Ova moja ponovo divlja! 
Prošle nedelje, kad je napadao onaj veliki sneg, sam se dogovorila sa mužem da deca budu kod njega tih pet radnih dana. Idu u školu/vrtić u Batajnici, ja sam sa njima prešla kod mojih na Voždovac i stvarno mi nije bilo humano da ih budim u šest ujutru i cimam preko celog grada po onoj zimi. Kad su kod oca škola i vrtić su im na pola minuta od kuće tako da smo se dogovorili da prošle nedelje budu malo sa njim jer su kenjkavi kad ih budim rano a napolju zima ... pritom je i on bio nešto prehlađen, nije radio, pa je hteo malo da se druži sa klincima, što je meni u suštini ok.
Došla je subota, ja otišla po decu, oni se bune, neće kući, jedva sam ih namolila da pođemo. Pritom je muž sarađivao, hteo čak da nas on odveze do mojih i odsedi sa njima dok se srede ali klinci neće pa neće. Kad smo došli kući malo su se poigrali a onda se odjednom nešto rastužili. Pola sata sam ih terala da pričamo i na kraju su me pitali što sam ja zla, što ih razdvajam od tate, što ga ne volim, što im ne dam da ostanu tamo sa tatom i njegovom maćehom itd.

Normalno, ništa od toga što meni ne ide u prilog im nije on napričao, sve je od nje poteklo. Zvala sam je telefonom da pitam šta joj je to trebalo, kaže da nije ona kriva što su deca utvrdila da sam ja loša majka i da ih otac i ona više vole
Sa svekrom koji je van Srbije sam pričala telefonom od njegove sestre, kaže da radim onako kako mislim da treba jer mu je sin očigledno nezreo a žena bezobrazna. Čuo je da sam dobila otkaz kod njega u firmi i naterao me je da se vratim tamo a on mi garantuje radno mesto i platu, koja je mnogo bolja od plate koju sam imala na novom poslu - zato sam se i vratila, posle nedelju dana na drugom radnom mestu. Muž je zaposlen u istoj zgradi ali se ne susrećemo na poslu i ne pričamo. Jedino je svekrova sestra (sa kojom sedim u istoj kancelariji) na mojoj strani i jasno joj je da sam za sve bila u pravu.
Ovo dvoje će definitivno pokušati da mi uzmu starateljstvo nad decom jer navodno mnogo radim, nemam vremena za njih, ako ih prebacim u školu/vrtić kod mene razdvojiću ih od drugara, već se ne viđaju sa decom na koju su navikli, loše podnose preseljenje, imam samo jednu platu u kući a oni imaju dve
Verovatno će svašta napričati na sudu. Uzela sam odličnu advokaticu (svekrovu bivšu koja odlično zna kakvu je aždaju oženio) i nadam se da će na kraju sve ispasti ok ali ne znam ...


Prošle nedelje, kad je napadao onaj veliki sneg, sam se dogovorila sa mužem da deca budu kod njega tih pet radnih dana. Idu u školu/vrtić u Batajnici, ja sam sa njima prešla kod mojih na Voždovac i stvarno mi nije bilo humano da ih budim u šest ujutru i cimam preko celog grada po onoj zimi. Kad su kod oca škola i vrtić su im na pola minuta od kuće tako da smo se dogovorili da prošle nedelje budu malo sa njim jer su kenjkavi kad ih budim rano a napolju zima ... pritom je i on bio nešto prehlađen, nije radio, pa je hteo malo da se druži sa klincima, što je meni u suštini ok.
Došla je subota, ja otišla po decu, oni se bune, neće kući, jedva sam ih namolila da pođemo. Pritom je muž sarađivao, hteo čak da nas on odveze do mojih i odsedi sa njima dok se srede ali klinci neće pa neće. Kad smo došli kući malo su se poigrali a onda se odjednom nešto rastužili. Pola sata sam ih terala da pričamo i na kraju su me pitali što sam ja zla, što ih razdvajam od tate, što ga ne volim, što im ne dam da ostanu tamo sa tatom i njegovom maćehom itd.


Normalno, ništa od toga što meni ne ide u prilog im nije on napričao, sve je od nje poteklo. Zvala sam je telefonom da pitam šta joj je to trebalo, kaže da nije ona kriva što su deca utvrdila da sam ja loša majka i da ih otac i ona više vole

Sa svekrom koji je van Srbije sam pričala telefonom od njegove sestre, kaže da radim onako kako mislim da treba jer mu je sin očigledno nezreo a žena bezobrazna. Čuo je da sam dobila otkaz kod njega u firmi i naterao me je da se vratim tamo a on mi garantuje radno mesto i platu, koja je mnogo bolja od plate koju sam imala na novom poslu - zato sam se i vratila, posle nedelju dana na drugom radnom mestu. Muž je zaposlen u istoj zgradi ali se ne susrećemo na poslu i ne pričamo. Jedino je svekrova sestra (sa kojom sedim u istoj kancelariji) na mojoj strani i jasno joj je da sam za sve bila u pravu.
Ovo dvoje će definitivno pokušati da mi uzmu starateljstvo nad decom jer navodno mnogo radim, nemam vremena za njih, ako ih prebacim u školu/vrtić kod mene razdvojiću ih od drugara, već se ne viđaju sa decom na koju su navikli, loše podnose preseljenje, imam samo jednu platu u kući a oni imaju dve


