SVET i LOGIKA;

Lexa

Buduća legenda
Poruka
30.368
Ako sam ja nečije „delo“, ako sam kap vode u okeanu, ako je taj okean zrno peska u pustinji, ako je i ako nije iza svega toga neki Stvoritelj, ne čini li se, onda, da je moje postojanje zatvoreni krug i da nema ni svoju svrhu, ni početak, niti kraj? Ne čini li se, onda, da uopšte ne postojim? Šta ću ja, onda, ovde? Otkud ja tu? I – čemu sav ovaj svet pun logike, koji od drveća ne vidi šumu?
Možda nas naš logični život ponekad okupira svakodnevnicom, a kako nebitno jedan dan izgleda u poređenju sa ogromnim neznanjem koje nas izjeda i koje bi nas moglo okupirati? Ako čoveka jednom ta buva ujede, taj će se teško vratiti u realnost.
Zamislite sad našu Zemlju, pa naše Sunce, pa sve te zvezde, pa sve ono što smo za sada nazvali SVETOM. Ima istine u tome da je sve oko nas čudo.
Mi ovde pravimo zgrade, puteve, kompjutere, klonove, bombe, sve to posmatramo sa divljenjem, a znamo da sve to ima osnovu u zakonima koji su davno postavljeni i koji su, kako kočnica, tako i gas za sve buduće izume i otkrića.
Možda je naša logika naša najveća kočnica, ali je ona sve što imamo. Možemo li razmišljati izvan logike? Nekom metodom koja je dublja, sigurnija i, prosto, hijerarhijski iznad logike?
Kako doživljavate svoje postojanje u ovome nečemu u čemu se nalazimo? Da li se smatrate živima? I da li je to privilegija?
Šta je za vas logika?
 
eee.....sine moj. man se toga, dzabe ce te boli glava ;D

davno sam ja lupao glavu da mora da postoji neki potpuno drugi nacin pristupa stvarima, ali ne moze.
sve se u nasem sistemu rasudjivanja svodi na aksiomatske postave i sistem vrednovanja jeste-nije

sto je prilicno ograniceno. ili opsirno mozda?

e sad.
 
Ne bih sada da pričam o mogućim smislima života.I vašem izboru jednog ili više od jednog....

Ovo je pitanje Šta dalje?
Čovek bira svoje logike i smisao svog života i u tim varijacijama se dešava napredak.
A onda neko biće otkrije ulaznicu za izlazak iz kruga kolapsirajućih vasiona....
Tada opstanak više ne zavisi od kratkotrajnog trajanja našeg sunca niti od dužeg trajanja galaksije.

Da li taj siguran opstanak naslednika menja nešto u vašoj logici?
Da li trenutno shvatanje da je život na zemlji do onog trenutka dok se ne ugasi sunce , uzrok katastrofičnim i demoralisanim shvatanjem i pogledima?

Elitizam , koji je zavladao u ekonomiji , pa u politici , i napokon u svim slojevima društva je degradirajući jer pokušava da uvede dvojne kaste , nakon toliko godina, a sve kao rešenje za nepostojanje evolucije i više odabiranja kod čoveka....Intelekt , kao jedini nesputan teoretski, ali sputan ekonomski , i stereotipno, predstavlja jedinu prepreku elitističkoj pobedi nad svetom....

I uspeće bez obzira na propagandnu i svu ostalu aktivnost elitista....

Čovekov pogled ograničen prostorom, trenutkom i dinamikom u vremenu.....
 
Lexa:
Možda nas naš logični život ponekad okupira svakodnevnicom, a kako nebitno jedan dan izgleda u poređenju sa ogromnim neznanjem koje nas izjeda i koje bi nas moglo okupirati? Ako čoveka jednom ta buva ujede, taj će se teško vratiti u realnost.

tema mi uopste nije jasna a ovo mi deluje kao buncanje....
mozes li da pojasnis sta si htela?
 
Nego, Lexo, logika je odavno prevazidjena, bar u sferi koja tebe muci.
Bitno je kako ti spoznajes svet, tacnije kako spoznajes sebe, jer samo kroz sebe je moguca spoznaja sveta. To ti je u grubim crtama. Za dalje cemo da vidimo. :lol:
 
Religija shvaćena kao sudbina......drugo tumačenje pitanja....


NE kao potpuna sudbina već kao dani potencijal , koji se ne mora ispuniti....Potencijal koji se ne ogleda samo u talentu , već i u mestu i vremenu gde ste rodjeni....i porodici u kojoj ste rodjeni....
Tek zbog nečega.....

