Đorđe Mihailović (Solun,1. maj 1928) je čuvar srpskog vojničkog groblja „Zejtinlik“ u Solunu. Više od pola veka Đorđe Mihailović dočekuje i ispraća potomke srpskih ratnika stradalih na Solunskom frontu u Prvom svetskom ratu. Pokazuje im gde su pohranjene kosti njihovih predaka i čuva humke svih osam hiljada srpskih stradalnika.

Prvi čuvar groblja bio je Đorđev deda, solunski dobrovoljac Savo Mihailović, Srbin iz Grblja kod Boke kotorske. Savo je sakupio svoje mrtve drugove i saborce, a potom ih je čuvao do svoje smrti 1928. godine. Posle smrti i sam se pridružio svojim saborcima, sahranjen je na Zejtinliku. Njega je nasledio Đorđev otac, Đuro Mihailović, koji je tokom Drugog svetskog rata sačuvao groblje i njegove relikvije od nacističke pljačke. Kad je Đuro umro 1961. godine bio je sahranjen uz oca na Zejtinliku, a dužnost čuvara groblja pripala je Đorđu, poslednjem muškom potomku iz loze Mihailovića.

Odlikovan je jula 2014. godine ordenom srpske zastave drugog stepena.
Raša Perić posvetio je pesmu čuvaru Zejtinlika, Đorđu Mihailoviću, „Maršira svu noć“.O Đorđu Mihailoviću 2013. godine snimljen je dokumentarni film „Poslednji čuvar“.

Đorđe_Mihailović 4.jpg
 
OŽIVEO GVOZDENI PUK Novinar "Blica" napisao knjigu o najčuvenijoj jedinici srpske vojske i deli je BESPLATNO
I. Jovanović | 02. 12. 2016 - 16:35h





Neke knjige nemaju cenu. Takav je slučaj i sa prvim romanom o slavnom Gvozdenom puku, koji će se deliti besplatno.

AMfktkpTURBXy82YTY0MjFhNWM5NWY4M2JjY2JlODQwMzIwNmJkOTMzMC5qcGeTlQLNAxQAwsOVAs0B1gDCw5UH2TIvcHVsc2Ntcy9NREFfLzFkNzRjYjQxNzA1OTUwNDM2NjI5Y2FiZDYwNmY1MGY2LnBuZwfCAA
Foto: WikipediaJunaci Gvozdenog puka

Novinar "Blica" Darko Nikolić, u čijim ste tekstovima dosad uživali na sportskim stranama našeg sajta, ne piše samo one emotivne tekstove o sportistima, ili njihove životne priče koje bude nadu. Poslednje dve godine je, pored rada u našoj redakciji, posvetio istraživanju najčuvenije jedinice srpske vojske. I roman o slavnom Gvozdenom puku ne želi da prodaje. Deliće ga besplatno.

- Mi smo, kao narod, ponosni na mnogo toga, ali i mnogo toga ne znamo. A željni smo znanja, jer postoji prekid u kolektivnom pamćenju svih onih naših divnih kvaliteta koji su nas i krasili u najtežim danima. Ne znamo ni sve naše mane iako posledice njihovog postojanja svakodnevno osećamo. Roman o tim kvalitetima i tim manama pisao sam upravo da ne bismo zaboravili ko smo – kaže Nikolić.
be-ktkpTURBXy82MTE2MGNmNGY5ZjlhYTkzMzBmYWEzZmNkYjBhNTllMi5qcGeTlQLNAxQAwsOVAs0B1gDCw5UH2TIvcHVsc2Ntcy9NREFfLzFkNzRjYjQxNzA1OTUwNDM2NjI5Y2FiZDYwNmY1MGY2LnBuZwfCAA
Foto: WikipediaNisu znali za strah

