Svaštara i zanimljivosti

Castel Meur, također poznata kao La Maison du Gouffre ili “kuća između stijena”, je šarmantna kućica izgrađena između dvije velike stijene koja još od 19. stoljeća privlači turiste u inače mirno malo selo Plougrescant u Francuskoj.

Malena kuća je izgrađena 1861. godine, u vrijeme kada građevinske dozvole nisu postojale i kada je svako mogao graditi po svojoj volji. Kako bi se zaštitio od surove klime i čestih oluja, originalni vlasnik je odlučio da izgradi svoju kuću između dvije velike stijene. Nakon njegove smrti u kući su živjeli njegovi potomci, a trenutni stanar je njegova unuka koja se vratila iz SAD-a u malenu kućicu nakon što je tamo prodala svoj business.

Kući je trenutno zabranjen pristup, jer se jedan japanski turista popeo na krov i pri tome ga oštetio… La Maison du Gouffre je sada ograđena zidom, i turisti je mogu posmatrati samo sa sigurne udaljenosti.

Castel-Meur-1.jpg

Castel-Meur-2.jpg

Castel-Meur-6.jpg


Izvor: pixelizam.com
 
Sigirija (“Lavlja stijena”) je monolitna stijena koja se nalazi u središtu distrikta Matale na Šri Lanki, a koju mnogi smatraju Osmim svjetskim čudom, kako zbog neobične prirodne formacije, tako i zbog ostataka nekadašnje utvrđene palače izgrađene na samom vrhu. Staru kamenu utvrdu je koristio kralj Šri Lanke Kashyap ( 473.-495. godine) kako bi se sakrio od napada svog brata.

Jedno od najznačajnijih obilježja ovog geološkog remek-djela su Lavlje stepenice koje vode do palače na vrhu stijene koja je i danas okružena ostacima raskošne mreže vrtova, rezervoara i drugih građevina koje nam govore o bogatoj istoriji ovog lokaliteta.
Upisana 1982. godine na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji, ova stijena je puna arheološkog značaja. Pored toga što se u njezinim pećinama (koje se nalaze u podnožju) kriju gotovo netaknute slike na zidovima, u palači se mogu vidjeti i dobro očuvani primjeri klasičnog realizma koji je u Šri Lanki nastao u 5. stoljeću.

Prema drevnim tekstovima, cijelu tvrđavu je sagradio kralj Kashyapa, a nakon njegove smrti se koristila kao budistički samostan sve do 14. stoljeća. Danas je Lavlja stijena jedna od najpoznatijih atrakcija Šri Lanke koju svake godine posjeti na hiljade lokalnih i stranih turista.

Lavlja-stijena-0.jpg

Lavlja-stijena-2.jpg


Izvor: pixelizam.com
 

Most koji dodiruje oblake​

mijo.jpg


Da li ste ikad zamišljali kako je hodati kroz oblake? To na ovom mostu zaista možete da doživite jer je most Mijo najviši most ikad napravljen i bukvalno se često vine i „među oblake“. Ovaj nebeski džin je i najduži viseći most ikad i smatra se „faraonskim poduhvatom novog doba“.Ovaj nebeski džin je i najduži viseći most ikad i smatra se „faraonskim poduhvatom novog doba“.

Jedan od najimpresivnijih građevina savremene arhitekture na svetu svakako je most Vijaduc de Milo (Viaduc de Millau), koji se izdiže visoko iznad doline reke Tarn na jugozapadu Francuske. Izgradnja ovog „čeda novog milenijuma“ započeta je u oktobru 2001. godine, a završena je u novembru 2004 godine. Most je u mnogome skratio važnu prometnicu između Pariza u Francuskoj i Barselone u Španiji. Umesto lošim vijugavim drumom dugim 30 kilometara koji je prolazio kroz nepristupačni kanjon reke Tarn, ovaj važni drumski pravac danas vodi preko najvećeg mosta na svetu.

