SVADJALICE MOJA MALA ....

ne volim da se svadjam(sa dragim osobama) ali desava se...
nadrndam se,malo izbrbljam sta mi smeta,podelim po neku blagu uvredu i onda ucutim i tako se durim desetak minuta u vrh glave...
nikakvo bacanje tanjira,urlanje,lupanje....mozda malkice povisim ton,zavisi od ozbiljnosti svadje...tj oko chega se svadjam...
ali sa budalama koje mi nisu niko i nista a smaraju me i tako to...uh sa njima obozavam da se svadjam,ali samo ako zasluze u tom trenutku,ako ne, onda nista....cekam drugu priliku da me neko iznervira :lol:
 
Svadjam se,tacnije uvek kazem sta mi smeta,pa ako ta osoba to razume,prihvati ili objasni onda se na tome zavrsi,ali ako dodje do dublje svadje definitivno se ne povlacim.Mada smatram da se svadjam civilizovano,koliko god je to moguce.Ne psujem i ne vredjam jer smatram da je to odlika verbalno slabih ljudi ili to rade ljudi kad nemaju argumente.A u gore pomenutim situacijama,da me ispale u salonu ili ne daj Boze u domu zdravlja,ne bih otisla bez debele rasprave nikako!
 
Ja sam kazu prgava ali mislim da sam sasvim ok. Nevolim da mi neko dira i opterecuje mozak zato jako brzo reagujem. Nikada nikom nista ne precutim i neostajem duzna jer idem logikom ako je neko dovoljno drzak meni da kaze nesto ruzno i uvredljivo pa.. nezna jos sta ja sve znam ..Nebih se spustala nikada da se svadjam u prodavnici, ili na bilo kojim javnm mestima gde razni bolesnici samo cekaju musteriju, to iskuliram ali sve ostalo nekuliram.. :)
Nikada se sa muzem nisam posvadjala pred drugima a i zivimo u zajednici sa njegovim roditeljima (i nikada nisam sebi dozvolila da vide ili cuju nase nesuglasice) tako da nam se svadja svede na to da udjemo u sobu i sapucemo ali se zestoko isvadjamo, nepricamo 10-15 min. i onda umremo od smeha..
 
У мојој кући је свађа увек сматрана као нешто страашно. Маторци се скоро ниакд нису свађали (или бар не пред нама), тако да је сваки и најмањи сукоб увек био доживљаван као нешто драматично и шокантно.
Мислим да то није добро.

Тек под старе дане сам престала да страхујем од свађе, а тек од скоро сам научила и да псујем, и сад ми је много лакше, јер се тако боље избаци сва нервоза.

Иначе, секс помирења обожавам...ал никако не налећем на мушкарце који функционишу тако...
 
a jel bi mi neko objasnio to sa seksom pomirenja?
ozbiljno, šta ti se vrzma po glavi i to? kako možeš da ebeš nekoga bez da ste rešili ono zbog čega očima jedno drugo niste mogli da vidite?
(ozbiljno i bez osude pitam, stvarno hoću da saznam)
 
a jel bi mi neko objasnio to sa seksom pomirenja?
ozbiljno, šta ti se vrzma po glavi i to? kako možeš da ebeš nekoga bez da ste rešili ono zbog čega očima jedno drugo niste mogli da vidite?
(ozbiljno i bez osude pitam, stvarno hoću da saznam)

Па то је само начин да се спусти лопта...па се онда крене са извињавањима, са компромисима...и после се све лепо, без негативних емоција, рашчисти!
 
hm. ok, to zvuči razumno.. posle, bez viška emocija i drame sve ide bolje.
al nekako meni uvek delovalo da bi posle seksa pomirenja, a kad se pomene sporna tema bilo "pa što se opet vraćaš na to, taman nam je bilo lepo"
ok.. to su već neke moje neurozice iz prošlog života =I
 
Meni je sex pomirenje extra, tada cinimi se imamo bolji odnos nego ikada.. :) A i problem bude resen jako brzo, slihtamo se jedno drugom, tada sve mozemo da se lepo dogovorimo i opet nam prorade emocije ali one OK, ne one kada si sklon da roknes partnera!! :)
 
A nekada se desi da i pored najbolje volje moras da se posvadjas sa nekim. Ja sam mogla da ubijem (doslovno) sluzbenicu jedne ambasade. Ta zena me je toliko namucila - terala me da pored ispravne dokumentacije dolazim pet puta, i na kraju mi dala vizu NA DVA DANA, kao slucajno je pogresila - da sam bila u stanju da joj licno presudim. Majke mi, tacno sam videla sliku: ona izlazi na sluzbeni izlaz sa posla, a ja cekam u kolima, i samo je pregazim. I bolelo bi me uvo sto bih morala da robijam - pravda bi bila izvrsena! Privremena neuracunljivost - eto, u to stanje me je dovela. Sreca te nemam ni kola ni vozacku :lol:
 
Па то је само начин да се спусти лопта...па се онда крене са извињавањима, са компромисима...и после се све лепо, без негативних емоција, рашчисти!

Ako se rascisti..Ne kapiram da se posvadjaju i pobiju do krvi..izvredjaju..popljuju,polome ceo kucni invenrar i na kraju zavrse u krevetu..to je kao nesto super ..adrenalini slicno..Ili se bijemo ili se ebemo..nema izmedju..tu meni nisu cisti racuni u tom izmedju.. sada ce neko da objasnjava da su zene posle batina vise sexi i pozeljnije nego pre..i da vise uzivaju u mazenju istih tih ruku koje su ih pre toga šamarale..na primer..ili da muskarac moze da uziva u zeni koju je do pre nekog vremena izvredjao ili tukao..
 
ИХ, бре, па не знам како изгледа баш у таквим крајностима, говорили смо о обичној свађи...