A onda tinjate kao tempirana bomba, koja ima toliko okidača da krene i ispuni bar deo svojih talenata i sposobnosti....Odgovornost prema svojim talentima , vremenu i mestu rodjenja.....Prilično pozitivnih posledica sledi iz ovoga.....

Nestaje apatije, nevoljnosti, raznih mentalnih bolesti.....
Inače sam pobornik da se psihološki problemi i mentalni problemi leče kreativnošću i inicijativom , a manje lekovima....za razliku od američkog sistema, jedno vreme su ovde kolale teorije duhovne podrške u lečenju mentalnih problema (1980...1990) kojih se sećam kroz maglu jer nisam bio u godištu da ih razumem , ali sam upamtio te antiteze....

Aktiva , ne pasiva....
 
Da budem sasvim iskrena, ni sama nisam sigurna šta sam htela pitati.
Može se reći da je Patak donekle pogodio.
Ali je pomalo komplikovano objasniti.
Pomislila sam da nešto nije u redu sa metodama, da su sredstva i ZAKONI nešto apsolutno, a da je nekako poražavajuća pomisao na ograničenost naših mogućnosti, uopšte – agnosticizam...
Vernici imaju svoju verziju i drže je se. Međutim, danas ni popovi ne mogu više pričati o Božjim zakonima, kamoli obični ljudi.
A istina jeste da živimo u velikom neznanju.
Pitam se da li postoji metoda koja unapređuje naše naučne zakone i naš način shvatanja Sveta, uopšte, i da li je ona nama dostupna?
Verujete li u neograničenost ljudskog shvatanja? Da, mislim da sam to htela pitati.
Ima tema na „Prirodnim Naukama“, neko je odavde prebacio, tu je Duh Sekire rekao nešto poput toga da se svaka naša ideja može dodatno unaprediti. To bi Patak nazvao napretkom, ja karikom a, mogla bih se zakleti, da bi to Duh nazvao ograničenošću (obzirom da je temu nazvao – Relativnost Istine). I to mi se učinilo pomalo razočaravajuće... (Ne u Duha, već kao pomisao koja ne mora, obavezno, biti pogrešna).

Drugi deo teme je poimanje vašeg postojanja. Najtipičnija filozofska glavolomka, ali uvek prisutna i nova.
Da li smo, ako imamo dušu, živi sada ili kad umremo?
Pa, da li imamo dušu?
Kad sam bila dete, ponekad bi mi se javio osećaj da sam izvan svog tela. Tada imam utisak da sam „ovde“ samo slučajno, da sam se izgubila, i bila bih užasno zbunjena. Nemojte se smejati, to je bio - samo osećaj - koji sam, tek kasnije, uspela da obradim u glavi.
(Naravno, imala sam i ideju da se „sećam“ nekog stanja pre trenutnog, upravo jer sam bila dovoljno mlada :roll: )
Ako postoji treći deo teme, on bi morao biti – nebitnost našeg postojanja, tj. uzaludnost svih naših dostignuća.
Da li bismo preskočili kolonu mrava na putu zavisi od:
- Naše samilosti (volje);
- Slučajnosti (da li ćemo je, uopšte, primetiti).
Da li to nas, u očima mrava, čini Bogovima!?
Mi smo, takođe, mravi. Šta će nam, onda, ovoliki mozgovi?
Divlja, baš bih volela da napišeš nešto više o prevaziđenosti logike.
Uopšte, volela bih da pišete o tome kako shvatate svoju ulogu u životu, tj. svoje postojanje, ako mislite da nismo ovde da bismo se slepo pridržavali scenarija koji je sastavio neko drugi (Tvorac i/ili društvo).
 
ti zapravo pitas kako se izboriti sa nistavnoscu coveka u odnosu na univerzum? :)
nije mi jasno naspram cega meris covekova dostignuca i njihovu uzalludnost...

i sta ce ti logika u celoj prici?
sto se tice pitanja "da li smo zivi sad ili kad umremo" izgovori ga naglas i dobices odgovor :)
 
Postovana Lexa,
Pitanje koje postavljate u svom vise nego zanimljivom pismu, koje inace oslikava Vas izabrani nadimak, u stvri je jedno ode kljucnih problema filozofije, posle propasti takozvanih velikih sistema. Za Nicea, tako, svet nije Logos nego haos, odnosno svaka logika je samo stvar covekove volje, koja nastoji da, pojednostavkljeno receno, uspostavi moc nad prirodom. Logika je, u tom smislu, stvar moci.

Medjutim, ovim se pitanje koje ste postavili, u stvari ne resava. Jer smisao Vaseg piotanja je da li postoji mogucnost slobode u logocetnrickom svetu, odnosno da li ima smisla u svetu koji nije ukorenjen u Logosu, u nekom, kao bi smo to rekli mi filozofi, metafizickom temelju.

