STRES, EFEKTI I POSLEDICE I KAKO GA PREVAZICI

Cesto citam komentare na zdravlju i generalno bih imala jednu zamerku na WW.Ljudi koji vam se obracaju su cesto preplaseni i ranjivi a vasi komentari cesto hladni i neodmereni.Znam da niste placeni da ovde budete fini ali mislim da vas profesija ipak na to obavezuje jer ovde niste u svojstvu automehanicara nego psihijatra kome se iako je prostor virtuelan ljudi obracaju (bar deo njih) sa stvarnim problemima.
 
shaddow:
Izgleda da je ova tema u stvari mesto za pražnjenje stresa. WW nemoj da se nerviraš, ovo što je ovaj "blue eyes bg" napisao, očigledno je bio smišljen pokušaj da te isprovocira. Ne znam zašto. Možda ste se nešto ranije kačili.
Ali mene fascinira potreba nekih ljudi da po forumu pljuju po svakom ko im naleti. Valjda to ne mogu u stvarnom životu, pa se nivo stresa akumulira. Onda im valjda forum dođe kao poligon za pražnjenje, gde skriveni iza svog nika mogu da lupetaju šta god hoće. Možda bi o tome trebalo razmišljati i sa stručne strane. Svakako da je to tema za sebe.
Probaj da pricas o tome pa ce te optuziti da si frustrirani manijak i ko zna sta jos... Mozda nece na ovoj temi, ovde ce te zastiti WW, ali otisni se po forumu sa tim pricama i videces sta ce ti se desiti. Ne zele ljudi da vide sebe, gledaju samo druge i njihove krmeljive oci.

I tako je na svakom "zatvorenom" forumu. Meni su posle jednog posta na jednom slicnom stranom forumu neki idioti pretili banom, a rekla sam krajnje pozitivnu stvar, kada sam se povukla iz price jer su mi u najbolju ruku licili na sektase onda su nastavili sa privatnim porukama pokusavajuci da me dalje uvuku u raspravu. Ja sam bila simbol onog sto njih muci u zivotu, zbog cega su se sakrili na forumu. Bila sam kriva za sve njihove muke... vrlo naporno... Moj muz je bio ubedjen da se oni sale... valjda to iz njega govori njegova forumska nevinost... ali covek jednostavno ne moze da shvati taj poremecaj.
 
WithdrawnWater:
Ra-ta-ta: tebi se posebno izvinjavam jer sam slucajem nesretnih okolnosti trajno izbrisala tvoj post revidirajuci banovanog korisnika i njegov tekst. Cenim da ces pomisliti kako slucajnosti ne postoje pa ni slucajne greske i da je namere bilo, makar u nesvesnom, pa pretpostavljam da je izvinjenje beskorisno, ali svakako se izvinjavam, kako god da to shvatis. U komentaru na taj tekst koga na zalost vis enema: drago mi je sto imas tako brilijantnog ginekologa (moze li preporuka? :shock: ) - sigurna sam da on kad izadje iz ordinacije posle 20 pacijenata dnevno, izadje na ulicu i sa blazenim osmehom na licu pusti da ga pljune svaki mamlaz u privatnom zivotu, za razliku od mene, sto rece plavooki, koja verovatno nista pametno ne radim, pa eto imam vremena i da dangubim po forumu, a uz to sam neuroticni nervchik, gresna mi dusa!. Nek je on ziv i zdrav (tvoj ginekolog, mislim, a i plavooki naravno), i zelim ti da sto duze ostane takav kakvim ga dozivljavas. Mozda ce se to tebi uciniti pateticnim i jadnim, mozda cak i smesnim, ali ja posle mojih 20 pacijenata (ili pre, sve jedno) ipak dodjem ovde, i pored onih sa kojima se usput posvadjam zbog njihove ili mojje ishitrenosti, njihovog bezobrazluka ili primitivizma, stignem ipak da pomognem tog dana bar jos jednoj osobi pored onih 20 koje vidim na poslu: ne smatram da mi za to iko ista duguje, jer to je moja dobra volja i moj izbor, i imam dobar razlog zasto to radim, ne smatram da iko treba da mi digne spomenik zbog toga i zabole me da ti pravo kazem ko sta o tome misli: ako je i jednoj osobi danas bilo bolje zato sto sam ja dosla ovde i ponudila joj neki odgovor, pomoc, ili prosto uho koje ce da slusa, meni je to sasvim dovoljno. Ne pricam o tome nikome, niti bilo ko sem mene i tog nekog zna ista o tome: i to je takodje moj izbor, jer to sam takodje ja. Da li je to nekom smesno, ili glupo ili mu se cini da ja ovde dangubim jer nemam sta pametnije sa svojim zivotom da radim - mene ne uznemirava.
Lexa je ostala uskracena za drugi deo tvog posta, pa ovim putem izvinjenje i njoj.

