Stres u svakodnevnom zivotu

Svi smo mi jedinstveni i od razlicitog materijala kovani...
Sto pre upoznas sebe, pre ces uspeti da se prilagodis nekim situacijama u zivotu
i reagujes adekvatno...

Jedna jako bitna stvar je imati nekog s kim ces to deliti...
Ne moraju svi da znaju sve... ali nema razloga cuvati bas sve za sebe...
Nije sramota traziti pomoc...

Svi se mi ovde zezamo na forumu zezamo i salimo i predstavljamo stvari onako
kako mi zelimo da izgledaju, ali u rl je najbitnije da imas svog prijatelja... podrsku...
Tako sve zivotne situacije prezivimo lakse
 
Треба одржавати пријатељства и окруживати се људима који су паметни и отресити, који ти неће говорити - Јао, јадна ти..., него ће ти рећи - Није то ништа страшно, има и горе.

Tako je.

Mene su u nekim neuspesima najvise podizali ljudi koji bi mi odbrusili
Alo bre mala, nije to jedina stvar na svetu, dizi dupe ajmo u zivot.
Prodrmaju te...
 
Tako je.

Mene su u nekim neuspesima najvise podizali ljudi koji bi mi odbrusili
Alo bre mala, nije to jedina stvar na svetu, dizi dupe ajmo u zivot.
Prodrmaju te...

Баш тако, окренеш на шалу сваку ситуацију. Имам једну рођаку која је аспирин за те ствари, бог је поживео...z:lol:
 
Ja i jesam pomalo sebicna osoba,svesna da imam bolesnog oca,ni muz ni ja nismo dozvolili da to utice puno na nas.Jednom mesecno dogovorimo se sa dedinim prijateljem da bude sa njim i onda mi odemo malo u provod,nije to nista veliko,ali je za nas opustanje,nekad to bude poslasticarnica,nekad kafic,hamburgernica,zavisi od raspolozenja,nekad muz ode sam sa drustvom,nekad ja odem na kafu kod drugarica sama ili sa detetom.Nisam dozvolila da mi zivot stane zbog toga,a opet radim sve sto je u mojoj moci da mu pomognem.Neznam sta ce biti kasnije,idem polako dan za danom,videcemo za dalje.A sa stresom se borim kao i svi drugi,sto opet zavisi od situacije,najvise pomaze humor i male stvari u kojima uzivas,nekad je dovoljno da samo tiho pustim muziku u kojoj uzivam,nekad posmatranje zvezda,idemo dalje.Kako sad drugacije reagujem cim sam naspavana,cudo jedno.z:lol:
 
Moram da dodam jer nisam odma videla ove ostale postove,imam jednu drugaricu koja itekako ume da me prodrima,i na tome sam joj zahvalna,jer znam da kad mi nesto kaze ne kaze iz obesti,zlobe vec zato sto me voli,umela je nekad da mi lupi psiholosku samarcinu da sam zvezde videla,mozda bih se tog momenta i naljutila na nju,ali brzo bih shvatila da je bila u pravu.Dobro je imati pored sebe takve prijatelje.A takve stvari dozvoljavam samo meni bliskim ljudima,oni mogu da mi kazu mnogo toga jer znam da se iza tih reci ne krije zla namera nego podrska.I nisu samo oni meni podrska vec i ja njima.
I nije me sramota da trazim pomoc kad mi je potrebna.
 
Ja i jesam pomalo sebicna osoba,svesna da imam bolesnog oca,ni muz ni ja nismo dozvolili da to utice puno na nas.Jednom mesecno dogovorimo se sa dedinim prijateljem da bude sa njim i onda mi odemo malo u provod,nije to nista veliko,ali je za nas opustanje,nekad to bude poslasticarnica,nekad kafic,hamburgernica,zavisi od raspolozenja,nekad muz ode sam sa drustvom,nekad ja odem na kafu kod drugarica sama ili sa detetom.Nisam dozvolila da mi zivot stane zbog toga,a opet radim sve sto je u mojoj moci da mu pomognem.Neznam sta ce biti kasnije,idem polako dan za danom,videcemo za dalje.A sa stresom se borim kao i svi drugi,sto opet zavisi od situacije,najvise pomaze humor i male stvari u kojima uzivas,nekad je dovoljno da samo tiho pustim muziku u kojoj uzivam,nekad posmatranje zvezda,idemo dalje.Kako sad drugacije reagujem cim sam naspavana,cudo jedno.z:lol:

