Stvari koje mrzimo

^ Takođe,samo ih ovde nema.:plez:Zato imamo frizerski salon"Ko vas šiša".:lol:


Brate, to je još okej, ove zvuče ko da im je ista jebena glava davala imena :lol: I sve bi bilo super, ja bih se vucarao po svojim kafanurdama(kada uopšte odlučim da odem u iste) i ne bih znao za ove da brdo ljudi ne kači svoje fotke iz istih, kao da su u nekom jebenom klubu :lol: Izeš ti takve kafane, one prave(železničarske :mrgreen: ) su odavno pozatvarane u svakom slučaju...
 
Meni je ovo ubedljivo najveći biser kraljevačkog ugostiteljstva.:hahaha:
f5659s.jpg
 
Оне који једу по градском превозу. Ватају се за оне шипке, једу прљавим рукама, све смрди у три лепе ***** материне. аххх, пас матер болесну баздиву.
 
Mrzim kad dečko sluša hitove r'n'b muzike, fazon rijane i ostalih bičarki... to je tako pederski.. :aha:
Педери бре! Нису као ми прави Срби, родољуби, Чумадинци! Што производимо тестостерон, више него цео западни род са све пубертетлијама!
 
-Ljude što ne znaju razliku između Austrije i Australije.
-Kišu!Neću da se ljubim na kiši,mrzim mokre noge i kineske kišobrane,mrzim Reebok patike jer nisu ni za k**ac i nakon mesec dana puste vodu(Adidas je keva),ne osećam se mlađe ako ugazim u baru i do**rčilo mi menjanje planova.Odseliću se na neko toplo mesto pa makar bilo i divlji Meksiko.'Oću da šetam u šorcu i papučama,kad mi je vruće da uletim u more,'oću da gledam p**ke u bikiniju i da ne plaćam grejanje 40€.
 
A možda mi je još gori trip kad me zove nepoznati broj, i najgora opcija je kada me zove neko poznat sa nepoznatog, jer mi dugo treba da po glasu ukapiram ko je :lol:
Jednom me je zvao burazer, i ja nastavim da pričam s njim ne shvatajući ko je uopšte, i tek posle 5 minuta upitah ga, da bi se on ismejao ko idiot xD
A jednom me je diler zvao sa tuđeg broja pitajući me da li hoću da uzmem. Ja i dalje ne pitam koje već "Da uzmem šta?" On: "Pa znaš, ono o čemu smo pričali." sve odbijajući da mi tačno kaže, plašeći se da murija ne uhvati :rotf: itd itd
 
A možda mi je još gori trip kad me zove nepoznati broj, i najgora opcija je kada me zove neko poznat sa nepoznatog, jer mi dugo treba da po glasu ukapiram ko je :lol:
Jednom me je zvao burazer, i ja nastavim da pričam s njim ne shvatajući ko je uopšte, i tek posle 5 minuta upitah ga, da bi se on ismejao ko idiot xD
A jednom me je diler zvao sa tuđeg broja pitajući me da li hoću da uzmem. Ja i dalje ne pitam koje već "Da uzmem šta?" On: "Pa znaš, ono o čemu smo pričali." sve odbijajući da mi tačno kaže, plašeći se da murija ne uhvati :rotf: itd itd

Ovo za dilera je vrh. :hahaha1: Je se retko kad javljam na nepoznate brojeve. I takođe mrzim poruke od mts. :sad2:

@tema

Mrzim da naručujem nešto preko neta, a još više kad me neko zajebe. :roll: Evo pre 2 meseca naručio neki kavez i neke dve živuljke i ovi za životinje mi se javili, sve ok, a sad ovog za kavez nema i nemam gde da držim životinje kad stignu. Hebem li mu mater. Ima da dam troduplo novca i da odem da ga izlomim.
 
