Svi Vi koji sledite put srca...javite se

Dragi moji prijatelji..nisam utekla ;) , niti sam vas zaboravila. Takva mi je vrsta posla da mi je krajem godine najveća frka, pa sam u gužvi, a i kod kuće je isto..kupovina..ukrašavanje..bla, bla..sve u svemu dobro je, samo što ne mogu da provodim vreme sa vama koliko bih želela...

Svratih samo da vam kažem da vas puno volim i da vam poželim ljubav u srcu i mir u duši...

Ljubim vas sve...
 
Hekate:
Dragi moj Feta, pročitala sam sve što si napisao na temi Rusalke (iziskivalo je veliki napor zahvaljujući tvom demonskom pismu)....Ipak je meni najdraže sve ono što si ispisao ovde..Ljubim tebe ja...

Drago mi je da si pročitala tekst unatoč demonskim fontovima, hahahahaha,
Mada, pa biće to ipak dobar integralni tekst na proleće.
Biće još i novih snoviđenja.
 
‚‚Život ratnika nikako ne može biti hladan, usamljenički i lišen osećanja, jer se zasniva na njegovoj ljubavi, odanosti i požrtvovanju prema njemu najmilijem. A ko je to, zapitaćete, njemu najmiliji?...
‚‚Henarova ljubav, to je ovaj svet. Maločas je grlio ovu ogromnu zemlju, ali budući da je tako mali, mogao je jedino da pliva po njoj. No zemlja zna da je Henaro voli i zato mu posvećuje pažnju. Zbog toga je Henarov život ispunjen do vrha i zato će, ma gde bio, on biti pun. Henaro luta stazama svoje ljubavi i, magde bio, on je celovit.
Don Huan je čučnuo ispred nas. Nežno je pomilovao zemlju.
‚‚ Ona je ta izuzetna ljubav dvojice ratnika‚‚ reče on. ‚‚Ova zemlja, ovaj svet. Za ratnika nema veće ljubavi....Jedino ako voli ovu zemlju s nepokolebljivom ljubavlju, čovek se može rešiti svoje tuge‚‚ reče don Huan. ‚‚Ratnik je uvek radostan, zato što je njegova ljubav nepromenljiva i što ga njegova najmilija, ova zemlja, grli i daruje mu nepojmljive poklone. Tuga pripada samo onima što mrze nju koja pruža utočište njihovom biću.‚‚
Don Huan ponovo nežno pomilova zemlju.
‚‚Ovo divno biće, koje je živo u u svim svojim najskrivenijim kucima i koje razume svako osećanje, umirilo me, izlečilo moj bol, a kad sam konačno potpuno shvatio da ga volim, naučilo me da budem slobodan.‚‚
Zaćutao je. Tišina oko nas bila je zastrašujuća. Vetar je tiho zviždao i odnekud iz daljine donosio lavež usamljenog psa.
‚‚Oslušni taj lavež‚‚, nastavi don Huan. ‚‚ To je način na koji mi moja voljena zemlja pomaže da ti sad iznesem poslednje što imam da ti kažem. To lajanje je nešto najtužnije što čovek može da čuje. Taj pseći lavež je sneni glas nekog čoveka‚‚, reče don Huan. ‚‚Dolazi od neke kuće u onoj dolini prema jugu. To čovek kroz lavež svog psa, budući da su združeni u robovanju za ceo život, urla svoju tugu, svoju dosadu. Moli smrt da mu dodje i oslobodi ga teških i mukotrpnih okova života...Taj lavež i samoća koju on stvara govore o osećanjima ljudi‚‚ nastavi on. ‚‚Ljudi čiji je život bio kao jedno nedeljno popodne, popodne koje, sve u svemu, nije bilo bedno, ali zato vruće, dosadno i neprijatno. Znojili su se i mnogo nervirali oko sitnica. Nisu znali kuda da idu, šta da rade. Njih je to popodne ostavilo jedino sa sećanjem na tričava uzrujavanja i jednoličnost, i onda se primaklo kraju; već se spustila noć.‚‚
Protivotrov tom otrovu jeste u njoj‚‚, reče don Huan milujući zemlju. ‚‚Objašnjenje vračeva ne može nikako osloboditi dušu. Uzmimo vas dvojicu. Dobili ste objašnjenje vračeva, ali to što ga znate, uopšte ne menja stvar. Usamljeniji ste više nego ikad, jer bez nepokolebljive ljubavi prema biću koje vam pruža svoje okrilje, samoća je usamljenost.
Jedino ljubav prema tom veličanstvenom biću može osloboditi ratnikov duh; a sloboda je radost, sposobnost, i prepuštanje uprkos tome što joj se čovek suprostavlja. To je poslednja lekcija.‚‚...

