ne znam zasto ljudi ne puste druge da zive. Pa pobogu zivot je tako kratak, i zar pored svih svakodnevnih problema koje imamo treba jos da trpimo nekoga neobrazovanog, napornog, dosadnog i nekoga ko po svaku cijenu hoce da istjera svoje. Razmisljam da napisem knjigu o onome sto se meni desavalo i desava u posljednje 4 godine. Da sam imala kome da se povjerim ili barem da sam imala vremensku masinu, vjerovatno bih se vratila kuci, ovako sam trpila i pustila da me ubijaju, da me bockaju, ismijavaju, dozvolila sam sebi da i rodim mrtvorodjence. Sto nikada sebi necu oprostiti, muz, sta reci o njemu, zlatan i dobar, sve dok se ja nisam pojavila, imam faks, ali pobogu nemam karijeru, pa mi fali ovo pa mi fali ovo, zamislite svekrva vam kaze, ti moras svoje obrve kkorigovati, a moje su bas lijepe....ili meni se ne svidja kad su zene visoke...naravno ta sam. Slusati svakodnevno moju svekrvu, ili posmatrati moju zaovu i njenu kcerku i njihov seksualni zivot i uopste njihov stav o zivotu, dovede covjeka do samounistenja.sad imam blizance, u kuci sam stalno, muz radi, i stavno sam umorna, samo da vidite moj dan kako pocinje i zavrsava, a ona kaze, kako se ona umorila kako je napravila DIVAN RUCAK, kako je sve boli, o Boze, pa kako ne vidi , kako ne vidi...ako se ja samo pozalim na nesto, odgovor je sta ces, tako je to, jJA sam bila zrtva, ja sam ovo ja sam ono, samo da cujete njena razmisljanja...malo sam konfuzna, izvinite na tome, jer sam stvarno u depresiji, da sam znala, samo da sam znala, otisla bih odmah, niko nije vrijedan zivaca,vjerujte kada kazem dobrovoljno sam pristala na psihicko maltretiranje cekajuci da napravimo svoj sprat i kad smo se odvojili stvari postaju gore, pakost ljubomora, podcjenjivanje, ne mogu da vjerujem da ovakvi ljudi postoje, sve sam probala i da objasnim i da se odbranim, a ona kuka o postovanju, kako danas nema postovanja, malo malo pa kod doktora, a zdrava je ko dren, samo je ona u svom svijetu i niko vise, ovo je postalo nemoguce, a sta da radim, mm kaze imam njegovu podrsku, i kada on nesto njoj kaze, ona ce meni kako se on promjenio, pa 7 dana place i tuzna je, i onda meni zasto je on takav, pa zar ne bi bilo lijepo da kaze mama ovo, mama ono....Nikad nam nije pomogla, nikad, nikad, nikad, sta ja radim ovdje meni nije jasno, vratila bih se ja sad, ali gdje, nemam kuci uslova za djecu, da odem u podstanare nemam posao, i da ga imam kome djecu ostaviti, i sada pisem ovdje i placem i jedem se i gledam kako mi zivot prolazi, a zamislite da vise i ne vodimo ljubav, kad smo se vjencali nismo imali intimu, jer je uvijek neko bio tu, i uvijek su me vrijedjali, ja sam trpila i plakala u sebi, nadajuci se da cemo se iseliti, jer za njih ja sam sa sela, koja je dosla u grad, daleko je ovo od grada, al hajde, nema veze, sta da radim sad, sta da radim sad?
, meni je iskreno zao sto je to tako, jer ona je dobra osoba, kao to sam i ja...ali nekad smo jako jako lose kad ne delimo recimo isto misljenje...Svi kazu to je sukob generacija...ima i toga, ali sve zavisi koliko smo spremne da prastamo, tolerisemo i ostalo...ja sve pamtim i sve mi nekada smeta...a to postaje sve cesce i gore...