Mrzim one ljude što za neki praznik koji se većinski slavi sa društvom (poput Nove godine, prvog maja itd) uporno, do poslednjeg momenta, ponavljaju kako "nemaju sa kim da idu, kako će najverovatnije ostati kući uz TV, kako njih niko nigde ne zove", a ovamo su hiper društveni i uvek imaju gomilu opcija u džepu, povodom bilo čega takvog. I onda na kraju takav ili takva, posle maratonske kuknjave i često višenedeljnog prenemaganja, završi u nekom jako lepom okruženju, super se provede i to sa gomilom prijatelja. To me podseća na one osobe što pred odgovaranje u školi ili ispit na faksu uporno pričaju kako nemaju pojma, a onda briljiraju na svim nivoima. Nisam siguran šta to ima u ljudskoj vrsti pa se ovakve priče vrte, ali kapiram da ima veze sa notornom činjenicom da su oni koji najviše pričaju o nečemu uvek i najviše operisani od toga. Pa ćete tako češće čuti kurvu kako priča o poštenju, nego neku objektivno poštenu devojku, najgoreg štrebera o neučenju, nespremnosti i lakoći savladavanja gradiva nego nekog bistrog lika kom je to dobar dan pa ne ističe, socijalno integrisanu osobu kako se prenemaže oko toga da li će naći društvo za neki izlazak ili neko slavlje, normalnu i prisebnu osobu kako glumi nekakvo ludilo i mrak ličnosti, seljačinu kako glumi zavodnika i urbanost, vikend-alkoholičare sa studentskim predznakom kako prepričavaju dogodovštine o pijanstvima i neprekidno pričaju o ločenju i boemstvu, i tome slično.

Druga stvar koju mrzim ovih dana: to kad neko uporno insistira da je poštenje uvek jedini odgovor na sva pitanja, i u tome traži izgovor za to što je objektivno propao u životu i imao jadan i grozan život. Lik provede ceo život kao radnik na fabričkoj traci, i onda kad odradi i ode u penziju, onako ponosito zabaci glavu i kaže: kako god, barem sam živeo i zaradjivao pošteno! To me toliko nervira jer svi ti likovi koji nisu uspeli da se uzdignu do nekog višeg nivoa u životu automatski pretpostavljaju da su oni koji u tome jesu uspeli odmah i nepošteni, ma šta to značilo. Bio je jeban u mozak ceo život, ništa video, nigde nije putovao, šefovi se smenjivali i drkali ga kako su hteli, i on sad misli da u tome ima neke lepote ili uzvišenosti zbog nekakvog poštenja kojim je isijavao, a zapravo je ceo život bio rob sa jednokratnom upotrebom.
 
Mrzim one ljude što za neki praznik koji se većinski slavi sa društvom (poput Nove godine, prvog maja itd) uporno, do poslednjeg momenta, ponavljaju kako "nemaju sa kim da idu, kako će najverovatnije ostati kući uz TV, kako njih niko nigde ne zove", a ovamo su hiper društveni i uvek imaju gomilu opcija u džepu, povodom bilo čega takvog. I onda na kraju takav ili takva, posle maratonske kuknjave i često višenedeljnog prenemaganja, završi u nekom jako lepom okruženju, super se provede i to sa gomilom prijatelja. To me podseća na one osobe što pred odgovaranje u školi ili ispit na faksu uporno pričaju kako nemaju pojma, a onda briljiraju na svim nivoima. Nisam siguran šta to ima u ljudskoj vrsti pa se ovakve priče vrte, ali kapiram da ima veze sa notornom činjenicom da su oni koji najviše pričaju o nečemu uvek i najviše operisani od toga. Pa ćete tako češće čuti kurvu kako priča o poštenju, nego neku objektivno poštenu devojku, najgoreg štrebera o neučenju, nespremnosti i lakoći savladavanja gradiva nego nekog bistrog lika kom je to dobar dan pa ne ističe, socijalno integrisanu osobu kako se prenemaže oko toga da li će naći društvo za neki izlazak ili neko slavlje, normalnu i prisebnu osobu kako glumi nekakvo ludilo i mrak ličnosti, seljačinu kako glumi zavodnika i urbanost, vikend-alkoholičare sa studentskim predznakom kako prepričavaju dogodovštine o pijanstvima i neprekidno pričaju o ločenju i boemstvu, i tome slično.

Druga stvar koju mrzim ovih dana: to kad neko uporno insistira da je poštenje uvek jedini odgovor na sva pitanja, i u tome traži izgovor za to što je objektivno propao u životu i imao jadan i grozan život. Lik provede ceo život kao radnik na fabričkoj traci, i onda kad odradi i ode u penziju, onako ponosito zabaci glavu i kaže: kako god, barem sam živeo i zaradjivao pošteno! To me toliko nervira jer svi ti likovi koji nisu uspeli da se uzdignu do nekog višeg nivoa u životu automatski pretpostavljaju da su oni koji u tome jesu uspeli odmah i nepošteni, ma šta to značilo. Bio je jeban u mozak ceo život, ništa video, nigde nije putovao, šefovi se smenjivali i drkali ga kako su hteli, i on sad misli da u tome ima neke lepote ili uzvišenosti zbog nekakvog poštenja kojim je isijavao, a zapravo je ceo život bio rob sa jednokratnom upotrebom.

U jeee, jel procitao neko? :)
 

Back
Top