Viaduc de Millau po mnogo čemu je specifičan, pa ga često nazivaju „faraonskom građevinom modernog doba“. To je najduži viseći most na svetu i najviši most ikad sagrađen, koji je sa svojih 343 metara visine premašio visinu ajfelovog tornja (324metra), nejvećeg ponosa francuske arhitekture. Zanimljiva je činjenica da je za njegovu izgradnju bila angažovana korporacija koju je baš Aleksandar Gustav Ajfel oformio krajem 19. veka. Inače ova firma je pored Ajfelovog tornja i mosta Vijaduc de Milo, podigla i čuveni Kip slobode u Njujorku.

Most je dužine neverovatnih 2 460 metara i nose ga sedam betonskih stubova koji su visine, zavisno od zemljišta ispod, u rasponu od 78 do 245metara. Za dodatno ojačanje postvljena su 154 čelična užeta, a osnova svakog stuba ima površinu od 200 kvadratnih metara i ukopana je u zemlju 16 metara. Za potrebe zidanja stubova potrošeno je 85 000 tona betona.

U izgradnji mosta učestvovalo je više od 500 radnika, koji su za svaki sat rada postavljali po 10 metara dužine mosta. Sve je olakšala najnovija kompjuterska tehnologija a za milimetarsku preciznost radovi su nadgledani satelitskim GPS uređajima.

Prilikom izgradnje u betonsku masu su ubacivani detektori koji beleže svaku promenu materijala, precizno čak do stotog dela milimetra. Izvođači radova su garantovali visoku otpornost na udare vetra i oscilacije prometa koju izaziva preko 10 000 vozila, kolik je dnevni prosek koji pređe preko mosta. Oni su garantovali i „rok trajanja“ mosta od 120 godina. U projekat izgradnje najvećeg mosta na svetu utrošeno je oko 400 milijona evra. Izračunat je potpuni povrat investicije, naplatom putarine, za nekih 75 godina.

Put E75 čiji je deo Vijaduc de Milo je najprometniji putni pravac u Francuskoj i najkraća putna povezica između dve metropole Pariza i Barselone. Razmak između ova dva grada je 1.040 kilometara, a ovaj impoznantni „most u oblacima“ se nalazi na 650 kilometara od Pariza i 390 od Barselone.
 
Hram Istine, također poznat i kao Svetište Istine, Wang Boran i Prasat Mai, je hram koji se već neko vrijeme gradi u Pattayi na Tajlandu. U potpunosti se pravi od drveta, a ukrašen je brojnim skulpturama sa tradicionalnim budističkim i hinduističkim motivima.

Izgradnja ovog hrama je započela 1981. godine, kao reakcija na Hladni rat. Prema filozofiji hrama, dok egoistične osobe pokušavaju uništiti svijet uz pomoć moderne tehnologije, hram će poslužiti kao protuteg. Prema službenoj web stranici, njegova svrha je da koristi umjetnost i kulturu kao “odraz drevne Vizije Zemlje, drevnog znanja i istočne filozofije. Unutar ovog kompleksa, posjetitelji će shvatiti drevni život, ljudsku odgovornost, osnovne misli, ciklus života, odnos života i Svemira, te zajednički cilj prema utopiji.”
Projekt je pokreno tajlandski biznismen Lek Viriyaphant 1981. godine, a trebao bi biti završen 2025.
Hram-Istine.jpg

Hram-Istine-1.jpg

Hram-Istine-7.jpg


Izvor: pixelizam.com
 
The Willow kućice za odmor
Pembrok, Vels



the-willow-kabina-sci-fi-glamur-izgraden-usred-sume.jpeg


Ovakav jedan aktivni odmor omogućava da iskoristite najbolje od prirode a da istovremeno budete maksimalno pošteđeni svih onih loših strana koje tradicionalno kampovanje nosi sa sobom. Sve one pogodnosti koje inače dobijate u hotelu sa pet zvezdica nalaze se i u predivnoj malenoj kabini nazvanoj The Willow koja se nalazi u valovitim brdima Pembroka.