Verovala ili ne, meni je zaista svejedno zasto si ti obrisala moj post. Prvo zato sto puno pisem, a moje forumsko ucesce nikako nije bitno za moj rad... a moje pravo pisanje ne samo da ljudi ne brisu, nego ga skupo placaju... tako da se ne uzbudjujem, ti ne mozes da izbrises ni mene, ni moje reci, niti moj uticaj na ljude. Ne opterecujem se tvojim motivima i skrivenim nesvesnim namerama... Daleko od toga da sam u zabludi da tu postoji nesto licno ... zaboga i ne poznajemo se. Posto znam kakav imas stav prema meni, tvoj postupak me i ne iznenadjuje. Smatram da si pogresila mesajuci se u raspravu izmedju mene i Lexe, misleci da sam ja neki zli element u sistematskoj akciji protiv tvoje sticenice. Tvoj postupak se ne razlikuje ni po cemu od izvikane Kory, ne vidim zasto si nju iskritikovala bez razloga. I ja bih bila uvredjena na njenom mestu i to sa punim pravom.

Posto zivim u inostranstvu ne verujem da ce ti moja preporuka ginekologa nesto znaciti, ali ono sto mogu da primetim (a tice se razlika izmedju lekara ovde i tamo) je da su oni mnogo manje u fazonu da su bogom dani, a mnogo vise su ponizni. On je zaista odlican doktor, ali cu morati da nadjem drugog za sledecu trudnocu jer je moj muz potpuno siguran da doktor flertuje sa mnom i ima necasne namere. U svakom slucaju, svaka tebi cast sto hoces bar jednom da pomognes na forumu, ali nije u redu da u toj misiji napadas druge koji mozda nisu bolesni, ali to ih ne cini manje vrednim paznje. Ti svakako imas pravo na svoje izbore, ali onda ne treba da se bunis ako ne dobijes necije postovanje. Nije lako biti profesionalan, nije lako trpeti necije uvrede, nicim opravdane... ali ti eto mozes bar da brises postove i lupas banove... ja ne mogu :lol:
 
ra-ta-tat:
Verovala ili ne, meni je zaista svejedno zasto si ti obrisala moj post. Prvo zato sto puno pisem, a moje forumsko ucesce nikako nije bitno za moj rad... a moje pravo pisanje ne samo da ljudi ne brisu, nego ga skupo placaju... tako da se ne uzbudjujem, ti ne mozes da izbrises ni mene, ni moje reci, niti moj uticaj na ljude. Ne opterecujem se tvojim motivima i skrivenim nesvesnim namerama... Daleko od toga da sam u zabludi da tu postoji nesto licno ... zaboga i ne poznajemo se. Posto znam kakav imas stav prema meni, tvoj postupak me i ne iznenadjuje. Smatram da si pogresila mesajuci se u raspravu izmedju mene i Lexe, misleci da sam ja neki zli element u sistematskoj akciji protiv tvoje sticenice. Tvoj postupak se ne razlikuje ni po cemu od izvikane Kory, ne vidim zasto si nju iskritikovala bez razloga. I ja bih bila uvredjena na njenom mestu i to sa punim pravom.