Pisci obično pišu da bi od pisanja živeli. Autor ove knjige na nju ne gleda kao na proizvod, već kao na poklon.
- Zaboravili smo radost darivanja. Ne razmišljamo mnogo o drugima. Putokazi koje su ostavili ljudi koji su činili Gvozdeni puk, a koji su prošli i Kumanovsku bitku i Bregalničku, Cersku, Kolubarsku, pa povlačenje kroz Golgotu i proboj Solunskog fronta, dragoceni su. Život ne za sebe već za druge, život utemeljen u veri da se za Dobro vredi boriti, za njega živeti a ne samo mreti, dragocena su otkrića tokom ove dvogodišnje avanture. I to otkriće raduje mnoge, pa se i neki naši slavni sportisti i javne ličnosti javljaju da pomognu da delo zaživi u štampanom izdanju – ističe Nikolić.
Knjiga od 400 strana će se, ako darodavaca bude dovoljno, a sve informacije o njoj nalaze se na sajtu gvozdenipuk.rs, deliti besplatno jer, kako naglašava autor, šteta je ne znati sve ono veličanstveno što je vek čekalo baš na nas.
JOwktkqTURBXy81NTBlMDcwYWY2MzA3NmEzMjY2NjEwYzZiMTNjYzQwZC5qcGVnk5UCzQMUAMLDlQLNAdYAwsOVB9kyL3B1bHNjbXMvTURBXy8xZDc0Y2I0MTcwNTk1MDQzNjYyOWNhYmQ2MDZmNTBmNi5wbmcHwgA
Foto: R.Ristić / RAS SrbijaDarko Nikolić

- Ko želi da zna kako su živeli, razgovarali, kako su se držali i šta razmišljali ljudi čija dela pamtimo i sto godina kasnije, uživaće u romanu – zaključuje Nikolić, uz nadu da će se putem sajta javiti svi koji mogu da pomognu.
Ako želite da pomognete da ova knjiga ugleda svetlost dana i bude potom besplatno deljena širom Srbije, a voljni ste da takvu ideju finansijski podržite, možete to učiniti uplatom na sledeće načine.
Šta je Gvozdeni puk?
Jedinica mobilisana u Topličkom kraju, od 1912. do 1918. ostvarila je nestvarne podvige boreći se u dva balkanska i Prvom svetskom ratu. Iz Prokuplja je krenulo oko 4.500 mladića, a njih 255 je za junačkog držanja dobilo najveće odlikovanje, Karađorđevu zvezdu sa mačevima. U puku je bilo i 566 vojnika odlikovanih Zlatnom, te 426 Srebrnom medaljom za hrabrost.
Velika podrška institucija
Zahvaljujući Ministarstvu odbrane, autoru je omogućen pristup Vojnom arhivu, inače dostupnom samo vojnim licima i naučnim radnicima. Pored tamošnjih dragocenih dokumenata, podatke za roman pronalazio je i u muzejima, drugim arhivima po Srbiji, dnevnoj i periodičnoj štampi s početka 20. veka, kao i u privatnim zbirkama potomaka.





- - - - - - - - - -

http://www.blic.rs/vesti/drustvo/oz...knjigu-o-najcuvenijoj-jedinici-srpske/vb0se84
 
Нисам љубитељ титоизма и Југославију видим као нашу велику грешку, али не треба омаловажавати рад других. Многи који су се пријављивали на радне акције, то су чинили из убеђења, и захваљујући њиховим раду постогнути су одређени резултати. Поједини коментари изнад нису паметни и духовити, како то можда поједини мисле, већ глупи, вулгарни и некултурни.
 
комунисти градили пруге и мостове да што боље и чвршће повежу Босну са Хрватском.

Тачно, а кад је требало направити мост на Дунаву код Батине, затезало се до у бесконачност, једва на крају паде сагласност хрватске стране, да се мостом повежу Барања и Бачка. Док се одуговлачило с изградњом моста, демонтирана је пруга која је повезивала целу Барању са Бачком... наводно, била нерентабилна.
 
