Taj romanticni Balasevic

  • Začetnik teme Začetnik teme Lilu
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Poluuspavanka

Hej, otkaci šlepove!
Nanišani jutro i pusti tu stvar neka klizi.
Postoje kod Amera reci za to:
"Take it easy", lutko lepa,
zrela se breskva nebom cepa.

U kosu me zadeni,
k'o malenu sedefnu šnalu me skri iza temena.
Svi satovi svemira žure,
mi imamo vremena, puna kapa.
Noc i nas dvoje, stara klapa.

Nije ovo uspavanka,
pesma gnjavanka,
buenas noches ciquita,
to smo smislili vrag i ja,
to je magija,
tajni prolaz kroz noæ.

Baš polaze galije
do vina i maslina,
'ajmo malo na jug Italije,
zatvori oci...

U tajnoj sam misiji!
Moj dom je tek maleni svitac na nebeskoj pucini.
A ja sam na ovoj planeti,
da sretnom te ucinim, spavaj samo.
Ne znaju oni šta mi znamo.

Nije ovo sweet baby dream,
glupi evergreen,
nema ljutnje Sinatra.
Ova pesma te voli sva,
to je molitva
za još jedan lep san.

O, ne boj se granica i naslovnih stranica,
nema tih glupih stanica
na putu do jutra.

Nije ovo uspavanka,
pesma gnjavanka,
buenas noches chiquita,
to smo smislili vrag i ja,
to je magija,
tajni prolaz kroz noæ.

Baš polaze galije do vina i maslina,
'ajmo malo na jug Italije,
zatvori oci...
 
Kasnis 5 minuta;)

Ali i poluuspavanka je sasvim dobar izbor;)....mada, priznajem, nisam bas mnogo objektivan kad je Balasevic u pitanju...i sumnjam da bih za neku postavljenu pesmu rekao da je los izbor...ali poluuspavanka je ipak nesto posebno....rame uz rame sa remorkerom:)

Pozdrav...posto vidim da si i ti iz Beograda, uzivaj u divnom danu;)
 
Mislim da nije...ali ovu jeste...i MNOGO mi se svidja!...a cuo sam je i u verziji koju Djole peva, samo uz klavir!

SVADBARSKIM SOKAKOM


Skrenem katkad, slucajno il’ ne…
U onaj sokak kojim svadbe prolaze…
Do tog ugla brojim korake…
A od tog ugla dalje brojim poraze…
Obicno s jeseni…i kad je oblacno…
Odbjegla sjenka mi se vrati konacno…
Uzalud mijenjam adrese, sam crni vrag mi je donese…tu…

I vjesto smislim nesto utjesno…
U tom sam dobar, kazu, to najbolje znam…
Trudim se…ne uvijek uspjesno…
Tragove svoje da sam sebi zavaram…
Obicno nocu, kad je vjetrovito…
Samoca napusti svoje korito…
Ta mutna rijeka poplavi poljane sjecanja u glavi…svud

I naprosto se tuga desi…
Jer naprosto si tu gdje jesi…
I naprosto je trista cuda predrasuda sad
Izmedzu nas…
Kad ljubav umre jedan zali…
Kad ljubav umre jednom fali…
I, bome nije lako…
Kad naidje sokakom kojim svadbe prolaze…

Ponekad jos osjetim tvoj dah…
Ko ono nekad kad se okrenes u snu…
Kao, lahor…dirne me…na mah…
Kad smo i casa i ja prilicno pri dnu…
Obicno uvijek…i slicnim danima…
Proslost se navali kao planina…
Na tom cu vrhu da sazrem…
Jer samo s njega nekad nazrem…nas…
 
Divlji Badem


Vrteli se točkovi mog bicikla.
Gde god je stao taj rulet beše premija.

Smakla se o stepenik njena štikla.
Nekad su pogledi bili čista hemija.

Dobro je počela nedelja,
poslednje pripreme za maturu.
Virili smo u daljine
puni nade.

Preko gimnazijskog bedema,
k'o pravi dekor za avanturu
prosuo je nežni purpur
divlji badem.

Poneli nas vetrovi k'o maslačke.
Jedni su leteli lako, drugi padali.

I curice su postale prve mačke
a loši đaci odjednom svetom vladali.

Sve mi je odlično zvučalo.
Dobro sam stajao tih sezona.
Ljuljale mo oči širom
promenade.

A nju sam sretao slučajno,
uvek je s pogrešnim bila ona,
ali znao sam da sanja
onaj badem.

