СВЕ И СВАШТА (2. део)

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
...ma nemojte to tako tragicno dozivljavati...i sekirati se...deca osecaju roditeljsku ljubav i kad nije iskazana recim, nece imati traume zato sto idu u vrtic...videcete da cete za mesec dana sve zaboraviti...samo malo budite strpljive i gledajte pozitivno na stvari...i znam da vas nerviram sto sad pametujem, ali moje dete ide od juna...:)
i dodje kuci sedne za sto i kaze: mama, ajde da malo popićamo (da malo popricamo)...:D
 
I moram priznati da me je sve ovo malo porazilo. Moje dete je inace veoma slobodno, prilazi i komunicira sa nepoznatima i odraslim i decom, veoma lako se zaigra u novom parku sa nepoznatim drustvom, i nisam bas ovo ocekivala :(.

Ali nikada nije sam tj.koliko god da se udalji uvek prati pogledom gde je mama.
Zašto te je porazilo Phe kad većina dece plače kad prvi put ide u vrtić? Nije on ništa drugačiji, Wenericin sin je fenomen, ja sve mislim da ona nas zavitlava.:lol:
 
drage mame!meni kuma vaspitačica rekla ovako:nije problem u detetu nego u roditeljima....dok se roditelji ne opuste i puste da sve ide svojim tokom bez grča i zagušenog nerviranja dotle ni dete neće da se opusti...ona iz iskustva kaže kada je došao dan da su i roditelji postali opušteni i tako dovodili svoje dete,i dete je počelo drugačije i bez grča da prihvata vrtić i od tada nema problema...oni osećaju naše vibracije,ne treba da se to kaže rečima ako smo nervozni,u grču,u brigama sve oni osete i absorbuju...tako da jedini savet koji ja lično mogu da dam opustite se iznutra ka spolja...nije dovoljno da se na licu ne vidi briga,i stomak se mora osloboditi istog,i od tog momenta i dete će vam preuzeti taj mir i spokoj koji će da poveže sa vama i vrtićem i prestaće problemi...svi smo to prošli,samo mogu da vam poželim da i adaptacija vašeg deteta prođe tako lako i brzo kao što je prošlo mog vraga...3 dana pakla,a od 4-og dana nikakvih problema...odnosno da pojasnim,kada sam ja postala opuštena u vezi vrtića,on više nije plakao i počeo da ide sav nasmejan...
 
Nemoj da poredite mog Lazara:lol:...ja sam njeg ostavljala od početka njegovog rođenja
sa svakim...baka, djed, striko, strina, tetka, jer sam htjela od početka da se neveže
toliko za nas...i stvarno on gdje god se ide i bilo sa kim hoće da ide...evo sad je i mala
ista takva...zato mi i ne plače...on voli samo da se ide negdje:lol:
neznam dal je tatu ili mamu :cistinaocare:
ali sve smo mi mame drugačije...neko nemože da ostavi prvi godinu dana
dijete ni s kim, sve smo različite...tako isto i naša djeca...

od moje kume mala je prvih mjesec dana se znala probudit u noći i pitat
mamu dal ona nju voli...kaže kuma da joj se srce kidalo...čak je htjela ispisat
i jedva nekako pregurala a poslije kad je ispisala lila suze...
znači da je sve to normalno samo moramo da budemo jake:)
 
...ja sam bila u panici kad je trebao da krene...ali sam se naterala da sve bude u redu...odvela ga prvi dan, privikavanje, do pred spavanje, znaci do 12...nije bilo plakanja...sledeci dan se sav rastuzio, ja kad sam videla, odmah ga poljubila i veselo mahnula...rekla sam mu, vidimo se posle posla...i ok...treci dan, vaspitacice rekle da je super i da moze ostati celi dan...tako je i bilo...sad placesto mora ostati kuci, kad je bolestan...
Tako da...u potpunosti se slazem sa Mici... ;)
 
Nisu ni sva deca ista. Kao što rekoh, Miloš je išao i kod baka i deka, deda ga je čuvao od februara, ali eto, ipak mu se ne sviđa da nema nikog poznatog.:(
Osim toga, od kako smo se vratili s mora, lepi se za mene kao krpelj i samo viče - ko' mame, ko' mame (kod mame) i pruža ruke prema meni da ga uzmem.
A i noću je uvek fino spavao i nije bilo potrebe za uspavljivanjem, a na moru smo nas dvoje spavali u bračnom krevetu i od tada neće ni da legne u krevet bez mene.:roll:
 
