Taj romanticni Balasevic

  • Začetnik teme Začetnik teme Lilu
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Jutro me zatice opet u smisljanju bekstva.
Cim malo usporim stignu me davna prokletstva.
To su samo momenti ,losim vetrom doneti
To su samo male vecnosti
To su samo godine kada se covek otkine
Ko od one gorke tecnosti….

...

I marim ja…
Gde su sada davni nemiri,
Razigrani beli leptiri,
Dani zvezda poklonjeni Njoj
Zauvek?
Veliki datumi,cekani,cifrani
Kruzicem crvenim
Tiho su minuli kao oblak pamucni
Nad tornjem crkvenim…

Najbolje godine zivota mog
Prosle su podmuklo.
Malo sam zastao
Lose ih drustvo vec za sobom povuklo…
Al marim ja…
To su samo kapi vremena
Prosute kao saka semena
Po sirokoj njivi Gospodnjoj
 
Neobuzdana tresnja:
На пола пута

Хеј, многе ватре сам лозио,
и многе воде замутио
ношен срећом и злом.

И да знаш, три сам банке потрошио,
а да нисам ни слутио,
да све то тек прохуји с вихором,

једном за увек...

Хеј, где су сад они кликери,
трешње са периферије,
свеске из шестог б?

Где су сад сви гимназијски шминкери,
прве студентске ферије
и чежњива писма из армије?

И видиш већ сам ту, на пола пута - све је дим!
И фотографије од времена избледеле.
И видиш већ сам ту, на пола пута, сад ми требаш ти,
буди водич мој кроз мутне пределе.

Хеј, чудне стазе до успеха,
чврста вера у другове,
све је то варљива ствар.

И сад, ако постоји утеха,
ја нисам праштао дугове
и сваком сам вратио исто бар.

И видиш већ сам ту, на пола пута...

Хеј, сада знам где сам грешио
и где сам, на жалост, био гад,
а где, на жалост, не.

И да знаш, све сам ребусе решио,
али ипак се понекад
још залетим на ветрењаче.

И видиш већ сам ту, на пола пута...

ovo je moj favorit od celog njegovog opusa
 
Ne znam da li je bila ( a verovatno jeste) nisam mogao 20 strana da otvaram ali meni omiljene:

Kad odem,
kad me djavo isprati glavnim sokakom
i kad meseèina zaveje moj trag
nemoj tugovati jer jednom svakom
mali nemi slavuj doleti na prag.

Kad odem,
kad zamumla vetar zimske oèenaše
i kad mrtvo lišæe potera u kas
za kaznu prognaæe i tamburaše
zbog pogrešne pesme u pogrešan èas.

Hej, budi jaka ti,
najlakše je plakati.
To nam samo Gospod svira
jesenju sonatu.

Snio sam vrata u tom suvom zlatu,
strah me da prodjem al' proæi æu.

Znam, lav si stari ti,
nemoj sve pokvariti,
kresni samo jednu sveæu
na svetog Jovana.

Ne èuvaj dugo pepeo tih dana,
kad jednom odem, a poæi æu.

Kad odem,
kad u prozor staviš prvu hrizantemu
i kad popucaju divlji kesteni
ne pali uzalud fenjer na tremu
kad me otmu magle jedne jeseni.

Hej, budi jaka ti, æ
najlakše je plakati.
To nam samo gospod svira
jesenju sonatu.

Snio sam vrata u tom suvom zlatu,
strah me da prodjem al' proæi æu.

Znam, lav si stari ti,
nemoj sve pokvariti,
kresni samo jednu sveæu
na svetog Jovana.

Ne èuvaj dugo pepeo tih dana,
kad jednom odem, a poæi æu.

Kad jednom odem...


I Jesen stize dunjo moja

Toga jutra sam stigao putnièkom klasom,
pa kuæi sa stanice èasom,
kroz bašte i preèice znane.
A u vojsci sam stekao druga do groba
i hroniènu upalu zgloba
- suvenir na stražarske dane.

Ušao sam na prstima,
mati beše veæ budna i brzo se prekrstila.
Reèe: "Prošlo je k'o za èas,
baš si stigao dobro jer svatovi su tu do nas
pa æe ti svirati a ti æeš birati".

