Svekrve...neicrpna tema

I mi smo sami i apsolutno nemamo nikog da nam pomogne, a meni, gle čuda nekako ovako lakše. Niko mi ne pametuje, ovako sa daljine preko telefona samo iskuliram. Jeste da sam umorna ko konj jer sam 24h sa detetom, ali mi je bar mir i u kući i u glavi.

....pametno, i "sutra" ti niko ne moze nabiti na nos kako ti je drugi odgajio dete...koliko god da si umorna, od fizickog umora ces se odmoriti, zivci nemaju cenu....
 
Ma vazda nadju nesto sto nabiju na nos

Uh da znaš da im ja to više ne dozvoljavam. Na početku sam ja kao htela da budem bliska sa njima, sva cvrkutava, fina, sve može, sve hoću, pa kad mi se to obilo o glavu i kad sam videla da me ne j... 2 posto okrenula drugi list. Sve kulturiška ali na veeeelikoj distanci, dobar dan, kako ste, lepo, doviđenja. Svako svoj život i svako svoj novčanik. Ako moja mama može da nam pomaže oni bar ne moraju da odmažu.
 
....pametno, i "sutra" ti niko ne moze nabiti na nos kako ti je drugi odgajio dete...koliko god da si umorna, od fizickog umora ces se odmoriti, zivci nemaju cenu....

Baš tako draga afro. Sve ću fizički da izdržim samo da me niko ne opterećuje i ne daj Bože sutra prebacuje. Babe i dede su babe i dede i želim da to i ostanu, a ja i mm smo hvala bogu tu da ga vaspitavamo i uputimo na pravi put.
 
Uh da znaš da im ja to više ne dozvoljavam. Na početku sam ja kao htela da budem bliska sa njima, sva cvrkutava, fina, sve može, sve hoću, pa kad mi se to obilo o glavu i kad sam videla da me ne j... 2 posto okrenula drugi list. Sve kulturiška ali na veeeelikoj distanci, dobar dan, kako ste, lepo, doviđenja. Svako svoj život i svako svoj novčanik. Ako moja mama može da nam pomaže oni bar ne moraju da odmažu.

ovo su dvostruki standardi... svekrva, ili tašta, nebitno, svaka misli da ima monopol... iliti isto sranje, drugo pakovanje.

i nevezano za tvoj post... :)
ne mogu da shvatim kako jedna nezaposlena žena može da "ne postigne" ili "jedva izdržava" svoje dete.
većina ide kod mama da im pomognu, dok sa cinizmom odmeravaju pomoć svekrve... i sad je moja mama bolja od njegove mame, samo zato što je moja?
meni lično je i moja majka teška, kamoli tuđa.
 
ovo su dvostruki standardi... svekrva, ili tašta, nebitno, svaka misli da ima monopol... iliti isto sranje, drugo pakovanje.

i nevezano za tvoj post... :)
ne mogu da shvatim kako jedna nezaposlena žena može da "ne postigne" ili "jedva izdržava" svoje dete.
većina ide kod mama da im pomognu, dok sa cinizmom odmeravaju pomoć svekrve... i sad je moja mama bolja od njegove mame, samo zato što je moja?
meni lično je i moja majka teška, kamoli tuđa.

Meni moja mama nije teška, hvala bogu. Niti misli da ima monopol. Ne znam na šta se ovo odnosi "ne može da postigne"? Na fizičko ili finansijsko "postizavanje"? Jer tema je bila upravo o finansijama i o očekivanjima pojedinih da im sinovi i snaje finansijski pomažu. Da ne pričam koliko to može da smeta ukoliko se to dvoje mladih tek osamostaljuju i podižu dete;). Mislim ovo je nevezano za moju situaciju, ja sam sa svekrvom na dobar dan i niti ona meni pomaže niti ja njoj u bilo kom smislu.
 
