Svaštara i zanimljivosti

EARTH SHIP - kuća od automobilskih guma​

25.06.2007. | Earthship
Jedan u nizu velikih ekoloških problema predstavljaju i odbačene kamionske gume. Vremenom se odustalo od njihovog uništavanja, jer se u tom procesu ispušta velika količina toksičnih materija u vazduh.
ert.jpg
erta.jpg
Jedno od mogućih rešenja ovog problema dao je Majkl Rejnolds, koji gradi kuće od naslaganih starih kamionskih guma napunjenih zemljom i prelivenih betonom. Ovakva konstrukcija se ponaša kao velika baterija, jer su guma i zemlja savršeni toplotni provodnici, koji održavaju istu temperaturu u kućama tokom cele godine.​
 
Moon Bridge
(Mesečev most)
Hunan, Kina






.
1621257779712.png

Mesečev most (yuán yuè qiáo)
je visoko zaobljeni lučni pešački most povezan sa vrtovima u Kini i Japanu.
Mesečev most je nastao u Kini, a kasnije je uveden u Japan.

Ova vrsta mosta prvobitno je dizajnirana da omogući pešacima da pređu kanale, istovremeno omogućavajući prolazak teglenica ispod.
Kada se gradi pomoću uspona za uspon i spuštanje, on ima dalju prednost što ne zauzima previše prostora.

U formalnom dizajnu bašte, mesečev most postavljen je tako da se odražava u mirnoj vodi.
Visoki luk i njegov odraz čine krug, simbolizujući mesec.


1621257862948.png
 
a evo nesto o njoj....

Ovu minijaturnu crkvu napravio je Dragoljub Krstić 1991. godine. Nalazi se u selu Jovac, blizu Vladičinog Hana, na samom jugu Srbije.

Neobična crkva posvećena je Svetom Pantelejmonu, i ona nije posebna samo zbog toga što je sagrađena u drvetu već i zato što je sagrađena baš u drvetu hrasta. Hrast ima veliki značaj u srpskoj kulturi i mitologiji starih Slovena.

Smatrano je svetim drvetom i povezivano sa bogom Perunom. Koji god da je bio motiv umetnika da sagradi ovu crkvicu, nemoguće je poreći da je ono što je on stvorio krajnje jedinstveno i jednostavno prelepo.

Ova crkvica je zaista jedno potpuno bajkovito svetilište u zagrljaju prirode.


Izvor:serbia.com
 
Na erodiranoj, djelomično urušenoj litici na plaži Kalaloch u nacionalnom parku Olympic u Washingtonu, nalazi se jedinstveno drvo koje već godinama tvrdoglavo visi iznad tla, držeći se za samo nekoliko vitica korijena.

Zbog toga što je naizgled već davno trebalo biti mrtvo, postalo je poznato kao Drvo Života. Neki ga smatraju čarobnim, drugi besmrtnim, a neki izuzetno otpornim.

Drvo-zivota-1.jpg


Pravo je čudo da je stablo još uvijek živo, te da iz godine u godinu ponovo izlista, unatoč tome što ispod nema tla. Još jedno čudo je to što stablo nikada nije prevrnuto tokom mnogih snažnih oluja koje pogađaju ovu obalu.

Ova sitkanska smreka nikada nije dobila svoje zvanično ime, pa je ljudi zovu različitim imenima kao što su “drvo života” i “odbjeglo drvo”. Prema različitim izvješćima, uvala ispod korijenja je nastala zbog malog potoka koji se ulijeva u ocean, a koji je tokom nekoliko desetljeća polako ispirao tlo ispod stabla.

Izvor: pixelizam.com
 
Mnogo godina ljudi širom sveta sugerišu mogućnost da misteriozna slika na steni u drevnom gradu Anuradhapura na Šri Lanki mogu biti drevna zvezdana vrata.
Mnogo godina ljudi širom sveta sugerišu mogućnost da misteriozna slika na steni u drevnom gradu Anuradhapura na Šri Lanki mogu biti drevna zvezdana vrata kroz koja su civilizacije putovale u druga mesta u svemiru u dalekoj prošlosti.
Anuradhapura je glavni grad severne centralne provincije Šri Lanka i jedna od drevnih prestonica Šri Lanke, poznata po dobro očuvanim ruševinama drevne civilizacije Šri Lanke. Bila je to treća prestonica Kraljevine Rajarata nakon Tambapannija i Upatise Nuvare.