Svadba beše k'o svadba, i šta da se prièa,
parada pijanstva i kièa
i poznata cura u belom.
Veæ po redu poželeh im zdravlja i sreæe,
iz ruku mi otela cveæe
i sakrila pogled pod velom.

Tad me spaziše cigani,
kum je tražio pesmu, al' ja sam stig'o, briga njih!
Širok osmeh i zlatan zub:
"Znam da nije ti lako, al' danas nemoj biti grub
nego zapovedi šta æemo svirati!"

Svirajte mi "Jesen stiže dunjo moja", jesen rana,
nek zazvone tambure u transu.
Znam da nije pesma ova za veselje i svatovac,
al' ja moram èuti tu romansu!

Svirajte mi "Jesen stiže dunjo moja", al' polako,
da mi ne bi koja reè promakla.
Sklon'te èaše i bokale, razbio bih svet od šale,
da je samo sluèajno od stakla, dunjo moEja...

Retko odlazim kuæi a pišem još reðe,
i slike su bleðe i bleðe,
pa lepe potiskuju ružne.
Al' nekad poruèim piæe i tako to krene,
pa stignem u svatove njene,
sve prave su ljubavi tužne.

Nikom ne prièam o tome.
Brzo doðe taj talas i znam da æu da potonem.
Spas mi donose cigani,
oni imaju srce, za svakog od nas, briga njih,
oni me pitaju šta da sviraju...

Svirajte mi "Jesen stiže dunjo moja", jesen rana,
nek zazvone tambure u transu.
Znam da nije pesma ova za veselje i svatovac,
al' ja moram èuti tu romansu!

Svirajte mi "Jesen stiže dunjo moja", al' polako,
da mi ne bi koja reè promakla.
Sklon'te èaše i bokale, razbio bih svet od šale,
da je samo sluèajno od stakla, dunjo moja...
 
Lunjo



Lunjo...
Moj stari kofer opet miriše na sive ceste...
A tvoja soba na mandarine i pržen kesten...
I toplo je tu...
Tu ispod tvog krova...
O dobro je tu...
U zamku iz snova...
Sretna ti Nova...

Lunjo...
Saću ti reći, i više nikom, i više nikad...
Svako je od nas nekome sličan, al' ti si unikat..
Pročitaš me, znam, od snova do slova...
Prećutiš to, znam, ko pametna sova...
Ma sretna mi Nova...

Ti uvek znaš najbolji način...
S tobom lako stižem na tron...
Ti si ta nit, taj retki začin koji daje poseban ton...
Ti si mali čarobnjak koji donosi spas...
A svi ti pajaci na pokretnoj traci nek žure bez nas...

Lunjo...
Ako me traže ti slaži da sam odavno mrtav...
Spusti roletne i navij sat na sredu, četvrtak...
A napolju mraz...
I magla, i zima...
A napolju mrak...
Al' ovde sve štima...
Otkad tebe imam...

Ti uvek znaš najbolji način...
S tobom lako stižem na tron...
Ti si ta nit, taj retki začin koji daje poseban ton...
Ti si mali čarobnjak koji donosi spas...
A svi ti pajaci na pokretnoj traci nek žure bez nas...

Ti uvek znaš najbolji način...
S tobom lako stižem na tron...
Ti si ta nit, taj retki začin koji daje poseban ton...
Ti uvek znaš najlepše reči, ti čak i ćutiš tiše od svih...
Ti imaš smeh koji sve leči, ti od psovke načiniš stih...
 
Lilu:
Kroz tanušnu maglu kao zejtin po staklu dan se razliva tih
Mislim sreda-četvrtak? Il' već neki od njih
Najtiše što može, ko sa predstave loše, iskradam se iz sna
Iz ogledala viri jedan stariji ja...



Kao osrednji klošar, malo prosed... I prostar...
Na uglu sam zastao sam...
Ne tako dobar oktobar...
I misli sve... U "ruskom štimu"...
A onda shvatih, na prepad... Da te volim, ko nekad...
Vreme samo raspiruje plam?
U meni "miholjsko leto"... To prkosno sunce pred zimu...

.............................JUL.................nekad, i SAD!!!...na prepad.......... :(
 
Tamburu mi prod'o Cigan,
slatkorečiv i prefrigan,
čukun unuk prosjaka begova,
omakne se prst na struni,
nesretna me pesma zbuni,
ne znam dal' jemoja ili njegova.