Idealno utočište za sve one putnike koji žele (makar na kratko) dom sličan onom koji ima Bilbo Bagins, ova građevina sa dva zaobljena krova prosto štrči iz prostranog zelenog travnjaka na kom je smeštena. Ona, morate priznati, zaista deluje kao nešto što se tu stvorilo direktno iz nekog naučnofantastičnog filma.
Postavljena tačno ispred drvene palube malene kabine, dva kružna prozora probijaju prednju fasadu i pružaju nesmetan pogled na selo. Iza ovih “očiju” kabine krije se studio na otvorenom koji sadrži dnevni boravak sa televizorom i sofom, kao i kuhinju sa trpezarijom, spavaću sobu i kupatilo.

Iako vam se može učiniti da je reč o sićušnom prostoru, The Willow (Vrba) u sebe može da primi najviše četiri putnika: spavaća soba je rezervisana za dvoje ljudi, dok dve dodatne ugrađene kabine za spavanje pružaju mesta za još dvoje. Takođe, ona poseduje i prostranu terasu idealnu za večeru u dvorištu kao i hidromasažnu kadu za maksimalno opuštanje.
Osmišljena tako da svojim gostima pruža idealnu mogućnost da pobegnu od obaveza i dosadne svakodnevnice, The Willow predstavlja vrhunac futurističke gradnje na mestu gde biste tako nešto najmanje očekivali.

the-willow-kabina-sci-fi-glamur-izgraden-usred-sume (1).jpeg



Izvor: YankoDesign
 
Bannerman Castle
Pollopel Island
(Hadson River, U.S.A.)



2f8282bca1f238071b1b2e443eb5b7a6.jpg


На острву постоји дворац који је саградио француски предузетник Францис Банерман VI. (1851 — 1918) који је острво купио 1901.
Дворац је саграђен како би Францис у њему држао барут али се касније са својом породицом ипак доселио у њега.

5ba26a8edae6a.image.jpg

Францис Банерман VI. рођен је 24. марта 1851. у граду Данди у Шкотској.
У Сједињене Америчке Државе је емигрирао 1854. Године 1901. је на острву почео да градити дворац у коме би држао барут.
Касније се и сам доселио у њега.
У дворцу, он и његова породица нису дуго живели због пожара и експлозија које су се у њему дешавале
. Тврди се да је у дворац тада можда ударио гром и да се запалио барут који је он тамо држао.
Овај дворац се данас сматра уклетим.
У дворцу се данас наводно виђају духови.
 
Bannerman je započeo posao sa vojnim viškom nakon Građanskog rata, dok je još bio u tinejdžerskoj dobi.
Ubrzo je njegova kompanija, nazvana Bannerman’s, bila najveći svetski kupac vojnog viška, a Bannerman je otvorio masivni izložbeni salon na Broadvaiu i Broome Streetu, ugošćujući dobrovoljce u špansko-američkom ratu.
Taj sukob je za Bannermana bio veliki neočekivani slučaj, i on je kupio 90 posto svog zarobljenog španskog oružja.
Tada mu je bilo potrebno negde da uskladišti svoj džinovski keš, daleko od naseljenih mesta.
Ostrvo Pollepel je odgovaralo jer je bilo nenaseljeno i bilo je smatrano ukletim ...
(Uglavnom od strane američkih domorodaca u dolini reke Hadson)

bannerman-castle-2-1080x720.jpg
 


Foto: Thinkstock





Mon Sen Mišel: Bajka između plime i oseke​




Neverovatan grad, zamak, ostrvo i opatija u jednom gde su snimljena ostvarenja poput "Čovek sa gvozdenom maskom" i "Tri musketara".



Mon Sen Mišel, mesto gde ćete uveče zaspati na ostrvu, a probuditi se na poluostrvu




Izdižući se visoko iznad nivoa mora, Mon Sen Mišel je stenovito ostrvo u kanalu Lamanš, na oko kilometar od Normandije u Francuskoj.
Mon Sen Mišel je neverovatan grad, zamak, ostrvo i opatija u jednom. Manastir smešten na sam vrh ostrva i njime dominira površine je 55.000 metara kvadratnih učinio je ovu destinaciju svetski poznatom.


