Svaštara i zanimljivosti

1606040635397.png


download.jpg










Zgrada KORPA
Ohajo , S.A.D.



Ova zgrada je zapravo sedište kompanije "Longaberger" i predstavlja repliku njene čuvene potrošačke korpe, uvećane 160 puta. Posebno je zanimljivo gledati je noću pošto se osvetle prozori, koji predstavljaju rupe na korpi. Ideja o zgradi u obliku korpe potekla je od osnivača kompanije Dejva Longabergera. Ubrzo po izgradnji postala je simbol kompanije i jedna od najpopularnijih poslovnih zgrada na svetu. Na posletku, to je i najveća korpa na planeti.
 
7-kunsthaus-bec.jpg









Kunsthaus - Austrija

Ova zgrada je primer da zgrada ne mora dostizati neverovatne visine kako bi se isticala i štrčala iz gomile. U pitanju je muzej savremene umetnosti koji ima “biomorfski” oblik, koji je u potpunoj suprotnosti sa okolinom.
Komšiluk ove zgrade su tradicionalne zgrade, izgrađene prema tradicionalnoj arhitekturi, boji i obliku.
 
Tadž Mahal
Indija



Tadž Mahal (Taj Mahal) jedna je od najpoznatijih građevina na svetu. Sagrađena je 1631. godine u prašnjavoj ravnici grada Agre, na oko 200km od Delhija, a ovo je legenda o njoj:
Princ Hurem (Prince Khurram), iz dinastije Mogul, šetao se Delhijem i primetio devojku koja prodaje svilu. Očaran njenom lepotom zaljubio se, i oženio se njom nakon pet godina. Njeno pravo ime, Ardžumand Banu Begum (Arjumand Banu Begum), zamenio je imenom Mumtaz Mahal (Mumtaz Mahal), što u prevodu znači “ukras palate”. Kao u bajci – živeli su srećno i voleli se beskonačno! Mumtaz je pratila svog supruga na svakom putu. Godine 1627. Hurem postaje car mogulske imperije i tom prilikom dobija ime Šah Džahan (Shah Jahan). Kao kontrast pričama da je na presto došao na užasan način – pobivši svoju braću – Šah Džahan poznat je po svojoj velikodušnosti prema prijateljima, sirotinji i gradnji brojnih spomenika i hramova po Agri i Delhiju.
slika br 12 Tadž Mahal: Simbol bezuslovne ljubavi

Mumtaz Mahal i Šah Džahan - njihova ljubav i dalje traje
Za 18 godina zajedničkog života, Mumtaz mu je podarila četrnaestoro dece. Na poslednjem porođaju, rađajući ćerku Gauharu Begum (Guahara Begum), umrla je u gradu Buranpur 1630. godine. Na samrti, Mumtaz je od Šaha zatražila da joj ispuni četiri želje: da joj sagradi spomenik dostojan njihove ljubavi, da se nikada više ne ženi, da čuva njihovu decu i da joj posećuje grob na svaku godišnjicu.
Šah je jedno vreme bio potpuno izgubljen. Zapostavio je sve državničke funkcije i prvih devet dana nije izlazio iz svoje sobe, ništa nije jeo niti pio. Kada je napustio svoje odaje, njegova kosa crna kao ugalj – bila je potpuno bela!
slika br 22 Tadž Mahal: Simbol bezuslovne ljubavi

