Svekrve...neicrpna tema

P a hvala ti puno spike, ali nije u tome problem.Jos nismo sastavili ni godinu dana u braku. :P

Sve sto si naveo gore dobro znam od sporta- trenirala sam plivanje , redovno vozim bajs, po keju,- preko racunara, davno davno sam to savladala , jesam medju najboljima u svom poslu, ne nerviram se mnogo, a odlazak ginekologu je redovan , ne brini, sto smatram da svaka zena koja drzi do sebe i svog zdravlja treba da radi. :wink:

Ono sto sam pitala je kako da se otkacim gospodje majke koja gura nos gde joj nije mesto. Gore sam samo navela primere dokle ide njena ljubopitljivost.
Ona jednostavno daje sebi za pravo da prcka po nasem zivotu do u tanka crevca, sto nas oboje nervira, stim da on moze da je otkaci kad pretera a meni su vec zamerili onog trenutka kad sam pokazala zube.

samo trazim da mi neko ko je imao slicne probleme , eto , pomogne nekom pricom i primerom kako je to bezbolno izveo.

Imas gresku u postavci stvari. Solidarises se sa muzem. "Vas oboje nervira ali on moze da je otkaci". Naravno da on moze da je otkaci. Pa to je njegova mama. Ti ne mozes jer ces onda biti zla snaja. Moj ti je savet da zatrazis od muza da te zastiti od svoje majke. Mislim da je mnogo bolje da joj on kaze jer njemu nece zameriti a i ako mu zameri brzo ce je proci. Ako joj ti kazes bice problema.
 
Apsolutno sam ravnodusna prema njoj, sva sreca ne zivimo zajedno inace :( !!!!
Moja nije nikada direktno kritikovala ili nesto se kao mesala, ali na perfidan nacin dosta cesto stavlja do znanja sta misli i to mi jako ide na zivce, sto je najgore muz je dosta pod njenim uticajem i njeno mu je misljenje zakon :evil:

Ovo je i moja prica. Matora je hladna kao spricer i nikada ne kaze losu rec ali osecam da kad je nasamo sa svojim sincicem truje pa ne zna za dosta. A on je mamin sin za odlikovanje. A kada ga pitam zasto onda ne zivi sa mamom, cuti kao zaliven. Jednom mi je prevrsilo i rekla sam mu da njegova majka vise ne moze da dolazi kod nas (zivimo u mom stanu). Nakon nekog vremena on se napio i plakao je govoreci - ti mi ne das da mi dodje mama. Degutantno. Skoro sam se izbljuvala. Od tog dana ga vise ni malo ne cenim. Sa mamom je naravno i dalje dirljivo dobar a sa mnom pokusava da uspostavi normalan kontakt ali mu ja to ne dozvoljavam i govorim mu da bi trebalo da zivi sa mamom. Naravno on to ne zeli jer je mama diktator, bivsa uciteljica.
 
U pravu ste,dobra je tema za forum.Moja svekrva je od onih što ceo život glume mučenicu, uživljavajući se u ulogu žrtve.Na sreću, moj muž i ja ne živimo sa njom,ali je u našem životu konstantno mentalno prisutna.Kako li će tek biti kad budemo imali decu?!Naime, mi još uvek nismo formalno venčani, ali živimo zajedno.On je njen sin jedinac, njeno dete od 40 godina.Kod njega mi strašno smeta što svaka naša akcija, svaki naš plan moraju biti NJOJ saopšteni.Često osećam da nemam energije da se nosim sa tim i osećam životinjski bes prema toj ženi.Možda preterujem? Moji roditelji inače nisu živi,nemam ni bliže rodbine i razdire me osećaj što moram toliko da cinculiram, da mislim šta govorim i da se smeškam da je ne bih slučajno uvredila, dok moj partner praktično nema nikakvih obaveza tog tipa prema ikome s moje strane.Sve je kao "fino i uglađeno" između nas dve,dok se vodi latentni rat.Kako smanjiti značaj i mentalno-fizičku prisutnost svekrve u životu mladih žena, a pritom očuvati mentalno zdravlje? Kako uticati na svoje muškarce i njihove GOSPOĐE MAME ?