Odnos slobode i logosa, medjutim, ne mora da se posmatra samo kao dominacija logosa, kao gotov i zatvoren metafizicki kavez. Ovakvu interpretaciju zagovara Markuse. Jeste li citali "Eros i civilizacija"? Sa druge strane, logicki svet nije nikakva apstraktna onostranost, vec upravo nas svet, sto znaci da sloboda ili sputanost predstavljaju proizvod ljudskog, u ovom slucaju drustvenog delovanja. I tako se ontoloska pitanja utapaju u onom filozofskom misaonom zahvatanju vremena, o kome govori Hegel.

Ne sumnjam da Vam moj odgovor deluje konfuzno. Mozda iz razloga sto ova forma nije podesna za istinsko filozofiranje. Ukoliko dosita zelite poptuniju elaboraciju, javite mi na moj E/mail: skarabei90@berat.net

Hvala na stropjenju.
 
Draga Lexo, ja nisam filozof. Samo umetnicka dusa. To je bitno da naglasim.
Prvo, da se ne uzme pezorativno ovo sto sam izrekla da je logika prevazidjena, ona je vise nego nuzna. Nauka je nuzna. Medjutim, ono sto sam kao cinjenicu primetila, a to je da svi veliki mozgovi (mada ne moras da budes veliki um da bi to shvatio), koliko god ih logika odvela daleko i koliko god to bio korak napred za civilizaciju, suocavaju se na kraju sa ogranicenjima ljudske spoznaje. Konacno ne postoji.
Drugo, licno mislim da bi "logiku sagledavanja spoljasnjeg sveta", trebalo zameniti "nelogikom sagledavanja unutrasnjeg sveta". A o tome drugi put. ;)

Svidja mi se ovo "Vicem, dakle, postojim". :lol:
 
@furtvengler;

Nije mi jasno na koji način se logika definiše kao sredstvo uspostavljanja moći nad prirodom, kada i sama proizilazi iz prirodnih zakona? Oni su joj tačka polaza, aksiom.
Mada, UPOTREBA logike uglavnom ima svoj proizvod ili rezultat. A on podrazumeva menjanje (kontrolu) prirode. To, opet, ne daje odgovor na pitanje – da li je logika najviše što možemo? I, DA LI JE OVAJ SVET LOGIKOM STVOREN?

Logika jeste ljudski alat i, ako se ne varam, bila je oduvek. Postavlja se pitanje – da li je moguće prevazići je?

Da, moje je pitanje, barem što se logike tiče, Svet izvan logičnog.
Ali, najpre je potrebno utvrditi da li je nama takvo razmišljanje dostupno. Jer, ako smo ograničeni, a do sada smo se često susretali sa ograničenošću, možda nam je život, ništa drugo do – težnja smrti. Što, opet, vodi ka drugoj mogućoj istini: Ako smo ograničeni, da li ćemo neograničenost iskusiti kroz dušu van tela; ako nismo ograničeni – da li treba svim silama da se borimo da naš život učinimo neograničenim? Ako nam je sva spoznaja dostupna kroz um i telo, da li ima smisla prelaziti iz jednog oblika u drugi? Možemo, onda, zaključiti da prelaz i ne postoji i da je on posledica ljudskog straha koji delimo sa svim ostalim živim bićima.
U slučaju menjanja načina spoznaje nakon smrti, takođe je nužno zapitati se – koliko tih „slojeva“ postoji, i ima li im kraja? Da li vam je palo na pamet da i duša na svoj način umire?
Da bih malo pojasnila tu ograničenost, navešću vam banalan primer:

Čovek nije fizički sposoban da čuje određene frekvencije, a te frekvencije su prisutne u prirodi, proizvode ih neke životinje koje mogu i da ih čuju. Tu nailazimo na ograničenje. Međutim, to ograničenje je prevaziđeno umom, jer je čovek stvorio mašinu koja je „uhvatila“ te zvuke. I svakim danom smo svedoci unapređivanja naših fizičkih sposobnosti umnim dostignućima.
Dakle, um je pobedio iskustvo. Na neki način.
Sama logika nam nalaže da pomislimo da je i naš um ograničen, isto kao i ostatak našeg tela jer je, pobogu, i mozak organ. I to može biti aksiom.
Dakle, ako postoji nešto nad logikom, da li nam je to nešto ovde i sada dostupno?

P. S. Ne morate mi persirati, ja sam suviše mlada za to. Imam utisak da ste precenili moje poznavanje filozofije, kao oblasti proučavanja.