Na ulazu u mauzolej stoji natpis "Dušo, odmaraj u umetnosti. Vrati se Gospodu u miru i neka On bude s tobom"
Po njegovoj naredbi počela je gradnja Tadž Mahala, koja je trajala pune 22 godine. Na njegovoj izgradnji radilo je više od 22,000 ljudi danju i noću. Za gradnju je korišćen beli mermer, jaspis (dragi kamen), žad, kristali, lapis (po legendi – kamen mudrosti), tirkiz, safir, karneol (dragi kamen). Sve ovo je uvezeno iz različitih azijskih zemalja uz pomoć ergele od oko 1,000 slonova. Ugrađeno je i 28 vrsta dragog i poludragog kamenja iz raznih zemalja. Glavni krasnopisac bio je Amanat Kan Širazi (Amanat Khan Shirazi), čije je ime jedino urezano na vratima hrama. Sam Šah Džahan redovno je nadgledao radove. Središnja zgrada završena je 1648. godine, dok je gradnja ostalih delova trajala još narednih pet godina.
Kompleks građevina u okviru Tadž Mahala sastoji se od pet glavnih elemenata: glavne kapije, vrta, džamije, kuće za odmor i glavnog mauzoleja
Mumtaz Mahal najpre je bila sahranjena u bašti Zainbad, u mestu gde je i umrla, zatim je njeno telo preneseno u Agru uz velike počasti i deljenje hrane, pića i novca. Na tom mestu gde je privremeno počivala, i danas stoji obeležje. Po treći put, sahranjena je na mestu gde i sada počiva, po okončanju izgradnje mauzoleja, 26. maja 1633. godine. Okrenuta je licem ka zapadu – ka Meki.
Kada mu je 1658. godine sin preuzeo presto, Šah Džahan je stavljen u pritvor. Živeo je još osam godina sa jednom jedinom mogućnošću – da kroz prozor Jasminove kule, preko reke Džumne, posmatra počivalište svoje voljene žene.
slika br 4 Tadž Mahal: Simbol bezuslovne ljubavi

Spomenik ljubavi - nikoga nije ostavio ravnodušnim
Takođe, postoji legenda da je Šah Džahan nameravao da izgradi istovetan mauzolej, samo u crnoj boji, a ta dva hrama bi spajao most. Tokom iskopavanja 1990. godine, nađeni su mermerni stubovi crne boje, međutim, ispostavilo se da je to beli mermer koji je vremenom pocrneo, a da je priču proširio jedan evropski pisac lakih romana. Poetska legenda, koja prati reči Rabindranata Tagorea (Rabindranath Tagore), kaže da je “Tadž Mahal suza na obrazu vemena”. Priča se da svake godine tokom kišne sezone na mauzolej padne samo jedna kap kiše.
Tadž Mahal je jedno od sedam svetskih čuda i nalazi se na Uneskovoj listi svetske baštine.
slika br 51 Tadž Mahal: Simbol bezuslovne ljubavi
 
711.jpg


7-palata-katalonske-muzike.jpg








Palata Katalonske muzike
Barselona, Španija





Палата је изграђена је по наруџбини певачког друштва Orfeó Català, које су 1891. године основали Љуис Миљет (cat. Lluís Millet) и Амадеу Вивес (cat. Amadeu Vives). Њена градња одобрена је 1904. године, а камен темељац је постављен на дан Сан Ђордија, 23. априла 1905. године.
Инаугурација Палате била је 9. фебруара 1908. године[2], иако је почела са радом још крајем претходне, 1907. године, док је изградња још увек трајала. Током година, Палата је више пута реконтруисана и обнављана.


Модернистичка зграда је структурирана око централне металне структуре, прекривене стаклом кроз које пролази природна светлост што најважније дело Доменека и Мунтанера претвара у кутију чаробне музике где се комбинују све примењене уметности: скулптура, мозаик, витраж. Како би сви могли да уживају у овом ремек-делу, Палата организује вођене туре током којих се може разгледати овај модернистички драгуљ.
Важан аспект Палате каталонске музике је сав декоративни и украсни рад, пажљиво уметнут у архитектуру помоћу разних техника, тако да изгледа као да се ради о кожи. Украсне радове пратио је и сам Монтанер, а у пројекту изградње Палате учествовали су неки од најбољих уметника модернизма.
Палата каталонске музике састоји се из предворја, Концертне дворане, Petit Palau, Пробна Сала друштва Orfeó Català, и Сале Љуис Миљет.
 