Nisu svi takvi. Nemoj da se udajes za maminog sina jer stvari ce biti sve gore i gore. Kad potpises "kapitulaciju" i kad se oseti sigurnim po tom pitanju, tek onda ces videti koliko je vezan za mamu. Bice to dvoje protiv jednog. Jos nije kasno da zbrises iz te kombinacije.
 
Moja svekrva je jedna vrlo zla zena. Zivimo zajedno. Mozete zamisliti kako mi je. Ali!!! Moj nacin odbrane je taj sto je konstantno i vrlo uspesno ignorisem. Ne odgovaram ni na jednu opasku, prolazim pored nje kao da ne postoji, radim ono sto ja mislim da treba i sto je najvaznije uopste se ne nerviram. Znam da je to tesko narocito ovo poslednje, ali vezbom sve usavrsite. Ona je postala svesna da je intelektualno daleko ispod mene , to je izjeda i navodi je da pravi kobne greske. I svog sina je okrenula protiv sebe bez ijedne moje reci. A ja se samo smeskam. Probajte.

Svaka cast! Volela bih da ja mogu tako ali ne mogu. Ja sve zivce pokidam samo kad cujem da zove telefonom. Moze li malo vise o usavrsavanju ne nerviranja?
 
E cao, evo konacno i ja nesto danas da napisem i neznam sta bih pre ali evo npr. ovako. Najre bih
pozdravila onu koja je postavila ovu temu jer ona je zaista jedna glavna sporedna stvar ili ti sporedna glavna stvar u ljubavi, braku, zivotu volela bih da prokomentarisem. Elem, ja imam jedan prilicno originalan stav da ukoliko se ne svidjam svojoj skverkvi onda ne zelim ni da se udam, mislim ovo sve pod uslovom da se svidjam muzu jer trenutno je to pitanje otvoreno. S druge strane zasto bi jedan sin bio toliko neposlusan i neodgovoran da se ozeni nekom devojkom koja njegovoj majci ili ocu svejedno ne odgovara e to ne bih ja prva dozvolila svom muzu, dakle u ovome se ogleda moja originalnost mislim da svako a sin pogotovo treba da uvazava sud svojih roditelja! A ja takodje ne bih volela da ceo zivot osecam nezadovoljstvo sto sam bas ja, eto tada bi tako ispalo, ukrala svog muza , mislim ovaj muz mora da bude sa upitnikom jer imamo problema preko glave i imacemo ih sve do sudbonosnog trenutka , e pa sad neko neka mi kaze da mi ustvari nismo izmislili latino serije. Ali kao u svakoj pa onoj najdugometraznijoj ljubav ce pobediti sva zla i ono posle poslednje epizode kada je vencanje i ne mora vise ni da se prikazuje, zna se.
Sto je mojih roditelja tice on nema problema te vrste da li bi im se svideo ili ne, jer ima izvesne predispozicije koje ga odmah dakle u startu stavljaju na 1 mesto top liste najpozeljnijih, BEZ OBZIRA na eventualne mane, inace on se zbog te svoje apsolutne pozeljnosti i prilicnosti verovatno malo i pravi vazan, ali ni tu nema greske kod njega, i treba (!), ko bi ako ne on.
Samo da bih izbegla UOBICAJENU ZABUNU sve sto sam rekla mislim bukvalno tako i stojim iza tog mog stava i ne bih volela da opet budem shvacena dvosmisleno. Ja dobar deo svoje familije nemam i jedva cekam da steknem novu koju vec obozavam , iako jos nemam pravo na to , ili mozda imam ?, i zaista sam osoba koja je postojana u emocijama i ume da ih pokazuje ali upravo zato savet roditelja mog muza za mene je apsolutni kriterijum istine. Mozda je cudno ali tako je stvarno, nekako ja sam idealista po prirodi i kod mene mora sve da stima, mislim u onim stvarima koje su meni bitne.
Jos bih rekla ja radim u jednoj firmi koja je za mene najbolja na svetu i ne bih je menjala za milion drugih u dolarima, zato sto sam sposobna jedino u njoj da radim i to je jedina pravedna stvar mislim taj posao koji imam , koja mi se dogodila u mom nepravednom zivotu i nedaj boze da mi neko da otkaz kazem nedaj boze jer bi onda morala unapred da se izvinjavam svoj nerodjenoj deci a nadam se da bi ih bilo troje zasto dvoje?
Sto se tice Linux-a i ostalih programa oni me zanimaju samo rekreativno i ne volim kurseve, volim da treniram svoju pronicljivost e tu licim na muza
, mislim na onog iz svih glagolskih vremena,
( samo sam ja svedena na razumnu meru) i to sve po cenu da bude i neke kolateralne stete, ponekad ali treba biti uporan , zar ne?
Eh , da samo znate kakav je slatkis taj moj muzic, i on mozda razmislja vec o deci mislim kako to sve treba iskonstruisati da ne bi bilo greske, pravi projekte ,analize, elaborate a ja ga volim eh sta cu i verujem da bi mi deca sa njim svo troje bila slatka, mislim statka prirodno ko zdrava jabuka. Mada i sa njegovom matematikom nema greske uostalom on je taj koji treba o svemu da odluci, ja sam za.