Posto zivim u inostranstvu ne verujem da ce ti moja preporuka ginekologa nesto znaciti, ali ono sto mogu da primetim (a tice se razlika izmedju lekara ovde i tamo) je da su oni mnogo manje u fazonu da su bogom dani, a mnogo vise su ponizni. On je zaista odlican doktor, ali cu morati da nadjem drugog za sledecu trudnocu jer je moj muz potpuno siguran da doktor flertuje sa mnom i ima necasne namere. U svakom slucaju, svaka tebi cast sto hoces bar jednom da pomognes na forumu, ali nije u redu da u toj misiji napadas druge koji mozda nisu bolesni, ali to ih ne cini manje vrednim paznje. Ti svakako imas pravo na svoje izbore, ali onda ne treba da se bunis ako ne dobijes necije postovanje. Nije lako biti profesionalan, nije lako trpeti necije uvrede, nicim opravdane... ali ti eto mozes bar da brises postove i lupas banove... ja ne mogu :lol:

Ko sto rekoh - na tebi je kako ces da shvatis, iskreno - ne brinem oko toga. Izvinjenje je bilo na mestu i upuceno je onome kome je bilo namenjeno. Kako se ti osecas sa tim u vezi ili sta mislis, to zaista vise nije u sferi mog interesovanja. Jedini razlog zasto je i bilo upuceno jeste sto sam slutila boldovano: verovala ti ili ne, ja nemam nikakav stav o TEBI; imam stav o necemu sto se desilo ovde na temi, i taj stav sam imala kao moderator ovog foruma.
Brisanje posta je bila greska, a ne greh. Da je zaista tako kao sto ti pises a ja boldovala, ja bih se na tvom mestu iznenadila izvinjenju a ne gresci. Ocigledno - ti nisi na mom a ja na tvom mestu i mi smo vrlo razliciti ljudi: ja sama shvatim da nesto nije u redu pa se izvinim odmah; tebi treba svadja na dve strane da prepoznas da ti je reakcija bila nevaspitana pa da nekome dugujes izvinjenje. Ali sve to nije ni bitno (ovo je apriori i odgovor na deo o mesanju u tvoju raspravu sa Lexom i na komentar o KORY).

Znaci, da rezimiramo: ginekolog ti je u inostranstvu, fin je, zabavan i duhovit, samo malo flertuje sa tobom ;) (po misljenju tvog muza, koji je verovatno - sta: bezrazlozno paranoidan i ljubomoran tip?). Eh. Tako ti je to sa ginekolozima - imaju osetljiv posao koji daje mnogo moci; sta ces. Tako je i sa psihijatrima. No jos nicija zena nije svog muza ili devojka momka naterala da me 'zameni' Valjda oni ili nisu nenormalno ljubomorni ili ne smatraju da ja flertujem svojim polozajem i njihovim dragima. MOra biti da je rec o beogradskoj ne-poniznosti pred necim sto se moc zove, sta li..... :)
A sto se postovanja tice, ja se uopste ne uzbudjujem sto me neko na forumu postuje ili ne postuje, voli ili ne voli: za to postoji privatni zivot. Pa ni u njemu ne moraju svi ni da me postuju ni da me vole. Prihvatljiva doza elementarne pristojnosti ipak mora da postoji; i u RL i ovde kad ne postoji - ja reagujem: ovde najcesce kao moderator i privatno lice (u zavisnosti) a u RL kao privatno lice. Nemam inklinacije da postanem drugi Isus: sudbina prvog nije mi se dopala, i svaka njemu cast - pamti ga svet 2007 godina, ali krst je krst; a jedan je Isus.

Tebi srecno trazenje novog ginekologa, koji ce biti istinski malo ponizniji, i koji nece flertovati ni sa tobom ni sa kolicinom moci koje nosi ta profesija. I srecna ti trudnoca.
 