‚‚Priče o moći‚‚


* * *


‚‚Neopisana Reč sva beše među zemnima, no nikako ne odvojivši se od nebeskih. Jer ne beše promena mesta božansko silaženje i rođenje od Djeve, koja primi Boga, i koja sluša ovo: Raduj se, smestište nesmestivog Boga; raduj se, vrata veličanstvene tajne! Raduj se, ti, o kojoj sa sumnjom slušaju nevernici; raduj se, nesumnjiva pohvalo vernih! Raduj se, presveta kolesnice Onoga koji je na Heruvimima; raduj se, preslavno stanište Onoga koji je na serafimima! Raduj se, jer si suprotnosti ujedinila; raduj se, jer si devičanstvo i rođenje spojila! Raduj se, jer se tobom prestup zagladi; raduj se, jer se tobom raj otvori! Raduj se, ključu carstva Hristova; raduj se nado večnih dobara!

Raduj se, Nevesto Nenevesna!

AKATIST PRESVETOJ VLADIČICI NAŠOJ BOGORODICI - Ikos 8


Isuse Hriste.. Sine Božiji...pomiluj nas...
 
Mili moj demončiću...zar ne osećaš da se nama, koji smo na ovoj temi, ljubav već desila...zar bi inače bili ovako ‚‚šašavi‚‚? :)
Evo, ja molim i Oca i Majku za sve nas... da nam daju što više trenutaka u kojima ćemo uranjati u to bezgranično blaženstvo, u tu beskrajnu Ljubav, koju već nosimo u sebi....pa bili sami ili u društvu. :wink:
I naravno...ljubim i ja tebe i demonski, i vilinski, i nežno, i anđeoski, i, i, i...kako sve ne još.. :oops:

SVE NAJBOLJE...ŽIVELI!!!
 
Pridruzujem se lepim zeljama i ono sto sebi i vama zelim u novoj godini to je manje filozofiranja a vise ljubavi takodje:) i da volimo svakog bezuslovno ukljucujuci i sebe same...nema boljeg ucenja i tehnike od toga

p.s.
procitao sam galeba johnatana livingstona,svidela mi se knjiga

" Mi, vazduhoplovci duha.-Sve te hrabre ptice koje lete daleko, vrlo daleko-naravno! negde one nece moci dalje, pa ce se spustiti na neki stub ili na golu stenu-i jos ce biti zahvalne za taj bedni smestaj! Ali ko bi se usudio da iz toga zakljuci kako pred njima vise nije bilo ogromnog otvorenog prostora, kako su one letele dokle se moze leteti! Svi nasi veliki ucitelji i prethodnici najzad su se zaustavili,i nije to najplemenitiji i najljupkiji gest kojim umor zastaje : isti ce se takodje desiti meni i tebi! Ali,sta se to tice mene i tebe! Druge ptice letece dalje! Taj nas uvid i ta nasa vera dizu se pravo uvis iznad nase glave i iznad nemoci nase glave i odatle gledaju u daljinu,vide napred jata ptica mnogo mocnijih od nas,ptica koje jos streme tamo kuda smo mi stremili i gde je sve jos more, more, more!-I kuda mi hocemo? Hocemo li preko mora? Kuda nas vuce ta mocna zudnja,ta zudnja do koje nam je vise stalo nego do bilo kojeg zadovoljstva? Zasto bas u tom pravcu,zasto bas tamo gde su dosad zalazila sva sunca covecanstva? Da li ce se jednom o nama pricati da smo se i mi, ploveci na zapad, nadali da cemo stici u Indiju ali nam je sudbina bila da se nasucemo na beskonacnost? Ili, braco moja ? Ili ? "

