obali ostrva, a najveci utisak na mene je ostavila Skala Merion. Ostale plaze sve obiluju cistim, prelepim morem, ali su pomalo kamenite i nepristupacne, sto u opste ne mora da znaci da su zbog toga lose, naprotiv!
Pre Potosa, prosli smo kroz Limenariju i pokraj plaze Pefkari, koja je isto dosta obecavala. Sam Potos je malo vece mestasce, sa nekih dve -tri hiljade stanovnika i odprilike toliko i turista. Ima dve glavne ulice koje su poprecno ispresecane manjim ulicicama. Sve one su pune malih prodavnica u kojima se mogu kupiti suveniri, oprema za plazu. Ima nekoliko marketa koji su dobro snabdeveni, sa velikim izborom voca i povrca po povoljnim cenama. U par pekara u centru, nude odlicno pecivo i kolace, ima bankomat, luna park, desetak rent-a-car agencija. Cena zakupa automobila za tri dana je 90 eura bez ogranicenja po pitanju predjene kilometraze. Cena goriva je kao i kod nas, mozda malo i jeftinije. Ulica uz samu plazu je uvece prica za sebe. Svi kafici i restorani su puni ljudi koji uzivaju u hrani i picu.
Gledajuci plazu u Potosu, mozemo je podeliti na tri dela: zapadni, najblizi kaficima i samom gradu, srednji deo, gde se u more uliva reka kad nadodje iz planina i istocni udaljen jedno 500metara od samog grada, koji je i najbolji za porodice sa malom decom, jer je more plitko i sa potpuno peskovitim dnom. More je svuda cisto i u avgustu toplo preko celog dana. Inace preko celog dana su se mogli videti avioni i helikopteri koju sa uzimali vodu i gasili pozar koji je buknuo na nekih par kilometara od grada, ali je istog dana i ugasen tako da nismo imali nikakvih problema oko toga.
2.dan
Ustali smo u 6h ujutru, skuvali i popili kafu i vec u pola sedam smo bili na plazi. Naravno pre toga smo shvatili do pekare u centru i uzeli neko pecivo sa sunkom i jogurt. Bilo je veoma ukusno, mada pomalo skupo za 1.5 euro po komadu. I ako smo poranili, na plazi i u moru je vec bilo nekoliko kupaca. More je bilo toplo i idealno za brckanje i ronjenje s maskom i disaljkom, ali je sunce jos bilo nisko i izlazak na obalu se ne preporucuje pre 8 sati. Hladno je na obali, za razliku od temperature vode.
Turista je bilo sve vise i vise, ali su se za neki masovniji izlazak vecinom odlucili tek oko 10h. Tada se plaza napunila ali je i dalje bilo sasvim dovoljno mesta za sve bez nekog guranja i uznemiravanja od strane ostalih kupaca.
Ostali smo do13.30h, ali smo pobegli u zadnji cas jer bi smo izgoreli nevidjeno da smo ostali jos samo pola sata. Ovako je za nas bilo dobro, ali smo ostavili prilicno punu plazu za sobom, cak i sa kupacima koji su kao i mi ovde tek dan-dva. Jadni oni! Nas je uhvatilo sunce i ako smo bili pod suncobranom poslednjih sat vremena! Kako li ce tek biti njima...
Vila Stela, gde smo smesteni, se nalazi na nekih desetak minuta od gradske plaze. Kuca je nova sa deset soba koje su prostrane i udobne. Ima kuhinju i frizider, TV i uvek toplu vodu za tusiranje. Gazda nam je ponudio da koristimo vodu sa cesme, ali su nam vodici skrenuli paznju da kupujemo vodu za pice, jer mozemo imati problema sa stomakom ukoliko koristimo onu iz slavine. Rucali smo i odremali malo, zatim opet nakon rucka popili kafu na prostranoj terasi u hladu. U sobi je toplo preko dana, ali s obzirom da se izdrzi bez problema i po najvecoj avgustovskoj vrucini, klimu koja je na raspolaganju nismo ni koristili.
Posle podne smo se kupali na istocnom delu gradske plaze, gde je bilo uglavnom puno roditelja sa decom; peskovito dno, prijatno toplo more, ipak za odrasle bez male dece previse plitko i nezanimljivo za ronjenje. Na svim plazama u Potosu zbog ciste vode ima jezeva, mada ih je na ovoj ipak najmanje, video sam tek jednog za celo popodne. Meduza ima ali su to one providne i totalno bezopasne pa ih se ne treba plasiti. Inace sa svih plaza u Potosu koje su inace i fizicki spojene u jednu dugu skoro dva kilometra, pruza se predivan pogled na Atos i Svetu Goru.
3.dan
Prepodne smo opet proveli na centralnom delu plaze, tu je najvise peska i dubina vode je bas kako treba za neplivace, pa su Aca i Danijela uzivali. Ipak zbog opasnog sunca, sa plaze smo otisli vec oko 12h. Nakon rucka i odmora, odlucili smo da poslepodne odemo do toliko hvaljene plaze Pefkari, koja se nalazi na samo kilometar od Potosa prema Limenariji. Zaista, svi koji su rekli da je plaza prelepa nisu lagali, ali su zaboravili da kazu da u opste nije pogodna za kupanje! Za razliku od gradske plaze u Potosu koja je uglavnom peskovita, kod ove u Pefkariju vec od same obale pocinje veoma klizavo kameno dno, prepuno raznog vodenog bilja i jezeva. Aca nije hteo ni da umoci noge u vodu. Drugo i ako je udaljena samo kilometar od plaze u Potosu, na kojoj nije bilo vetra ni talasa, na plazi u Pefkariju je vetar duvao a talasi razbijali, pa o nekom kupanju nije bilo ni govora. Interesantno je u Pefkariju videti zapadni, stenoviti deo plaze, gde je voda prelepa zelena i kristalno cista ali opet o nekom kupanju nije bilo ni govora zbog talasa i ostrih stena. Sam Pefkari je auto kamp, a sem toga ima jos nekoliko hotela i pansiona, ima i samo jednu ulicu dugu nekih stotinak metara sa nekoliko lepih restorana i par prodavnica.
S obzirom da ljudi ovde uglavnom dolaze kolima, verovatno i ne borave mnogo u samom Pefkariju vec prevoz koriste za obilazak ostrva.

Prelepa plaza u Pefkariju
...