Samo se pazi!!! Prizemljivanje ce biti jako bolno!!!
 
Joooj, baš ste me uplašili... ma, znam ja da je neslaganje između svekrva i snajki već legendarno. A ja uskoro treba da postanem snajka. Doduše, već kao da jesam, spavam tamo stalno, perem sudove... Moja svekrva mi se oduvek činila, a i čini mi se kao dobra žena. a već je imala jednu snajku u kući, od starijeg sina. Inače je udovica, a izuzetno patrijarhalna, pa SVE ZA PORODICU. Moj momak, tj. njen mlađi sin je oduvek bio problematičan, crna ovca u familiji. jedini nije završio fax, iza njega su godine ludovanja, pijančenja, drogiranja...
Onda se zaljubio u mene, i manje-više smirio. Zbog svega toga, na početku naše veze, ona me OBOŽAVALA! a sada, kad se navikla da joj sin živi mirnijim životom, sada joj smeta i kad jednom nedeljno izađemo, malo zaglavimo sa društvom, ili popijemo (u normalnim količinama) na nekom slavlju... Onda meni postavlja bezbroj pitanja o tome šta i koliko je ON popio, sa kime se druži, kakvi su mu drugari, da bi na kraju završila sa :''ZAŠTO SI MU DOPUSTILA?''
Da li je normalno da ja prevaspitavam njenog sina, kad već ona nije uspela da ga vaspita?! da ne spominjem da sam već dosta toga uradila... Ma, ne ja, nego on sam, pa nije dete, kada je shvatio da želi da se veže i provede sa mnom ostatak života.

Samo se pitam da li da se udas ili da ga usvojis? Ako treba da ga gajis i vaspitavas sta je ona radila? Ostavi ti njega mami na doradu jer ces za sva sr... koja ubuduce on napravi ti biti kriva a brzo ce biti zaboravljeno da si ikada pomogla. Ne znam ni koliko je pametno planirati sa bivsim narkomanom brak (labilna psiha) i decu (posledice drogiranja). Imas vremena da dobro razmislis.:confused:
 