Pozdrav;
 
divlja u srcu:
Medjutim, ono sto sam kao cinjenicu primetila, a to je da svi veliki mozgovi (mada ne moras da budes veliki um da bi to shvatio), koliko god ih logika odvela daleko i koliko god to bio korak napred za civilizaciju, suocavaju se na kraju sa ogranicenjima ljudske spoznaje. Konacno ne postoji.
Drugo, licno mislim da bi "logiku sagledavanja spoljasnjeg sveta", trebalo zameniti "nelogikom sagledavanja unutrasnjeg sveta". A o tome drugi put. ;)
Ja mnogo lupam gluposti, ali me to ne čini filozofom.
Ograničenost ljudske spoznaje je upravo ono što bih u ovoj temi želela da ispitamo.
A logika je naš način, metod spoznaje sveta. Naš svet je nama logičan, a da li bi bio i vanzemaljcima, na primer?
Uostalom, ako smo neograničeni, zar nas to ne bi, onda, učinilo Bogovima?

Hajde objasni ovu drugu rečenicu...? Princip - "od većeg ka manjem", što bi rekla moja bivša razredna...?
 
Logika je smrt za spoznaju , jer počiva na usvojenom , a ne ostavlja prostor za neosvojeno...bez obaranja usvojenog....

Mislim da ti filozofi ovde ne mogu pomoći, već pre fizičari, kao filozofi prirode , koji sve više barataju sa apstraktnim koje mora biti egzaktno (konkretizovano negde).

Oni imaju više iskustva sa baratanjem logikom (ne u filozofskom smislu) i "refresh" metodom gde se preispituje grana po grana , a da to ne bude snishodjenje konačnom rezultatu (i svojoj ambiciji i sujeti).
Zbog ovog poslednjeg važi pravilo : "Nijedan čovek nije dovoljno mudar da spozna sam istinu prirode, jer ga samo društvo stavlja u poziciju da brani i ono što je pogodio i ono što je pogrešio u svom radu".
Meni su jako iznenadjujuće (pozitivno ) ove teme o paraboli, ali i pokazuju koliko ljudi gube vremena u filozofiji na objašnjenja umesto na prevazilaženju ograničenja....Sve bi bilo dobro da je prvo samo korak pre pokušaja ovog drugog....
....Biće.......
 
Postovana Lexa,

Najjednostavnije receno, da odmah citiramo Nicea: "Svet nije logos, nego Haos". Dakle, ne postoji nikakav logicki smisao kosmosa, kao neka trranscedenta racionalnost. Spoj ontologije i logike svojstven je takozvanoj metafizickoj filozofiji. Vec u Nemackoj klasicnoj filozofiji svet vise ne postoji kao apstraktna onostranost, kao izvanmisljenska racionalnost.

Drugim recima, sasvim pojednostavljeno, sveta nema, samog po sebi, on se konstituise tek u nasem bavljemu svetom. Logos je, u tom smislu, gospodar sveta. Medjutim, ovo logosno ustrojstvo ne treba razumeti kao puko racionalno, logicko i logisticko, metematicko ili astrofizicko ekpliciranje svega postojeceg. U korenu filozofije je upravo stalno prenebregavanje svake pojmovne fiksiranosti. Razume se da se lkjudski zivot ne moze naprosto determinisati iz nekog matematickog modela, kao sto se ljubav ne moze svoditi na ono sto mnogi nasi savremenici nazivaju "ljubavnoim hemijom".

Drugim recima smisao zivota, pa utoliko i Vaseg zivota, ne prebiva nigde do u Vasoj egzistenciji, koja, a to i jeste ono sto je u isti mah i zastrasujuce i ospokojujuce, nije podredjena nikakoj kosmickoj svrsi, vec samo onom "moralnom zakonu u Vama", kago ovu autonomiju naseg postojanja imenuje Kant.

Iako niste filozof, Vi filozofski misloite. Mozda nije kasno da upisete filozofiju?

Sto se tice persiranja, ja to cinim iz razloga sto ste Vi dama, i niposto ne mogu da prvi predjem na Ti.
 
