"Sujeta, moj omiljeni greh"

  • Začetnik teme Začetnik teme Nina
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Pogledajte prilog 1393214

Citala sam na netu neka zanimljiva razmisljanja o sujeti pa resih da na osnovu onog sto sam citala otvorim temu sa nekim pitanjima ?
Za naslov teme posluzila je recenica iz filma

U filmu „Đavolov advokat“ Al Paćino u jednom trenutku kaže: „Vanity, my favorite sin“ (Sujeta, moj omiljeni greh), podsećajući nas na sam početak naše zemaljske priče. Zaista, verska učenja u svojim premisama da smo svi isti i prolazni, sami sebi najvažniji, a bog koji je iznad nas, jedan i večan, sujetu smatraju velikim grehom iz kog proističu svi ostali. Samo sujetna osoba želi da i drugima bude najvažnija i ne želi da bude srećna već važna, želi da bude večna i neprolazna i iznad drugih, kao što je Bog.Ovo je sa verske tacke gledista

A opet Niče je rekao:
,,Svako poseduje onoliko sujete koliko mu nedostaje razuma.''

Isto tako cesto se mogu čuti izrazi poput : povređena mu sujeta, muška sujeta, ženska sujeta,”ako eliminišem svoju sujetu, šta će ostati od mene”?

Sve ovo nas navodi da se zapitamo Sta je zapravo sujeta i da li je sujeta greh ili nedostatak razuma po Niceu. Da li je sujeta djavolja rabota ili samo još jedna u nizu slabosti toliko običnih, i zapravo toliko ljudskih. Ima li razlike između muške i ženske sujete, i da li je sujeta ta koja nas određuje u odnosima sa ljudima, partnerima, prijateljima?
Sujeta je vezana za ličnost. Za ono lažno u nama. Osujetiti nešto, znači omesti,
sprečiti, raskrinkati, preprečiti i slično. To se samo lažnom može desiti i onda
reaguje, bilo burno ili povlačenjem.
Onaj ko ima više razuma, reagovaće povlačenjem i onda će drugi smatrati da
nije sujetan. Što je potpuno pogrešan zaključak.

Naše pravo ja ne poznaje sujetu, jer istinu ne možeš osujetiti.
 
Sujeta je vezana za ličnost. Za ono lažno u nama. Osujetiti nešto, znači omesti,
sprečiti, raskrinkati, preprečiti i slično. To se samo lažnom može desiti i onda
reaguje, bilo burno ili povlačenjem.
Onaj ko ima više razuma, reagovaće povlačenjem i onda će drugi smatrati da
nije sujetan. Što je potpuno pogrešan zaključak.

Naše pravo ja ne poznaje sujetu, jer istinu ne možeš osujetiti.
Ha, kad bi tako bilo, divno bi bilo ..
Ovo sa rečju osujetiti ti je zanimljivo...
To kako ko reaguje je individualno i različito...
Sigurno da Ovan i Rak ne reaguju isto.. ne samo na osujećenje... na preprečavanje..
Za Ovna važi
- Vredi li glavom kroz zid ?
# Vredi ako je zid mekši od glave :) .

Povlačenje... Pametniji p(r)opušta. .
Pa onda bi manje pametni zavladali.
Treba se boriti ali pošteno. Biti borac (i u životu.. svakom pa i virtualnom ) je vrlina.
 
Ha, kad bi tako bilo, divno bi bilo ..
Ovo sa rečju osujetiti ti je zanimljivo...
To kako ko reaguje je individualno i različito...
Sigurno da Ovan i Rak ne reaguju isto.. ne samo na osujećenje... na preprečavanje..
Za Ovna važi
- Vredi li glavom kroz zid ?
# Vredi ako je zid mekši od glave :) .

Povlačenje... Pametniji p(r)opušta. .
Pa onda bi manje pametni zavladali.
Treba se boriti ali pošteno. Biti borac (i u životu.. svakom pa i virtualnom ) je vrlina.
Ja jesam. Ja postojim.
Možeš li to osujetiti? Ne. Niti osećam bilo kakvu potrebu da to branim.

Svaki nastavak na ja jesam, koji ja sobom ne osećam kao istinit/stvaran
možeš da osujetiš. Ali, nije do tebe, već do mene. Ja sama sa sobom
trebam da vidim šta se to brani i zašto. Druge mogu da prevarim time
što ću biti ''pametnija'' pa popustiti ili time što ću za odbranu naći razumno
opravdanje, ali od toga nikakve suštinske koristi nemam.
 
Ja jesam. Ja postojim.
Možeš li to osujetiti? Ne. Niti osećam bilo kakvu potrebu da to branim.

Svaki nastavak na ja jesam, koji ja sobom ne osećam kao istinit/stvaran
možeš da osujetiš. Ali, nije do tebe, već do mene. Ja sama sa sobom
trebam da vidim šta se to brani i zašto. Druge mogu da prevarim time
što ću biti ''pametnija'' pa popustiti ili time što ću za odbranu naći razumno
opravdanje, ali od toga nikakve suštinske koristi nemam.
U oba tvoja posta se radi o ' Rad na sebi ',.. da bi neko bio realan (prizeman, skroman, ) treba stalno da radi na sebi, na prepoznavanju i lečenju svojih 'grehova' - obuzdavanju.