Ćao svima. Moj mali je krenuo prošle godine u jaslice i u početku je bilo plakanja, pa je onda bilo super, pa posle 3meseca urlanje i zacenjivanje. Isla sam mesecima kod psihologa da vidimo šta je sa njim, kao suviše je vezan za odrasle, tj mene. Napravila sam mu pauzu preko zime i kad je ponovo krenuo, ni jednom nije zaplakao, svi smo bili prezadovoljni. Zaključak psihologa je bio : šta očekivati od tako malog deteta.
Preko leta nije išao i sve vreme je pominjao decu i vaspitačice i pakovao se da ide u vrtić. Sad je ponovo krenuo i 2dana smo bili zajedno na privikavanju, zbog nove dece, bilo mu je lepo. Onda je dva dana bio sam i sve je bilo ok. Kad ga pitamo kako je bilo u vrtiću, kaže : lepo. Ali zato juče i danas urla kad ulazi u učionicu, mislim da se i zacenio. Ja sam, naravno, u grču, i mislim da on to oseti.
Psiholog me je jutros zaustavio u hodniku i nahvalio ga je kako je super,ne plače,kako je zreo.... Znači da se lepo ponaša kad ga ostavim, ali kad ulazi je strašno. E sad samo treba ponovo sve to sa zacenjivanjem preživeti, ali bolje i sad nego posle pola godine. Kući kad hoće da se zaceni, dobije ćušku od mene i odmah dođe sebi, ali u vrtiću nema lupanja.
Poenta mog pisanja je da će sve to proći, i da je bolje da se deru sad na početku, nego kao moj da pati u sebi, pa posle par meseci da to počne da ispoljava.
Pozdrav svima.
 
A inače, kod nas u vrtiću, od kapije deca počinju da plaču. I mala i velika, i koja su išla i koja nisu išla u vrtić. Svi su se razmazili na raspustu. A onda se rasplaču i ovi koji ne bi plakali, pa je kolektivno deranje. Mislim da će od ponedeljka sve biti normalno i tiho, kao i pre raspusta.
 
vidi i nidzolina svratila...e baš mi je drago da čujem vesti o vama...

Eli mila,Miloš je još mali,ne treba od njega očekivati čuda,sve će to doći na svoje,a i na more ste išli pre polaska u vrtić,pa možda se previše vezao za tebe,i sada malo i to otežava...ali meni se iz tvoj pisanja čini da je sve to u absolutno normalnim okvirima...biće to sve okej...
 
Za to zacenjivanje mi je psiholog dao milion saveta. Dve stare doktorice samo jedan, odmah u startu izmlatiti, naravno preko pampersa. I dok njih dve nisam poslušala sve sam živce izgubila. Kad sam ga na jedan pokušaj zacenjivanja, prvi put klepila po turu, nije mogao da veruje šta ga je snašlo, pošto ga nikad nisam udarila, i odmah je došao sebi. Još par puta je za pokušaj dobio po turu i svaki put se trgao. Sad kad kući pokuša,mada retko, samo ga pitam jel hoće po turu i odmah je dobar. Ali zato zna da ga u vrtiću neću udariti, pa je opet počeo sa tim. Lepo da poludi čovek.
 
vidim da mi je samo eli odgovorila za bris koji se vadi u vrticu a za sta mi roditelji nismo obavesteni..kako je to moguce da se desava mislim da tako nesto rade a bez odobrenja roditelja..drugo da li ste upoznate koje su mere kaznjavanja u vrticu za decu tj koje mere sprovode vaspitacice kod kohih su vasa deca?juce sam od jedne mame cula da je moj lazar bio u cosku..i ja se frapirala jer bas dan pre sam komentarisala sa mojom kumom da ne vidim poentu coska...mene je mama slala u cosak i ni dan danas ne vidim poentu toga jer ja i nisam imala otpor prema tom cosku bilo mi je svejedno gde sam dal na krevetu ili u cosku...i danas je laza bio nesto nestasan kod kuce i ja reko ajde da proverim kako to funkcionise kod njega..i kazem ajde sad u cosak i dete krece znaci sokirala sam se...:(sta vi mislite o tim merama?
 
