Да, то је тачно, али код велике већине народа је тако (многи ни то немају)... дакле, ради се с оним шта се има. Мислим да је добро да је и оволико оригинала сачувано с обзиром на све догађаје који су се на овим просторима дешавали у прошлости. Наравно, и ја бих волео да их више има (вероватно мислиш на оригиналне књиге из времена пре Немање?). Зашто кажем да то није чудно, рецимо за оснивача Меровинга чини ми се да каже се да му је отац неко чудовиште,дал беше из мора или реке, које му је спавало с његовом мајком... сва срећа па ми носмо дотле дошли :)

O tome ti pričam, zato sam i pitao za originale, jer mitova na ovim prostorima ne fali.
 
Vidiš, kolega, bez želje da uvrijedim tebe lično, ali previše stvari se u vašoj historiji zasniva na pretpostavkama i nekim prijepisima.

Ali, pratim temu, volio bih kada bi se pojavile neke originalne knjige/tekstovi/zapisi iz kojih možemo nešto naučiti.

Iz kog se razloga odaje utisak ovde kao da je prepis nekog teksta nešto nužno negativno?

Slavene, znaš da nisam zainteresovan u te rasprave gdje iz jednog jednostavnog pitanja počneš da pišeš eseje.

Ako imaš neki original, postavi sliku, link, tekst a ako nemaš produži.

Ja nisam napisao nikakav esej, već te upitao da se obrazložiš.

Ako sam te dobro razumeo, u jednoj rečenici si spojio mitografsku i autorsku problematiku. Može li neko pojašnjenje, kako bi te drugi ljudi razumeli (valjda tome i služi diskusija)?
 
Iz kog se razloga odaje utisak ovde kao da je prepis nekog teksta nešto nužno negativno?

U zadnjih 40 godina sam naučio da kad npr. PTC javi da pada kiša u Tuzli da izađem I pogledam u nebo.

U masovnoj epidemiji raznih velikosrpskih mitomana, I kroz brojne nebuloze koje su širili, svaki prijepis mi je sumnjiv.
 
U zadnjih 40 godina sam naučio da kad npr. PTC javi da pada kiša u Tuzli da izađem I pogledam u nebo.

U masovnoj epidemiji raznih velikosrpskih mitomana, I kroz brojne nebuloze koje su širili, svaki prijepis mi je sumnjiv.

Svaki skepticizam je ne samo izuzetno poželjan, nego i nužan u svakoj nauci. Bez njega, postoji previše istrčavanja pred rudu. No, u ovom slučaju, konkretno, jerbo govorimo vrlo uopšteno a ne o nekim specifičnim problemima, to znači da je problem zapravo u tebi, odnosno da ga moraš rešiti ti sam sa sobom, a ne postavljanjem pitanja drugima odnosno očekivati tuđu pomoć.

Ovde sad ulazimo u domen nacionalnih stereotipa. Ne bih sad ovde previše filozofirao, jednim delom da me sad ne optužiš da pišem nekakve eseje :) ali navedeni slučaj bi mogao potpadati pod domen srbofobije. U čemu je suština? Suština je da ukoliko svaki put pogledaš i drugu stranu jednog novčića, prosto se šokiraš koliko je...pa, jednostrano bilo do tada tvoje gledište. Ako pitaš prosečnog Srbina, on će vrlo verovatno slična uverenja iskazati o nacionalnim mitovima tvog naroda, govoreći o bošnjačkim istorijskim nebulozama. U Srbiji je najpopularnije, recimo, tako da se priča o hrvatskoj istoriji i da se predstavlja kako je ona u ogromnom delu jedna potpuna fantazmagorija, sastavljena iz falsifikata i sumnjivih istorijskih izvora.

A šta je, zapravo, rešenje? Rešenje je u odbacivanju svih tih stereotipa. Jerbo to je ključ problema, a ujedno rekao bih i glavni uzrok većine tvojih nesuglasica sa drugim forumašima na ovom (pot)forumu. Ukoliko odbacimo sve te negativne stereotipe, nestaju i predrasude koje u ovakvim momentima stvaraju prepreke. Jedna je stvar, naravno, ako govorimo o jednom čoveku koji je naučno dokazani falsifikator, zbog čega je ozbiljni problem kako razlučiti šta je kod njega istinito, a šta nije. Tako neki problem imamo sa zapisima narodnih pesama koje je vršio Miloš Milojević u XIX stoleću, jer nesporno ima na sve strane njegovih mistifikacija. No, ono što ti činiš ovde ne vršiš na primeru nečeg materijalno opipljivog, da se tako izrazim. Radi se ovde o kolektivnom pristupu prema jednom čitavom narodu. Na taj način apsolutno ništa živo ne postižeš, no ostavljanja utiska nekoga ko je izrazito...nacionalistički preotperećen.
 
O tome ti pričam, zato sam i pitao za originale, jer mitova na ovim prostorima ne fali.
Да и ја сам често имамо такво мишљење, али када се мало боље сагледа слика то није карактеристика само ових простора већ је има код свих европских народа или држава. Моје је мишљење (можда грешим) да је српска званична историјографија сасвим пристојна по том питању, дакле мање-више у складу са оним у Европи. Дакле, радови излазе, и овакви и онакви (наравно причам о пристојним радовима који имају логике) и треба да излазе. Разумне хипотезе и претпостваке треба да се износе и буду критиковане. Неке од њих бивају оборене одмах, неке касније, а некима време да потврду. Навешћу ти пример... рецимо, Љубомир Ковачевић је пре око 140 година на основу свог рада претпоставио да ће негде у близини Бијелог Поља бити пронађен натпис или нешто слично што ће указати на везу између Стефана Немање и Завиде... то се и десило чини ми се пар деценија касније. На другој страни, време је оборило тезу Ст. Радојичића да Немања и Мирослав нису рођена браћа. Између осталог он је сматрао да двојица рођене браће не могу носити исто име (Стефан) уколико су обојица живи. Међутим, неких двадесетак година касније пронађен је печат с повеље на којој је и Немањин брат Страцимир исто Стефан (Стефан Страцимир). Хоћу да кажем, да добар рад може указати у ком правцу треба радити...
 
U zadnjih 40 godina sam naučio da kad npr. PTC javi da pada kiša u Tuzli da izađem I pogledam u nebo.

U masovnoj epidemiji raznih velikosrpskih mitomana, I kroz brojne nebuloze koje su širili, svaki prijepis mi je sumnjiv.

"U zadnjih 40 godina sam naučio da kad npr. PTC javi da pada kiša u Tuzli da izađem I pogledam u nebo."

Ово није толико страшно ако си из Тузле, е сад ако ниси... не знам шта да ти кажем. :)
 
U Srbiji je najpopularnije, recimo, tako da se priča o hrvatskoj istoriji i da se predstavlja kako je ona u ogromnom delu jedna potpuna fantazmagorija, sastavljena iz falsifikata i sumnjivih istorijskih izvora.
Da li je to suprotno činjenicama i šta uzrokuje takvu javnu sliku o hrvatskoj istoriografiji?
 
imaš Beograd, Vojvodinu, Centralnu i Južnu Srbiju. Svaki deo vuče na različitu stranu.
I treba, umesto što je sve centralizovano i vuče samo u Bg. Ljudi na lokalu ne mogu ništa ako Bg ne odobri, i sve se pare tamo slivaju. Volela bih videt Bg jedno tri meseca da se sam na sebe oslanja, bez ijednog dinara iz ostatka Srbije, čak ni u vidu poreza. Ali, to nije tema.
 
I treba, umesto što je sve centralizovano i vuče samo u Bg. Ljudi na lokalu ne mogu ništa ako Bg ne odobri, i sve se pare tamo slivaju. Volela bih videt Bg jedno tri meseca da se sam na sebe oslanja, bez ijednog dinara iz ostatka Srbije, čak ni u vidu poreza. Ali, to nije tema.
takvo razmišljanje je dovelo do raspada Jugoslavije. Sve druge republike su bile ubedjene da pare idu samo Srbiji jer faktički idu u Beograd (razumljivo jer je glavni grad)
 

Back
Top