Limelight:
Cesto citam komentare na zdravlju i generalno bih imala jednu zamerku na WW.Ljudi koji vam se obracaju su cesto preplaseni i ranjivi a vasi komentari cesto hladni i neodmereni.Znam da niste placeni da ovde budete fini ali mislim da vas profesija ipak na to obavezuje jer ovde niste u svojstvu automehanicara nego psihijatra kome se iako je prostor virtuelan ljudi obracaju (bar deo njih) sa stvarnim problemima.

I oni koji mi se obracaju sa stvarnim problemima dobiju stvarne odgovore. Da li cu biti vise ili manje 'fina', vise ili manje topla prema nekome zavisi od toga sta ko pita i kako pita. Ja sam uvek fina, samo sam ponekad gruba (kad smatram da za to ima potrebe) i ponekad nestrpljiva (kad mozda i nema potrebe ali posle desetog istog posta ili desetog idiotskog pitanja koje se zaista - ne pita i posedica je ciste lenjosti ili neodgovornosti ili gluposti zaista priznajem da izgubim zivce).
No Vas komentar je svakako uvazen i bice uzet u razmatranje pri daljem radu. Hvala na dobronamernoj kritici.
 
Draga WW,
verovala ili ne, nisam imala nikakvu nameru da te provociram ili dalje nastavljam ovu tvoju igru nadmudrivanja. Meni nije stalo niti da ispadnem gora, bolja ili sta god. Bila sam iskrena, to je sve. Nisam imala nameru da uporedjujem tebe i druge doktore i ne znam zasto si se ti nasla u poziciji da vredjas mog ginekologa koji btw uopste ne flertuje sa mnom, bar ja to tako ne vidim. Sutra bih nasla nekog drugog da nisam u devetom mesecu trudnoce, ali ... ja sam se pozalila, na momenat, meni je zaista neprijatno posle svakog odlaska kod ginekologa, a moj muz shvata da je to iracionalno, ali ne menja stvar da tog dana, posle posete doktoru on menja raspolozenje, a ja nemam zivaca, niti energije da se raspravljam oko svega toga i to je sve... ja sam na momenat kukala, bila sam pateticna sa ove strane, kukala sam pred strancima, pred ljudima koji se trude da me uvrede... ali to je sve jako lepo :cry: ... i mene stvarno ne zanima da se uvlacim dalje u ovo... i prethodni moj post na ovoj temi me je iscrpeo... nemam snage za ovakve price, besmislene su... budite pozdravljeni.
 
Cini mi se da ja ipak nisam zelela da sirim nirvanu, vec da sprecim ovo sto se upravo desava. Predosetila sam na vreme ( sto si WW ti trebala da predosetis ), ali sam bila "obelezena" i resila da se povucem. Jednostavno toliko trzavica imam u realnom zivotu, da mi napete situacije ovde nikako nisu dobrodosle. Zao mi je sto sam "ustalasala" masu, ali mi je i drago, jer vidim da sam bila okidac da se iznese istina na videlo. Vidim da ima dosta mojih istomisljenika. ( Ne WW, ne mislim na Acu).
WW, evidentno je da si malo isfrustrirana i premorena od svega ovoga. Napetost na poslu, preopterecenje ovde, sve ja to razumem, ali ti to nikako ne daje za pravo da nekoga "etiketiras" kao psihopatu, neinteligentnog, glupog...
U svakom slucaju, tema je tvoja, a ne nasa (a trebalo bi da bude) i na tebi je da je vodis onako kako si ti zamislila ( verovatno je neka studija u pitanju ili priprema disertacije ;) ).
Ja se zahvaljujem svim ljudima koji su razumeli sta je bila moja misija i svima onima koji su me podrzali u njoj.
Svakako se i tebi WW zahvaljujem na "pokusaju" da budes virtuelni psihijatar. :roll:

Veliki pozdrav svima na temi!
 