Zasto mislis da si sebicna?
Nije se tvoj zivot zavrsio jer se otac razboleo.
Ti si mlada i to je sve normalno
 
Eh, ja imam master u prilagodjavanju I prevazilazenju stresa :)
Ko se ne prilagodjava ne raste, ko ne raste ne razvija se...I tako dalje.... Evo ovo ja radim: ustanem pre svih, zahvalim se na dobrom snu, otvorim prozor I udahnem svez vazduh, kazem "jos jedan dan I jos jedna prilika za nesto novo I dobro", uradim 5 tibetanaca, I mantram dok ih radim- ja sam zdrava, ja sam ispunjena, ja sam hrabra, ko ce ako necu ja :). Od pre neki dan odvojim vreme za 10 min. nazovi meditacije (jos ne znam da meditiram :)) kad se koncentrisem na svoj dah I ispraznim glavu. Posle toga se zahvalim na prethodnom danu I posvetim par sekundi danu koji je predamnom. Promenila sam dosta toga I u nacin ishrane, a trudim se da na svoje misli gledam kao na obicne misli, ne kao na crne oblake nad glavom.
Meni bi trebao jedan prijatelj od poverenja ovde, msm, mogu o tome telefonom sa drugaricama iz rodnog grada, ali ipak je drugacije oci u oci.
 
Zasto mislis da si sebicna?
Nije se tvoj zivot zavrsio jer se otac razboleo.
Ti si mlada i to je sve normalno
Znam,samo me nekad iritira stav nekih ljudi,koji smatraju da se moras zrtvovati i dati celu sebe roditelju,porodici..naravno pelcovana sam od istih.
Jednom,dok sam jos bila devojka,kod babe je dolazila jedna komsinica,kad se baba razbolela pocela je da joj govori da ja kao njena unuka moram da se posvetim njoj i da ne treba tako puno da se provodim,isla je tako daleko da me je jednog dana zaustavila na ulici i odrzala predavanje o mojoj sebicnosti,tad joj nisam rekla nista,samo iz postovanja kao prema starijoj zeni.Taj dan sam sa ocem isla u poslasticarnicu i rekla tati sta mi je rekla,tata je samo duboko uzdahnuo i rekao:Ne obaziri se na price drugih ljudi,svoj si covek,zivi svoj zivot,nemoj kao ja.Posle par dana me zaustavi ista komsinica i pita sta opet si bila u provodu a baba lezi bolesna,i tad sam joj lepo prenela sta mi je tata rekao,da sam ja dobro dete koje uvek slusa tatu i prenela joj od reci do reci sta mi je tata rekao i dodala da prvo obrati paznju na svoju cerku a mene da ostavi na miru.Naravno zena je dosla kod babe sva revoltirana i sve joj ispricala.Baba je samo pogledala i rekla Mlada je,zaradjuje,moze da radi sta hoce,a kad je potrebno uz mene je.S time se prica zavrsila,pokusavala je ona i kasnije da utice na mene i stalno mi govorila da ne valja sto tako sebicno idem kroz zivot,i na kraju mi puko film i rekla sam Da ja mozda jesam sebicna,ali ne toliko ko njena cerka koja nista drugo ne radi nego po ceo dan ogovara i smislja razne izgovore da ne trazi posao i jos mnogo stosta,od tog dana nije mi vise nista govorila a ni kod babe nije vise dolazila jer me je baba podrzala.
Nedavno sretnem tu istu cerku,u radnji,i kad me videla odma me napala kako je moj bezobrazluk i sebicnost uticao na njenu mamu da je izbaci iz kuce?:rotf:
 
Sumara, ne daj nikome, pogotovo ne babinoj komsinici da ti prica sta trebas ili ne,
uopste da ti plasira price o kojima ces se zamisliti.
Za mene svi kazu fina, kulturna, odmerena... ali od pre par godina znas kako umem da odgovorim,
sve se pusi... i to svima... i svojim rodjenima...