Баш као и у Русији до времена Стаљина, који је променио политику када је схватио да слаби државу, званична политика у Југославији је била уперена против интереса доминантног народа - Руса у СССР и Срба у Југославији. Код нас је то трајало до краја распада земље, а идеолошки и психолошки потомци бивших родомрзаца и данас воде исту политку коју су водили за време Југославије. Неки нису ни свесни колико дубоко је у њих усађен аутошовинизам, јер свој аутошовинизам погрешно доживљавају као 'просвећеност'.
 
Poslednja izmena:
Баш као и у Русији до времена Стаљина, који је променио политику када је схватио да слаби државу, званична политика у Југославији је била уперена против интереса доминантног народа - Руса у СССР и Срба у Југославији. Код нас је то то трајало до краја распада земље, и идеолошки и психолошки потомци бивших родомрзаца и данас воде исту политку коју су водили за време Југославије. Неки нису ни свесни колико дубоко је у њих усађен аутошовинизам, јер свој аутошовинизам погрешно тумаче као 'просвећеност'.

Нажалост, има и тога.
 
U pitanju su dve slike, jedna je vezana za pobedu Srbije u Balkanskim ratovima, druga je vezana za pobedu u Prvom svetskom ratu, u pitanju je naš dvoglavi orao na steni koji nogama i kandzama kida zastavu Austrougarske, Turske, Nemačke i Bugarske. Sliku sam odavno video ovde i ostavila je jak utisak na mene, međutim, sad ne znam način da je nađem. Ako neko zna na koje slike mislim bio bih mu jako zahvalan da mi pomogne.

Izvinjavam se na otvaranju nove teme koja nije važna za ostale članove.

Pozdrav
 
комунисти градили пруге и мостове да што боље и чвршће повежу Босну са Хрватском.

Фала им.
Ваљало нам је то у рату 1991-1995. Још да су то Срби знали искористити како треба ђе би нам био крај.

Тито је наоружао Србе за фајт 1991-1995 само тако. А онај глупан - "државник", је рекао у сред рата "Шта оће ти Босанци, па они би целу Босну! А где ће Хрвати и Муслимани да живе?" Замисли колки глупан мораш бити да имаш такав ментални прољев?
 
Osam od deset je posvetio Srbima? A šta ako razdvojimo Bosnu i Hercegovinu, odnosno istoriju Bosne, Huma i dinastiji Kosača? Onda ispada da je samo 5 od 10 glava posvetio Srbima? Vid' tu i Balšiće, bez njih samo četiri. Kada se sve analizira, ne primjećuje se velika pažnja Srbima, već uopšteno regionima i vladajućim porodicama koje su značajno uticale na dubrovačku povjesnicu; iz ove, objektivnije perspektive.

Ovde se primećuje ko je Slaven777.
 
E sada, imaš i hrvatske nacionaliste koji smatraju da su istorije Bosne i Huma, i dinastije Kosača, sve dijelovi koji se bave hrvatskom nacionalnom istorijom, te mogu reći da je 'čak toliko' posvetio Hrvatima.

Sve je stvar percepcije datog istorijskog izvora.

Двојица имају перцепцију да је 2+2=4.
Друга двојица имају перцепцију да је 2+2=5.
Политички коректним критичким научним приступом утврђује се да је 2+2=4,5.

Један има перцепцију да је 2+2=4.
Седморица имају перцепцију да је 2+2=5.
Политички коректним критичким научним приступом утврђује се да је 2+2=4,875.

Онај један из горњег примјера је у међувремену умро.
Седморица имају перцепцију да је 2+2=5.
Политички коректним критичким научним приступом утврђује се да је непобитно 2+2=5.

Наравно, знам да историја није математика. Знам и то да су горњи примјери карикатурални до бесмисла, али их и дајем као карикатуралне управо зато да би што сликовитије оцртали бесмисао одређеног начина „критичког сагледавања” које је данас у моди.
 

Back
Top