Tadž Mahal
Indija



Tadž Mahal (Taj Mahal) jedna je od najpoznatijih građevina na svetu. Sagrađena je 1631. godine u prašnjavoj ravnici grada Agre, na oko 200km od Delhija, a ovo je legenda o njoj:
Princ Hurem (Prince Khurram), iz dinastije Mogul, šetao se Delhijem i primetio devojku koja prodaje svilu. Očaran njenom lepotom zaljubio se, i oženio se njom nakon pet godina. Njeno pravo ime, Ardžumand Banu Begum (Arjumand Banu Begum), zamenio je imenom Mumtaz Mahal (Mumtaz Mahal), što u prevodu znači “ukras palate”. Kao u bajci – živeli su srećno i voleli se beskonačno! Mumtaz je pratila svog supruga na svakom putu. Godine 1627. Hurem postaje car mogulske imperije i tom prilikom dobija ime Šah Džahan (Shah Jahan). Kao kontrast pričama da je na presto došao na užasan način – pobivši svoju braću – Šah Džahan poznat je po svojoj velikodušnosti prema prijateljima, sirotinji i gradnji brojnih spomenika i hramova po Agri i Delhiju.
slika br 12 Tadž Mahal: Simbol bezuslovne ljubavi

Mumtaz Mahal i Šah Džahan - njihova ljubav i dalje traje
Za 18 godina zajedničkog života, Mumtaz mu je podarila četrnaestoro dece. Na poslednjem porođaju, rađajući ćerku Gauharu Begum (Guahara Begum), umrla je u gradu Buranpur 1630. godine. Na samrti, Mumtaz je od Šaha zatražila da joj ispuni četiri želje: da joj sagradi spomenik dostojan njihove ljubavi, da se nikada više ne ženi, da čuva njihovu decu i da joj posećuje grob na svaku godišnjicu.
Šah je jedno vreme bio potpuno izgubljen. Zapostavio je sve državničke funkcije i prvih devet dana nije izlazio iz svoje sobe, ništa nije jeo niti pio. Kada je napustio svoje odaje, njegova kosa crna kao ugalj – bila je potpuno bela!
slika br 22 Tadž Mahal: Simbol bezuslovne ljubavi

Na ulazu u mauzolej stoji natpis "Dušo, odmaraj u umetnosti. Vrati se Gospodu u miru i neka On bude s tobom"
Po njegovoj naredbi počela je gradnja Tadž Mahala, koja je trajala pune 22 godine. Na njegovoj izgradnji radilo je više od 22,000 ljudi danju i noću. Za gradnju je korišćen beli mermer, jaspis (dragi kamen), žad, kristali, lapis (po legendi – kamen mudrosti), tirkiz, safir, karneol (dragi kamen). Sve ovo je uvezeno iz različitih azijskih zemalja uz pomoć ergele od oko 1,000 slonova. Ugrađeno je i 28 vrsta dragog i poludragog kamenja iz raznih zemalja. Glavni krasnopisac bio je Amanat Kan Širazi (Amanat Khan Shirazi), čije je ime jedino urezano na vratima hrama. Sam Šah Džahan redovno je nadgledao radove. Središnja zgrada završena je 1648. godine, dok je gradnja ostalih delova trajala još narednih pet godina.
Kompleks građevina u okviru Tadž Mahala sastoji se od pet glavnih elemenata: glavne kapije, vrta, džamije, kuće za odmor i glavnog mauzoleja
Mumtaz Mahal najpre je bila sahranjena u bašti Zainbad, u mestu gde je i umrla, zatim je njeno telo preneseno u Agru uz velike počasti i deljenje hrane, pića i novca. Na tom mestu gde je privremeno počivala, i danas stoji obeležje. Po treći put, sahranjena je na mestu gde i sada počiva, po okončanju izgradnje mauzoleja, 26. maja 1633. godine. Okrenuta je licem ka zapadu – ka Meki.
Kada mu je 1658. godine sin preuzeo presto, Šah Džahan je stavljen u pritvor. Živeo je još osam godina sa jednom jedinom mogućnošću – da kroz prozor Jasminove kule, preko reke Džumne, posmatra počivalište svoje voljene žene.
slika br 4 Tadž Mahal: Simbol bezuslovne ljubavi