Meni moja mama nije teška, hvala bogu. Niti misli da ima monopol. Ne znam na šta se ovo odnosi "ne može da postigne"? Na fizičko ili finansijsko "postizavanje"? Jer tema je bila upravo o finansijama i o očekivanjima pojedinih da im sinovi i snaje finansijski pomažu. Da ne pričam koliko to može da smeta ukoliko se to dvoje mladih tek osamostaljuju i podižu dete;). Mislim ovo je nevezano za moju situaciju, ja sam sa svekrvom na dobar dan i niti ona meni pomaže niti ja njoj u bilo kom smislu.

Jeste da sam umorna ko konj jer sam 24h sa detetom...

najviše se odnosilo na ovaj deo...

htela sam samo ka kažem da nije fer prema tom čoveku, da se kaže: moja mama je dobrodošla, tvoja će biti na distanci... nisam pobornik zbližavanja, ali ni podele na moje ili tvoje. ako mogu svoju da ispoštujem, ispoštovaću i njegovu. obe na distancu, to je bio neki moj izbor...
 
htela sam samo ka kažem da nije fer prema tom čoveku, da se kaže: moja mama je dobrodošla, tvoja će biti na distanci... nisam pobornik zbližavanja, ali ni podele na moje ili tvoje. ako mogu svoju da ispoštujem, ispoštovaću i njegovu. obe na distancu, to je bio neki moj izbor...


Ja se izvinjavam što se mešam :)
Vidi, nevesto, u principu, apsolutno se slažem sa tobom. Koliko ja volim moju, toliko i on svoju majku. Koliko je jedna, toliko je i druga majka. I to je neosporno.
Medjutim, šta biva kada jedna od njih odluči sama da se distancira i to selektivno? Kad hoće za sve da se pita, svemu i svakome da komanduje ( ova moja to radi tako potuljeno, tako kvarno, da sam ja dugo, dugo mislila da je svekar skot, a ona divna, duša od žene, a ono ispade da ga ona samo pogura i povuče se, a onda se on istrči i kaže svašta ), u sve da gurne nos, sve da bude kako ona kaže... a istovremeno, iako je od starta princip da svako ima svoje domaćinstvo, da iz očiju uzme, ma i dinar jedan jedini ako može, da samo traži, ište, a pomoć ne pruža, ili je pruža na kašičicu, ili je pruža u onoj formi kako ona hoće, na način na koji ona hoće i u vreme kada ona hoće, ne pitajući da li nama takva pomoć treba i da li nam tada treba, pa ispade medvedja usluga....
Ja sam nju ranije hvalila, na sva usta, ima i ovde mojih postova o tome kako je ona fer i kako mi je druga mama. I zaista sam tako mislila, i zaista sam tako želela. I sada, kada znam kakva je, ja i dalje imam isti odnos prema njoj. Opreznija sam, pazim šta pričam, ali i dalje se našalim, i dalje ne čekam da me pita nego pritrčim sama kada treba nešto da se uradi, i dalje je dobrodošla u mojoj kući uvek i u svako doba. Baš je danas bila, dok mi je muž bio na poslu, sedela dugo, sigurno jedno dva'es minuta ( ehej, znaš šta je to za nju ), pričale o vrtiću, kako se malena