Ja citam, citam vec dugo ovo i bas se cudim.
Ako ovde mlade zene prosto istresu svu negativnu energiju, onda dobro, OK je.
Ali, ako stavrno toliko mrze svoje svekrve (u tolikom broju - to je ono sto me cudi, taj ogroman broj mladih zena), onda stvarno nesto nije u redu (i sa snajama i sa svekrvama).
A jel` moze neka svekrva da se javi?
Ja nisam videla da se neka svekrva javila... u Srbiji malo njih od 50-tak god koristi komp, a jos manje Net.
Ja se druzim sa ljudima razlicitih godista (sa zenama od 50-tak ne pricam o klimaxu, pa zar to jos uvek postoji?).

Ne, ne, o tome ne treba pricati, verujte.
Pitam za svekrve jer sam i ja sverkva (doduse, jos uvek sam i snaja).... pa ne znam jel` ovde mogu da pisem... ako ne mogu, onda se izvinjavam... ali, eto, ipak pisem.
A, opet, pitam se dal` sam ja prava osoba koja bi u ime tamo nekih svekrva imala prava da pise, ne znam. Cini mi se da nisam uobicajena svekrva - tako mi se cini, a mozda i jesam.
Moj sin (jedinac je, `ajd da naglasim), vec dugo zivi tamo taleko od Srbije (ne treba ni da pisem zasto... zato jer mu je tamo bolje, to je dovoljno da napisem i vecini ce biti jasno).
Njegova zena je otisla par meseci posle njega (kada su se papiri sredili).
Nikada nismo ziveli zajedno - to je, bar po meni, veoma bitno!
Samostalnost obe porodice u svakom pogledu! Posebno u materijalnom (meni je nezamislivo da zavisim od sina ili da on zavisi od mene). Nezamislivo!
Pre koju godinu su tamo dobili i dete, znaci postala sam i baba. Lepo.
Moj sin se odvojio od nas cim je zavrsio fakultet (sa 24-25 god). Mi smo ga podsticali da to ucini.
Kada se zaposlio i otisao, meni je laknulo... nekako kao da sam obavila jedan ogroman posao. Tezak posao. Ne znam dal` cete me shvatiti, ali taj osecaj je divan - moguce je da ja i nisam prava balkanska mama.
Ali, mi smo redovno u kontaktu, to da naglasim. Frekvencija tih kontakata? Ne znam, ne brojim, ali svakako 1X nedeljno. Nekada mail, nekada TF, nekada SMS. Tamo se puno radi, pa kad se cujemo, cujemo.
Znaci, sve normalno, bar po meni.
Meni je nejasno da neke svekrve zive zivote svoje dece (kako sam shvatila citajuci ove silne strane)... to je meni totalno nejasno... Da li je bas tako? Pa, zar one nemju svoje muzeve ili prijatelje jer u ovom dobu je sex i dalje vrlo vazan. Kao i druzenje sa partnerom. Jednostavno, zivi se svoj zivot!
Malo mi je cudno sto pisete kako su neke svekrve prljave, smrde... strasno! Neshvatljivo!
Ja mogu reci da su (ukoliko je to tacno!) takve zene bile uvek neuredne. Nisu valjda postale smrdljive samo zato jer su svekrve?

Moja generacija je imala citav niz divnih parfema, zivelo se lepo (mada licno sada zivim jos lepse, da budem iskrena). Dnevno kupanje, posle mackanje mlekom za telo, ma da ne nabrajam... Sada imam mnogo vise vremena za sebe nego ikada ranije te se negujem jos bolje. Farmerke ne moraju biti preuske, ali ni presiroke, nalazim meru. Ali ih se ne mogu odreci. Pa, uvek sam ih nosila, a nisma se ugojila (nisam samo zato sto jako pazim na liniju).
Boze, pa ja o snaji nisam ni pisala (smesno mi je da pisem "snaja" jer je zovem po imenu kao i ona mene). Najkrace o njoj mogu reci da je - stabilna zena. Lepa je, ali ne stize da se neguje, dete mnogo trazi (a jos detence ima i neku hronicnu boljku - to me sekira, ali ne pokazujem). Divna je majka.
Privrzena je svojoj majci, ocu i sestri i mene drzi malo na distanci... koja mi sasvim odgovara jer mi bas takav odnos odgovara. Ne volim da se preterano zblizavam. Prosto sam takva po prirodi.
Sigurna sam da voli moga sina (to je za svaku mamu vrlo bitno) jer je zbog njega napustila posao, roditelje i otisla u svet - sta ces veceg dokaza.
Mnogo je lakse biti baba nego mama, verujte. Ne moram da mislim jel` gresim ili ne. Samo pitam sta i kako treba i tako radeci stvarno uzivam u bebi kada nas posete (mada unuce vise i nije beba).
Jednostavno - volim unuce i uzivam u njemu dok je ovde... mada moram priznati da se bas umorim pa mi nekako lakne kada odu... ali se uvek radujemo njihovom dolasku ovde.
Oni to osete cim cesce dolaze ako su u nekoj krizi.
Ne znam kako bi bilo da su ovde, blizu nas. Ja nisam za baka-servis, tesko bi mi bilo da bas svaki dan cuvam dete, to babe ne moraju da rade - prosto ne mogu da zamislim da mi to bude najbitnije u zivotu jer se zivot sastoji od mnogih stvari.... mada bih svakako pomogla ako bi im moja pomoc bila potrebna.
Tako da ja uopste ne vidim da medju nama ima ikakve nesuglasice.
Ali, a opet kazem, ja imam svoj zivot i uvek sam smatrala da deca treba da imaju svoj zivot i da zive sama i o svom trosku. To je poenta svega!
Da jos dodam da ja mislim da ne treba da se zamera, posebno da se ne zamera mnogo mladim zenama. Sa godinama zena postaje mirnija i mudrija. Nije lako mladim zenama koje rade ili/i imaju malu decu - one prosto ne mogu uvek da imaju strpljenja ni sa svojim mamama, a kamoli sa tudjim.
Ne treba mnogo ocekivati (tu mislim na sve: i na mame, i na babe, i na snaje i na svekrve) i ne treba mnogo davati (ovo ce zvucati mozda malo cudno, ali verujte da je tako).
Eto, to je moje iskustvo.
Pozdrav svima saljem