Sazidan u osmom veku zauvek je ostao nedostižan za Engleze koji su uspeli nekada da osvoje čitavu Normandiju, ali ne i ovo ostrvo, delom zbog nepristupačnog polozaja grada, a delom i zbog njegovih masivnih zidina.
Dramatičan pogled i vijugave ulice srednjevekovnog grada, na četiri sata vožnje od Pariza, uvrstile su ovo nesvakidašnje mesto na UNESKO listu svetske kulturne baštine. Pored toga, smatra se i jednim od najposećenijih mesta u Francuskoj.

ISTORIJAT​

Sve do izgradnje prve crkve u osmom veku ostrvo je nosilo ime Mon Tomb jer je svojim izgledom podsećalo na uzvišenje grobne humke.
Legenda iz 708. godine kaže da se biskupu Avranša javio Arhangel Mihajlo i rekao mu da na ovom ostrvu sagradi crkvu, međutim, biskup ipak nije to učinio te mu je Arhangel vrelim prstom napravio rupu u lobanji (lobanja se i danas čuva u crkvi u Arvanšu).
U vreme Francuske revolucije i opadanja značaja crkve, 1790. godine, opatija je napuštena.
Sve dok se monasi na nju nisu vratili 1969, ostrvo je služilo kao zatvor a nosilo je ironičan naziv "Mon Libr", sto u prevodu na srpski znači "Slobodno brdo". U tamnicama Mon Libra svojevremeno je bio zatočen i Viktor Igo.


Centralni deo zamka čini crkva izgrađena u jedanaestom veku. Jedno od najlepših mesta u ovom samostanu je bašta koja se nalazi odmah pored crkve, a veoma je značajna jer povezuje sve puteve i sobe. Zanimljivo je da su drevni redovnici koristili dvorište na vrhu utvrđenja za proizvodnju povrća i lekovitog bilja.
Na ulaznim kapijama grada nalazi se amblem grada (dva lososa koji plivaju u suprotnim smerovima) i informacija do kada tog dana treba da napustite poluostrvo ako ne želite da plivate. To je obično u letnjim mesecima do 19, a u zimskim mesecima do 17 časova, tako da je u obilazak ostrva najbolje krenuti oko podneva.

Ovo mesto nije ostavilo ravnodušnim ni filmsku produkciju, pa je poslužilo kao model za izgradnju grada Minas Tirita koji se pojavljuje u filmu "Gospodar prstenova", kao i mesto gde su snimljena ostvarenja poput "Čovek sa gvozdenom maskom" i "Tri musketara".

Zbog ekstremnih oseka, more se ponekad povuče i po 15 km u prolećnim mesecima, pa je ova planina na kopnu, dok se za vreme visoke plime pretvara u ostrvo okruženo morem.


Viktor Igo je rekao da je Mon Sen Mišel za Francusku ono što su piramide za Egipat.


1623768893943.png
 
Staklena kuća na drvetu




Kuću na drvetu dizajnirao je kazahstanski arhitekta Aibek Almassov.


56f55fb5dd089569678b45b2.jpg


Smeštena u šumovitom planinskom području u Almatiju u Kazahstanu, kuća na drvetu biće otvorena za javnost na osnovu rezervacija.
Napajaće je Tesla Povervall, baterija koja skladišti sunčevu energiju za upotrebu van mreže.

Smeštena u Almatiju u Kazahstanu, cilindrična kuća visoka 65 stopa ima zrelu jelu u svom središtu.
Iz kuće će se pruža pogled na šumu koja je okružuje.
Staklo ima prozirne solarne panele koji se priključuju na Tesla Povervall za unutrašnja svetla.
Na vrhu drveća sakupljaće se i pročišćavati kišnica za kupatilo na donjem nivou.


„Da biste izgradili kuću, obično treba da uništite drveće oko nje“, kaže Almasov.
„Mrzim tu ideju, pa sam razmišljao o tome kako bismo je mogli izgraditi, a da ništa ne uništimo....."