adaptirala, kako je prihvatila, o njenom jelu, oblačenju, o lekovima koje je do skoro pila jer je imala bronhitis... da bi nas večeras pozvali na kafu i da bi moj svekar, po ko zna koji put izmanipulisan, počeo da mi drži predavanja o tome kako ne treba dete da ide golo, bez prisluka ( a ona se znoji i u tankom duksiću ), kako sam ja kriva što se ona razboljeva ( eeeej, bila bolesna tri puta za dve godine i svaki put imala virus, ovo je četvrti put i sada je imala bronhitis ), kako je ja ne negujem, kako je mršava i ja sam kriva jer je ne hranim dobro ( valjda treba da joj ubacim one zubarke sprave za mučenje, da drži otvorena usta i da joj ne izvadim to dok ne proguta, kao šopana ćurka, kilo hrane ), kako sam ja neodgovorna majka, ali eto, nisam ja kriva već nije imao ko da me nauči ( prljava, niska, pokvarena, po ko zna koji put zloupotrebljena činjenica da sam usvojena i da majku koja me je rodila ne poznajem, i jasno izrečen stav šta misle o mojoj mami, o mom tati, jednim jedinima koje imam, onima koji su me usvojili i čije sam dete bila, jesam i biću! )... i slične priče.
I onda se ja pitam - ko je tu lud? Da li stvarno treba da postanem kučka, a to mi nije u prirodim, pa kada joj skoči pritisak jer ne pije lekove redovno, da je gledam kao ona mene kada sam imala 40 temperaturu, a ona me grdila da se ne mazim, da ustanem i spremam večeru, jer samo tako i "znam ja već kako, oooo, dobro znam""" ( valjda sam belosvetska profuknjača za nju, pa dobro znam te stvari ) se brak održava i muž zadržava??? A kad joj nije dobro, onda nije bitna ni večera za muža, ni dete, ni bilo šta drugo, nego - snajka, sedi pored mene, mnogo mi nije dobro, budi mi blizu, ćero moja... LJigava, pokvarena ... uuuuuh... Koja sam bre ja budala, koji sam idiot, ja sa njom kao sa mojom mamom, a ona tako...
A i dalje je dobrodošla, i uvek će biti, ne zato jer je svekrva, pa moram, zabole me za to, nego zato što je mom mužu majka, a mom detetu baba. I ja to poštujem.
Ili je moja krivica što ne umem da postavim jasne granice? Što ne umem da se ponašam prema mami kao prema mami, a prema svekrvi kao prema svekrvi? Nemam pojma. Za svet, sve je super, ona divna, krasna, ja još bolja, odnosi harmonični, idila bre. a kada se vrata zatvore, jaši po snajki, jaši po sinu ( što je najgore, ni njega ne štedi, ama ni jotu ), udri, mogu oni da izdrže. A pride ako iskamče neki dinar, a imaju 5x, i bukvalno 5x više od nas, onda je ladovina, milina... dok se nekome opet ne digne da tera kera i zapišava snaju i sina...
Dvostruki aršini? Ebem li ga, ali još sam besna od one tirade večeras. ne mogu bre sebi da dodjem. A i ko me ebe, kad nije, sirotu, imao ko da me nauči... :dash::dash::dash:
 
ima zayebanih ljudi, ne kažem da nema... ali niko ne može da bude zayebaniji od mene ako mi se zameri.
nikada nisam bila nekulturna ili prosta, ali surova umem da budem, samo neka nedozvoljeno zagazi u moju teritoriju, ili krenu sa nekim proseravanjima tipa šta je najbolje za moje dete.
i što pre to shvate, bolje po njih... i zato rekoh: distanca, jer kod mene nema moje; tvoje.
 
Ja se izvinjavam što se mešam :)
Vidi, nevesto, u principu, apsolutno se slažem sa tobom. Koliko ja volim moju, toliko i on svoju majku. Koliko je jedna, toliko je i druga majka. I to je neosporno.
Medjutim, šta biva kada jedna od njih odluči sama da se distancira i to selektivno? Kad hoće za sve da se pita, svemu i svakome da komanduje ( ova moja to radi tako potuljeno, tako kvarno, da sam ja dugo, dugo mislila da je svekar skot, a ona divna, duša od žene, a ono ispade da ga ona samo pogura i povuče se, a onda se on istrči i kaže svašta ), u sve da gurne nos, sve da bude kako ona kaže... a istovremeno, iako je od starta princip da svako ima svoje domaćinstvo, da iz očiju uzme, ma i dinar jedan jedini ako može, da samo traži, ište, a pomoć ne pruža, ili je pruža na kašičicu, ili je pruža u onoj formi kako ona hoće, na način na koji ona hoće i u vreme kada ona hoće, ne pitajući da li nama takva pomoć treba i da li nam tada treba, pa ispade medvedja usluga....
Ja sam nju ranije hvalila, na sva usta, ima i ovde mojih postova o tome kako je ona fer i kako mi je druga mama. I zaista sam tako mislila, i zaista sam tako želela. I sada, kada znam kakva je, ja i dalje imam isti odnos prema njoj. Opreznija sam, pazim šta pričam, ali i dalje se našalim, i dalje ne čekam da me pita nego pritrčim sama kada treba nešto da se uradi, i dalje je dobrodošla u mojoj kući uvek i u svako doba. Baš je danas bila, dok mi je muž bio na poslu, sedela dugo, sigurno jedno dva'es minuta ( ehej, znaš šta je to za nju ), pričale o vrtiću, kako se malena adaptirala, kako je prihvatila, o njenom jelu, oblačenju, o lekovima koje je do skoro pila jer je imala bronhitis... da bi nas večeras pozvali na kafu i da bi moj svekar, po ko zna koji put izmanipulisan, počeo da mi drži predavanja o tome kako ne treba dete da ide golo, bez prisluka ( a ona se znoji i u tankom duksiću ), kako sam ja kriva što se ona razboljeva ( eeeej, bila bolesna tri puta za dve godine i svaki put imala virus, ovo je četvrti put i sada je imala bronhitis ), kako je ja ne negujem, kako je mršava i ja sam kriva jer je ne hranim dobro ( valjda treba da joj ubacim one zubarke sprave za mučenje, da drži otvorena usta i da joj ne izvadim to dok ne proguta, kao šopana ćurka, kilo hrane ), kako sam ja neodgovorna majka, ali eto, nisam ja kriva već nije imao ko da me nauči ( prljava, niska, pokvarena, po ko zna koji put zloupotrebljena činjenica da sam usvojena i da majku koja me je rodila ne poznajem, i jasno izrečen stav šta misle o mojoj mami, o mom tati, jednim jedinima koje imam, onima koji su me usvojili i čije sam dete bila, jesam i biću! )... i slične priče.
I onda se ja pitam - ko je tu lud? Da li stvarno treba da postanem kučka, a to mi nije u prirodim, pa kada joj skoči pritisak jer ne pije lekove redovno, da je gledam kao ona mene kada sam imala 40 temperaturu, a ona me grdila da se ne mazim, da ustanem i spremam večeru, jer samo tako i "znam ja već kako, oooo, dobro znam""" ( valjda sam belosvetska profuknjača za nju, pa dobro znam te stvari ) se brak održava i muž zadržava??? A kad joj nije dobro, onda nije bitna ni večera za muža, ni dete, ni bilo šta drugo, nego - snajka, sedi pored mene, mnogo mi nije dobro, budi mi blizu, ćero moja... LJigava, pokvarena ... uuuuuh... Koja sam bre ja budala, koji sam idiot, ja sa njom kao sa mojom mamom, a ona tako...
A i dalje je dobrodošla, i uvek će biti, ne zato jer je svekrva, pa moram, zabole me za to, nego zato što je mom mužu majka, a mom detetu baba. I ja to poštujem.
Ili je moja krivica što ne umem da postavim jasne granice? Što ne umem da se ponašam prema mami kao prema mami, a prema svekrvi kao prema svekrvi? Nemam pojma. Za svet, sve je super, ona divna, krasna, ja još bolja, odnosi harmonični, idila bre. a kada se vrata zatvore, jaši po snajki, jaši po sinu ( što je najgore, ni njega ne štedi, ama ni jotu ), udri, mogu oni da izdrže. A pride ako iskamče neki dinar, a imaju 5x, i bukvalno 5x više od nas, onda je ladovina, milina... dok se nekome opet ne digne da tera kera i zapišava snaju i sina...
Dvostruki aršini? Ebem li ga, ali još sam besna od one tirade večeras. ne mogu bre sebi da dodjem. A i ko me ebe, kad nije, sirotu, imao ko da me nauči... :dash::dash::dash:

...citam ovo, i u 90% reci vidim onu moju kucku od svekrve...i sve sam tako kao
ti radila, godinama...trpela, cutala, smeskala se i kad mi nije smesno, ugadjala
na sve moguce nacine....i kad mi je puklo...a trebalo mi je za to skoro 20 godina,
onda je stvarno puklo...onda sam izgovorila sve sto mi se kupilu na dusi za sve
te godine....prekinula svaki ali svaki kontakt sa njom i od tad bar sto se toga tice
imam mur....ne kaze se uzalud bolje ikad nego nikad...
...vise ne znam ni da li je ziva, niti me zanima....svako svoj zivot, i svako svoju
muku....
....jednom ces ipak morati da prelomis i kazes sta ne valja tu...inace se moze
desitit da pucas iznutra, a onda neces biti dobra ni sebi, ni deci ni muzu, a ona
ce tek onda da laje i likuje....razmisli sta ti je ciniti dok je vreme:heart:
 
najviše se odnosilo na ovaj deo...

htela sam samo ka kažem da nije fer prema tom čoveku, da se kaže: moja mama je dobrodošla, tvoja će biti na distanci... nisam pobornik zbližavanja, ali ni podele na moje ili tvoje. ako mogu svoju da ispoštujem, ispoštovaću i njegovu. obe na distancu, to je bio neki moj izbor...

Ja sa mojom mamom apsolutno ne planiram da budem na distanci, kao što ne određujem kakav će on odnos da ima sa svojom. Jedino što ni jedna nema pravo da nam se meša.
 
to za mešanje podržavam... samo se pitam kako bi se pojedinci osećali da vaš partner tretira, ili ima tako loše mišljenje o vašoj majci, koliko vi imate o njegovoj. i poenta je u tome kakav je ko čovek, valjda... u pojedinim situacijama sam se bolje slagala sa svekrvom, nego sa majkom, tek sa svekrom, da ne pričam, nervira me do ludila, ali je dobar čovek... a to je valjda najbitnije. to što me je rodila moja majka ne znači da mi je dužnost da budem sa njom bliska, ili bilo šta slično, ako je loš čovek, recimo...
i ta podela mi je smetala, najviše... s tim što ti recimo ne planiraš da postaviš granice sa svojom majkom, distanca je možda previše grub termin, samim tim očekuj i mešanje sa njene strane.
ali to ti neće smetati koliko bi ti smetalo da je u pitanju njegova majka, e o tome se radi.
nadam se da me niko neće pogrešno skontati, ako se i desi, nije moj problem... :)
 
to za mešanje podržavam... samo se pitam kako bi se pojedinci osećali da vaš partner tretira, ili ima tako loše mišljenje o vašoj majci, koliko vi imate o njegovoj. i poenta je u tome kakav je ko čovek, valjda... u pojedinim situacijama sam se bolje slagala sa svekrvom, nego sa majkom, tek sa svekrom, da ne pričam, nervira me do ludila, ali je dobar čovek... a to je valjda najbitnije. to što me je rodila moja majka ne znači da mi je dužnost da budem sa njom bliska, ili bilo šta slično, ako je loš čovek, recimo...
i ta podela mi je smetala, najviše... s tim što ti recimo ne planiraš da postaviš granice sa svojom majkom, distanca je možda previše grub termin, samim tim očekuj i mešanje sa njene strane.
ali to ti neće smetati koliko bi ti smetalo da je u pitanju njegova majka, e o tome se radi.
nadam se da me niko neće pogrešno skontati, ako se i desi, nije moj problem... :)

Tu si u pravu, ako bi mi se moja mama mešala smetalo bi mi namerno, ali bih joj skrenula pažnju, a prema njegovoj bih već morala da pazim kako joj skrećem pažnju, tj očekivala bih da on to reši sa njom. E sad što se tiče bliskosti, prvi put čujem da je to loše, ne znam zašto to potenciraš stalno. To što sam sa njom na velikoj distanci je zato 1.što je loš čovek, 2. što je loš čovek prema meni, 3. što i ona želi distancu,4. što je na distanci i sa svojim sinom. I ne znam što bih se ja osećala loše jer volim svoju mamu, bezveze.
 
