Sveto Trojstvo

možda trojstvo treba gledati na potpuno drugačiji način, kao prirodni zakon manifestacije.
jer da bi bilo koja manifestacija mogla da se dogodi moraju da se susretnu tri sile.
te sile su aktivna sila, pasivna sila (sila otpora) i neutralna sila.
aktivna i pasivna sila su po svojoj prirodi suprotne sile i nikada se ne bi susrele da nije neutralne sile.
dakle, manifestacija se događa u neutralnoj sili koja u novoj manifestaciji postaje aktivna sila.

zanimljivo je da se trojstvo spominje u raznim mitovima i religijama, a ne samo u hrišćanstvu.
negde su spominju kao tri norne čija su imena urd ili prošlost, verdandi ili sadašnjost i skuld ili budućnost. te tri norne, po legendi, u rukama drže pletivo od koga ispredaju sudbinu svakog čoveka na zemlji. one odrešuju čovekovu nit i od nevidljivih tkanja pletu životne tuge i radosti.

ako se zaputimo ka jugu, raspleteni konac će nas odvesti do njihovih bliskih rođaka: klote "prelje", koja započinje nit, prelepe lahesiz, „raspoređivačice“, koja je, čuvajući život, raspliće, i atrope, „neumoljive“, najmanje, ali najstrašnije, koja je preseca.

odmah u susedstvu žive nona, decima i morta, dok će na istoku svetlost svakog novog života u zoru pozdraviti zarja sestra jutarnja, razgoreti je zarja večernja, a utrnuti najmlađa, sestra ponoćna.

vurde, suđaje, rođenice, sudički, orisnice, usude i rojenice, naseljene na obodima šuma, udolinama reka i jezera, pećinama i među zvezdama, upliću i raspliću niti ljudskih života.

u samkhya filozofiji prakrti (sans. pra - pre + kri – praviti) označava pramateriju, koja leži u osnovi čitavog univerzuma. prakrti je kosmička supstanca, prvobitni uzrok fenomenološke stvarnosti, bezoblična, bezgranična, večna i sveprožimajuća. postoji u dva stanja: u „nerazvijenom“ (nemanifestovanom) - avyakta - i „razvijenom“ (manifestovanom) stanju - vyakta. čine je tri gune ili svojstva: tamas (lenjost, tama, haos), rađas (nemir, pokret, energija) i satva (ravnoteža, harmonija, vedrina). Ili u drugačijem poretku: rađas - stvaranje, satva – održavanje i tamas – uništavanje.

na suptilnom nivou, dok sve miruje u nemanifestovanom stanju, u vidu semena, gune su u ravnoteži, odnosno nisu difencirane. prvi korak stvaranja proizvodi volja apsoluta i gune izlaze iz ravnoteže i razmotavaju svoja individualna svojstva, stvarajući sve stvari, fine i grube. sve što ulazi u manifestaciju, realizuje se preko ove tri sile, sve što postoji u prirodi, predstavlja njihovu kombinaciju, dok stvaranje napreduje korak po korak, od suptilnijeg ka gušćem.
Mani se ti Svete Trojice, samkhya filozofije i suđaja i nauči upotrebu velikog slova.
 
Zar ti nisam rekao da su te slagali, zar nisam?


EGW.
’’LIČNOST SVETOGA DUHA – Potrebno je da shvatimo da Sveti Duh, koji je ličnost kao što je Bog (Otac) ličnost, hoda po ovom tlu.’’ (Manuscript 66, 1899 – Iz govora učenicima škole Avondejl)
’’Sveti Duh je ličnost, jer On ’svedoči našem duhu da smo deca Božja’. (Rimljanima 8, 16) Kada se pokazuje to svedočanstvo, ono sa sobom nosi svoj vlastiti dokaz. U takvim trenucima mi verujemo i sigurni smo da smo deca Božja…
Sveti Duh ima svoju ličnost; u protivnom, On ne bi mogao da svedoči našem duhu da smo deca Božja, On mora da bude božanska ličnost, jer inače ne bi mogao da ispituje tajne koje su skrivene u Božjem srcu. ’Jer ko od ljudi zna šta je u čoveku osim duha čovečijega koji živi u njemu? Tako i u Bogu što je, niko ne zna osim Duha Božjega.’’’ (1. Korinćanima 2,11) (Manuscript 20, 1906)
’’BOŽA SILA U TREĆOJ LIČNOSTI – Knez sile zla može da bude obuzdan jedino Božjom silom koja je u Trećem licu Božanstva, Svetome Duhu.’’ (Special Testimonies, Series A, No. 10, p. 37, 1897)
’’U SARADNJI SA TRIMA NAJVIŠIM SILAMA – Potrebno je da sarađujemo sa Trima najvišim Silama na Nebu – Ocem, Sinom, i Svetim Duhom – I te Sile će raditi kroz nas, čineći nas Božjim saradnicima.’’ (Special Testimonies, Series B, No. 7, p. 51, 1905)
''Evangelism'' p. 613-617)