Fridrih Niche
 
Krocite smireno kroz buku i frku i ne pozelite mir koji donosi vecna tisina.Trudite se ali bez potcinjavanja da budete u dobrim odnosima sa svim ljudima.Govorite svoju istinu tiho i jasno i slusajte sta vam drugi govore,jer cak i dosadni i neuki imaju svoju pricu.Izbegavajte glasne i agresivne osobe-one uznemiravaju dusu.Uporedjujuci sebe sa drugima mozete postati sujetni i ogorceni,jer uvek ce biti gorih i boljih ljudi od vas.Uzivajte u svojim dostignucima kao i u svojim planovima.Vodite racuna o svo zvanju ma koako skromno ono bilo,jer to je nesto stvarno sto posedujete u ovom nemirnom i promenjivom vremenu.Ucite se opreznosti u poslovnim odnosima jer svet je pun trikova.Ali,ne dozvolite da vas to zaslepi pa da ne vidite vrline kojih ima-mnogi ljudi se bore za visoke ideale i zivot je,svud oko nas ,pun heroizma
Budite svoji!Posebno ne iskazujte laznu naklonost niti budite cinicni u ljubavi.Uprkos svim prevarama i razocarenjima ljubav uvek ispocetka nice poput trave.Brizljivo postupajte s iskustvom koje vam donose godine i dostojanstveno im predajte mladost.Razvijajte snagu duha da vas zastiti od iznenadnih nedaca.Ne mucite sebe sumnjama i negativnim razmisljanjima-previse je strahova rodjeno u samoci i premorenosti zivotom.Ispod zdrave discipline budite nezni prema sebi.Vi ste dete svemira i jednako kao stabla i zvezde i vi imate pravo biti ovde.I bez obzira da li je to vama jasno ili ne,svemir se razvija i otkriva tacno onako kako treba..Zato,budite u miru Bozjem ma sta za vas on bio,i ma kakvi bili vasi zadaci u ovoj zivotnoj ludnici,sacuvajte mir u svojoj dusi.Sa svim svojim prevarama,svojom istrosenoscu,i promasenim snovima-ovo je jos uvek predivan svet!Cuvajte sebe.Ulozite sve sto imate i sto jeste i BUDITE SRETNI.
 

Prilozi

  • angel-music-L.jpg
    angel-music-L.jpg
    37,7 KB · Pregleda: 5
Specijalan novogodišnji poklončić za mog prijatelja Elendila...



Bobana, Kako-hoću, Feta, Elendil...prijatelji mili...bićete samnom u ponoć...želim vam sve najlepše...od Srca!!!!

Grlim vas i ljubim sve....cmok, cmok,cmok,cmok...
 

Prilozi

  • sazvorion.jpg
    sazvorion.jpg
    8,4 KB · Pregleda: 8
  • n1976.jpg
    n1976.jpg
    61,6 KB · Pregleda: 7
"Pitova najzanimljivija iskustva,njegova najsnaznija iskustva,njegovih nekoliko transcendentalnih iskustava gotovo sva ukljucuju zene ili muziku - muzika & zene = istina & lepota ,i oseca da je to sto s takvom ludackom predanoscu juri zene opravdano,zato sto ne zna sta bi zivot trebalo da bude ako ne potraga za iskustvima i vezama koje nas uzdizu,makar na nekoliko trenutaka." never mind nirvana-Mark Lindkvist

Trenutno mislim da razumem sta je pisac ove recenice hteo da kaze i pitam se koliko su na moja najsnaznija iskustva uticali drugi ljudi. Shvatam da su dosta i zato opet razmisljam o tome da li je potpuno osamljivanje dobra stvar. Ono je svakako cesto neophodno ali pitam se koliko je taj neki ideal o zatvaranju kruga u sebi uopste ostvariv. Da li je neko od vas uspeo da se izoluje i ne progovori rec sa drugim covekom mesec dana recimo? Da li uspevate da razgovarate samo sa prirodom bez ljudskog kontakta na duzi period? Znate li nekog ko to uspeva? u praksi...
 
