Od svih tema na krsti, meni nekako ovde ipak najzanimljivije, podugačak broj stranica, podosta godina se ovde polemiše, jes da najviše ide: bla, bla, truć, truć, svekrva me mrzi, meša nam se u život, ali ipak.... kako koja nova snajka da se pojavi, meni sve zanimljivije

Ne jednom rekoh, ja sam sa svojom curicom prezadovoljna, ako ona misli drugačije, nek se javi, jasno će vam biti samo nek napiše: ova moja veštica od svekrve voli rolere i nikako je nije stid da ih voza

jes da cela ulica zna, ali je još niko nije vidO, ume ona to po mraku da odradi

Zezam se naravno, ali to je stvarno nešto što meni moja snajkica zamera, u smislu: koji moj se stidite, vozajte se kad vam i u koje vreme volja, a ja opet, hmmm.....
Večeras imali goste, moja draga bivša koleginica koja je igrom slučaja postala svekrva mojoj malo daljoj rođaci.
Deca se zabavljala nekih pet-šest godina, prvo on da završi fax, pa onda ona i tako potrajalo podugo. Dok su se zabavljali, buduće snajka i svekrva se baš volele. Obe imale običaj da ogovaraju sina-momka, te kako će ga ova mala prevaspitati jer mama nije umela, te kako će kad snajka dođe u kuću sve biti drugačije jer nije mladica luda da trpi njegove zajebancije od onog: mama daj mi postavi da jedem, do onog: aj bre što mi ne umeš ispeglati farmerke, ne ide to na štraftu, itd...
Mala je umela da kaže: joj mami, vi ste krivi, razmazili ste ga preterano, mati se slagala sa njom i opravdavala sebe jer je eto jedinac, a čekali ga nekih desetak godina, ma sve bilo u najboljem redu, a ONDA SE DECA VENČAŠE pre skoro godinu dana.
Svi mi bili na svadbi, i matori i ja i sin i ćera i snajka i zet, ma bilo divno za nezaborav, zaista, ne pamtim takvu svadbu u poslednjih 30.g. prvenstveno zbog ljubavi svekrve i snajke, bilo je više nego očigledno da se dve cure baš obožavaju.
Elem, pre neki dan mi bila rođaka (snajka) i malo se žalila na svekrvu: jao teto, dok smo se zabavljali, ova moja mi uvek govorila, jedva kao čeka da se venčamo pa da ja preuzmem kuvanje i kuhinju na sebe,a sad me šutira iz kujne, te ne znam ovo, te ne znam ono, spremanje kuće je posebna priča, ona bi htela da ja non-stop usisavam i za nama i za njom i njenim mužem, ma daj, nisam luda da život traćim isključivo na kućne poslove, a dotle moj dragi sa drugarima uživa. A najviše me živcira da kad god perem ili peglam veš, evo ti nje pa mi objašnjava kako treba da peglam, kako da savijam i gde da odlažem, koji moj je boli uvo kako ću ja to da radim ako je meni i mm u redu kako ja radim. A što me najviše živcira i bukvalno dovodi do ludila, to je ono: nemoj da mu kuvaš to i to jer on to ne voli, a dok smo se zabavljali kod mene kad dođe, ma i pomije je umeo da pojede i nikad problem nije pravio, a sad ona meni soli pamet, ma ubiću je majke mi.
A večeras, (malopre odoše) bila moja koleginica (svekrva), i ni o čemu drugom ne bi reči no o snajki i o njenom blago rečeno nenormalnom ponašanju u svemu i svačemu. Najteže moju prijateljicu pogodilo što snajka kako uđe u kuću, oma rešila da bude GLAVNA kuvarica što mužu, što i njima dvoma matorima, jes da je mala vredna i uredna, ali ipak nije to ono što sam ja navikla i kako se meni dopada. Ja sudove brišem, ona ih cedi, ja kuvam svaki dan sveže, ona kuva za triput,pa podeli i stavi u friz (budibogsnama), ma strašno me nervira, ništa ne pegla, a i ono što pegla, bolje da ni ne pegla jer ništa nije kako treba ispeglano. A tek kad kuva, samo kuva ono što njoj prija, briga je da li to prija i nama, a ovamo se pravi kao neka dobra domaćica i kuvarica, a moj sin od mene traži (kad ona nije kod kuće) da mu kuvam i pečem neka jela koja ona ni pod razno neće, e, još malo i ubiću je majke mi.
A ja sam se samo smejala i jednoj i drugoj i umirala od smeha misleći šta li to moja snajkica o meni priča po forumima, a ja ovamo imam osećaj da se mi super slažemo