Spomenik ljubavi - nikoga nije ostavio ravnodušnim
Takođe, postoji legenda da je Šah Džahan nameravao da izgradi istovetan mauzolej, samo u crnoj boji, a ta dva hrama bi spajao most. Tokom iskopavanja 1990. godine, nađeni su mermerni stubovi crne boje, međutim, ispostavilo se da je to beli mermer koji je vremenom pocrneo, a da je priču proširio jedan evropski pisac lakih romana. Poetska legenda, koja prati reči Rabindranata Tagorea (Rabindranath Tagore), kaže da je “Tadž Mahal suza na obrazu vemena”. Priča se da svake godine tokom kišne sezone na mauzolej padne samo jedna kap kiše.
Tadž Mahal je jedno od sedam svetskih čuda i nalazi se na Uneskovoj listi svetske baštine.
slika br 51 Tadž Mahal: Simbol bezuslovne ljubavi
Divno draga,baš danas sam pisala tekst onom ganfajteru što mrzi islamsku umetnost..ali
sam obrisala
 
Nije mi jasno sto ljudi zalaze u PDF-e,ako im se nesto ne svidja.Koga zanima nek vidi,koga ne,ne mora ni da cita,a kamoli komentarise.Razumem kada je pitanje o politici i slicnim svakodnevnim stvarima.Svi i treba da imamo svoj stav,ali ovako lepe PDF-e,ne treba kvariti.
Slažem se ...Ima tu dosta PDF gde jednostavno nije obavezno ići ukoliko ti se ne sviđa .Odeš , ne sviđa ti se , okreneš se i ideš dalje ...Dotični lik ...Komentar :ODVRATNO...E pa sad...Svako ima svoj ukus , to je tako individualno , ali reč ODVRATNO je suvišna , nepotrebna i primitivna.
 
Slažem se ...Ima tu dosta PDF gde jednostavno nije obavezno ići ukoliko ti se ne sviđa .Odeš , ne sviđa ti se , okreneš se i ideš dalje ...Dotični lik ...Komentar :ODVRATNO...E pa sad...Svako ima svoj ukus , to je tako individualno , ali reč ODVRATNO je suvišna , nepotrebna i primitivna.
Ovde je reč ODVRATNO dozvoljena samo na temi :Kič i neukus. :rotf:
 
Evo šta sam mu napisala,ali sam obrisala,da se ne kačim.

Osećam se prozvano,jer sam ja otvorila ovu temu i zato ću ti ovako odgovoriti.
Razumem ja tebe.Ali ti ne razumeš mene.Poštujem i divim se svakoj umetnosti i
kulturi koja je stvorila lepote širom zemaljske kugle,tu religije nisu važne..
Čovek je taj koji je stvorio ta dela pred kojima zanemimo..kome bogu se klanja mene
ne zanima.Kako neko može ostati ravnodušan i reći da je odvratno..delo starog Egipta,
Grčke i Rima,samo zato sto su bili mnogobošci.Ili Indija,Tajland,Kina,Japan?Sve je to
delo čoveka.Zar ja moram da znam kakav je bio sultan koji je podigao Tadž Mahal
pa tek posle da odlučim hoću li se diviti ili gaditi?Šta reči o Gotskim katedralama?
Zar je važna religija da bi se divili veštini graditelja? Možemo li se diviti Aja Sofiji.
A zanemariti lepotu i eleganciju Plave džamije takođe u Istambulu,eto ukratko
moja razmišljanja o tom pitanju.Imam ja još mnogo toga...

To sam sačuvala na likovnoj,jer je to moj stav.
 
Evo šta sam mu napisala,ali sam obrisala,da se ne kačim.