56f55fb5dd089569678b45b5.jpg
 
Smatran je najboljim preostalim primerom bakarnog rudarskog grada s početka 20. veka,
Ovaj mlinski grad nalazi se na kraju 60 kilometara makadamskog puta usred masivnog Aljaske Vrangell – St. Nacionalni park Elias.
Od 1911. do 1938. godine, Kennecott je zapošljavao čak 300 ljudi u mlinskom gradu i 300 u rudnicima, obrađujući bakar u vrednosti od skoro 200 miliona dolara.
Kao grad kompanije, on je obuhvaćao bolnicu, trgovinu, školu, klizalište, teniski teren, rekreacionu salu i mlekaru.
Međutim, do 1938. godine ruda bakra je iskorišćena, a kompanija Kennecott Copper Corporation naglo je napustila grad, ostavljajući za sobom opremu, zgrade i lične stvari.



gallery-1443728160-gettyimages-rh29-3017-1.jpg
 
@Lorelajn
Za tebe , koja vidiš lepotu svetlucanja u noći....



1625653845949.png


Taj plavi sjaj potiče od ekstravagantnih stenovitih formacija koje vas okružuju u njegovoj unutrašnjosti.
Ako dok šetate kroz ovaj tunel pomislite da ste prešli u drugu dimenziju, ne bojte se – samo ste na Novom Zelandu.
Waitomo Glowworm pećine nalaze se u severnom delu i imaju izuzetno veliku populaciju bioluminescentne vrste, koja se može samo tu videti.
Otkako su 1800.godine otkrivene, ove pećine postale su popularna turistička destinacija, u koju brojni ljudi jedva čekaju da zakorače.

Pošto su ove pećine i tuneli u potpunosti pod vodom, možete se kretati samo čamcem, što će samo doprineti čudnovatom osećaju divljenja ovom božanskom plavom sjaju...


Svetlucave pećine su deo Novog Zelanda, ali, Havaji imaju svoja stvorenja koja proizvode svetlost.
Nekoliko vrsta malenih vodenih životinja, poznatih pod nazivom fitoplanktoni, sijaju predivnim plavim sjajem, a jedna plaža na Havajima postala je posebno lepa i popularna baš zbog njih.
Kako se planktoni nasukaju na obalu, oni počinju da ispuštaju svoj sjaj i ovoj plaži daju svetlucavu granicu kopna i vode.

1625654006141.png
 
@Lorelajn
Za tebe , koja vidiš lepotu svetlucanja u noći....



Pogledajte prilog 962170

Taj plavi sjaj potiče od ekstravagantnih stenovitih formacija koje vas okružuju u njegovoj unutrašnjosti.
Ako dok šetate kroz ovaj tunel pomislite da ste prešli u drugu dimenziju, ne bojte se – samo ste na Novom Zelandu.
Waitomo Glowworm pećine nalaze se u severnom delu i imaju izuzetno veliku populaciju bioluminescentne vrste, koja se može samo tu videti.
Otkako su 1800.godine otkrivene, ove pećine postale su popularna turistička destinacija, u koju brojni ljudi jedva čekaju da zakorače.

Pošto su ove pećine i tuneli u potpunosti pod vodom, možete se kretati samo čamcem, što će samo doprineti čudnovatom osećaju divljenja ovom božanskom plavom sjaju...


Svetlucave pećine su deo Novog Zelanda, ali, Havaji imaju svoja stvorenja koja proizvode svetlost.
Nekoliko vrsta malenih vodenih životinja, poznatih pod nazivom fitoplanktoni, sijaju predivnim plavim sjajem, a jedna plaža na Havajima postala je posebno lepa i popularna baš zbog njih.
Kako se planktoni nasukaju na obalu, oni počinju da ispuštaju svoj sjaj i ovoj plaži daju svetlucavu granicu kopna i vode.

Pogledajte prilog 962178
:heart::heart::heart::heart: moja najveca zelja decenijama
 

Smeštena u podnožju planine Fafe u severnom Portugalu, Casa do Penedo može se svrstati među najčudnije građevine sveta. Ova kuća, izgrađena 1974. godine, savršeno se uklapa u planinski krajolik zahvaljujući neobičnoj ideji graditelja da kuću smesti između četiri masivne stene.