Tačno je da misterija opstaje i danas, a Zvezdana vrata na Šri Lanki nastavljaju da generišu sve vrste teorija, uključujući „vanzemaljce“.

Lokalitet je poznat kao Rajarata (Zemlja kraljeva), bilo je prvo kraljevstvo uspostavljeno na ostrvu (oko 377. p. N. E.) I nalazi se u srcu budističke kulture Šri Lanke. Danas je to jedno od najposećenijih mesta u zemlji, koje privlači pobožne hodočasnike u svoje drevne budističke hramove i džinovske stupe u obliku kupole.

Rezbarenje u parku Ranmasu Uiana, poznato kao Sakvala Čakraia, bilo je sučelje ili zvjezdana vrata „između ljudi i nekih inteligentnih vrsta iz svemira“, arheolozi su nazvali „apsurdnim“ koji pretpostavljaju da bi rezbarenje moglo biti jednostavno rana svetska karta.
Sveti grad Anuradhapura takođe je dom nečeg mnogo čudnijeg. Postoji stari urbani park od 16 hektara, u narodu poznat kao Ranmasu Uiana (Park Zlatne ribe), okružen sa tri budistička hrama u srcu drevnog grada, gde postoji grafikon (ili mapa) koji bi trebalo da bude karta da otkrije tajne Univerzuma.


Prečnika približno 1,8 metara, Sakvala Čakraia (što u prevodu znači „ciklus svemira“) isklesan je iz niske stene među ruševinama zaštićenog parka. Prednja fasada se vidi samo u nivou tla. U stvari, četiri sedišta su isklesana iz suprotne ravne stenske površine, pružajući idealno područje za gledanje.

I mapa i sedišta, koja su takođe misterioznog porekla, zbunjuju istoričare, arheologe i naučnike već više od jednog veka.

Profesor arheologije Raj Somadeva sa Univerziteta Kelaniia na Šri Lanki rekao je BBC-u o mogućoj svrsi kružnog dijagrama i ostalim strukturama oko njega.

Somadeva je rekao:

"Ranmasu Uiana se već dugo koristi u istoriji. Izgleda da je druga velika faza razvoja započela u 7. veku. Tokom ovog perioda, nekoliko novih zgrada je dodato dizajnu prethodne bašte. Tajanstveni grafikon je mogao biti napravljen u tom periodu, ali je nemoguće znati razlog njegovog postojanja i funkcije. Sve što je u vezi s tim nije pomenuto ni u jednom istorijskom zapisu, koji su budistički monasi pažljivo održavali “.

Iako se o ploči i njenoj nameni malo zna, ikonografija je nekompatibilna sa drugim skulpturama iz perioda Anuradhapura (3.-10. Vek nove ere). Središte grafikona čini sedam koncentričnih krugova podeljenih vertikalnim i horizontalnim paralelnim linijama. Pravougaone pregrade sadrže male ukrštene krugove. Za neiskusno oko postoje figure koje podsećaju na kišobrane ili streličarstvo, zmaja, valovite linije i cilindrične oblike. Spoljni prsten predstavlja morske životinje poput riba, kornjača i morskih konjića.

507246_shutterstock-1519852610_iff.jpg

507249_shutterstock-1951775338_iff.jpg


Izvor:alo.rs
 
Izgrađen 1866. u Belgiji, Dvorac Miranda (kasnije poznat kao, Dvorac Noisy) je nekada bio raskošno prebivalište francuskih aristokrata koji su pobjegli u Belgiju od Francuske revolucije.

Dvorac je prvobitno naručila porodica Liedekerke-Beaufort kako bi zamijenili svoj bivši dvorac, iz kojeg su morali pobjeći zahvaljujući ljutim građanima Francuske. Porodica je živjela u ovoj raskošnoj palači sve do Drugog svjetskog rata kada ju je preuzela belgijska željeznica, koja je neobjašnjivo pretvorila dvorac u sirotište. Upravo je tokom tog perioda dvorac i dobio ime “Noisy”, odnosno “Bučni Dvorac”. Sirotište je premješteno na drugu lokaciju 1980. godine, a dvorac je konačno napušten 1991.