Osećam se prozvano,jer sam ja otvorila ovu temu i zato ću ti ovako odgovoriti.
Razumem ja tebe.Ali ti ne razumeš mene.Poštujem i divim se svakoj umetnosti i
kulturi koja je stvorila lepote širom zemaljske kugle,tu religije nisu važne..
Čovek je taj koji je stvorio ta dela pred kojima zanemimo..kome bogu se klanja mene
ne zanima.Kako neko može ostati ravnodušan i reći da je odvratno..delo starog Egipta,
Grčke i Rima,samo zato sto su bili mnogobošci.Ili Indija,Tajland,Kina,Japan?Sve je to
delo čoveka.Zar ja moram da znam kakav je bio sultan koji je podigao Tadž Mahal
pa tek posle da odlučim hoću li se diviti ili gaditi?Šta reči o Gotskim katedralama?
Zar je važna religija da bi se divili veštini graditelja? Možemo li se diviti Aja Sofiji.
A zanemariti lepotu i eleganciju Plave džamije takođe u Istambulu,eto ukratko
moja razmišljanja o tom pitanju.Imam ja još mnogo toga...

To sam sačuvala na likovnoj,jer je to moj stav.
Dobro napisano .
I tačno.
 
Houtouwan, Kina


Fotografije napuštenog kineskog sela na prvi pogled izgledaju kao hrapava, zelena strana sunđera. Sve što je nekada napravljeno čovečjom rukom, sada je deo prirode. Nepunih 30 godina bilo je potrebno seocetu da promeni lični opis i postane turistička atrakcija.
Na ušću reke Jangcekjang, na istočnoj obali Kine, počiva staro zaboravljeno, nekada ribarsko selo, koje priroda polako obavija svojim zelenim velom. Duge, guste puzavice bršljana prekrivaju ulice, prolaze, zidove građevina, stvarajući prizore koji oduzimaju dah.
gj9ktkqTURBXy9lYTdmZmI4YTYyM2RkMWRmYzllN2UxM2M4OTQ5ODA2Zi5qcGVnkpUCzQPAAMLDlQIAzQPAwsM

Houtouvan selo


Selo po imenu Houtou Van, postepeno je napuštano tokom poslednjih 50 godina, kada su mali zalivi prestali da igraju važnu ulogu u izvoru ribe za sve više ribarskih brodova.
Vp_ktkqTURBXy8xOWIwNGQzZTUzYjRhMWM4ZTZhODhhZDUyYzdjM2Y3Ny5qcGVnkpUCzQPAAMLDlQIAzQPAwsM


Ostrvo na kome se nalazi selo je bilo dom 2.000 ribara, ali su ga svi stanovnici napustili početkom devedesetih. Najveći problem bili su obrazovanje i teška isporuka hrane. Danas je popularna turistička atrakcija, ali je u njemu ostalo da živi samo nekoliko ljudi.


GettyImages-476526396.jpg
 
Kapućinski manastir , Palermo


Na Siciliji, gde je veza između života i smrti uvek bila snažna, grad Palermo dom je jednoj od najbizarnijih turističkih atrakcija. Kroz vrata Kapucinskog manastira, koji spolja izgleda sasvim obično, posetioci mogu da se spuste u ogromne katakombe i dožive nesvakidašnje iskustvo.

katakomba
Osam hiljada leševa u različitim fazama raspadanja krasi zidine ustajalih, loše osvetljenih katakombi u ovom manastiru kapucinera. Iako su prvobitno bile namenjene isključivo za monahe, vremenom su proširene kako bi se napravilo mesta za istaknute lokalne stanovnike koji su plaćali da budu sahranjeni na ovom mestu. Razdvojena prema starosti, polu, zanimanju i socijalnom statusu, mumificirana tela nalaze se u otvorenim kovčezima, vise sa zidova hodnika ili su nagomilana na policama.



Izuzetno suv vazduh u katakombama pogodovao je prirodnoj mumifikaciji tela. Sveštenici bi u početku ležali mrtvi na policama dok se ne bi potpuno očistili od telesnih tečnosti. Nakon godinu dana, osušeni leš bi se ispirao sirćetom, a zatim bi mu se oblačila pokojnikova najlepša odeća, da bi ga na kraju smestili u večno konačište.
 