Svako od nas ima svoje stavove po pitanju predanosti porodici,
i oni se menjaju vremenom, odrastanjem, okolnostima...
Ono sto je najmanje bitno je sta drugi misle.
Moj otac je godinama tako brinuo o svojoj majci, doveo i sebe do problema,
a pomoci nije bilo. Milion puta smo mu rekli da je baba za dom, nije slusao,
a realno nista postigao nije, sem sto je sebi naskodio. Ona vise nije bila ta ista osoba.

Ja sam porodican tip, i uzivam da udovoljavam svojim roditeljima, ali samo zbog svog stava.
Uvek mislim o njima, dal im je tesko, dal im nesto fali, kako da ih usrecim...
Njima cak i smeta to... ali znam da su zasluzili...
i to je samo izmedju mene i njih. Nikoga se ne tice. ;)
 
Ma nije ona meni nista pricala,samo mi je rekla da kad sam bila mlada i kad sam se pre nzm koliko godina posvadjala sa njenom majka,majke je posle par godina izbacila iz kuce.
Naravno,tome je baba najvise naucila,i ne obazirem se na sve te silne komentare,hvala bogu pa sa tatine strane nema nikog da mi bilo sta popuje,a mama i njena familija me vec odavno poznaju i znaju koja je granica,ako ne pitam nece mi nista reci,u vezi bilo cega,pa makar se to razlikovalo od njihovog misljenja.
Znas sa jedne strane jeste sebi naskodio,ali je sa druge strane majci pruzio svu svoju ljubav,jeste da to na kraju vise nije bila ona ista osoba,ali ta ljubav je ono najbitnije.
Sto se mog oca tice,nas malo finansije zezaju,ali ako budemo primetili da ne moze vise ovako,nacicemo resenje,uvek mozemo da prodamo stan i preselimo se na selo,ali to je zadnja opcija.
 
U toku dana suocavamo se sa mnogobrojnim situacija,neke uticu manje na nas,neke vise.Koliko god hladnokrvno odreagovali u datom trenutku,to se pre ili kasnije odrzava na psihu,na organizam.
Kako se vi borite sa svakodnevnim trzavicama i kako uspevate da se izborite sa stresom?
Kada je vreme da potrazite pomoc?
Stavila sam ovu temu na dom i porodica,jer mi se nekako cini da je ovde najprikladnije,jer je stres nesto sto se najvise odrazava na porodicu,a vecina situacija se desava u kuci,ako si domacica,sa posla se dolazi umoran,ocekuju te razne obaveze,neko to sa lakocom odradi,nadje tad neka situacija,kao npr hoces da otvoris novu temu a dete ne da jer bas tog momenta te zamislja da si drvo i hoce da se penje po tebi,naravno to je smesno.Neko zvoni na interfon,ti ne mozes da proveris ko je,jer si na wc,deda pritiska dugme za otvaranje vrata i otvara ulazna vrata od stana i odlazi u svoju sobu,dete koje je privuceno zvonjavom izlazi iz kupatila i vidi otvorena vrata krece napolje,ti skaces,oblacis se na brzaka i juris kroz hodnik za detetom,jeste pomalo smesno dok ovo pisem,a sta da je krenulo niz stepenice?
Svakodnevnih sitacija se mnogo.
Zamisljam ovu temu kao mesto gde mozemo razmeniti iskustva sa borbom protiv stresa i mestom gde mozemo,ako to zelimo,napisati sta nam se desilo tog dana.:zpozdrav2:
popijem diazepam:lol:
 
Sjajna tema i divan filmic, trenutno sam bas u stresnom periodu u zivotu, bas ste me ohrabrili da guram dalje :klap:

Moj nacin da se oslobodim stresa su duge setnje na obali reke sa drustvom ili u drustvu dobre muzike - nista bolje od kretanja za zaboravlljanje briga! :)
 

Back
Top