Nakon što je napušten, ovaj nekada luksuzni dvorac je postao potpuno zapušten. Podne pločice su uklonjene ili ukradene, vandali su napravili rupe u zidovima i započeli nekoliko požara, a više od svega, samo vrijeme je jednostavno stvorilo prljavštinu i trulež u svakom kutku dvorca.

Sada ruševinu uglavnom posjećuju urbani istraživači i lovci na duhove koji ne mogu odoljeti činjenici da je dvorac bio sirotište. Različite ideje, poput one da se pretvori u hotel, nisu urodile plodom zbog čega Château Mirandi prijeti rušenje.

Chateau-Miranda.jpg

Chateau-Miranda-4.jpg

Chateau-Miranda-8.jpg


Izvor: pixelizam.com
 

Najlepše pećine sveta

(Izvor N.G.)

VAITOMO SVETLEĆE PEĆINE (NOVI ZELAND)​

Smeštene na severnom ostrvu Novog Zelanda, ove pećine su poznate po svicima (Arachnocampa luminosa). Svici prave gnezda na plafonu pećine i vise, a potom svetle kako bi privukli plen u svoje niti tako da je plafon pećine prekriven larvama koje pećinu obasjavaju i izgledaju nestvarno poput prelepog noćnog neba.

pecina_09_600085663.jpg



FONG NJA (VIJETNAM)​

Pećina Fong Nja se nalazi pod zaštitom Uneska. Dugačka je 7.729 metara i smeštena je u Nacionalnom parku Fong Nja Ke. Dok naučnici istražuju 44.5 kilometara prolaza, turistima je dozvoljeno da istražuju samo prvih 1.500 metara. Fong Nja je druga najveća pećina u Vijetnamu...


pecina_10_858391099.jpg
 

MERMERNA KATEDRALA (ČILE)​

Mermerna katedrala je pećina u čileanskom jezeru General Carrera, koje obuhvata granicu Čilea i Argentine. Posetioci imaju poseban doživljaj: moraju da lete iz glavnog grada do gradskog jezera Coyhaique, potom da voze 320 kilometara južno do jezera. Do pećine se može doći samo čamcem. Dug put je svakako vredan jer su posetioci nagrađeni kristalno čistom vodom i prelepim zidovima od mermera. Pećina je formirana pre 6.000 godina talasima koji su udarali u kalcijum karbonat. Boja vode varira u zavisnosti od vremena,nivoa vode i vremena u godini.


pecina_01_829105837.jpg
 

PEĆINA MAMUTA (KENTAKI, SAD)​

Smeštena u Nacionalnom parku Pećina mamuta,ova pećina prestavlja najveći sistem pećina na svetu, koji je izuzetno stabilan i obuhvata više od 630 kilometara prolaza.

pecina_02_356812264.jpg






PLAVA PEĆINA (ITALIJA)​

Grotto Azzura je najveća turistička atrakcija na Kapriju. Pećina se nalazi u moru, pa se svetlost reflektuje od morske vode i obasjava pećinu. Plavo svetlo je uzrokovano sunčevom svetlošću koje prolazi kroz otvore u blizini površine vode.


pecina_03_438317878.jpg
 


FLAUTA OD TRSKE (KINA)​

Flauta od trske je prirodna krečnjačka pećina sa raznobojnim osvetljenjem i jedna od najinteresantnijih atrakcija poslednjih 1200 godina u Guejlinu. Stara je 180 miliona godina. Ova pećina je ispunjena brojnim stalaktitima,stalagmitima i formacijama stena u čudnim i predivnim oblicima.Unutra se nalazi više od 70 natpisa pisanih mastilom,koji datiraju unazad do 792. godine nove are i sežu u Dinastiju Tang. Pećinu je otkrila grupa izbeglica koja je bežala iz japanske trupe 1940-ih godina.
pecina_08_661433431.jpg





PEĆINA ORDA (RUSIJA)​

Ordinskaja ili pećina Orda je najduža podvodna pećina u Rusiji i u svetu poznata jedino kao podvodna gipsana pećina. Njena dužina doseže skoro 5 km u pećinu s vodom koja je tako čista da ronioci mogu jasno da vide skoro 45 metara ispred sebe. Manji prolazi i pećine koje vode dalje od glavne pećine uvek mogu da se nađu,pa je lako upasti u zamku i izgubiti se. Voda na površini je ledenih -20 stepena Celzijusovih.


pecina_07_609346738.jpg
 
Da se nastavi malo sa pecinama :D

Demänovská ľadová jaskyňa (Ledena pećina Demänovská) se nalazi u dolini Demänovská (Niske Tatre) u Slovačkoj i jedna je od najstarijih poznatih pećina u Evropi.