@Lexa

Ma ovde se radi o jednom intimnom i licnom poimanju, koje mozda nije novo, koliko ga ja iznosim u nekim svojim izmisljenim terminima. Radi se samo o tome da mene licno vise zanima moj ili neciji tudji unutrasnji svet i njegovo istrazivanje, od istrazivanja spoljnjeg sveta. Opste je poznato koliko smo vise odmakli na planu makrokosma, a koliko na proucavanju mikrokosma, to jest, ljudske duse, psihe, duha. Problem je u njihovoj neopipljivosti i nemogucnosti premeravanja. Tu logika, racio ne pomaze previse, pomaze u stvari, ali imamo samo teorije i teorije koje ostaju samo to - teorije.
Sustina onog sto sam ja zapravo htela da kazem, a reci cu plasticno, jeste da postoje dve vrste putovanja. Oba su nuzna. Putovanje u spoljasnji svet, vozom, brodom, avionom, moze i svemirskim brodom. I drugo putovanje u unutrasnji svet, sopstvo, kroz misli i osecanja. Prevozno sredstvo ti je u ovom slucaju samosvest i intuicija koja se na tom putovanju samo razvijaju, a vrata svetova koja ti se otvaraju na ovom putu, otvaraju se u nedogled. Mozda je jedan zivot kratak, ali vredi potraziti odgovore na sva pitanja upravo tamo. U krajnjoj liniji putovanje je uzbudljivo. :)
I jos ono sto si pitala, ako smo "neograniceni" onda nas to cini bogovima?
U kontekstu prethodnog sto sam iznela, oba putovanja su beskonacna. :) To je sigurno i jedino sto mogu da tvrdim.
A da li nas to cini bogovima? Mozda. U filozofiji odavno postoji misljenje da je covek iz sebe izvukao svoje najuzvisenije bice i od toga projektovao Boga i poceo da ga obozava. Iz toga sledi da je covek otudjen od svoje sustine i da treba da se vrati sebi. Davno je ovo receno, a ja licno mislim da se jos nismo vratili, mozda smo se samo jos vise otudjili. ;)
 
Dakle, pitanje je bilo da li možemo preko svojih mogućnosti...
Na neki način povezivanje većine trenutno aktuelnih tema.
Šta je sa neiskorišćenim delom mozga? Šta ćemo kad i to iskoristimo... :)
I tako.....
 
divlja:
Sto mi je smesno kad citam svoje postove od pre godinu ili vise dana, ko da nisam ja, al' slicnost postoji definitivno.

Naravno da nisi ti. Mozda je nelogichno ali je tako.A
A ja te i dalje :-* :-D

Elem.
Logika choveka je zadivljujuca.
Ne smemo je zanemarivati.
Ali,
Ukoliko stvarno hocesh da dokuchish neke stvari u zivotu, morash je u najmanju ruku ogranichiti i koristiti samo kao pomocni alat, potprogram/modul.
To ja mislim.
To ja osecam.
To je ono shto je najbitnije: kako se osecate sada.
Mnogo puta ne mozete logichno objasniti trenutno psihofizichko stanja,
a to stanje je jednoj individui najbitnija stvar u zivotu....
Iz trenutka u trenutak... To je zivot.
 
Lexa:
Ako sam ja nečije „delo“, ako sam kap vode u okeanu, ako je taj okean zrno peska u pustinji, ako je i ako nije iza svega toga neki Stvoritelj, ne čini li se, onda, da je moje postojanje zatvoreni krug i da nema ni svoju svrhu, ni početak, niti kraj? Ne čini li se, onda, da uopšte ne postojim? Šta ću ja, onda, ovde? Otkud ja tu? I – čemu sav ovaj svet pun logike, koji od drveća ne vidi šumu?
Možda nas naš logični život ponekad okupira svakodnevnicom, a kako nebitno jedan dan izgleda u poređenju sa ogromnim neznanjem koje nas izjeda i koje bi nas moglo okupirati? Ako čoveka jednom ta buva ujede, taj će se teško vratiti u realnost.
Zamislite sad našu Zemlju, pa naše Sunce, pa sve te zvezde, pa sve ono što smo za sada nazvali SVETOM. Ima istine u tome da je sve oko nas čudo.
Mi ovde pravimo zgrade, puteve, kompjutere, klonove, bombe, sve to posmatramo sa divljenjem, a znamo da sve to ima osnovu u zakonima koji su davno postavljeni i koji su, kako kočnica, tako i gas za sve buduće izume i otkrića.
Možda je naša logika naša najveća kočnica, ali je ona sve što imamo. Možemo li razmišljati izvan logike? Nekom metodom koja je dublja, sigurnija i, prosto, hijerarhijski iznad logike?
Kako doživljavate svoje postojanje u ovome nečemu u čemu se nalazimo? Da li se smatrate živima? I da li je to privilegija?
Šta je za vas logika?

Ovladali saznanjem kako je nastao svet ili ne postaćemo deo iste energije u oba slučaja. Trenutno čovek ima sposobnost poluboga još mu je ostalo da odgovori na poslednje pitanje i da se vrati svesno u energiju a ne kao do sada.
 

Back
Top