Izvinjavam Glasnik, nemam vremena da prevedem, mozda sutra, sada samo na engleski:
http://thetrinitydoctrine.com/articles/ellen-g-white-and-the-trinity-doctrine/

In all of this Jesus is being revealed as next in line to the Father but not equal with Him. Next in line to Him is Satan. The Holy Spirit has apparently no place at all in her thinking then. God would reveal His secret purposes to Jesus only – not to the Holy Spirit. As a Trinitarian I believe that all Three are conscious of the purposes of the others automatically.
When Ellen White described the baptism of Christ in 1873 the Holy Spirit is still not yet recognised as a Person:
"The heavens were opened, and beams of glory rested upon the Son of God and assumed the form of a dove, in appearance like burnished gold. The dove-like form was emblematical of the meekness and gentleness of Christ." Review and Herald, January 21, 1873.It was not until in 1897 that Ellen White wrote that the Holy Spirit is "the third person of the Godhead." Special Testimonies for Ministers and Workers, series A, No. 10 (1897).
"We have been brought together as a school, and we need to realize that the Holy Spirit, who is as much a person as God is a person, is walking through these grounds..." Manuscript Releases, Volume 7, page 299.
At one time Ellen White was convinced that Jesus was the only Person in the Universe who could atone for our sins. Here is one of her statements on this:
"The Son of God was next in authority to the great Lawgiver. He knew that his life alone could be sufficient to ransom fallen man" – Review and Herald, December 17, 1872, Para. 1.
Here again we have Jesus next in authority to the Father - not equal in authority. How could it possibly be true that Jesus was the only one who could be an atonement for our sins? What about the Father? What about the Holy Spirit? Ellen White could only say what she did because she held to Semi-Arian concepts.
"Though Christ humbled Himself to become man, the Godhead was still His own. His Deity could not be lost while He stood faithful and true to His loyalty." Signs of the Times, May 10, 1899; S.D.A. Bible Commentary, Vol. 5, page 1129.

GERHARD PFANDL of the Biblical Research Institute had a paper "The Doctrine of the Trinity Among Seventh-day Adventists" in the Journal of the Adventist Theological Society, 17/1, 2006, pages 163, 164. The following is extracted from it. I highlighted some points which I wish to draw special attention to:
"The Position of Ellen G. White During the early decades of our church, Ellen White made statements
that could be interpreted as anti-Trinitarian.

Verujem da ces uspeti da razumes, imas prevodioca i pokusaj.A ovo zadnje sto sam izdvojio, Jasno ce biti svakom pa i tebi.Gerhard Pfandl, tvrdi da, koja bi se mogla protumačiti kao anti Trojstvu.
Znaci da je crkva promenila njene postavke, isto kao sto je menjala iz originalnog izdanja Velike borbe iz 1884 i izdanja iz 1911.

- - - - - - - - - -

A primetices da postoji i Arijanski Koncept kojim se sluzila.
 
Pa nije nista menjaNO, eto stavio sam ti cak i originalne rukoipise i stavicu ti i jos.

To sto si naveo jeste manipulacija tekstom.

Kda kaze d anisu ejdnaki snjim, rec je o tome da to nije ista osoba, da su ipak dve razlicite osobe.
Kad akaze sledeci na valsti, ona nigde ne kaze da je taj sledeci manji od prvog.
Radi se samo o tome da je Isus sledeci koji ima vlas, istu vlast.
To je igra reci koje neki zloupotrebljavaju.
A jasan stav se vidi iz mnogih drugih izjava koje sma ti dao.

ORIGINALNI RUKOPISI EGW GDE SVAKO MOZE DA PROVERI:
http://documents.adventistarchives.org/default.aspx
 
Poslednja izmena:
A OVO SU RAZNI IZVODI IZ TIH ORIGINALKNIH RUKOPISA KOJE SAM TI DAO GORE,

EGW O TROJSTVU, ORIGINALNI RUKOPISI:


Oni koji se suprote adventističkom verovanju u Trojstvo vrlo rado postavljaju pitanje zašto sestra Vajt ne koristi reč Trojstvo (iako koristi druge reči koje znače isto), ali ne daju odgovor na pitanje zašto ona ne piše protiv Trojstva ili protiv F. M. Vilkoksa, prominentnog adventističkog vođe, urednika Rivju end heralda (Review and Herald), koga je ona lično izabrala kao jednog od poverenika nad njenom zaostavštinom, a koji je izrazio ne samo svoje verovanje u Trojstvo, nego ga proglasio i kao verovanje cele crkve. Teško da bi jedno navodno “strašno” krivoverje koje ovi portivnici Trojstva ističu prošlo nezapaženo pred očima Božjeg proroka.
Verovanja koje je Vilkoks napisao 1913. godine, 1931. godine je ušlo u izjavu adventističkih 22 verovanja, a drugo verovanje je glasilo skoro identično onome što je Vilkoks napisao 18 godina ranije:
“2. Da se Božanstvo ili Trojstvo sastoji od Večnog Oca, ličnosti, duhovnog Bića, svemoćnog, sveprisutnog, sveznajućeg, beskonačnog u mudrosti i ljubavi; od Isusa Hristosa, Sina Večnog Boga, kroz koga je stve stvoreno i kroz koga će se ostvariti spasenje otkupljenih; i od Svetog Duha, trećeg lica Božanstva, velikog činioca oživljavanja u delu otkupa.”
(“2. That the Godhead, or Trinity, consists of the Eternal Father, a personal, spiritual Being, omnipotent, omnipresent, omniscient, infinite in wisdom and love; the Lord Jesus Christ, the Son of the Eternal Father, through whom all things were created and trough whom the salvation of the redeemed hosts will be accomplished; the Holy Spirit, the third person of the Godhead, the great regenerating power in the work of redemption. Matt. 28:19” - “Fundamental Beliefs of Seventh-Day Adventists”, 1931, SDA Yearbook, p. 377)
F. M. Vilkoks je takođe te 1931.godine potvrdio to službeno učenje crkve sledećim rečima:
"Mi prepoznajemo božansko Trojstvo - Oca, Sina i Svetog Duha – pri čemu svaki od njih poseduje posebnu i odvojenu ličnost ali jedno u prirodi i svrsi, tako spojeni u tom beskrajnom jedinstvu, da apostol Jakov govori o njima kao 'jednom Bogu' (Jakov 2:19)."
("We recognize the divine Trinity,—the Father, the Son, and the Holy Spirit,—each possessing a distinct and separate personality, but one in nature and in purpose, so welded together in this infinite union that the apostle James speaks of them as 'one God'. James 2:19. " - F. M. Wilcox, "Christ Is Very God," Review and Herald, CVIII, October 29, 1931, 3.)
 