Tabla na ulazu u jednu kapelu kaže: "Šta si ti sada, mi smo nekad bili; šta smo mi sada, ti ćeš biti". Ako niste razumeli šta je pisac hteo da kaže, tu su kosti četiri hiljade monaha da vam objasne: smrtni ste, i nemojte to nikada zaboraviti!


Crkva Santa Marija dela Koncesione dei Kapućini, odnosno kapućinska crkva Naše Gospe bezgrešnog začeća, nalazi se u Rimu, prestonici Italije i glavnom gradu rimokatoličkog sveta, a njena je gradnja počela 1626. godine po nalogu pape Urbana VIII čiji je brat, Antonio Barberini, bio kapućinski monah (kapućineri su monaški red unutar Rimske crkve).
Nalazi se u znamenitoj ulici Veneto, jednoj od najlepših i najpoznatijih u Večnom gradu, u blizini trga Barberini.

Sagrađena je po nacrtu Antonija Kasonija, 1631. godine. Sastoji se od oltara, naosa i nekoliko kapela unutar nje. Drži u sebi grobove Svetog Feliksa od Kantalićea i Blaženog Krispina iz Viterba. Takođe, neka znamenita remek-dela krase njene zidove, poput čuvene i svima poznate freske Svetog Arhanđela Mihaila koju možete videti ispod, rad Gvida Renija.

Ono po čemu je međutim poznata nije to gde se nalazi, ni ko je naložio njenu gradnju, ni zbog čega, ni ko je bio njen arhitekta, ni kakve je konstrukcije, niti koja umetnička dela u sebi krije. Ni to ko u njoj počiva. Zapravo, to nije tačno: upravo je zato poznata.
 
Kremenkova kuća,Malibu





Kremenko i Kamenko“, crtani je poznat širom Planete. Ukoliko ste se zapitali kako bi njihova kuća u stvarnom životu izgledala, evo i odgovora. U vlasništvu je Dick Clark-a (koji je nažalost 18. aprila 2012. preminuo od srčanog udara). Njegova zanimljiva kuća se nalazi u Americi, u Malibu-u. Ima neverovatan pogled na Tihi okean, planinu Boney i Los Anđeles. Možete je pogledati, pa čak i kupiti ovde. Svi zidovi su nepravilnog oblika. Sve je uklopljeno na neverovatan način. Ljudska mašta nema granice. I ne treba da ima.


kamenkova_kuca-3.jpg



kamenkova_kuca-11.jpg
 
1d0e8e1778393b4cc3158e49b4994ae2colca canyon peru.jpg

Colca canyon- Peru
1604867425_27.jpg

Kapadocija Turska

Ljudi biraju svoja staništa na najčudnijim mestim ovog sveta.
Stub života ili Stub Kači prirodni je krečnjački monolit u istoimenom selu na zapadu Gruzije, koji je okružen rečnom dolinom Kačure.

Xp9S6A1.jpg


Visok je oko 40 metara, a na njegovom vrhu nalaze se ostaci Crkve Svetog Maksima Ispovednika
koja potiče iz 9. ili 10. veka, kripta, vinski podrum i ostaci nekadašnjeg utvrđenja.
Ceo prostor na vrhu zauzima samo 150 kvadratnih metara, a s obzirom na to da ne postoji lift,
do njega se može popeti samo uz pomoć ruku, nogu i nešto sreće.
Zato ne čudi što su objekti na vrhu dugo bili zapušteni.
Prvo zabeleženo penjanje dogodio se 1944. godine, kada su planinari Aleksandar Japardze i
Levan Gotua na vrhu pronašli telo prethodnog stanovnika.
Pretpostavlja se da je u pitanju bilo mesto tihe kontemplacije i molitve, namenjeno pustinjacima
koji su želeli da se odvoje od ostataka sveta.
Intenzivnija istraživanja sprovedena su između 1999. i 2009. godine, kada su objekti obnovljeni pomoću Nacionalne agencije za očuvanje kulturne baštine Gruzije, i dozidana Crkva Simeona Stolpnika.
Trenutni stanovnik ima 62 godine. U pitanju je sveštenik Maksim Kavtaradze, koji je napravio improvizovane stepenice kojima se dvaput nedeljno spušta i penje po Stubu života. Namirnice
mu se dostavljaju pomoću čekrka.
 
