Taj romanticni Balasevic

  • Začetnik teme Začetnik teme Lilu
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Kad bi ti bila neka sestra

Kad bi ti bila medicinska sestra,
ja bih onda bio doktor Finli,
pa bismo zajedno pelcovali društvo
protiv velikih, malih i grčkih boginja
i zajedno bi dežurali u dugim noćima
za vreme štrajkova pacijenata
i onda bi se u nedostatku istih
morali medjusobno pregledati
i uvek bi nailazili na isto stanje srca
i dolazili do istih dijagnoza.

Kad bi ti bila časna sestra
ja bih bio papa Pavle Sedmi
pa bi' onda,
vadeći se na nekog svetog Augustuna
il' na neku drugu crkvenu mustru,
zajedno palili sveće
za vreme nestanka struje,
pa bi se onda medjusobno
ispovedili i pričešćivali
i sve tako...

Da si ti moja sestra
to bi mozda bilo simpatično
al' ne bi bilo romantično
i ne bi valjalo...
 
10557676_831316040213795_7925605269447160296_o.jpg
 
LEPA PROTINA KĆI

Još sam bio sasvim mlad, neke barske ptice sam lovio tad,
kad je došla da se kupa lijepa protina kći.

Nije znala gdje sam ja, da je gledam krišom kroz trsku i šaš,
preko rijeke noć je pala kao plašt.

Mjesec tinja nad sokakom, svijetli nebom zvijezda roj,
i kapi vode kao biseri, koji blistaju svud po njoj.

O srce ludo, ludi sni, već se moji drugovi momčili svi,
ja sam htio samo jednu, lijepu protinu kći.

Čudnom pjesmom zvoni drum, te su zime svatovi došli po nju
iz daleka, neki svijet za mene tuđ.

Baš sam prošao sokakom, padao je prvi snijeg,i još ponekad
zazvone praporci, što je odnose, tko zna gdje.

Da se ženim, imam kad, ja sam eto ostao momak do sad,
nikad više nisam sreo lijepu protinu kći.

Jedan život miran, tih, nekad bacim kartu il napišem stih,
stvari teku ja se držim iza njih.

I ljubim dobre, ljubim lake, neke prave, a neke ne, sve su vile,
me sve su kraljice, sve su nevažne naspram nje.

Djordje Balašević
 
Tuga je kao starica koja prodaje karanfile po kafanama, samo se uporno moras praviti da je ne primecujes pa ce se kad tad okrenuti i otici, iako ti se u prvi mah cini da ce zauvek cvileti kraj stola... I, pazi... Poklonis li joj samo mrvicu paznje nece se smiriti dok ti ne uvali citavu korpu... I onda si gotov... Jer Tuga nikad ne zaboravlja lica galantnih musterija... I nikad te vise nece zaobici...

- Djordje Balasevic "Jedan od onih zivota"
 
Uz život se ne prilaže
uputstvo za upotrebu
i svako to odredi kako ume:
zanemi tamo gde bi drugi viknuo,
nasmeje se gde bi drugi zaplakao,
uvredi se tamo gde bi se drugi obradovao.
Uđe u pogrešan vagon,
siđe stanicu pre ili kasnije.
Pokoleba se, samo prebaci veslo iz ruke u ruku,
a struja ga odnese presudno dalje,
odredi drugo mesto gde će pristati.

Đorđe Balašević
 
Nisam od onih naivaca koji jedva cekaju neki buduci dan i raduju se rodendanima i Novim Godinama, naprotiv, meni vec dugo smeta to što vreme prolazi, i mada imam neke svoje trikove kako da ne mislim o tome, postoje stranice u kalendaru kad mi nema gde. Jesen je, znaci...
Ponovo...
10665201_750546464999670_1101691129195711654_n.jpg
 
NEGDE


Negde se pipnu naši mali svemiri
kada već pomislim da spavaš
Zašumi saten, tama se uznemiri
i kao talas naidješ.

U školjki tvoga pupka leto zimuje,
tu čuvaš mrve sunca za nas.
Sa tvojim dodirom se cežnja rimuje
dok kao talas nadireš.

I ništa više nije važno,
lice sveta zlobno i lažno se raspline za čas.
I niko više nije bitan,
svi su pesak prezren i sitan.
Pesak ispod nas.

Srebra decembra kuju prsten za tvoj prst.
Niz tvoje sapi zvezda pala.
Zalud te privijam uz sebe ko uz krst.
Ti kao talas izmičeš.

Ostavljaš slane kapi bistre
i jato dobrih mirisa Istre po sobi razvijaš.
Ostavljaš varljiv zalog pene u srcu ove napukle stene
koju razbijaš.

I ništa više nije važno
lice sveta zlobno i lažno se raspline za čas.
I niko više nije bitan,
svi su pesak prezren i sitan
Pesak ispod nas.

Djordje Balašević
 
NEDOSTAJE MI NAŠA LJUBAV


Na jastuku... Bdim na ponoćnoj straži kao stari posustali ratnik
Kom svaki put od riznice neba jedva zapadne mesečev zlatnik...
Pod oklopom drhti košuta plaha večno gonjena tamnim obrisima straha
Koja strepi i od mirnih obronaka sna...

Nedostaje mi naša ljubav, mila... Bez nje se život kruni uzalud...
Nedostaješ mi ti, kakva si bila... Nedostajem mi ja... Onako lud...
Ja znam da vreme ne voli heroje... I da je svaki hram ukaljalo...
Al meni, eto, ništa sem nas dvoje nije valjalo...

Kad potražim put u središte sebe, staze bivaju tešnje i tešnje...
I skrijem se u zaklon tvog uha kao minđuša od duple trešnje...
Al uspevam da još jednom odolim da prošapućem da te noćas ruski volim...
Šta su reči... Kremen što se izliže kad tad...

Nedostaje mi naša ljubav, mila... A bez nje ovaj kurjak menja ćud...
Nedostaješ mi ti, kakva si bila... Nedostajem mi ja... Onako lud...
Ja znam da vreme svemu menja boje... I da je silan sjaj pomračilo...
Al meni, eto, ništa sem nas dvoje nije značilo...

Ponekad još u moj filcani šešir spustiš osmeh ko čarobni cekin...
I tad sam svoj... Jer ma kako me zvali ja sam samo tvoj lični harlekin...
Ponekad još... Suza razmaže tintu... I ko domina padne zid u lavirintu...
Tako prosto... Ponekad još stignemo do nas...

Nedostaje mi naša ljubav, mila... Bez nje uz moje vene puže stud...
Nedostaješ mi ti, kakva si bila... Nedostajem mi ja... Onako lud...
Ja znam da vreme uvek uzme svoje... I ne znam što bi nas poštedelo?
Al meni, eto, ništa sem nas dvoje nije vredelo...


Đorđe Balašević
 

Back
Top