Tu si u pravu, ako bi mi se moja mama mešala smetalo bi mi namerno, ali bih joj skrenula pažnju, a prema njegovoj bih već morala da pazim kako joj skrećem pažnju, tj očekivala bih da on to reši sa njom. E sad što se tiče bliskosti, prvi put čujem da je to loše, ne znam zašto to potenciraš stalno. To što sam sa njom na velikoj distanci je zato 1.što je loš čovek, 2. što je loš čovek prema meni, 3. što i ona želi distancu,4. što je na distanci i sa svojim sinom. I ne znam što bih se ja osećala loše jer volim svoju mamu, bezveze.

pa to, smetalo bi... nisam rekla da ne trebaš da je voliš, ali isti tretman, iako ja uzimam u obzir i neke druge stvari, generalno ovo važi za sve, nikada mi nije bitnije šta mi je ta neka osoba u životu, koliko neki njeni postupci prema meni.
i ja sam uvek očekivala da on reši sa svojima, tako je i bilo... ali šta se dešava kada taj neki on ne želi da rešava sa svojim, ni druga strana sa svojima, jer je "moji" uvek prioritet.

većina ne shvata da posle zasnivanja sopstvene porodice tate i mame nemaju šta da traže u njihovom životu, osim u slučajevima kada je neka vrsta pomoći neophodna, često se dešava da roditelji osećaju i koriste neko pravo mešanja u stvari koje ih se ne tiču, jer je njihovo dete "dete" za ceo život. mada ima i žena kojima posle udaje i dalje treba mama, pomalo infantilno.
ne shvataju da ljudima treba prostora, da mogu da naprave haos, iz najčešće dobre namere... znači, zasnovala si svoju porodicu, ako dolaze, neka se najave, neka dele savete samo ako ih pitaš i to je sve... ako im ostaviš nedefinisan prostor, maximalno će to koristiti, i jedni i drugi. i svako će vući na svoju stranu, da bi bio korak ispred ovih drugih, i to nema veze sa vama, ali vama može da predstavlja kasnije problem. nebitno je da li su tvoji, ili njegovi...
 
Poslednja izmena od moderatora:
pa to, smetalo bi... nisam rekla da ne trebaš da je voliš, ali isti tretman, iako ja uzimam u obzir i neke druge stvari, generalno ovo važi za sve, nikada mi nije bitnije šta mi je ta neka osoba u životu, koliko neki njeni postupci prema meni.
i ja sam uvek očekivala da on reši sa svojima, tako je i bilo... ali šta se dešava kada taj neki on ne želi da rešava sa svojim, ni druga strana sa svojima, jer je "moji" uvek prioritet.

većina ne shvata da posle zasnivanja sopstvene porodice tate i mame nemaju šta da traže u njihovom životu, osim u slučajevima kada je neka vrsta pomoći neophodna, često se dešava da roditelji osećaju i koriste neko pravo mešanja u stvari koje ih se ne tiču, jer je njihovo dete "dete" za ceo život. mada ima i žena kojima posle udaje i dalje treba mama, pomalo infantilno.
ne shvataju da ljudima treba prostora, da mogu da naprave haos, iz najčešće dobre namere... znači, zasnovala si svoju porodicu, ako dolaze, neka se najave, neka dele savete samo ako ih pitaš i to je sve... ako im ostaviš nedefinisan prostor, maximalno će to koristiti, i jedni i drugi. i svako će vući na svoju stranu, da bi bio korak ispred ovih drugih, i to nema veze sa vama, ali vama može da predstavlja kasnije problem. nebitno je da li su tvoji, ili njegovi...

Pa ovo već nema veze sa mnom, ne znam odakle si sve ovo izvukla. Kod mene ko je kako zaslužio takav tretman ima.
 
ja sam imala tu "sreću" da imam svekrvu samo neke 2 godine, pozvao je bog na istinu... :lol:
inače, nije toliko problem u tim ljudima sa strane, koliko u onom sa kojim živite, on je taj koji treba da reaguje, da ne dozvoli da mu mama diktira život... jer brak strada, roditelji ostaju roditelji.
 

Back
Top