Prvi put se spominje 1299. godine, a zvanično je istražena u periodu između 1714. i 1724. godine. Brojni natpisi na zidovima (najstariji iz 1714) i jako mnogo sačuvanih zapisa o njoj iz 18. stoljeća su dokaz velikog interesa naučnika i javnosti za ovu ledenu pećinu.
Pećina je otvorena za javnost 1924. godine, zatim zatvorena, pa onda opet otvorena nakon rekonstrukcije drvenih stepenica i uvođenja električne rasvjete 1952. Ukupna dužina pećine iznosi 1.975 metara, a za posjetitelje je trenutno dostupno oko 850 metara.
Demanovska-8.jpg

Demanovska-6.jpg


izvor: pixelizam.com
 
Mira ,Turska



6b5cb819ac772a640a0bb7f837fcfbcd.jpg


(starogrčki: Μύρα [Mýra], latinski: Myra) je drevni grad u antičkoj Likiji...
Smješten je pored sadašnjeg gradića Kale (Demre) u turskoj pokrajini Antalya na rijeci Myros (Demre Çay), u aluvijanoj ravnici između planine Alaca Dağ i Egejskog mora.

U povijesnim izvorima se prvi put spominje kao vodeći grad Likijskog saveza (od 168. godine p.n.e. do 43. godine n.e.); prema Strabonu Mira je bio i najbogatiji grad. U antičko vrijeme su kraj grada u stijeni uklesani živopisni grobovi. Poznat je kao rano kršćansko središte: početkom 4. stoljeća tamo je kao biskup stolovao sveti Nikola. Crkva s njegovim sarkofagom, freskama i kamenim pleternim ornamentima i do danas je djelomično očuvana.

Grad su 809. zauzeli Abasidi, a zatim ga preoteli Bizantinci.
Pod vlast Turaka Seldžuka pada krajem 11. stoljeća; u to vrijeme je već uglavnom napušten.

86473949667480.jpg
 
U jugoistočnoj Poljskoj, 68 km od Krakova, nalazi se maleno selo poznato po svojoj tradiciji koja traje stotinama godina – dekorisanju kuća, zidova, mostova, pa čak i bunara. Žene Zalipia boje površine u selu raznim bojama, a gotovo na svim crtežima se nalaze šareni cvjetovi.

Nije poznato kada je tačno započela ova tradicija. Lokalna legenda kaže da potječe iz vremena kada je dim iz peći stvarao male tamne tačkice na stropu. Žene su prvo pokušavale prikriti sitne mrlje od čađi, ali kada ih je postalo previše, jednostavno su počele crtati cvijeće preko njih.

Sa modernim kuhinjama i el. pećima mrlje od dima više nisu problem, ali tradicija bojenja raznih površina u selu nije nestala, već se samo malo modernizovala. U starijim vremenima žene Zalipia su četke pravile od repa lokalnih krava, a boju su uglavnom pravile od masti pomiješane sa raznim materijalima kako bi dobile različite nijanse.

Danas stanovnici Zalipia imaju i godišnje takmičenje koje slavi ovu prastaru tradiciju. Lokalni slikari, i dalje uglavnom žene, se takmiče u stvaranju zamršenih cvjetnih dekoracija, a također koriste ovu priliku i da ‘poprave’ slike iz prethodnih godina.

Zalipie.jpg

Zalipie-2.jpg

Zalipie-6.jpg


Izvor: pixelizam.com
 
Iako nije previše poznato u svijetu, u Iraku postoji fascinantno mjesto, močvara oko rijeka Tigris i Eufrat koja je u jednom trenutku zauzimala više od 14.000 kvadratnih kilometara. Ovo područje je kontinuirano naseljeno već 5.000 godina, a na svom vrhuncu ovdje je življelo oko pola miliona ljudi poznatih kao Ma’dan.

