Objasnio..
To je nogomet, jbg u svakoj utakmici protivnička ekipa stvori nekakve barem polu prilike ili situacije, često gol padne i iz nekog odbijanca, udarac koji ne ide u okvir završi u golu jer pogodi stopera, nekad napadač nema svoj dan ili NIJE U FORMI (Lukaku, zbog ozljede ili ne svejedno, čovjek nije u formi a stavljen je da igra), zato nogomet i je toliko dobar i raznovrstan jer puno toga ovisi o nizu faktora.
Jbg, koliko smo mi zicera promašivali sve ove godine, kad se sjetim ono protiv Portugala od Vide 2016. pa nas nagooziše ko majmune, ili 2012 na Euru ili komičan domaćinski penal protiv Brazila 2014.. Ali sve se to svede na neki prosjek dugoročno. To nam se "vratilo" kasnije, ali to je sve sra.nje. Ako imaš ekipu imat ćeš i plasman, kad tad, ako imaš i malo "sreće" imat ćeš i bolji plasman ali će te zato "zakinuti" drugom prilikom. A nekad će te i suci pokrasti, mada srećom sve manje. Mi smo imali puno sreće protiv Italije 2002. i dobili ih, ali šta to vrijedi kada nismo imali dobru ekipu i nismo prošli dalje.
Što se tiče naše "sreće" 2018. ako stavimo na papir, to je sasvim prosječan put do finala. Nigerija, Argentina, Island, Danska, Rusija, Engleska. U Finalu je Grizmanu suđen potpuno nepostojeći slobodnjak i iz toga pada (auto)gol, je li to sreća? Yebate takva sreća..
Lagan put bi bio Njemačka 2002 do finala, ili Engleska 2018 do polufinala.