Stane sve u strofu-dve u baladi:
pustinja prošlih minuta i ova zrna sad.

I pred treći refren već nismo mladi.
Ušla je nedavno sama u kafe "Petrograd".

Suviše tajni u očima,
u zlatni okov joj prstić pao.
Molio me dugi pogled
da je kradem.

Dovraga, kafa je gorčila,
al' taj sam ukus odnekud znao:
probao sam jednom davno
divlji badem.
 
Nevencica:
Jel on pisao ono "Zagrli me oko vrata oluja se dize, ne moze ti vetar nista ako pridjes blize......." Sad sam videla na ovom cd mom da peva ali se pitam jel pisao to ili ne? Hmmmm :D

Јесте, он је написао и дао је Чолићу. Отпевао је ту песму само једном и то са Арсеном Дедићем. Још једна у низу сјајних песама...
 
Neki dobri dani dolaze
(iz novogodisnjeg programa, sa trubacima)

Nek' je posla za sve vredne
Nek' je vina za sve zedne
Kad u vojsku momci polaze.

Nek' pozlati sunce njive
Nek' pucaju zrele sljive
Neki bolji dani dolaze.

Nek' se trava zazeleni
Neka sazri plod jeseni
Neka prosci dobro prolaze.

Nek' pod vocem puca grana
Nek' su deca nasmejana
Neki bolji dani dolaze.

Nek' je ovo leto svima
Kao med sa orasima
Nek' oblaci mirno prolaze.

Nek' je pesme,nek' je slavlja
Nek' je roda,nek je zdravlja
Neki dobri dani dolaze
 
Uh...opet je utorak! Dobro jutro...ako uopste moze da bude dobro utorkom ;)

Dan posle ponedeljka


Pogledom je dala punomoć da joj utučem dosadu.
Bio sam negde vizavi planete, sam u dubokom ofsajdu.
O slatkom vinu mladosti začas smo priču sklopili,
ispade da smo prosuli daleko više neg' što smo popili.

Vrtela je isti stari film, samo u svojoj režiji.
Eh, gde si bila prethodnih aprila, dok sam još bio svežiji?
Udavila me Indijom, klepetala k'o nanula.
Ma, sve je bilo legalno dok nije zora kroz prozor banula.

Još jedan utorak, ne, to ne mogu da podnesem.
Taj dan je baksuzan, zar nije dosta što je jesen?
Utorke mrzim - i tačka.

Još jedan utorak koji se ljulja kao ljiljan.
Rekla je, formalno: "Kako ću s tobom kad si pijan
i ne bas sveže obrijan?"

Birala je tanku haljinu, kakve se nose nedeljom.
Špricnula trezor na svoj kombinezon, al' nije puno vredelo.
Kisa je rondala svu noš i dođe konac laganju -
i nigde šeik ni playboy, nikog sem mene na raspolaganju.

Još jedan utorak koji me zatiče na delu.
Barut na jastuku i otisci na stranom telu.
Gorki su utorki, al' uvek:

Još jedan utorak, što ja ne bežim, zar sam vezan?
Rekoh joj: "Normalno, kako bih s tobom da sam trezan?
Trezan sam tako bezvezan!"

La, la, la...
 
Ova je duhovita:)
Beby Blue

Kad ljubim glavu gubim, kad ljubim stvarno ljubim,
i zato kad te spazim ja besomuèno trubim.
I fuækam kao klipan, crvenim k'o tulipan
jer ti si jedno èudo, Baby Blue.

Prošao sam sve to, sito and rešeto,
moj dosije - to je rat i mir.
Al' sad nemam takta, sve ostavljam ad acta,
proleæe je krivo svemu, to imam tremu.

I sanjarim o tebi, sve ljubim te u sebi
i patim, kako ne bi, jer volim te, my baby!
Pratim te k'o UDBA, jer ti si moja sudba,
ma, ti si jedno èudo, Baby Blue!

Dajem sve za žeton, okrenem telefon,
u, pa se smrznem kad ti èujem glas.
O, slušalicu spustim, zbogom snovi pusti,
smisliæu do sutra nešto, tešim se vešto.

I sanjarim o tebi, sve ljubim te u sebi
i patim, kako ne bi, jer volim te, my baby!
Pratim te k'o UDBA, jer ti si moja sudba,
ma, ti si jedno èudo, Baby Blue!

O, kako da ti priðem? Popnem se pa siðem,
iza tvojih vrata svira jazz!
Ne znam šta bi više, zazvonim pa zbrišem.
Širok mi je dijapazon, smisliæu bolji fazon.