Inspiracija za dizajn kuće javila se tokom posete vlasnika ovom predelu – neobične stene u podnožju planine privukle su njegovu pažnju i dale mu ideju da izgradi porodično utočište između njih.
Prigodno nazvana Kuća od kamena (Casa do Penedo), građevina na savršen način spaja dela prirode i čoveka. Zidovi su izgrađeni od portugalskog granita koji se tradicionalno koristi kao građevinski materijal za lokalne objekte.

Dvospratna kuća koja kao da je iskočila iz crtanog filma o porodici Flinston, privlačila je pažnju lokalnog stanovništva kao i turista od trenutka kada je izgrađena.
Međutim, ta pažnja je imala i negativne posledice jer su se vlasnici u više navrata suočavali sa vandalizmom i provalama. Nakon neželjenih upada, kuća je opremljena neprobojnim staklima, a vrata obezbeđena čeličnim rešetkama.
Turistima je sada pružena mogućnost ne samo da zavire u neobičnu kamenu kuću, već i da se upoznaju sa istorijom i arhitekturom kuće, ručaju u prirodi i uživaju pogledu na polje vetrenjača i sve to u okviru vođenih obilazaka koji su u ponudi na zvaničnom sajtu Casa do Penedo.

 

Kuća sa najboljim pogledom na svetu​


Ukrajinski dizajner Viktor Zeleniak predstavio je projekat veoma neobične kuće. Nažalost, u pitanju je samo studija koja još nije zaživela u realnosti. Slike dovoljno govore, nije potrebno objašnjavati o čemu je reč. Ideja je da ovaj objekat bude izgrađen u šumama planine Bukovel u Ukrajini, a namera je da ima što manji uticaj na životnu sredinu.

Viktor-Zeleniak-tree-house-6.jpg


Samo četiri noseća stuba, po rečima tvoraca projekta, ne bi trebalo da imaju uticaj na okolno drveće, ali nije dodatno pojašnjeno kako bi na šumsko tlo uticali masivni temelji ovako visokog objekta. Stambeni deo se nalazi visoko iznad drveća, tako da obezbeđuje neometan pogled u svim pravcima.
Kako bi prednost ovakvog položaja bila maksimalna, ova kuća praktično nema spoljašnje zidove. Konstrukcija je takva da su spoljašnji zidovi zastakljeni, a pozicija same kuće je takva da privatnost unutar kuće nije ugrožena, izuzev ako je možda u pitanju neka znatiželjna ptica.

Viktor-Zeleniak-tree-house-5.jpg


Do kuće se stiže liftom, koji je sastavni deo jednog od stubova, a s obzirom da je u pitanju objekat namenjen vrlo imućnim stanarima, ravni krov predstavlja zapravo heliodrom, za mnogo brži i efikasniji dolazak u ovu oazu mira. Za sada je ovaj projekat u fazi ideje i razrade, sve fotografije su kompjuterski renderi, tako da nema fotografija unutrašnjosti.

Krov.rs
 

Zgrade talasi na obali danskog fjorda​

(2018. | Adam Williams | New Atlas)


Henning Larsen Architects je firma koja se može pohvaliti veoma uspešnim projektima
Na prvom mestu tu je projekat neobične zgrade „Eysturkommuna Town Hall“
koja se našla na listi najboljih građevinskih objekata ali i novozavršeni projekat pod nazivom „The Wave“.
Ovaj zanimljivi poduhvat čini stambena zgrada talasastog oblika koji je podeljena u pet celina.

„The Wave“



Zgrada „The Wave“ je postavljena na samoj ivici fjorda u Vejleu u Danskoj i zauzima površinu od 14.000 kvadratnih metara.
Svaka od ovih pet celina predstavljena je kao talas u okviru koga se nalazi 20 stanova, sa površinom od 97 do 198 kvadratnih metara,
plus penthous koji ima površinu od 255 kvadratnih metara i prostire se na dva sprata.
Stanove karakterišu zastakljenje sa prednje strane i krovni prozori koji povećavaju količinu svetlosti koja dopire unutar prostora.
Neki stanovi imaju i svoje balkone.
„The Wave“



„The Wave“

„The Wave“ (foto: Jacob Due)
 

Back
Top