Evo šta su naši pioniri pisali o Trojstvu. Svi ovi članci su napisani u Adventističkim publikacijama, i svi su napisani još dok je sestra Ellen White bila živa. Zašto se onda ona nije protivila ovakvim učenjima ako ona nije vjerovala u Trojstvo, kao što neki tvrde? Ona se nikada nije ustručavala da ukori braću i sestre koji su poučavali nešto što nije bilo u skladu sa onim što joj je Bog otkrio. Nije se ustručavala da ukori dr Kellog-a, kojeg su ona i James White objeručke podržavali ili A. F. Balendžera (A. F. Ballenger) i pokret “svetog tela” (“holy flesh”), kao što se nije ustručavala da ukori ni mnoge druge koji su skretali sa puta istine i kojima je slala upozorenja koja joj je Bog davao. Kako to da nije uputila nijednu primedbu ovoj braći koja su pisala o Trojstvu?
- Biblijsko proučavanje pod naslovom “Trojstvo” potvrđuje “tri različite osobe na nebu” (Charles L.Boyd, "The Trinity" Bible Echo and Signs of the Times, October 15, 1890, p. 315 )
- Članak pod naslovom “Sveti duh je ličnost”, potvrdjuje da je Sveti Duh treća ličnost Božanstva. (R. A. Underwood, "The Holy Spirit a Person," RH, May 17, 1898, p. 310, 311)
- Članak pod naslovom “Sjedinjene ličnosti” još više pokazuje novi naglasak među adventistima o tri Božanske ličnosti. O Duhu Svetome se govori kao o onome “koga šalje Otac i Sin.” On poseduje ličnost jer “on će nam obznaniti svoju ličnost, ali uvek u živoj zajednici sa Hristom.” I ono što je svakako začudilo čitaoce onog vremena, a možda i neke danas, je upotreba izraza “trojedan Bog” (“triune God”). “Ljubazni, neka vam on [Sveti Duh] objavi kako su nenadmašno lepe sjedinjene (“blended”) ličnosti našeg trojednog Boga, manifestovane kroz ličnu prisutnost Svetoga Duha”. Ovo je svakako jedna od prvih upotreba izraza “trojedan Bog” u adventističkoj literaturi, a da ima pozitivnu konotaciju. (Blended Personalities, The King's Messenger, RH April 3, 1900, p.210)
- Članak pod naslovom “Biblijski časovi”, izveštaj da su u našoj školi u Engleskoj te godine među ostalim proučavali i o prirodi “trojednog Boga”. (H. Camden Lacey, "The Bible Classes," The Missionary Worker, London, 6 June 1906, p. 91. 41)
- Članak pod naslovom “Služba Svetoga Duha”, Sveti Duh je “treće lice Božanstva” i on je “naslednik i predstavnik Spasitelja”. (A.G. Daniells, "The Ministry of the Holy Spirit," HR, November 22, 1906, p. 6)
- U pitanjima o verovanjima Adventista, sekcija “2089 – Sveti Duh”, “nema sumnje da [Adventisti] veruju da je Sveti duh Treće lice Božanstva, ali kako tu osobu tačno treba razumeti je pitanje koje ne možemo da odgovorimo…” (C.M. Wilcox, "2089.- The Holy Spirit, "Signs of the Times, May 22, 1907, p. 322)