Ali ova druga teza je vrlo zanimljiva i sasvim različita:
Isprazna ambicija je bolest koju imaju psihopate čija osnova je sujeta. Često su psihopate uspešne, jer ne biraju sredstva da se dokažu.
Jeste ovo pun pogodak, ali zašto je ambicija "isprazna" ?
To znači da je preterana ? - neostvariva, megalomanska, bolesna (psihopatska)?
-- a opet u nastavku kažeš da zbog te bolesti psihopate budu uspešne ,.. nema logike. Ako su psihopate zbog bolesne ambicije uspešni, ambicija nije "isprazna".


Inače, bi ti komentar bio jako zanimljiv, kada bi se rad moderacije smeo komentarisati :) . Ali, tom zabranom je puno toga o sujeti na forumu rečano... i o Demokratiji naravno,.. tako da ovo i nije forum :) .
 
Poslednja izmena:
U oba tvoja posta se radi o ' Rad na sebi ',.. da bi neko bio realan (prizeman) treba stalno da radi na sebi, na prepoznavanju i lečenju svojih 'grehova' - obuzdavanju.
Rešenje je u podizanju nivoa svesnosti.
Mi imamo odbrambeni mehanizam u vidu samozavaravanja, koji služi tome
da ne izgubimo želju za životom ili da ne skrenemo načisto sa pameti. Zato
''grehe'' ne možemo videti sa ovog nivoa svesnosti, u kakvom prosečan
čovek boravi, već sa višeg. U višem stanju svesnosti nema negativnih
emocija. Nema osude, krivice i ostalih gluposti koje nas samo još jače
povuku na dno. Kriv sam, grešan sam, ne zaslužujem da živim. Odatle
se ne rešava ništa.
 
Više se ne slažem ( a samo se malo slažem, jer si neke stvari samo nazvala drugačije, a isto je).

Rešenje je u podizanju nivoa svesnosti.
Pa to je "Rad na sebi"
Mi imamo odbrambeni mehanizam u vidu samozavaravanja, koji služi tome
da ne izgubimo želju za životom ili da ne skrenemo načisto sa pameti.
To "vi" imate a "mi" nemamo,.. mi prirodnjaci (tehničke duše) smo po prirodi radoznali i celog života otkrivamo prirodu itd,.. pa ne gubimo želju za životom,..
A, neki drugi, se hvataju svesnosti i Rada na sebi, tek kada kriziraju,.. kada izgube tu želju za životom, pa krenu da je traže,.. i onda i oni otkrivaju (postaje im zanimljivo),.. ali ne trebaju da pametuju o tome, sve dok se sasvim ne 'izleće'
Zato
''grehe'' ne možemo videti sa ovog nivoa svesnosti, u kakvom prosečan
čovek boravi, već sa višeg.
ovo opet VI ,.. a ne svi :)
U višem stanju svesnosti nema negativnih
emocija.
Ee, sa ovim se slažem :heart:
Nema osude, krivice i ostalih gluposti koje nas samo još jače
povuku na dno.
Na čiju krivicu sei mislila, svoju ili tuđu ?
Kriv sam, grešan sam, ne zaslužujem da živim. Odatle
se ne rešava ništa.
Aha, na svoju,... Zašto ne bzaslužiuju da žive ? - čekaju te,.. da im pomogneš,.. na primer - biljke :D
 
Poslednja izmena:
Više se ne slažem ( a samo se malo slažem, jer si neke stvari samo nazvala drugačije, a isto je).


Pa to je "Rad na sebi"

To "vi" imate a "mi" nemamo,.. mi prirodnjaci (tehničke duše) smo po prirodi radoznali i celog života otkrivamo prirodu itd,.. pa ne gubimo želju za životom,..
A, neki drugi, se hvataju svesnosti i Rada na sebi, tek kada kriziraju,.. kada izgube tu želju za životom, pa krenu da je traže,.. i onda i oni otkrivaju (postaje im zanimljivo),.. ali ne trebaju da pametuju o tome, sve dok se sasvim ne 'izleće'

ovo opet VI ,.. a ne svi :)

Ee, sa ovim se slažem :heart:

Na čiju krivicu sei mislila, svoju ili tuđu ?