Sinagoga u Subotici



Sinagoga u Subotici je sagrađena 1902. godine u stilu secesije. Sinagoga je 1974. proglašena za spomenik kulture od izuzetnog značaja. Građena je po projektu budimpeštanskih arhitekata Marcela Komora (Marcell Komor) i Deže Jakaba (Dezső Jakab), saradnika arhitekte Edena Lehnera (Ödön Lechner), tvorca mađarske varijante secesije.

Sinagoga je jedno od najvrednijih srednjeevropskih ostvarenja ove vrste sakralne arhitekture. Odlikuju je smela i moderna arhitektonska rešenja, ukrasi od vitraža, kao i stilizacije preuzete iz mađarskog folklora, kao što su stilizovane latice ruža, ljiljana i karanfila i paunovog perja.

Na četiri manje kupole, koje simbolišu četiri strane sveta, oslonjena je centralna velika kupola, koja simbolizuje univerzum. Kupola nad centralnim delom obogaćena je konstruktivnim inovacijama, tako da počiva na gvozdenoj konstrukciji, koju nosi osam gvozdenih stubova.

Tri ulazna portala vode u narteks, iznad koga je prostor za žene, dok četiri stepeništa vode na galeriju. U rešavanju fasada uočavaju se tri horizontalna pojasa: prvi – pojas ulaznih portala i horizontalne apside oko njih; drugi – u kome su zabat sa glavnim vitražom i u uglovima dva niža tornja; treći – tambur kupole sa dvostrukom kalotom. Korišćena je opeka i bojena Žolnai (Zsolnay) keramika sa kitnjastim ukrasima koji se zasnivaju na mađarskim narodnim motivima.

Sinagoga-72-1024x683.jpg


Sinagoga-66-1024x688.jpg
 
U Vijetnamu napravljen hotel od zlata


Izgradnja hotela koštala je 200 miliona dolara, a korišteno je 24-karatno zlato


U vijetnamskoj prijestolnici Hanoi otvoren je veoma specifičan hotel, koji je u cjelosti napravljen od zlata.

Naime, ovo je prvi takav hotel na svijetu, ima pet zvezdica, a cilj je da privuče goste sa dubokim džepom i veoma specifičnim ukusom


zlatni-hotel-750x470.jpg


Svojim posjetiocima hotel nudi kade obložene zlatom, bazene, zlatne toalete, zlatni pribor i šolje, a sve to smješteno je iza masivnog zlatnog eksterijera.



Hotel „Dolce Hanoi Golden Lake” uložio je mnogo truda da privuče posjetioce u Vijetnam, zbog rizične situacije usred pandemije bolesti Covid-19. Hotelom upravlja korporacija Wyndham Hotels & Resorts Inc. sa sjedištem u SAD.

– U ovom trenutku ne postoji sličan hotel na svijetu – rekao je većinski vlasnik i predjednik Hoa Binks grupe, bivši vozač taksija, koji je bogatstvo stekao u sektoru gradnje i trgovine nekretninama.


On je istakao da je oko tona zlata iskorištena da se hotel optoči.

Izgradnja hotela koštala je 200 miliona dolara, a korišteno je 24-karatno zlato.

U okviru hotela, na njegovom krovu nalazi se i bazen optočen zlatom, dok su unutar soba za goste, kupatila optočena žutim metalom. Sa noćenjem koje košta 250 dolara, hotel je u istom rangu cijena sa rivalskim luksuznim hotelom u gradu.

WBB
 

Back
Top