- Članak pod naslovom “Da li je Gavrilo Sveti Duh?”. Sveti Duh nije andjeo Gavrilo jer je Sveti Duh osoba Trojstva. Svi atributi koji se pripisuju Ocu se pripisuju Sinu i svi atributi koji se pripisuju Ocu i Sinu se pripisuju Svetom Duhu (S. N. Haskell, "Is Gabriel the Holy Spirit?" Bible Training School, June 1907, p. 10)
- Članak “Trojstvo”, dokazuje da se Božanstvo sastoji od “tri živa bića nebeskog tria”. (R. Hare, "The Trinity", Australian Union Conference Record, July 19,1909)
- Članak “Učenje zajednice biblijskim doktrinama”, prema prvoj lekciji pod naslovom “Trojstvo” kaže se da postoje “tri ličnosti” koje “čine Božanstvo” i “Sveti Duh je treća ličnost u Svetom Trojstvu”. ("Society Studies in Bible Doctrines, Lesson I - The Trinity," Youth's Instructor, October 19, 1909, p. 12, 13)
- Članak “Sveti Duh”. “U samom prvom poglavlju 1. Mojsijeve mi imamo otkirvenog velikog trojednog Boga, Oca, Sina i Svetog Duha” (“The Holy Spirit”, The Oriental Watchman, December 12, 1910, p 13).
- Serija članaka pod nazivom “Božanstvo – Bog Otac”, “Druga lice Božanstva – Isus Hristos” i “Treće lice Božanstva – Sveti Duha”. (M. E. Stewart, "The Divine Godhead -God, the Father," HR, 15 December 1910, p. 8, "The Second Person of the Godhead – Jesus Christ," HR, 22 December 1910, p. 5; "The Third Person of the Godhead - the Holy Spirit," HR, 29 December 1910, p. 4, 5.)
- Članak “Radnici za muslimane i najbolji pristup”, objašnjava da u prvom kontaktu sa muslimanima treba “izbegavati predstavljanje Trojstva, naročito javno” (JL Shaw, "Workers for Moslems and Best Methods of Approach," RH, May 18, 1911, p. 10)
- Kniga “Biblijske Doktrine”, u poglavlju “Božanstvo” on navodi da Otac, Sin i Sveti Duh su “tri osobe” koje “čine Božanstvo” ili “Trojstvo” (O.A. Johnson, Bible Doctrines Containing 150 Lessons, College Place, WA: Press of Walla Walla College, 1910, p. 13, 15-17)
- Članak “Trojstvo”, “Božanstvo je sastavljeno od tri lična bića, i tri su jedno”, sva tri lica Božanstva su učestvovala u stvaranju. (W.R. French,"The Trinity", RH, December 19, 1912, p. 5, 6)
- Knjiga “Služba Svetoga Duha” (G.B. Thompson, The Ministry of the Spirit, Washington, DC: Review and Herald, 1914)
- Članak “Molitva, biblijsko proučavanje i pobeda nad grehaom”, “u Hristu prebiva punina Božanstva telesno. U Bibliji se Trojstvo susreće i naš odnos prema Bibliji je jednostavna manifestacija našeg odnosa prema Bogu, Svetom Duhu i našem Spasitelju Isusu Hristu”. (S. N. Haskell, “Prayer, Bible Study, and Victory Over Sin”, HR, November 12, 1914.)
- Članak pod naslovom “Božji poziv”. Podnaslovi “Poziv Boga Sina” i “Poziv Boga Duha Svetoga”. Poziv trojednog Boga: “‘Daj mi svoje srce’. Priče 23:26. To je glas trojednog Boga. Otac, Sin i Sveti Duh se ujedinjuju u ovom ozbiljnom pozivu ljubavi.” (W. Letterman Smith,"The Call of God", RH, January 7, 1915, p. 5).
 