I sanjarim o tebi, sve ljubim te u sebi
i patim, kako ne bi, jer volim te, my baby!
Pratim te k'o UDBA, jer ti si moja sudba.
Ti si jedno èudo, Baby Blue!
Jer ti si jedno èudo, Baby Blue!
 
E ovo je moja omiljena (ili bar jedna od)

CEKAJUCI MONTENEGRO EXPRES

Nebo opet nešto smera,
(miting zvezda iznad Miloèera),
dok èekamo Montenegro Express...

Onaj provaljeni frajer,
pokvarenjak i voajer,
napadno proviruje kroz èempres...

Æuti, jedina,
zavuci se pod moje rame,
sludeæe me bregovi i voda...

Æuti, sve se zna,
i sve su prièe isprièane,
ne znam šta bi moglo da se doda.

Zrnce soli na tvom licu,
detalj za tu razglednicu,
priznaæeš mi jednom s kog si sveta.

Stranci tegle karavane,
dalek im je put do grane,
skrckali su sledovanje leta...

Æuti, jedina,
zavuci se pod moje rame,
sludeæe me bregovi i voda...

Æuti, sve se zna,
i sve su prièe isprièane,
ne znam šta bi moglo da se doda.

Daleke vatre na obali
po pesku vitlaju boje.
Razne smo krajeve probali,
al' ovde, stvarno, dobro je.

Umorna si, mila, nek si,
to je nešto što ti stoji seksi.
Dremni malo, ko kaže da ne smeš?

Dva oblaèka, k'o dve grudve,
blesave se iznad Budve,
dok èekamo Montenegro Express...

Æuti, jedina,
zavuci se pod moje rame,
sludeæe me bregovi i voda...

Æuti, sve se zna,
i sve su prièe isprièane,
ne znam šta bi moglo da se doda.

Æuti...

Æuti...

Æuti...

Æuti, moja mila...
 
A koncertne verzije idu ovako:

1. refren: Pratim te k'o UDBA, jer ti si moja sudba,
ma, ti si jedno èudo, Baby Blue!

2. refren: Pratim te k'o CIA, jer ti si Bella Mia,
ma, ti si jedno èudo, Baby Blue!

3. refren: Pratim te k'o DB, jer ti si moje zdrebe:),
ma, ti si jedno èudo, Baby Blue!
 
Evo jedne koju retko izvodi...a koja je potpuno savrsena...

Portret mog života


Mesec prosipa bokal fosfora.
Vitraž mraza na oknu prozora.
Jedne noći k'o ova, znaće Bog,
doslikaću portret života svog.

Silueta se davno nazire.
Neko uzdahne, neko zazire.
Isto vide a razno tumače,
đavo prste u farbu umače.

Prave si boje dodala na taj portret života mog:
talase plave, nijansu lave, vrtloge zelenog.
I lila, tamnu, čeznjivu,
i boju breskve, nežnu i sramežljivu,
setno sivu, nepogrešivu.

Roze nađoh međ' starim pismima,
modru vrpcu nad teškim mislima,
ukrah riđu iz pera drozdova,
laki purpur iz prvih grozdova.

Uzeh oker sa sveće svečarske,
drap sa svilene mašne bećarske,
mrku s tambure tužnih tonova
a cinober sa nosa klovnova.

Prave si boje dodala na taj portret života mog:
talase plave, nijansu lave, vrtloge zelenog.
A crnu nisi štedela,
ali bez nje bi bela još izbledela -
bez crne bela ne bi vredela.

Srce je moje napuklo
k'o kora starog bagrema,
al' u tvom oku kao lane zadrema.
I, jedva, kao šapati,
niču u uglovima zlatne paprati.
Pramen sna u sliku navrati.

Vetar dokono senke spopada.
Huk u ambis tišine propada.
Jedne noći, k'o ova, znaće Bog,
doslikaću portret života svog.
 
Nevencica:
TO MILE!!!! ;) ja ostadoh na politickim pesmama...........:)

Па онда да ти се придружим... :)

Ringispil play
("ratna" verzija - Beograd - Trg Republike, april 1999.)

Tuku od jutros od 4-5
resio NATO da promeni svet
nad gradom danima lete iste rakete
poleva NATO al' to mu je zanat
ma sve mi je ravno ko severni Banat
bice rata, ako, isto nam se 'vata.