Pa to je čitava psihologija, nije ni čudo što idu u školu da budu vaspitačice.
Možda bi i mi roditelji mogli ići na nekakav kurs, ne bi nam škodilo.:lol:

Mog Luku stalno kažnjavaju, ali ovaj se ne trza uopšte. On je najproblematičniji u vreme spavanja jer nikad ne spava, ali neće ni da miruje u krevetu nego peva, preskače krevete, igra se pa ga one nateraju da sedi mirno i da ćuti. Ja kad ga pitam da li ih posluša, on kaže NE. I kako one da disciplinuju nevaljalu decu?
Moj Luka je zaista svojeglav i kod njega prolazi samo priča, razgovor, nadmudrivanje jer on postavlja milion pitanja i dok ga ne zadovoljiš on iznova ispituje. Šta li mu rade ne znam, ali pretpostavaljam da je glavna kazna da DETE NE SME DA RADI ONO ŠTO OSTALI RADE. Mislim da im je to najgora kazna pošto su u kolektivu i jako im je važno da se ni po čemu ne izdvajaju. Osim mom Luki, on baš voli i želi da se izdvaja.:roll:
 
evo novog izveštaja iz vrtića. otišla ja po tinu i gvirnem kroz vrata a ona sedi na krevetiću pošto su već bili rašireni za spavanje i vidim da joj je faca pred plakanje ili je plakala pa se smirila. i kad me je ugledala počela da plače ali nije strašno kao juče. kaže vaspitačica sve je bilo u redu do 20 min pre nego što sam došla kada su se vraćali iz sale za fizičko i spomenuli da idu na ručak. onda se tu rasplakala. rekla sam im da je ne teraju da jede jer će mi tako zamrzeti vrtić pa bolje i gladna nego da ne želi uopšte da ide.
inače ovih dana gledam da budemo što više zajedno. vidi se promena u njenom ponašanju, nekako je više vezana za mene, zove me mami, mami. danas ni baki nije dala da ide kući.
kod nas u vrtiću doručak je od pola 12, u 12 je spavanje do 14h. prva dva dana idu roditelji sa decom po sat vremena
inače ko je pitao za bris, nama je pedijatar rekao da se brisevi vade samo za decu u jaslama a za vrtić treba samo krvna slika i urin
 
dobro jutro žene!mi smo malo spavali noćas..nosić pun,povraćao šlajm,kašalj sa produktom...danas ostaje kod kuće a za popodne sam ga već prijavila za slanu sobu,i za sutra ću ga prijaviti,valjda će nešto pomoći...ja u 8 treba da pričam sa psihologom,ali ako je planirala danas da radi i sa vragom,to će morati da ostavi na žalost za neku drugu priliku...
kod njega u vrtiću nisam čula da su im vadili bris,jedino što rade u toku godinu jeste da ih patronažna izmeri jednom na početku školske godine i jednom pre završetka da se zna koliko su porasli,dobili na kilaži,ali to je sve...i ima organizovan zubarski pregled koji se unapred najavi...
a što se ćoška tiče,pa nekako moraju da ih obuzdaju i ukore ako su nevaljali a za to je ćošak najpodobniji...nemam ništa protiv ćoška...i kod kuće koristimo tu metodu kada treba da se smiri...
 
Jutros je plakao kod kuce, tuzno, tuzno ali se na kraju pomirio kad sam ga iznela napolje. Usao je ucveljen ali bez suza, cekao ga je njegov drug koji mu je odmah prisao da mu pokaze igracku pa je i on pokazao svoju.
Zali se od jutros da ga boli kad guta i crveno mu je grlo pa sam mu naprskala tantum verde. Nije valjda vec krenula sezona bolestina?!
 
...jutro...vidim stanje opsadno...:) Mi ujutro dok se isprtljamo, ja uvek kasnim na posao...ajd sto moram decu da oblacim i pakujem, nego i mm stalno zapitkuje:gde su mi carape, koju majicu da obucem, hocu li pantalone ili bermude...aaaaaaaaa...vrlo cesto se osecam da imam troje dece...i cesto u sali govorim da cu cetvrto, kad mi trece zavrsi drugi fakultet (misleci na mm :D)
 
uh epidemija počela...ne mogu da dočekam da popodne odemo u slanu sobu i da mu se skroz odvoji taj šlajm...
LM pričala sat vremena sa psihologom...dala mi je tačne instrukcije šta i kako treba da radimo kod kuće,a i vaspitačice će dobiti upute takođe...u suštini mnooooooooooooooooogo toga će se promeniti,sve u skladu sa njegovim godinama i naravno potrebama da podstaknemo da progovori...ima tu i vežbica i doslednosti u nekim situacijama itd. pa ćemo sada videti mesec dana kako to ide,i šta možemo da postignemo,ona će ga posmatrati u vrtiću i za mesec dana se ceo tim ponovo sastaje da vidimo na čemu smo,i tada ako sve ide po planu uključujemo i logopeda u rad...i tako...
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top