Poslednja izmena od moderatora:
100 Citata od EGW da je Sveti Duh Osoba, TREĆA Osoba nebeskog Tria i jedan od TRI VELIKODOSTOJNIKA:

"Sveti Duh je Hristov Predstavnik, ali ne u ljudskom obličju, pa je od tog obličja nezavisan. Zato što je nosio ljudsku prirodu, Hristos nije mogao biti lično na svakom mestu. Prema tome, za njih je bilo bolje da ode Ocu i pošalje Duha da bude Njegov Naslednik na Zemlji. Tada niko neće imati nikakvu prednost koju mu donosi prebivalište ili lični dodir sa Hristom. Posredstvom Duha svi će moći da pristupe Spasitelju. U ovom smislu On će im biti bliži nego da se nije vazneo na Nebo." ("The Holy Spirit is Christ's representative, but divested of the personality of humanity, and independent thereof. Cumbered with humanity, Christ could not be in every place personally. Therefore it was for their interest that He should go to the Father, and send the Spirit to be His successor on earth. No one could then have any advantage because of his location or his personal contact with Christ. By the Spirit the Saviour would be accessible to all. In this sense He would be nearer to them than if He had not ascended on high.” - The Desire of Ages, p. 669.)
"Sveti Duh je Utešitelj, u Hristovo ime. On oličava Hrista, a ipak je zasebna ličnost. Mi možemo imati Svetoga Duha ako ga tražimo i ako imamo običaj da se okrenemo i imamo poverenje u Boga rađe nego u bilo koje ograničeno ljudsko biće koje može da pogreši." ("The Holy Spirit is the Comforter, in Christ's name. He personifies Christ, yet is a distinct personality. We may have the Holy Spirit if we ask for it and make it [a] habit to turn to and trust in God rather than in any finite human agent who may make mistakes.” 20MR 324).
"Ograničen čovekovom prirodom, Hristos nije mogao da bude lično na svakom mestu; stoga je radi njih samih morao da ih napusti i da ode k svom Ocu te da pošalje Svetoga Duha da bude Njegov naslednik na Zemlji. Sveti Duh je On lično, lišen ličnosti u ljudskom obliku i prema tome nezavisan. On će se predstavljati kao Sveprisutan, svojim prisustvom na svakom mestu kroz svog Svetog Duha. 'A utešitelj Duh Sveti, kojega će Otac poslati u ime moje, On će vas (iako nevidljiv za vas) [Elen Vajt je dodala ovu rečenicu] naučiti svemu i napomenuće vam sve što vam rekoh” (Jovan 14,26). 'Nego vam ja istinu govorim: bolje je za vas da ja idem: jer ako ja ne idem, utešitelj neće doći k vama; ako li idem, poslaću ga k vama.' (Jovan 16:7)." ("Cumbered with humanity, Christ could not be in every place personally; therefore it was altogether for their advantage that He should leave them, go to His father, and send the Holy Spirit to be His successor on earth. The Holy Spirit is Himself divested of the personality of humanity and independent thereof. He would represent Himself as present in all places by His Holy Spirit, as the Omnipresent. 'But the Comforter, which is the Holy Ghost, whom the Father will send in My name, He shall (although unseen by you), [THIS PHRASE WAS ADDED BY ELLEN WHITE.] teach you all things, and bring all things to your remembrance, whatsoever I have said unto you.' (John 14:26) 'Nevertheless I tell you the truth; It is expedient for you that I go away: for if I go not away, the Comforter will come not unto you; but if I depart, I will send Him unto you.' (John 16:7) - 14MR 23)
"Opisujući svojim učenicima službu Svetoga Duha, Isus je želeo da ih nadahne radošću i nadom koja je nadahnjivala i Njegovo srce. Radovao se za tu obilnu pomoć koju je osigurao svojoj Crkvi. Sveti Duh je bio najveći od svih darova koje je mogao izmoliti od svog Oca za uzdizanje svoga naroda. Sveti Duh treba da im bude podaren kao sila koja preporađa, jer bi bez nje Hristova žrtva bila beskorisna. Sila zla vekovima je jačala i ljudi su se začuđujućom pokornošću potčinjavali sotonskom ropstvu. Čovek može da se odupre i pobedi greh jedino moćnim delovanjem Trećeg lica Božanstva, koje će doći sa neizmenjenom silom u punini božanske moći. Duh čini delotvornim ono što je izvojevao Otkupitelj sveta. Duh Sveti čisti srce. Posredstvom Duha vernik postaje sudeonik u božanskoj prirodi. Hristos je podario svoga Duha kao božansku silu u savlađivanju svih nasleđenih i stečenih sklonosti ka zlu i da Crkva primi pečat Njegovog karaktera." ("In describing to His disciples the office work of the Holy Spirit, Jesus sought to inspire them with the joy and hope that inspired His own heart. He rejoiced because of the abundant help He had provided for His church. The Holy Spirit was the highest of all gifts that He could solicit from His Father for the exaltation of His people. The Spirit was to be given as a regenerating agent, and without this the sacrifice of Christ would have been of no avail. The power of evil had been strengthening for centuries, and the submission of men to this satanic captivity was amazing. Sin could be resisted and overcome only through the mighty agency of the Third Person of the Godhead, who would come with no modified energy, but in the fullness of divine power. It is the Spirit that makes effectual what has been wrought out by the world's Redeemer. It is by the Spirit that the heart is made pure. Through the Spirit the believer becomes a partaker of the divine nature. Christ has given His Spirit as a divine power to overcome all hereditary and cultivated tendencies to evil, and to impress His own character upon His church." - DA 671.2)
"Kada Božji narod pretražuje Pismo sa željom da zna šta je istina, Isus je prisutan u ličnosti svog predstavnika, Svetoga Duha, oživljavaljući srca poniznih i skrušenih." ("When God's people search the Scriptures with a desire to know what is truth, Jesus is present in the person of His representative, the Holy Spirit, reviving the hearts of the humble and contrite ones." - 12 Manuscript Releases, 145, 1898)
"Moramo da shvatmo da Sveti Duh, koji je isto toliko ličnost kao što je Bog ličnost, hoda ovim prostorima." (Iz govora studentima škole u Avondale) ("We need to realize that the Holy Spirit, who is as much a person as God is a person, is walking through these grounds. - Evangelism, 616, 1899, From a talk to the students at the Avondale School.)
 