Trube sirene ko teretni voz
i nigde nikog da pomoli nos
klasika - deder jos jednu pesmu
od debelog iz Novog Sada..
Trube sirene al' to im je manir
al' Sremci su srusili leteci tanjir
izes sliku, F-18 u sljiviku.

O, daj, okreni
Taj ringispil u mojoj glavi
to ne zna niko, samo ti
bez tebe drveni konjici tuzno stoje.
Dodji, iz plave boce se pojavi,
bar jednu zelju ispuni,
i dodaj svetu malo boje
cudo moje.

Vece se klati k'o prezreli klip,
teska vremena, a ja tezak tip
Gravitacija zacas uzima svoje (o je)
Slab sam ja igrac za subotnje guzve
al' shvatam pomalo te pokretne spuzve -
neko pijan lakse zivot odrobija.

O, daj, okreni
Taj ringispil u mojoj glavi
to ne zna niko, samo ti
bez tebe drveni konjici tuzno stoje.
Dodji, iz plave boce se pojavi,
bar jednu zelju ispuni,
i dodaj svetu malo boje
cudo moje.

Sustajem, odustajem,
pritiska me kao pegla
javi se, pojavi se
dodaj svetu malo vergla.
Nekad si me cudila
o, danas bi mi tako legla
dodaj malo ludila
dodaj svetu malo vergla.
 
Изузетан текст, ову песму бих волео да чујем....

Tri vrske u Vukovaru

Tri vrske u Vukovaru
Konoba na pragu srca
Znam jednu tugu staru
Koja se smeska dok grca
Znam jednu tugu staru
Koja se smeska dok grca

Tri vrske u Vukovaru
Dunav pun neba tece
Tu mesec pije tajno
Kraj sanka svako vece
Tu mesec pije tajno
Kraj sanka svako vece

Mi smo to ogromno more
Gde zvezde neznosti skrivaju
U skoljku case sve do zore

Tri vrske u Vukovaru
Konoba na kraju sveta
Tu onaj sto sebe trazi
Samome sebi smeta
Tu onaj sto sebe trazi
Samome sebi smeta

Mi smo to beskrajno more
Gde zvezde neznosti skrivaju
U casu skoljke sve do zore
 
"Samo još jedna od onih noći kad ti baš ne ide... I to se mora negde ispucati...Preslušao sam "sekretaricu", tri zadnje poruke bile su bez reči, no, neke glasove i ne moram čuti da bi ih prepoznao... Laku noć, Ti Mala Breskvo, kako si samo mogla da pomisliš da te neću otkriti po načinu na koji zadržavaš dah?

Mirno spavaj, moja mila, sanjaj da si perce na krilu galeba skitnice kog praskozorje zatiče
nadomak obala Biševa...Ja sam inače sasvim OK, ako si to htela da saznaš? Ovih dana mi, doduše, svi govore da im delujem nekako umorno, ali ti znaš da je to kod mene
pobrkano kao instalacije u ruskom soliteru, i da retko pokazujem ono što stvarno osećam, vrag da me nosi...

Eto...Godinama sam se ponosio time što moje lice nije izlog mojih emocija, a to mi je izgleda pre pravilo probleme nego što ih je rešavalo? Ne, pile, tebe ću teško prevariti, kad sam "takav" onda sam u stvari prosto pomalo tužan, sećaš se, no, ja to obično prezdravim na nogama, sutra ću već zviždukati niz stepenište...S Tugom jednostavno treba umeti...

Tuga je kao starica koja prodaje karanfile po kafanama, samo se uporno moraš praviti da je ne prime ćuješ pa će se kad tad okrenuti i otići, iako ti se u prvi mah čini da će zauvek cvileti kraj stola...
I, pazi...Pokloniš li joj samo mrvicu pažnje neće se smiriti dok ti ne uvali čitavu korpu... I onda si gotov...

Jer Tuga nikada ne zaboravlja lica galantnih mušterija...I nikad te više neće zaobići"
 
Novi Sad na kraju veka
(spica emisije iz skolskog programa)

Svako vreme ima svoju boju
malo farbi a vremena razna
nagadjati kad je bolje bilo
to su samo preklapanja prazna

Od coveka do coveka
i od veka pa do veka
ponesto se i promeni,
ne bas mnogo
blago meni...

Svako vreme zuri svome kraju
malo zuri malo i ne zuri
nagadjati kad ce kraj da dodje
to je isto ko kad slepac zmuri

Od coveka do coveka
i od veka pa do veka
ponesto se i promeni,
ne bas mnogo
blago meni...
 

Back
Top