Koča
Elita
- Poruka
- 15.249
О томе ти причам, хвали оне који нису презали ни од убистава својих рођака ако нису мислили као они.
И нешто сам приметио код Сицилијанца, каже убијани су само издајници партије. Значи, нема везе ако си побио 100 милиона Немаца, ако ниси комуниста ти си издајник.
Погледај само оптужницу и пресуду Дражи. Ту се све своди на издају партије којој није ни припадао, а не земље.
П.С. Да ли си приметио како се стварају ривалитети овде на сајту?
Ти против киселог, Грубан против Хекија, Ја против Сицилијанца...Врло знаимљиво.![]()
heheheh...
Evo brate da pitamo Hekija, posto se on mahom sluzi nemackim izvorima, razume se u njih, barata njima

U Glasu javnosti je izlazio feljton...u pitanju je knjiga Izmedju Hitlera i Pavelica, memoari generala Glez fon Horstenau...A taman i povodom ove diskusije o ponudi vrha KPJ Nemcima, da ce se boriti protiv Saveznika ako se iskrcaju, a zasta imamo nemacki dokument, potvrdu Djilasa, itd....Kao i moj odgovor na pricu kiseljka da je Drazina porodica, eto ''samo bila'' na Banjici (zatocena) al nije zamisli i streljana, dok npr Velebitova zivi najnormalnije u centru Zagreba citav rat (Za Titovu i nemaju pojma, niti se interesuju, kamoli diraju), a on ih i posecuje u toku tromesecne saradnje...stalno sami sebi skacu u usta i ne shvataju da sam bio krajnje ozbiljan kada sam rekao da za sve njihove lazi i manipulacije o Drazi i cetnicima postoji mnogo gora istina o njima...Evo sta tamo pise...
Glez fon Horstenau: Između Hitlera i Pavelića (7)
Brozovo pismo u džepu
Velebit je 1. aprila 1943. lično od Horstenaua primio pismo u kome mu ovaj saopštava da slobodno može da ide, sa Titovim pismom u džepu, slavonskim partizanima i da im kaže da privremeno prestanu sa akcijama i sabotažama na pruzi Zagreb-Beograd
Do razmene zarobljenika je došlo, premda je Popović već otišao, a Đilas je krenuo da o ovim pregovorima referiše kod Tita. U Sarajevu je ostao samo Velebit. Partizani se bore samo protiv onih Nemaca, još jednom je i razgovoru naglasio Velebit, koji ih napadaju, a četnici su njihov glavni neprijatelj. Velebit je takođe naglasio da se i partizani zalažu za primenu međunarodnog prava. Podvukao je da je narodnooslobodilačka armija jedan nezavisan nacionalni pokret koji nema podršku iz inostranstva. Posle ovih razgovora sa Nemcima u Sarajevu, Velebit je iz Sarajeva pisao u Glavni štab Titu da se Đilas vrati u Sarajevo, što je ovaj i uradio. Onda su Velebit i Đilas krenuli, u pratnji Ota, u Zagreb. Ovde je nemačka komanda već imala Velebitovu izjavu koju je dr Kriš uneo u protokol.
Novi pregovori
Novi pregovori o razmeni zarobljenika započeli su 26. marta 1943. u Zagrebu. Razgovarali su, takođe, sa Titovim predstavnicima i o vojnopolitičkim predlozima. U toku pregovora došlo je i do susreta između Velebita i Horstenaua, sa čime se Đilas složio. Razgovor je protekao u jednoj prijatnoj atmosferi i Glez Horstenau nije propustio da podseti na činjenicu kako su Velebitovi rođaci takođe služili u austrougarskoj armiji. Velebit je izložio srž partizanskih predloga. Titova ideja je bila jasna: Nemci treba da prestanu da ga napadaju na teritoriji zapadne Bosne, a zauzvrat partizanski ustanak u Slavoniji neće se širiti i potpuno će se odreći vojnih akcija i sabotaža. Sem toga, partizani bi bili spremni, ako dođe do iskrcavanja saveznika, da se zajedno sa Nemcima bore protiv Amerikanaca i Engleza.
Glez Horstenau je dozvolio Velebitu da se slobodno kreće po Zagrebu i da poseti svoju porodicu. Posle tih pregovora u Zagrebu, Đilas i Velebit vratili su se Titu da bi ga obavestili o susretima sa Nemcima.
Jednomesečno primirje
Tito je već 29. marta 1943. napisao pismo komandantu partizanske 6. bosanske brigade da on treba da nastavi borbe sa četnicima, a na svom putu prema Sandžaku da mora da izbegava borbe sa Nemcima. Slične naredbe primila je i Prva proleterska brigada. Velebit je 1. aprila 1943. lično od Horstenaua primio pismo u kome mu ovaj saopštava da slobodno može da ide, sa Titovim pismom u džepu, slavonskim partizanima i da im kaže da privremeno prestanu sa akcijama i sabotažama na pruzi Zagreb - Beograd.
Kada je o tome telegrafski obavestio Moskvu, odgovor, koji je stigao već 31. marta 1943, sadržavao je brojna pitanja koja su govorila o nepoverenju i neodobravanju Titove akcije. Sovjeti su ga ukorili. Tito se branio time da je bilo reči samo o razmeni zarobljenika, i da je to korisno za njegov pokret. Neka vrsta primirja između Nemaca i partizana trajala je, a to može da se dokaže, i ceo april 1943. Primirje je prekinuto kada je 15. maja 1943. nemačka armija započela operaciju „Švarc“ (5. ofanziva).
U julu 1943. Tito je ponovo poslao Horstenauu poruku sa ponudom o razmeni zarobljenika. U jesen 1943. čovek nemačke vojne obaveštajne službe, Abver, inženjer Ot obnovio je veze sa Titom. U novembru je ponovo došlo do susreta Nemaca i partizana. Razgovaralo se o nemačkom predlogu da se osnuje stalna komisija koja bi se bavila pitanjima razmene zarobljenika.
HITLEROVA USMENA DOZVOLA
Specijalni nemački diplomata za Balkan dr Nojbaher poslao je 19. novembra 1943. godine pismo Kašeu u Zagreb u kome kaže da nema ništa protiv tog predloga. Ova akcija je bila odobrena, a kasnije ju je dozvolio, usmeno, i sam Hitler, a o tome svedoči Glez Horstenau. Na strani partizana šef pregovaračkog tima bio je Marijan Stilinović, a dozvolu za boravak u Zagrebu potpisao mu je lično Horstetnau. Posle toga Tito je rešio da dalje pregovore sa Nemcima vodi Glavni štab Hrvatske, a šef pregovaračkog tima da bude Boris Bakrač, šef tajne policije.
http://www.glas-javnosti.rs/clanak/feljton/glas-javnosti-12-09-2008/brozovo-pismo-u-dzepu
Poslednja izmena: