Kad povredjena sujeta progovori…

I jedna i druga opcija su vrlo skakljive (bar meni).
Ne volim da se svadjam. Opcija ignorisanja mi je licemerski cin (u svim oblastima u zivotu).
Mislim da nekada mora da se uđe u sukob sa nekim ako je nešto što je opipljivo i nama bitno u pitanju.
A ignorisanje mi ima smisla u situacijama gde mi druga strana ne znači (više) ništa - konkrento kao ono što se kaže: više ne postojiš za mene.
 

Back
Top