Ma sata vise da vam kazem kad moja svekrva prvih devet godina mog braka sa njenim sinom nije cak znala ni moje pravo ime. Nikada nam nije cestitala vencanje niti je jednom recju pomenula da joj je sin ozenjen i da ima snaju. To ignorisanje stvarne situacije govori vise od bilo cega drugog. Na zalost, prica je ovakva samo u odnosu na okruzenje a privatno (ne zivimo zajedno hvala dobrom bogu) zivka svog sina nekoliko puta u toku dana da vidi da li je jeo, sta planira (ujutro) i kako mu je prosao dan (uvece). Brine se da ne smrsa covek od 49 godina i 100kg zive vage. Uzgred budi ona je jos deblja i smatra da to tako treba da bude jer po njoj, debeo covek je zdrav covek. Muz ima isti takav stav jer mama, naravno, najbolje zna.
 
vd:
pre svega mislim da se razlikuje odnos prema majci i ženi ...
i mislim da je odgovornost pre svega na muškarcu ...
ako on to još nije raskrstio sam sa sobom teško da će mu neko drugi pomoći ...

dakle poenta : birajte slobodne muškarce i nećete imati problema sa svekrvama ...

ova vaša bitka mi liči na liniju manjeg otpora po kojoj je ipak lakše prebaciti odgovornost na nekog drugog .

Kako to mislis "birajte slobodne muskarce". Koji su to muskarci slobodni? Izgleda oni kojima je umrla mama... Ha, ha... Jeste cule dame, udajte se samo za sirocice.:D
 
naravno da je Sanja prepametnica.
i tu nema nista ponizavajuce , ni za koga .
svima je dobro !
a da li je za nas koje smo "dobili po tintari " kasno za promenu stava ?
to je ponizavajuce : kada kao novi clan porodice od svoje dobrote i lepog vaspitanja, prosto postanes zrtva.
URA za Sanju !!!!! :wink:

E, blago Sanji. Ova moja kad se nesto slavi sedi u celu stola, natrpava tanjir i vodi glavnu rec glumeci gospodju. A brkata je nedaj boze. Moze da suce brkove. Ima preko 100 kg i ne bi se niceg uhvatila jer je lenjivica, aljkusa i brljusa.
 
Moja svekrva je umrla prije tri godine i mnogo mi nedostaje.Nisam se uvijek slagala sa njom ali nikada joj nisam odgovorila ili rekla nesto zbog cega bih se sada kajala i to me cini jako ponosnom na samu sebe. A njene poslednje rijeci su bile upucene upravo meni i poslije ovoliko vremena ih se cesto sjetim,sa suzom u oku koju uvijek imam za nju!Za to, a i za svu ljubav sto je dala mome muzu,djeci a samim tim i meni ostajem joj zauvijek zahvalna!
Nadam se da ce i moja snaha nekad tako misliti o meni - sve cu uciniti da tako i bude!

Hoce, mislice mnogo lepo o tebi samo treba prvo da umres.
 
Ma mene i moja majka ume da dovede do ludila a kamoli tudja:D Olaksavajuca okolnost kod moje mame je sto mogu da se posvadjam i izderem, a sa tudjom moram na note ako ni zbog cega ono zbog lepog vaspitanja. Zato me i nervira taj obicaj u nasem narodu zena automatski mora da se oseca kao clan muzevljeve porodice i da je oni tretiraju kao "svoje" dete (uz sve dobro a bogami i lose sto to sa sobom nosi). Prvo to je licemerno jer nikada tudji roditeli ne mogu da te dozive nit osecaju kao svoje dete, nit ti njih mozes da dozivljavas kao svoje roditelje. Jedino sto mozete jeste da pokusate da se uzajamno koliko toliko postujete kao odrasli ljudi.
 
Isprobala sam sve moguće taktike da budem sa svekrvom u dobrim odnosima.Zbog muža i dece bilo mi je stalo do dobrih odnosa sa njegovom porodicom.Sve je bilo u redu dok realnost nije postala drastično različita od NJENIH stavova.Umesto našeg braka - raspao se brak njene "savršene" kćerke.Umesto moje dece - njena omiljena unuka nije savršena.To mi i ne bi bilo važno da nije totalnog ignorisanja moje starije kćerke i unuke - možete li da verujete da NIKO iz njegove porodice nije ni video dete a na jesen polazi u školu ???Još je luđe što beže od svake problematične situacije. Sin je imao infarkt a oni ga nisu ni posećivali ! Čak neće ni da priznaju da je bolestan !
Tu mi je puklo pa sam im sasula u lice neke stvari i od tad ne zovu ni na kućni telefon.
Bitno je da bar sa sinom govore a i mlađa kćerka ih posećuje.
Ne pada mi na pamet da se "mirim" - šta će mi takva, ako se javi na lečenje - možda...
 
Otkud ja ovdje?Mozda je kriva ova casa vina ....Cini mi se jedino tako mogu funkcionisati.Uz vino i Zoloft.Danima sam ovdje nemi citac,citac tudjih sudbina i u m nogima ima mene i previse.. Ovaj moj post mozda ce preci u ispovjest,mozda ce biti samo jedan,sad trenutno neznam.Ono sto sigurno znam je da ima svoje ime,svoj naslov. KAKO SAM SISTEMATSKI UNISTENA OD MEDIOKRITETA 15 godina je trebalo da ja kazem DOSTA ,nemogu vise.Vjerujte nemogu vise.Nemogu vise biti ono sto nisam,ono sto oni hoce,marionetu za svoje potrebe,rame za plakanje,lopta za sutanje,predmet za ismijavanje......i ja sam covjek,zena,majka,suprugaZar i sada moram da placem dok ovo pisem. Od samog starta sam se trudila da me zavole,njegovi roditelji i tri sestre.Za svaki znak paznje uzvracala sam stostruko.Sada sa ove vremenske distance se pitam otkud ta potreba da me vole,zar mi nije bila dovoljna ljubav mm i djece.Zar je trebalo da imam strah od te njegove sestre. Ponekad sam kivna na svog pokojnog oca,zasto je od mene napravio covjeka?Zasto tata?Zar ja nisam na njene uvrede pljuvanja mogla uzvratiti istom mjerom?Zar na uvrede njenog sina koje su svakodnevne nisam mogla odgovoriti?Zar treba da mi cine utjehu rijeci mog dr.koji kaze da samo visokomoralne osobe,sa puno senzibiliteta mogu sebi raditi ovo sto sam ja radila sebi.....
 
Samo za Aleksu, macho mena i balkan boja, zacementiracu si umobolni komentar - **** svekre i svekrve, koji bre njegovi roditelji, sta ja imam s njegovim roditeljima?! Nikada mi nece biti jasna ta logika... Taj odnos, kako moj sa njegovom familijom, tako njegov sa mojom, treba da bude korektan i uljudan i nista vise od toga. Kakvo bre spremanje po mojoj kuci, kakvi ruckovi, vecere, kafenisanje, pa ja ne zivim sa svojim roditeljima od 18 godine, i tvrdim da je to normalno, nije normalno da si pupcanom vrpcom vezan za gdja mamu i gosn tatu ceo zivot, moj bivsi je bre svaki jebeni dan, ali svaki dan, isao da vidi mamu u 30toj godini, pa to nije normalno, umesto da covek dodje kuci kod zene, on ide prvo mamicu da vidi, a ja sam zlikovac sto necu i ja tako isto svaki dan da im idem u vizitu. Ma mrsh bre! Pri tom se nisu setili ni jednom da na kafu pozovu moje roditelje kad dodju iz drugog grada da me posete, a meni *****ju o nekakvom "redu". Ma mrzim ih ko Nemce, primitivci i stoka neopevana, eto to su. Juce me decko pozvao da odem da se upoznam s njegovima, a meni se po difoltu odma kosa dize na glavi, ma ne zelim ni da se upoznam...znam da cu morati barem da odem i da kazem "dobro vece, ja sam.... " ali te fore, ajmo na rucak kod njih, pa da mi dodje i sestra, pa kao mali femili rejunion, ne mogu i necu, necu, necu, necu i tacka. Niti cu njega terati da se druzi i rucava sa mojim roditeljima, hocu odnos sa svojim muskarcem, a ne sa njegovim ili svojim roditeljima, ako smo odrasli ljudi onda imamo svoju porodicu, roditelju su odsvirali svoje, odgajili nas, ptici su porasli i naucili da lete, i vozdra bre, nemaju oni u toj nasoj prici sta da traze, a nekmoli, kao sto je cesto slucaj, da u svakoj corbi budu mirodjija i da ucestvuju u procesu donosenja odluka koje se ticu samo nas ravnopravno i da mi se mesaju u sve od odnosa sa muzem, do nacina na koji pecem pile. Jedno takvo iskustvo mi je dovoljno, sad otkidam glavu na jedan samo li namirisem stogod slicno, ne da cu da rasturim vezu, nego cu je pretvoritu u prah i pepeo na takav nacin da ni secanje na nju nece ostati.
4.gif
11.gif