I nek me spali grom k'o senjak,
ako ima šta za čim bih žalio,
proklet da je obešenjak,
tugu mi je s' tamburom uvalio...
 
Covek sa mesecom u ocima

Smoran i nem, jablan gromom razvaljen,
zagledan u èašu preduboku.
Bio mi je stran i na izgled normalan,
al' tad mu spazih odraz meseca u oku.

On me oslovi: "Pa, kako idu poslovi?"
"Ma, idu", progunðah, "u vražjeg vraga!"
Na to on planu naprasno, odmeri me sablasno,
"Nemate vi pojma, braæo draga..."

Ne znaš ti šta znaèi ubiti grad,
ne znaš ti bauke kaljavih rovova.
Ne znaš ti šta znaèi spavati sad,
kad sklopim oèi, ništa osim tih krovova!

Kada sklopim oèi nebom naiðu mobe,
zamirišu gostinske sobe, nebom svadba odzvanja.
Kada sklopim oèi nebom promièu lica,
zatreperi roj tamburica, Dunav sedef odranja...

Zverko ludila, što si se probudila?
Crni ti je princ poljubac dao.
Al', neæu se stideti što Boga neæu videti,
jer, to i nije Bog kojeg sam znao.

Ne znaš ti, nema osloboðenih,
svaku tišinu mi granata prošara.
Spašen je taj prvi pogoðeni,
a svi su drugi veèni taoci košmara.

Kada sklopim oèi nebom naiðu ladje,
zvona, lavež, komšijske svaðe, miris svežeg oranja.
Ali kada svane vetri s reke zacvile.
Znam, to tuže vodene vile, Dunav tamjan odranja.
 
...Bacicu gitaru,crn je mrak ispunjava,odavno se svoje pesme bojim,pomera u meni gene Dunava,pa ja tecem i kad stojim...Naposletku ti si navek znala da sam svirac,da je nebo moja livada...Da me moze oduvati najmanji nemirac,da cu u po reci stati,da se necu osvrtati nikada...
Naposletku,ti si dobro znala ko sam ja...Cemu sad te suze,moja mila?
Ubedljivo moja omiljena!
 
Naopaka Bajka

U suterenu tunel ka nebesima,
na tankoj gazi jutro mračan goblen tka,
sumorna lica, nasamo sa gresima,
u hodniku bez povratka,
u crni grm se moja ptica zaplela,
zaneta titraina zvezda Danica.
I kasni dah dok hladi čelik,
skalpela klizi niz nit brojanice.
Postoji plan da je anđeli ukradu,
il’ bar na čas da je vrate među njih,
jer nekad nebo pravi veliku baladu
i traži rimu za glavni stih.
Na grad juriša nežna bela legija,
januar prostire svoj prefinjeni sag,
u tajnom dosluhu smo prvi sneg i ja,
da zima pričeka njen trag,
ne vrede priče koje znam,
laže za oči pospane,
izmišljam bajku čudnu naopaku
uspavanku,
da od nje budna ostane.
Postoji put koji namernike bira,
tajnovit drum uvek najboljima sklon,
jer nekad nebo samo crne dirke svira
i traži notu za taj ton.
Negde sam dečak jedan zbunjeno
na mostu stoji,
jer tek sluti da postojiš,
negde u tebi čeka okovana neka pesma
koju niko živ još ne zna,
u tebi lanac zvecka tajnim alkama,
bićeš ti majka majkama.
Postoji plan da te anđeli ukradu,
il’ bar na čas da te vrate među njih,
jer nekad nebo pravi veliku baladu
i traži rimu za glavni stih.
Postoji put koji namernike bira,
tajnovit drum uvek najboljima sklon,
jer nekad nebo samo crne dirke svira
i traži notu za taj ton.
 