Ma’dani su kombinacija nekoliko plemena koja su razvila prekrasnu eko-friendly kulturu koja je hiljadama godina živjela od prirodnih resura koje nudi močvara. Ono što se posebno izdvaja u njihovom načinu života jesu plutajuće kuće u cijelosti izrađene od trstike. Ma’dani naprave ovakvo jedno arhitektonsko čudo za samo tri dana, i to bez upotrebe eksera ili drva, a za njih čak naprave i maleni otok od blata i granja.
Močvara je stoljećima bila utočište za robove i kmetove, što je u konačnici i dovelo do propasti ove jedinstvene zajednice. Iako su Ma’dan građevinske metode stare hiljadama godina, antička arhitektura je nažalost nestala u posljednjih nekoliko godina, te je u opasnosti da bude zauvijek izgubljena. U ranim 1990-im močvara je postala utočište za ljude koji su bili proganjani od strane vlade Saddama Husseina, a nakon ustanka 1991. godine vlada je naredila potpuno pražnjenje močvare kako bi se kaznili Ma’dani koji su štitili pobunjenike.

No, isušivanje tako ogromne močvare nije mala stvar, ali iračka vlada je ipak uspjela uništiti veliki dio. Ma’dani su uskoro došli u velike probleme. Nestanak močvare je za njih značio i nestanak hrane, njihova sela su spaljena, a njihov 5.000 godina star dom je pretvoren u neplodnu pustoš. Porodice koje su generacijama živjele u močvari su bile prisiljene da je napuste…
Ipak, stvari za Ma’dane izgledaju malo bolje. Od 2003. godine u močvari živi oko 1500 ljudi, i to u svojim tradicionalnim plutajućim kućama, a kako stvari izgledaju, ovaj broj se stalno povećava. Brane koje su bile postavljene na rijekama Tigris i Eufrat kako bi isušile močvaru su uništene i već se četvrtina stare močvare vratila.

Ekosistem močvare će trebati još dosta godina da vrati prvobitnu slavu, ali mnogi Ma’dani su odlučni da se vrate i ožive svoja stara tradicionalna naselja.

iracka-mocvara.jpg

iracka-mocvara-3.jpg


Izvor: pixelizam.com
 
Otok Burano u Italiji možda jeste malen (trenutni broj stanovnika: 4.000), ali ga to ne sprječava da bude prepun šarma, kulture – i boje. Sa svojim kućama obojenim u dugine boje, ovaj grad je jedan od najposjećenijih i najfotografisanijih lokacija u Italiji.

Udaljen samo 40-ak minuta vožnje brodom od Venecije, Burano je staro ribarsko mjesto s ribarskom tradicijom koja seže u rimsko doba. Grad se zapravo sastoji od četiri pojedinačna otoka, odvojena uskim kanalima, te povezana mnoštvom prekrasnih pješačkih mostova.

Burano su osnovali Rimljani koji su prve kuće ovdje gradili od vune i blata, a kasnije su ove jednostavne građevine zamijenjene kućama od opeke (cigle) kada je i nastala tradicija bojenja istih u jarke dugine boje. Niko sa sigurnošću ne može reći zašto su sve kuće u Buranu ovako obojene, ali prema jednoj priči, kada su se ribari davno vraćali s mora nisu mogli prepoznati svoje domove kroz maglu, pa su ih tada počeli i bojiti različitim bojama.

Već stoljećima svaka porodica u Buranu ima svoju ‘zaštitnu boju’ kuće. Ako neko želi obojiti svoj dom, on mora poslati zahtjev vladi koja će mu odgovoriti koje boje smije koristiti.

Pored šarenih kuća, otok je također poznat i po čipki. Žene otoka su stručnjaci u radu sa čipkom još od 1400-tih godina, a postale su poznate kada je Leonardo da Vinci od njih kupio tkaninu koja je korištena na oltaru koji se nalazi u Duomo di Milano.

Burano-3.jpg

Burano-1.jpg


Izvor: pixelizam.com
 

Back
Top