Uf, ovo je bilo ostro i puno mrznje i netrpeljivosti ali i tacno. Ovo je ipak najbolji nacin. Sta oni bre ima da traze u nasim zivotima. Ako nemaju svoj neka se potrude da ga ozive. Umesto da uzivaju u zivotu i da se organizuju tako da im bude dobro oni zagorcavaju zivot i sebi i svojima.
 
Cao svima! Nova sam na forumu a moju pricu jos niste cule! Kako se ponasati u situaciji kad je sin toliko vezan za majku ( moju svekrvu), a i ona za njega, da jednostavno sve o cemu nas dvoje razgovaramo, mora i mama da zna, da se posavetuje sa njom? A onda meni kaze, kad se ja iznerviram, da sam ja preosetljiva, jer je njegova mama andjeo, prava svetica! AJJJJJJJOOOOOOOOJ! Dodje mi da poludim! A da ne pricam kako se cuje sa mamom po 5 puta dnevno, kako razglabaju na dugacko i siroko, a takodje razmenjuju smsove! Bolesno, zar ne? Sta da radim, ljudi?

To je i moj problem. Mama ga je navikla da se cuju i po nekoliko puta dnevno i da se o svemu prvo njih dvoje dogovore. On je veliki mamin sin i ma sta mu ja rekla, a sada ga vec otvoreno zezam na tu temu jer ga vise ni malo ne cenim, nema svrhe. Gledam ga i tuzno mi je. Ponasa se kao pubertetlija. Kad mu se mama ne javi u odredjeno vreme on se uzvrti i pocne da se brine. Dezura pored telefona kao pubertetlija koji ceka da mu se javi devojka. Jednostavno imaju patoloski odnos. Kad joj je mob nedostupan on povileni a ja znam da ona to namerno radi. On se prima na njenu pricu da joj telefon nije u redu pa tako ona od njega dobija novije modele mobilnog. Ma sta da vam kazem. Patologija.
 
Uf, ovo je bilo ostro i puno mrznje i netrpeljivosti ali i tacno. Ovo je ipak najbolji nacin. Sta oni bre ima da traze u nasim zivotima. Ako nemaju svoj neka se potrude da ga ozive. Umesto da uzivaju u zivotu i da se organizuju tako da im bude dobro oni zagorcavaju zivot i sebi i svojima.

Jeste, u pravu si, preterala sam:sad2:, dozvolila sam da me izazove taj neki lik, plus nesretno iskustvo s "njegovom" porodicom i eto besa i mrznje. Evo me u novoj vezi, i jos uvek ne mogu da se oslobodim tog kompleksa "svekrve i svekra", cak i kad vidim da su ljudi skroz dobronamerni tek odjednom se u meni javi bes i otpor, nerazumna zelja da se zastitim od bili kakvog upliva njegovih roditelja u nas zivot, makar se to svodilo i na spremanje hrane za nas. Neverovatno je do koje mere jedno ruzno iskustvo u zivotu moze da nas izmeni i upropasti. Valjda se radi o principu koga zmija ujede i gustera se plasi:think:
 

Back
Top