Lilu:
Kroz tanušnu maglu kao zejtin po staklu dan se razliva tih
Mislim sreda-četvrtak? Il' već neki od njih
Najtiše što može, ko sa predstave loše, iskradam se iz sna
Iz ogledala viri jedan stariji ja...
Jaooo moze li mi neko reci koja je ovo pesma?
Sve mi nesto zvuci poznato, ali ne mogu da se setim ni za lek! :(

Inace nama Vojvodjanima romantika izgleda dobro stoji.. :D
Stavio bih neku pesmicu, ali trenutno nisam in the mood... :(
 
ANKICA :wink:

Kroz tanušnu maglu kao zejtin po staklu dan se razliva tih
Mislim sreda-četvrtak? Il' već neki od njih
Najtiše što može, ko sa predstave loše, iskradam se iz sna
Iz ogledala viri jedan stariji ja
A nad Novim Sadom vetar kinji oblake
Počinje još jedan dan bez nje

Drugari u frci, svu su dužni k'o Grci... Krupnih predloga par
Kad ono? Sto marona do prvog im završava stvar
Na starom Trgu Slobode večna revija mode.. I srce trucka na tren
Neki plešući mantil? Ne... nije njen
A nad Novim Sadom vetar konje propinje
Prolazi još jedan dan bez nje

Kod Lazice Puža je podnošljiva gužva... Katkad poduprem šank
I tako... stara garda iz kvarta još se loži na fank
I poturaju priče da sve curice liče kada je čaša pri dnu?
Pa dobro... Možda jedna na drugu, ali nikad na nju
A nad Novim Sadom vetar kači ordenje
Prolazi još jedan dan bez nje

I lelujam u centru kao fenjer na vetru... Jesen protresa skut
Ne vredi... Potrebno je bar dvoje da se ukrsti put
Zamrzavam sliku na poznatom liku, dok se šunjam u san
Da ne primete tamo da sam odsutan?
A nad Novim Sadom primirje
Prolazi još jedan dan bez nje
 
Jednom se tako naslonila na dovratak, prekrstila ruke i potrazila me dugim, tajanstvenim pogledom.
Zamislio sam je kako pegla male decije stvari, video sam sebe sa novinama otvorenim na sportskoj strani, i cuo sam radio sa vecernjim zeljama slusalaca...
Znam, nije to idealna slika, stavise, feministkinje bi je rado iscepkale u parampacad, ali, ja je nisam spomenuo misleci da je idealna. Niposto. Hteo sam da objasnim sta se dogadjalo sa mnom.
Dotad sam devojke, razmisljajuci o njima, uglavnom svlacio do gole koze. U mojim malim nocnim fantazijama bile su postrojene kao na sistematskom pregledu, i retko koja je uspela da sacuva na sebi par crnih carapa, ili neku slicnu perverznu krpicu.
Ona je bila prva koju sam obukao u nesto...

:)
 
Od Mure pa do Morave neka me svi zaborave,
ako uopšte ikom ista značim.
Sa samog ruba pameti stižu mi strašni saveti,
al' ja bi da proživim na svoj način.

Odlaze zadnji vozovi, biraju ljude lozovi,
i sve u svemu nemam lepe reči.
Al' ja bi baš u ime to jos jednu popio
i teško da će neko da me spreči.
 
Ja se tek registrovah...i eto, naleteo sam odmah na temu o Balasevicu...a to se ne propusta...

Sad sam dosao iz setnje pospanim Beogradom...vec je osetno hladnije...vetar je...i sve mi nekako mirise na jesen...setnju po kisi...uvelo lisce...i Miholjsko leto...


Remorker


Dolaze snegovi.
Ne vredi, sve više i više mi smetaju studeni.
U kosu me nežno k'o sedefnu šnalicu udeni,
to mi treba -
moj mali zaklon ispod neba.

Otkači slepove,
nanišani jutro i pusti tu lađu da klizi.
Pronašli su Ameri šifru za to:
"Take it easy" lutko lepa!
Zrela se breskva nebom cepa.

Spusti svetla, oduzmi gas,
smešnih stvari se bojimo.
Misliš da neko pita za nas?
Kao da ne postojimo.

Stavi misli u prazan hod,
stresi zvezde k'o dudove.
I polako nasuči brod
na te plišane sprudove.

I sanjaj...

Odlaze selice.
Lepršaju malena jedra po nebeskoj pučini.
Taj odlazak gusaka uvek me starijim učini
- put do raja.
O, zar je uzvodno do kraja?

Spusti svetla, oduzmi gas,
smešnih stvari se bojimo.
Misliš da neko pita za nas?
Kao da ne postojimo.

Stavi misli u prazan hod,
stresi zvezde k'o dudove.
I polako nasuči brod
na te plišane sprudove.

I sanjaj...
 

Back
Top