Dragi moj Kako-hoću...

ja sam oduvek uspevala da razgovaram sa prirodom...čak kao sasvim mlada devojka provodila sam, i zimi i leti, sama u Pešćari po dve nedelje u kućici bez struje, uz sveće, vatru iz kamina ili ispred kuće, u dugim šetnjama.... Bilo je predivno...ali ...ipak... uvek sa prisutnim osećajem nepotpunosti...želela sam svoju drugu polovinu da bih imala tu celovitost, celovitost koju sam svuda oko sebe, u prirodi, mogla da vidim i osetim, ali koja je meni nedostajala. Nije to mogao biti bilo ko...već neko savim poseban, neko koga ću, ne videti i čuti...već osetiti.., a i on mene isto tako. Toliko dugo sam to želela, i... kako kažu...kada nešto silno želiš...čitava vasiona se upre da ti želju ispuni...desilo se...to je zaista neopisiv osećaj sebe i svega oko sebe, osećaj koji je upoznao svako ko ume da voli i kome je ljubav uzvraćena. Dobila sam svoju polovinu duše i srca, ali u drugom telu. Oboje smo bili neizmerno zahvalni Uzvišenom na tome. Prolazili smo kroz razna iskustva dok smo bili jedno pored drugog, i ovostana i onostrana, i uz fizički kontakt i bez fizičkog kontakta, sve smo pokušavali da spojimo naša dva bića u jedno...jer smo razdvojenost doživljavali kao pakao..Ipak.. najneobičnije i najuzvišenije iskustvo sam doživela, da...zahvaljujući njemu, i silnoj ljubavi koju sam nosila u sebi, ali ne u prisustvu osobe koju sam toliko silno volela...već u OSAMI u pozi koju vidiš na slici gore. Zaista ti ne umem opisati to što sam tada doživela. Prosto sam znala da je to to. Jedino tada sam nas zaista osetila kao jedno...i shvatila da zapravo nas dvoje pokušavamo da uradimo nemoguće, nemoguće jer nam naša tela to onemogućuju. Negde sam kasnije pročitala da i zveri proždiru svoj plen iz iste te potrebe za sjedinjavanjem..a i mi to radimo jedni drugima...hm.. Boginja Kali jede svoju decu, jednom mi je to rekao... mi nismo više zajedno...ponekad me uhvati tuga što nismo uspeli da sačuvamo ono što smo imali, jer je zaista blo vredno čuvanja, pored svega...ali nismo uspeli da se odupremo svojoj nemoći...ili ti Moć nije htela da tako bude... ostalo nam je da oboje iskoristimo svoju slobodu u besprekornom vezivanju pertli, svako na svom putu, jer to nam i jeste jedina sloboda, a da li će nam stena pasti na glavu ili ne..određuje Moć (što bi rekao Don Huan) :)
I tako...ne znam..ponekad pomislim da mi je Moć dala i uzela to što sam toliko želela samo da bi mi pokazala da se tim putem ne može ići..., a možda i grešim...ni ja se, kao ni ti ne mogu još uvek odupreti želji da imam nekoga pored sebe, sa kim bi rame uz rame stvarala veliko Delo. Možda samo pokušavamo da idemo linijom manjeg otpora...sam Bog zna zašto iako smo svesni da se zaista vredi potruditi.., zašto bi se zadovoljavali povremenim nagoveštajima nečeg u čemu možemo biti neprestano..,a možda Moć tako određuje jer prosto još nismo spremni za nešto više...možda i nećemo biti u ovom životu...tu smo gde smo...ko zna..
Eto, shvati kako god...ja ti ispričah svoje iskustvo..o onome što sam doživljavala tada čitala sam tek kasnije i prepoznavala doživljeno u pročitanom...
E da...i Kastaneda priča o tome u Drugom krugu moći..da ratnik zapravo ne može pomoći drugom ratniku..svaka pomoć ma koliko dobronamerna bila može samo naškoditi...jedino čarobnjak koji je potpun, i koji je izgubio svoj oblik može pomoći ratniku..a mi smo toliko daleko od čarobnjaka...
 

Back
Top