Мада, има људи (то јест парова) који функционишу и тако...ал то сам видела на филму...
 
uf ne volim da se svadjam ali postoji osoba koja moze ponekad tako da mi ispritiska dugmice, a i ja njemu, tako da-ne gadjamo se pikslama ali da smo bucni jesmo. za medalju. barem ja. a sta da radim komsijama nek odvrnu muziku jace :D... i svasta kazemo, da li nesto i resimo... samo kad se stisamo na kraju i normalno porazgovaramo... jb.g znam kako do toga dodje tacno prepoznajem te kursluse u komunikaciji, iako sam sa svim drugim ljudima iskulirana kad do toga dodje... sa njim...:rumenko: naravno bucne svadje nisu za svako vece nego se cuvaju za posebne prilike:mrgreen:

a sex pomirenja... meni je to drugacije: kad se lepo izdogovarate, navodno resite sve i svako uvidi svoj deo krivice i sve divno i idealno (a ona dva demona od pre pola sata se pretvore u normalne ljude:)) to je vise onaj efekat preziveli smo prirodnu katastrofu prvi sledeci impuls je razmnozavanje:lol: kao na filmu:cool:
 
Mene kopka gde on to ode u tri ujutru?

Mislis da ode kod one njegove koorve?


Pa ona ga istera iz kuće ... i on ode .... ne znam gde... samo mi je jezivo svaki put kad čujem ''odlazi'' i on zaista ode.... i naravno svaki put se vrati.

Ja jesam malo nervozniji tip ... umem da prigovaram .... ali da se svadjam ne volim. Jako mi teško padaju svadje..... U stanju sam 6 dana da budem tužna i neraspoložena posle neke ozbiljnije svadje. Sex pomirenja kod mene može da dodje tek posle 7 dana, ako smo raspravili i rešili problem hladne glave.

Pred drugim se nikada ne bih posvadjala i jako se kontrolišem kada je neko društvo u pitanju. To mi je onako baš jadno kompromitovanje sebe, njega i našeg odnosa. Sačekam da dodjemo kući, pa ako imam nešto neću prećutati. A ako se desi da se započne neka rasprava medju ljudima, ja se tada povlačim i ućutim na vreme - ne volim publiku u takvim situacijama nikako.
 
a jel bi mi neko objasnio to sa seksom pomirenja?
ozbiljno, šta ti se vrzma po glavi i to? kako možeš da ebeš nekoga bez da ste rešili ono zbog čega očima jedno drugo niste mogli da vidite?
(ozbiljno i bez osude pitam, stvarno hoću da saznam)

pricam u svoje ime....istripujem se da je zelela da mi kaze, a precutala je, onu najstrasniju (imas najmanji do sada i lose me ebes)....i onda kad mi se pomesaju emocije i mrznja i ljubav i kad je uhvatim tako polu-lud istripujem se da sam Ron Dzeremi ili drugi porno glumac i teko je kidam da sam sebe iznenadim...kad se spuste strasti i kad se izbistri glava skoro i da neznam razlog zbog kojeg je nastao nesporazum.
i pomirili smo se :mrgreen:
 
a jel bi mi neko objasnio to sa seksom pomirenja?
ozbiljno, šta ti se vrzma po glavi i to? kako možeš da ebeš nekoga bez da ste rešili ono zbog čega očima jedno drugo niste mogli da vidite?
(ozbiljno i bez osude pitam, stvarno hoću da saznam)
Kod nas funkcioniše ako se recimo zakačimo negde drugde - pa se isvađamo u kolima; pa kad dođemo kući - to je već naš teren, naša baza i onda udri brigu na veselje:whistling:
Pa sutra kad se probudimo mirne glave rešimo nesporazum.

Inače, najviše se svađam sa mamom. Mnogo se volimo i slažemo se i sve to, ali kod nje sve mora da se istera, a nije baš realna, ono i ne sluša šta se priča pa onda puknemo obe...
S mužem, tu i tamo, on nije tip za svađu, tako da ja mogu da kažem šta imam, on kaže da,draga, ja poludim - nemoj ti meni da, draga kad ne misliš tako i tako u krug :confused:

S nebitnim ljudima se ne svađam. U stvari, ne svađam se ni sa kim više osim sa mamom i mužem povremeno. U stavri, ta 'svađa' između muža i mene se zove 'al' me iznervirao', ja sam ta koja se svađa, ali uglavnom je on kriv zbog toga
 
Kad sam stvarno ljuta, iz mene je nemoguce iscupati rec tako da i nisam neki materijal za svadju. Ako me neko mnogo povredi, u stanju sam da se ohladim u momentu i da nikad nista ne kazem a da potpuno promenim i misljenje i odnos o toj osobi (ovo su ekstremi, ne desava se ovo tako cesto).
Inace, svadje su mi traumaticne i ne mogu da posnesem da neko urla na mene a i obrnuto. Mora bas ne znam sta da se desi da ja zaurlam a to se desi kad mi neko mnogo skace po zivcima i nece da me ostavi na miru da cutim i da se sama ohladim od ljutnje.
 
a jel vi ćutolozi to vidite kao problem ili vam je to ok?

Ti cutanje? Ja ne cutim da bih mucila drugu osobu, nego sto stvarno zanemim. Ono, rekla bih nesto, kada bih znala sta i kako. Ako me neko povredi - a jos gore ako zaurla na mene - ja se totalno smrznem iznutra, kao da me uopste nema. Ne mogu u tom stanju nista ni da kazem. Samo sam par puta na urlanje odgovorila urlanjem (radilo se uvek o clanu porodice) i to me je toliko iscrpelo, kolena su mi klecala, povracala sam danima posle toga itd. Ko da mi sva snaga iscili iz tela. Uzas.
 

Back
Top