Aha, na svoju,... Zašto ne bzaslužiuju da žive ? - čekaju te,.. da im pomogneš,.. na primer - biljke :D
Ne znam šta za tebe znači rad na sebi. Rad na sebi podrazumeva popravke
nekakve i ja bih rekla da se ljudi upecaju u to vrzino kolo, pa vazda nešto
popravljaju. Jednom nešto postignu pa se tri puta razočaraju i tako se izlome
živi. Jer kad greške svoje vidiš iz ega, onda sledi osuda i bujica negativnih
emocija koja te zakopa. Dok zapravo sve to treba nadići. Nemamo mi šta da
popravljamo kad je već sve savršeno stvoreno, pa i mi. Jedino treba osvestiti
ko ili šta smo mi. Podići nivo svesnosti. Jel za to potreban rad na sebi? Da,
ali ne u vidu popravki nego u vidu duhovnih praksi. Meditacija, neprestana
molitva i slično.
Ništa od toga ne biva spontano i samo od sebe. S mesta se ne mičeš dok
si u domenu ega i svaki napredak je samozavaravanje.
 
Ne znam šta za tebe znači rad na sebi. Rad na sebi podrazumeva popravke
nekakve i ja bih rekla da se ljudi upecaju u to vrzino kolo, pa vazda nešto
popravljaju. Jednom nešto postignu pa se tri puta razočaraju i tako se izlome
živi. Jer kad greške svoje vidiš iz ega, onda sledi osuda i bujica negativnih
emocija koja te zakopa. Dok zapravo sve to treba nadići. Nemamo mi šta da
popravljamo kad je već sve savršeno stvoreno, pa i mi. Jedino treba osvestiti
ko ili šta smo mi. Podići nivo svesnosti. Jel za to potreban rad na sebi? Da,
ali ne u vidu popravki nego u vidu duhovnih praksi. Meditacija, neprestana
molitva i slično.
Ništa od toga ne biva spontano i samo od sebe. S mesta se ne mičeš dok
si u domenu ega i svaki napredak je samozavaravanje.
A, vaspitanje, a obrazovanje ?
... zaboravila, ili misliš da se time ne podiže svesnost , zar to nije Rad na sebi ?
 
Ајде на форуму кад се свађају, него иначе у животу омета нормално расуђивање.
Мени је 25 година шеф, па други, па ево и трећи екстремно сујетна особа, тј. више њих.
Такве није брига какву ће штету направити мојој каријери или угледу фирме.
Само да они буду у праву.
Грзно.
Nisam hteo da te povredim, pa sam napisao No comment... alii
Da već treći šef ne valja, da su ekstremno sujetne osobe, deluje malko sumnjivo :)
A, tvoja karijera najviše zavisi od tebe, prijatelju,..
Nisi li sebe precenio ?.. i nije li to sujeta ?
 
''- Još dok je u utrobi matere svoje, pa tim više kada na svet dolazi spoljašnji,
reklo bi se bespomoćni mališan, likuju sile Svetlosti u Vaseljeni. Likuju u
ustreptaloj nadi, da će iznova došavši čedni čovek, nalik Bogu, postati njihov
dobar gospodar i da će Svetlost Ljubavi pojačati sa Zemlje. Sve je za njega
predvideo Tvorac. Vaseljena je – kroz bubicu, drvo, travku i zverku, spolja
krvožednu, spremna da mu dobra dadilja bude. Još majušnom, prividno,
čoveku – Tvorčevom velikom delu.

U porivu nadahnuća svetlog, Tvorcem je stvoren čovek. I za njega je bio
sazdan Raj Zemaljski. Niko nije gospodar i ništa nije iznad najvećeg dela
Tvorčevog. Njegov poriv ljubavi i nadahnuća svetlog, već su utemeljeni u
trenu svakog rađanja, dolaska na svet. Od svih bića Vaseljene beskrajne,
samo jedno može na njegovu sudbinu uticati, stavši između Boga, Raja,
srećne zvezde i čoveka.
- Tako, znači da postoji na svetu biće moćnije od Boga?
- Moćnijeg od Božanskog nadahnuća, nema na svetu ničeg. Ali, postoji njemu
slično po snazi biće, sposobno da stane između Boga – vaspitača najnežnijeg,
i anđelu nalik čeda – čoveka.
- Pa, ko je to, kako ga zovu?
- To biće je čovek – roditelj.''
Anastasija
 
Vidi, o vaspitanju (a i o obrazovanju), možda nisi imala 'sreće'...
Ja mislim da sam je imao ;) ..
Da, baš nisam imala sreće ni sa vaspitanjem ni sa obrazovanjem.
Zamisli, mama mi kaže ''Ti si nevaspitana'' I ja tako razmišljam
''O, jadna ti sam. Ova što je trebala da me vaspita očigledno nije
uspela. Šta sad da radim?''
A onda obrazovanje, na prvom stepeniku padnem. Budale čitaju
a ja okrećem slova, brojeve. Disleksija.

Bolje nije moglo biti. Da na nekim poljima moj ego nije bio osujećen,
zapucala bih u pogrešnom pravcu i nikada ne bih shvatila ko sam.
 
Није зло само по себи, већ у зависности усмерења ка добру или злу...

Кад си у празноти према злу, сујета врши своју сврху незаинтересоване празноте саосећања ка злу.. и обрнуто... Кад сујети тј празни добро, постаје болест

Сујета је више нешто средње, као што је душа средина између духа и тела...
Znas li uopste sta je sujeta?
 

Back
Top