Nastavak...
5. PLAŽE
Od onih koje sam posetio svakako su najatraktivnije Aliki i Paradiso.
ALIKI smo praktikovali do 13 časova, kada se moglo naći mesta u hladovini i dok se još ne stvori prevelika gužva. Na ulazu malo kamenja, ali posle toga pesak ko puder, voda prozirna. Ukratko, najviše sam uživao u plivanju na toj plaži.
PARADISO – atraktivna opet na svoj način. Zbog ostrvceta preko puta, strmih litica između kojih je ušuškana, planine koja je natkriljuje, duuuuuugog plićaka i talasa koji znaju da se pojave. Jedino, što svo to uživanje pomalo zaboravite kada počnete da se vraćate uzbrdo pešice ako, kao ja, niste imali hrabrosti da se spustite dole kolima.
PSILI AMOS – verovatno najbolji izbor na južnom delu ostrva, ali ne preterano po mom ukusu. Muzika iz kafića preglasna sa muzičkim pravcima koji mi baš ne gode uhu.
GOLDEN BEACH – sa fascinantom panoramom koja je okružuje. Lepim peskom i opet talasima koji svima pričinjavaju uživanje. Nije mi se previše dopala na prvi pogled, jer nisam ljubitelj tih kilometarskih plaža, ali ima neku lepotu koja osvaja na drugi pogled.
MAKRIJAMOS – jedino razočaranje. A tako je lepo izledao na fotografijama.
Ako mogu da kažem da mi nije žao ni jednog eura potrošenog na Tasosu, onda bi se ipak malo zamislio kada je u pitanju ulazak u ovaj hotelski kompleks. Skakako, ako ste prvi put na Tasosu – treba videti, ali ne verujem da bi tamo išao drugi ili treći put. Nekako je sve previše sterilno, uštogljeno i uniformisano. Sređeno i doterano ali bez šarma. Naročito barovi i restorani u zaleđu. A i sama plaža ne spada u prvu ligu plaža na Tasosu. Pa ako se tome doda 3 eura za ulazak po osobi, pa sedam eura za ležaljke i suncobran. Ne vredi tih para. A pogotovo ne vredi da se u njemu odsedne po cenama koje su trenutno aktuelne. Ko već želi i može sebi da priušti višu stepenicu turizma onda je na Tasosu mnogo bolji izbor Aleksandra Beach.
PACHIS – meni ipak br. 1. Zbog lepog ambijenta, zbog debele prirodne hladovine koja omogućava duži boravak na plaži, praktično ceo dan. Zbog sjajnog kafića sa latino ritmovima, zbog restorana sa najpristojnijim cenama od svih koje sam na ostrvu video. Zbog blizine Limenasa (samo desetak km). Nekima malo smeta uzak pojas trave po dnu koji se posle 10 metara pojavljuje u plićaku, pa opet posle nekih 5 metara ustupa mesto finom pesku, ali travica je toliko retka da ne stvara neprijatan osećaj kada se po njoj hoda.
Dakle, ukupno gledano najudobnija plaža po pitanju prilaza, zaštite od sunca, celodnevnog boravka, pratećih objekata.
Ova plaža se do sada malo pominjala na forumu jer je s obzirom na popularnost juga ostrva mnogima bila van fokusa. Mislim da Pachis i Glifada predstavljaju dovoljne argumente za severo-istočni deo ostrva.
Kao što rekoh, ostaje mi da žalim što nisam pronašao Glifadu, ali biće još prilike, nadam se. Generalno, nigde osim na gradskoj plaži u Limenasu, nismo plaćali ležaljke (pa i tamo piće a ne same ležaljke). Svuda je bilo dovoljno mesta za sopstvene asure, peškire, ležaljke, suncobrane.
SCALA RAHONI
Obišli smo i to mestašce jer smo u ponudama naših agencija videli par zgodnih hotelčića na samoj obali. Fotke su delovale obećavajuće. Međutim, na licu mesta – plaža prilično loša sa dosta trave i nečim što mi je više ličilo na mulj nego na pesak. Ima nešto prirodne hladovine ali ni to mi nije popravilo utisak. Osim 3-4 hotelčića na samoj plaži nikakav drugi sadržaj tako da mi se čini da ste bez kola tamo izgubljeni. Sve u svemu, više sam očekivao od ovog mesta (koje se čak ne može nazvati ni seocetom)
SCALA POTAMIA
Mnogo ljudi iz grupe, kao i moj prijatelj koji je tamo letovao, bili su puni hvale za ovo mestašce. Prošao sam 2 puta kroz njega, i površno ga obišao. Nisam baš video ništa što bi me osvojilo, ali opet treba verovati onima koji su tamo odseli i imali mnogo više vremena da otkriju neke, možda, skrivene čari.
6. SELA U UNUTRAŠNJOSTI OSTRVA
THEOLOGOS
Svakako obavezna stanica u obilasku ostrva. Bili smo u neko gluvo doba dana 2-3 sata posle podne. Sve se nekako činilo napušteno, kao iz špageti vesterna Serđa Leonea. Ipak, dosta lepih, autentičnih kućica, mnoge napuštene i propale, ali mnoge i dalje lepo održavane svedoče da je ovo mesto nekada bilo centar ostrva i da je pamtilo i bolje dane.
U svakom slučaju, šetnja kroz Teologos je kao putovanje kroz vreme i predstavlja lepo i vredno iskustvo, naročito za one posetioce koji, kao ja, žele da osete duh podneblja u kome su se obreli i da se bar na momenat osete delom ambijenta u kome se nalaze, zagrebu ispod površine i umesto da iz vizure turiste, stvari osmotre iz drugog ugla.
Na forumu čuvena taverna kod Koste meni baš i nije opravdala očekivanja. Kasnije sam video “na oko” mnogo prijatnijih i ljupkijih mesta, ali mora nešto da ostane i za naredne posete Tasosu.
PANAGIJA
Takođe jedna od ključnih tačaka svakog iole ambicioznijeg posetioca Tasosa. Ovo seoce je za razuliku od Teologosa uspelo da se izbori sa vremenom, uhvati korak i pronađe svoje mesto u eri turizma. Tome svakako doprinosi i njegov položaj, jer put koji vodi od Limenasa ka Golden Beachu, Skali Potamiji i dalje ka jugu prolazi kroz Panagiju. Mesto je mnogo življe od Teologosa mada je primetno da su neke stvari našminkane za turiste (kao onaj trg sa mostićem). Svakako obići fabriku maslinovog ulja. Ono je tek posebna priča. Supruga i ja smo oduševljeni istim. Prvi put da se ni po mirisu ni po ukusu ne oseća ni tračak neke otužnosti, koja zna da karakteriše mnoga maslinova ulja.
Pored ova dva najveća i najpoznatija, gotovo svako selo ima neku znamenitost ili tavernu zbog čega ga vredi obići. Da nisam morao da imam obzira prema svojim saputnicima, ja bih najveći deo letovanja potrošio na istraživanje tih seoca i same unutrašnjosti ostrva. Ipak, pretežni deo porodice je razumljivo više bio naklonjen plažama.
Svakako otići do Mikros i Megalos Prinosa, odnosno Kazavitija. Tu već nema šminke za turiste, put je nešto lošiji ali su zato priroda i ambijent za čistu desetku. A i tamošnje taverne zaista imaju šta da ponude.
ZA KRAJ
Obišli smo za 5 dana celo ostrvo, bar kada je u pitanju priobalje. Napravili blizu 500 km.
Svakako da je istočna strana atraktivnija od zapadne, koja je, kako čujem, pre nekoliko godina stradala u požaru. Mada nisam neki pasionirani vozač i vozim samo kad moram, vožnja ovim ostrvom mi je prvi put pričinjavala istinsko zadovoljstvo. Obavezno obezbedite neku muziku odabranu po vašem ukusu da bi ugođaj bio potpun. Odličan put bez mnogo saobraćaja, sa krivinama koje nisu previše zahtevne, često zabavne a povremeno znaju da predstavljaju i određeni, mada ne preveliki izazov. U stvari, kad bolje razmislim, još bolje je da neko vozi umesto vas a vi da se prepustite uživanju u prelepim predelima koji pored vas promiču.
Mada sam bio skeptičan pri polasku na Tasos, zbog prevelike hvale koja ga je pratila, uverio sam se da nije bilo preterivanja. Opio me je na prvi pogled, i moj utisak, kao i mojih poznanika, je da nam je to bilo najbolje letovanje, ikada. Moj izbor će i dalje biti sever, severo-istok ostrva uz povremene izlete na jug (Potos, Pefkari, Teologos)
Ko zna, možda se sledeći put ipak zaljubim i u Limenariju.
Izvinjavam se svima ako sam smorio i bio preopširan. Većini iskusnih Tasosovaca je sve ovo već poznato ali možda nekom od novajlija bude značilo.
Nadam se da ću ubrzo završiti i fun club web sajt, pa da sve to bude propraćeno i fotkama. A nadam se vašem doprinosu, dragi Tasomani.
Gledajući neke fotke na forumu bio sam iznenađen koliko su istovetne sa onima koje sam i sam pravio. Ne samo da je u pitanju isti izbor objekata i motiva, već su čak i uglovi iz kojih je snimano isti.