First check this out:
Samo bih dodao da je jednostavno nevjerojatno glupo misliti da ruska zima može spriječiti rusku vojsku u borbi. Međutim, budući da The Telegraph može objavljivati takve gluposti, to pokazuje da je šira javnost na Zapadu također glupa bez spasa i da se može nahraniti bilo kakvim sranjima bez treptanja oka.
Dok se čelnici (već mrtvog) Carstva savjetuju s meteorolozima (ili čak astrolozima?), potpuno im nedostaje osnovna stvarnost modernog ratovanja. Čini se da oni posebno nisu svjesni tri osnovne činjenice:
Moderno ratovanje se prvenstveno vodi s velikim dometom, suprotstavljanjem, oružjem i to čini manevar vatrom daleko važnijim od manevra snaga.
Moderno ratovanje pridaje veliku važnost integriranoj protuzračnoj obrani koja radi zajedno pod automatiziranim sustavima upravljanja bitkom. Moderne rakete protuzračne obrane mogu oboriti mete udaljene nekoliko stotina kilometara. Nijedan zapadni sustav protuzračne obrane ne može zaustaviti hipersonično oružje.
Moderno ratovanje je prvenstveno nelinearno, što znači da je više nalik nogometu nego američkom nogometu: svaki igrač “prati/suprotstavlja se” drugom igraču umjesto da pokušava zadržati liniju i braniti teritorij.
Oni koji misle da Putin sprema napad u stilu Drugog svjetskog rata jednostavno uopće ne razumiju moderno ratovanje.
Želim zaključiti s dvije male napomene:
Strateška vs operativna/taktička mobilnost
SAD može vrlo brzo rasporediti vojnu silu gotovo bilo gdje na planetu gdje nema moderne protuzračne obrane. To znači da u smislu strateške mobilnosti, SAD ostaje vodeći u raspoređivanju lakih snaga vrlo daleko od kuće.
Ruske mobilne snage su mnogo teže od svojih američkih kolega. Ruska zračno-desantna divizija je potpuno mehanizirana i dolazi s vlastitim topništvom, oklopom, EW, itd.. Ova težina onemogućuje Rusima korištenje, recimo, IL-76 ili An-124 za raspoređivanje takve zračno-desantne divizije (ili brigada ili čak bojna) negdje u dalekoj Afričkoj ili Latinskoj Americi. Međutim, ovom žrtvom strateške mobilnosti Rusija postiže operativnu/taktičku mobilnost o kojoj zemlje SAD/NATO-a mogu samo sanjati. Jednostavno rečeno, Rusija nema sredstva za rasporediti cijeli pješački bataljun negdje u dalekom Paragvaju, ali ima sredstva za transport velikih zračnih snaga (do nekoliko divizija) bilo gdje unutar Rusije (ovo se posebno odnosi na snage označene kao “pričuva vrhovnog zapovjednika”) ili, vrlo grubo, unutar oko 1000 km od ruske granice. Nakon što se iskrcaju, te snage neće imati samo vatrenu moć koju mobilne zapadne snage ne mogu ni nadati da će dobiti jednog dana, već se mogu brzo premjestiti budući da su, kao što sam spomenuo, potpuno mehanizirane (prelazak Rusbata iz Bosne u Prištinu je dobra ilustracija ove vrste sposobnosti).
Sve navedeno je da pokaže koliko su krajnje glupe sve rasprave o tome da su ruske snage 100, 200 ili čak 400 km udaljene od granice Ukiea. Ako bude potrebno, Rusija bi lako mogla premjestiti vrlo velike snage (opet, potpuno mehanizirane) na granicu Ukiea ili čak u Ukrajinu koju kontroliraju nacisti. NE vjerujem da imaju takve planove (jer Rusija ima puno bolje opcije), ali Rusija definitivno ima mogućnost vrlo brzo povećati 100.000 vojnika koji se navodno trenutno nalaze unutar 400 km od granice Ukiea.
Kuba, Venezuela, Nikaragva itd.
Čuo sam mnogo nagađanja o ruskim projektilima (ili snagama) koji su raspoređeni u stilu “kubanske raketne krize” na Kubu, Venezuelu, Nikaragvu ili druge prijateljske nacije u Latinskoj Americi. Nikad ne bih rekao nikad (Putin voli iznenaditi), ali po mom mišljenju osim ponovnog otvaranja ruske obavještajne baze u Lourdesu, Rusija zapravo neće rasporediti projektile ni u jednu od tih zemalja. Postoji nekoliko razloga za to:
Rusija nema potrebe nikamo premještati svoje projektile jer sada ima sredstva za napad na čitav kontinentalni dio Sjedinjenih Država širokim spektrom oružja dugog dometa.
Sve su te zemlje u određenoj mjeri nestabilne, a pitanje zaštite naprednih ruskih oružanih sustava (ili snaga) od mogućih političkih previranja je glavobolja koja nikome u Rusiji nije potrebna.
Raspoređivanje oružanih sustava snaga u suverenoj zemlji zahtijeva bliske konzultacije i pregovore sa zemljom domaćinom (uključujući tzv. SOFA). Zašto prolaziti kroz ove glavobolje mi Rusi možemo djelovati jednostrano bez konzultacija s bilo kim?
Konačno, ne samo da Rusija može ugroziti kontinentalne Sjedinjene Države bez uključivanja bilo koje treće zemlje, Rusija može ugroziti interese SAD-a ako su oni najranjiviji: u inozemstvu (posebno u CENTCOM-u i u regiji Daleke Istočne Azije i Pacifika). Osobno, jako se nadam da ću vidjeti neke uistinu velike isporuke ruskog oružja i Iranu i Kini. Uz to, pomoć latinoameričkim zemljama poput Kube, Venezuele, Nikaragve, Bolivije, Čilea ili bilo koje druge zemlje koja se bori za svoj suverenitet bila bi vrlo dobra ideja. Kuba bi