SVADJALICE MOJA MALA ....

Ti cutanje? Ja ne cutim da bih mucila drugu osobu, nego sto stvarno zanemim. Ono, rekla bih nesto, kada bih znala sta i kako. Ako me neko povredi - a jos gore ako zaurla na mene - ja se totalno smrznem iznutra, kao da me uopste nema. Ne mogu u tom stanju nista ni da kazem. Samo sam par puta na urlanje odgovorila urlanjem (radilo se uvek o clanu porodice) i to me je toliko iscrpelo, kolena su mi klecala, povracala sam danima posle toga itd. Ko da mi sva snaga iscili iz tela. Uzas.
to ja razumem.
i meni je smrzavanje prvi impuls. bio.
al me interesuje da li mislite da je to ok ili bi u nekom planu rada na sebi i to moglo da dođe na dnevni red.
 
I ja mrzim svadju. :(To nije način da se bilo šta reši. Što je najgore tada isplivaju na površinu veoma teške reči koje me totalno blokiraju.:rumenko: :eek:Prosto ne mogu da poverujem da je neko spreman da izgovori bujicu tako ružnih reči.:dontunderstand:
Plašim se ljudi koji vole da se svadjaju, a pogotovo onih koji samo vrebaju priliku da započnu svadju. Da li oni imaju neki problem:?: Da li su svadjalice u stvari samo veoma nervozni i nezadovoljni ljudi:?:
 
I ja mrzim svadju. :(To nije način da se bilo šta reši. Što je najgore tada isplivaju na površinu veoma teške reči koje me totalno blokiraju.:rumenko: :eek:Prosto ne mogu da poverujem da je neko spreman da izgovori bujicu tako ružnih reči.:dontunderstand:
Plašim se ljudi koji vole da se svadjaju, a pogotovo onih koji samo vrebaju priliku da započnu svadju. Da li oni imaju neki problem:?: Da li su svadjalice u stvari samo veoma nervozni i nezadovoljni ljudi:?:

bravo...zvucis kao keri bredsou, ali ima istine ne neki nacin "i previse" problema koje kanalisu kroz svadju (prebaci loptu na drugoga).
 
... i bas bi me interesovalo kako sti ti prestala da se smrzavas...
zato što sam bila u situaciji da mi neko to namerno radi, ono, kažnjava ćutanjem,
pa sam videla koliko je to sve neprijatno.
onda sam rešila da ja više neću da budem u toj ulozi. i onda sam polako počela da govorim, i kad mi nije do toga. ili naročito kad mi nije do toga.
i na početku sam obično bila kao "što me **** đavo da ovo radim" i niej ispadalo baš najbolje.
onda sam počela da pišem pisma sa time što bi trebalo reći, pa il ih uručim ili ne. naučiš da artikulišeš te besne i povređene misli pa onda i verbalno to ne ide više tako teško.
 
Plašim se ljudi koji vole da se svadjaju, a pogotovo onih koji samo vrebaju priliku da započnu svadju. Da li oni imaju neki problem:?: Da li su svadjalice u stvari samo veoma nervozni i nezadovoljni ljudi:?:

E, da, to su oni ljubitelji konflikta. Sacuvaj me Boze, stalno nadrkani i spremni da zapodenu svadju... od takvim bezim glavom bez obzira. U svemu vide neku nepravdu, konspiraciju ili bezobrazluk. I nevidjeno su sigurni u sebe, u svoju istinu. E, te tvrdoglave magarce - i magarice - bas ne podnosim.
 
Ovo sa bacanjem misli na papir nije losa ideja. Ja ne pisem, nego vrtim u glavi, a onda kad pocnem da pricam se malo osecam kao da glumim - verovatno jer ne naucim tekst dovoljno dobro. Al ono sto se kaze practice makes perfect. Probacu :)
probaj. nisam ja to smislila nego neki drugi, pametni ljudi.
i meni se dešavala identična stvar.. toliko puta provrtiš nešto po glavi da na kraju kad ga kažeš ostane samo ljuštura.. bah =(
 
Ja se, eto, uopšte ne svađam.
Baš sam umiljata. :)
Ali umem fino da ignorišem, što je ponekad gore od svađe. :mrgreen:

a ja ne volim ignorisanje. to jeste gore od svadje. kada ja dodjem do ignorisanja i "tihe" ljutnje to je dno dna, to znaci da polako pucaju sve vezice koje me vezu za tu osobu. jos ako potraje...:neutral:

ne znam, ja imam problem nekada da ucutim, ali da ne mogu da artikulisem ono sto me ljuti, da sam cutolog, nemam problem, bar ne sa bliskim ljudima.s tim sto je jedno razgovor, rasprava, carka, a savim drugo svadja sa zvucnim efektima. niko ne voli da se vice na njega, ali meni je negde normalno da ponekad oboje puknemo pa se izdernjekamo, jos je bolje kad pocnemo pa se jedno nasmeje od srca i ona ode svadja u propast...

daleko od toga da su mi te "prave" bucne svadje ok, ali normalno da se dese... prosto nekada i jedno i drugo ima kratak fitilj. i svadje su tu samo ventil... nikakvo resenje, resenje uvek dodje kroz normalnu komunikaciju...
 
I ja sam cutolog. Uglavnom me takve situacije pogode i povrede i ja se odmah povucem u sebe. Te bucne svadje i rasprave me bas jako izbace iz koloseka. Izbegavam svadju do poslednjeg momenta i u stanju sam da precutim mnogo stvari, ali zato kada mi prekipi sa doticnom osobom zavrsavam svaki kontakt, zauvek. Kada je S. u pitanju, imali smo par glasnijih svadja i u takvim situacijama sam tesko dolazila do reci jer nisam osoba koja se nadglasava vec koristim drugu taktiku. Sacekam da prodje ta njegova visoka intonacija i onda mirno i polako isteram svoje.
 
Svadjaju se najčešće noću - veoma bučno ... uz bujicu ružnih reči, psovki, njenog plakanja i vikanja, bacanja odredjenih komada nameštaja i inventara (pretpostavljam da su piksle i tanjiri) ..... na kraju se svadje završavaju njegovim odlaskom (negde) uz još bučnije lupanje vratima od stana i ulaznim vratima.

Da li vi volite da se svadjate? Kako se vi svadjate? Da li se kontrolišete, ili ne birate ni mesto ni vreme kada ste ljuti? Koliko su za vas svadje konačne?

da ti nisi moja komsinica? :confused: moje komsije se svadjaju cesto leti. velika vrucina i beto udara u glavu. mozda se svadjaju i zimi ali se ne cuje od zatvorenih prozora...

retko sam u zivotu vikala (sem kad dozivam nekog ko se pravi gluv ili dok usisavam)... svadje ne volim, ali sukobe ne izbegavam...
 
Ja bas volim da se posvadjam sa nekim ko nema argumente kad ja imam argumente.U tome nema nista lose.Kod mene svadje traju onoliko koliko ja mogu da pricam (vicem) i koliko druga osoba moze da radi to isto.a inace cim jedna drugu nadvicemo, meni bude lakse i odmah sam spremna da se pomirim ko da nista nije bilo.
Kad se svadjam ne psujem, ne delim etikete, ne prozivam u vezi sa necim sto nije predmet svadje i sl, ali kad me neko povredi, istog trenutka saspem to u lice i potrudim se da taj neko duze pamti to sto sam mu ja sasula u lice nego sto cu ja pamtiti to kako sam povredjena.To mi je kao garancija da se nece ponoviti.I do sad obicno nije...

Ne kapiram one koji ce da cute kad vide da im neko nanosi nepravdu i da ignorisu sve to.Po mom misljenju, to vodi do toga da se zatvoris u svoj svet u kom patis sto te neko povredjuje a ne smes da se suprotstavis jer si kukavica.Ne,to nije zbog toga sto je neko fin i pristojan i nece da se spusta ispod nivoa svadjanjem sa nekim ko ga povredjuje,rec je upravo o kukavicluku.Ili o osecaju inferiornosti u odnosu na tog ko ga povredjuje.Ili o mazohizmu.

Kazu pametniji popusta. To uopste ne bi smelo da bude pravilo, to su smislili prizemni konformisticki ljudi da bi pravdali svoje nemanje inicijative.Zarad napretka u svetu pametniji mora da brani svoje stavove.Mora da kaze "Ipak se okrece" i u trenutku kad se radi o njegovoj glavi.Mozda ga u tom trenutku okolina nece voleti, mozda ce ga smatrati za vesticu, prznicu, teskog coveka i sta sve ne, ali ce mu na kraju neko ipak skinuti kapu jer je bio u pravu.Iako u tom skidanju kape uopste nije ni bila poenta.Ali ovo o sukobima misljenja a ne o samoj svadji.
 
Ja se ne svađam. Kad nemam argumente (dovoljno informacija) onda postavljam pitanja, pe se neki nasekiraju, :lol: a kad imam argumente, onda se uporno borim da dokažem da sam u pravu. A oni se svađaju samnom. Šta im ja mogu, kad su neargumentovano osetljivi? (A? jel zvuči?)
Svađam se, brate, kad mislim da ima svrhe, i šanse da nešto dokažem, a kad nema šanse, napuštam diskusiju.
U vezi ne volim da se svađam, jer se samnom može lepim jako mnogo postići, a ako to nekom nije dovoljno, onda se svađam dok verujem da se stvar može popraviti. Kad počnem tiho da govorim, onda je to jak razlog da se partner zabrine, a i kofere da drži spremne.
 
Ja bas volim da se posvadjam sa nekim ko nema argumente kad ja imam argumente.
Uf, gde to voliš? Meni su takve svađe najcrnje, jer imam utisak da u tim situacijama govorimo potpuno različitim jezicima. A takvi ljudi najviše vole (bar po mom iskustvu) da tokom svađe vrednuju druge, procenjuju celokupnu ličnost, da vređaju... I koliko su mi ranije bili inspirativni za svađu, sad mi je to besmisleno, jer je bilo kakva komunikacija je nemoguća, pa se sve svodi na izdrndavanje jednih na druge.
 
Ja se ne svađam. Kad nemam argumente (dovoljno informacija) onda postavljam pitanja, pe se neki nasekiraju, :lol: a kad imam argumente, onda se uporno borim da dokažem da sam u pravu. A oni se svađaju samnom. Šta im ja mogu, kad su neargumentovano osetljivi? (A? jel zvuči?)
.

Zvuci bezveze jer osetljivost nekoga nema veze a argumentima a cesto neko ko je osetljiv ne moze ni da izgovori svoje argumente zbog nekog ko je glasniji i agresivniji pa mu je lakse da se povuce.
 

Back
Top