wAAAABJRU5ErkJggg==
Original postavio muzjak
Da, to o čemu ja pišem je neminovnost na najnižem nivou. I to je sasvim logički ispravno. To je toliko logično da nije potrebno da previše objašnjavam. Jer ako nema potencijala, nema ni procesa. Za duhovnost si ti sam sebi neposredan dokaz, jer postojiš. Ali ne možeš znati šta je to tvoje JA što postoji. Ali nije to za tebe. Ne možeš ti nešto da razumeš ni da ti se crta. Ali zato postoje bajke. Pusti ti ovu filozofiju.
Samo nemoj da mi se ovde kritički osvrćeš na apodiktičke činjenice, a usput navodiš bajke kao istinite. Pri tome ne znaš ni šta pojam istine tačno znači, pa mešaš veru i istinu. Najgore je (za tebe) što i ne primećuješ koliko nisi sposoban da logički zaključuješ. Ali zbog toga ne mogu da te souđujem, ali mogu da primećujem.
Sad me pitaj, kako primećuujem?



To sto i pises je ovo:

1.Mo 3:4 A zmija reče ženi: Nećete vi umreti;
1.Mo 3:5 Nego zna Bog da će vam se u onaj dan kad okusite s njega otvoriti oči, pa ćete postati kao bogovi i znati šta je dobro šta li zlo.
Kakve veze ima sada tvoj odgovor sa ovim što pišem?
 
1.Mo 3:4 A zmija reče ženi: Nećete vi umreti;
1.Mo 3:5 Nego zna Bog da će vam se u onaj dan kad okusite s njega otvoriti oči, pa ćete postati kao bogovi i znati šta je dobro šta li zlo.
A sad da prokomentarišem ove rečenice iz citirane metaforične bajke.
Tako da komentarišem ovo književno delo i njegovu metaforu.
Ove rečenice govore o buđenju uma.
Bukvalno gledano, zmija nije ništa slagala.
Čim je zmija obećavala znanje šta je dobro a šta zlo, govori o tome da čovek još nije probuđen i da još uvek ne zna to. U kakvom je onda stadijumu bio kada to nije znao? Bio je u nagonskom i nesvesnom stadijumu. Nije rasuđivao, već se povodio za nagonima.
Naravno, nećemo sada da se pitamo kako neko ko je u nagonskom nivou može da govori. Vidimo da i zmija govori, pa dobro, to je uobičajeno u bajkama.
E sad, nije problem u zmiji koja i nije slagala, već u posledici kada se um probudi i počne da rasuđuje. To otvaranje očiju i saznanje šta je dobro a šta zlo je proces. I taj proces je bolan. Taj proces još nije dovršen i traje i dan danas.
A citiranom bih preporučio ako hoće već da umuje, neka pojede još malo sa drveta sa koga su Adam i Eva jeli jabuku. Malo je kod njega izvetrilo dejstvo, kao i kod mnogih drugih sličnih njemu, i hteli bi da se vrate u onaj vrt bezbrižnosti i budu poslušno stado Božje koje ne mora ni o čemu da razmišlja. Ali ne vredi, jabuka je okušena i nema više povratka nazad, ma koliko to bilo bolno. Nema nazad u majčinu utrobu. Kada udahneš vazduh, nisi više u edemskom vrtu.
 
Pa pre tog posta sto si govrio o trojstvu, sa time ima veze.
Ukljuci malo logiku, nije moguce da par posta kasnije neznas sta si pisao?:eek:
Znam ja vrlo dobro šta sam pisao, ali nikakve, čak ni blage veze nema sa onim što ti odgovaraš.
Ali kako uopšte možeš da odgovaraš kad i ne razumeš šta sam pisao.
Tim pre se pitam, zašto onda uopšte i odgovaraš.
Pojedi jednu jabuku pa se javi.
 

Back
Top