A zasto da sprecis - da se sve strpa pod tepih i da svi glumimo veliku srecnu porodicu?! Ako postoji gnojni cir, treba da prsne i da se ocisti. U suprotnom dodje flegmona. Da se izrazim medicinski jer znam da ces me razumeti. Nije u redu, je li, da ja nekome kazem da nekoga 'etiketiram' kao psihopatu, glupog....a u redu je, pretpostavljam, da se procenjuje moj mentalni status, moje porodicno stanje, moja potreba za sexom, moj intelekt i pamet: na to sve, je l' da, ja treba blazeno da se osmehnem i da - sta tacno? Pomirisem bele rade? Sakrijem sve pod tepih? Sabijem svoju ljutnju na primitivizam i bezobrazluk - u sebe?
Ti si ovde imala - misiju? :shock: Interesantni dozivljaji. Moja misija ovde (i duznost) kao moderatora je bila da pokusam da sprecim svadu zbog neprimerenog i bespotrebnog komentara na korisnika koji ama NISTA BAS nije uradio da to isprovocira, bar ne na ovoj temi - na Lexu. A posle toga se otvorio sirom pakao: drvlje i kamenje prvo po meni, pa tvoji pokusaji da izigravas ujedinjene nacije na sve strane, panika: jao da se samo stvari ne izgovore glasno! A zasto da se ne izgovore glasno?! Je l ima neko nesto da doda na temu - izvolte! Ne bezim od kritike, samo trazim i sansu da IMAM PRAVO da na nju odgovorim, trazim argumente u kontekstu u kome je nesto izreceno, trazim i priliku da cujem ono sto mi se mozda i nece dopasti ali ako je receno na pristojan i civilizovan nacin svakako da ce biti i prihvaceno i razmotreno.
Cuj, imala si misiju... :roll: Idi bre u Crveni Krst pa nek ti dodele misiju! Ti ko drugi Mojsije....! Ej, svasta!
 
Nego evo:

JAVNO SE IZVINJAVAM svima koji su podrzali KORYnu misiju (?) na svojoj gluposti, lupetanjima, mentalnoj poremecenosti i potrebi da me se leci, ljutnji, nervozi, nedostatku seksa i seksualnoj i drugoj isfristriranosti, istrosenosti, nedostatku ljubavi, usedelickom zivotu, pokusaju da budem virtuelni psihijaat i nekome pomognem na taj nacin, odsustvu finoce, bivanju automehanicara umesto psihijatra (paradigma za .....nedostatak takta, valjda, sta li), etiketiranje, pljuvanje drugih kolega (sami ce se prepoznati, izuzev pomenutog ginekologa - koga nisam pljuvala MAJKE MI, Ratata!), i svemu ostalom sto su mi podrzivaci KORYne misije (?) imputirali.

JAVNO SE OGRADJUJEM od svih gore navedenih svojih greha, uz napomenu da sam bila privremeno neuracunjljiva i da je to posledica dokonosti, ne uzimanja tableta, izbegavanja psihijatriskog tretmana te intoksiciranosti koja moze samo da se izbaci onda ako me Blue podstakne na to, i nikako drugacije. Uz javno priznanje da sam sve navedeno bila u afektu, trazim oprost i kajem se za sve svoje grehe i greske - necu vise nikad majke mi i casna titova pionirska rec.

Ako se mogu jos dublje pokajati i posuti pepelom, a da neko zna kako - slobodno neka me instruira, a moze i da me pospe pepelom i drugim organskim materijama kad god mu se i kako god prohte, jer - za to sluzi forumski psihijatar i moderator. On (ona u ovom slucaju) ima zadatak da na to ne reaguje ni trzajem facijalnih misica, i da tako pokaze svoju blagonaklonu profesionalnu i ljudsku prirodu. Pri tome, za kaznu cu od sad morati da sebi prikacim tablicu na kojoj pise "Kajem se, pljuni me opet!"

Ponizno vas -

moderator

Mozemo li sad nazad na temu, ili ima potrebe da otvorim (opet) temu "Kritike na racun WW" te da temu STRES tako mozemo da prepustimo onome za sta je na svom pocetku i namenjena??
 
Da se vratimo na temu:

I ja sebe nekako vidim kao osobu koja ne podnosi konflikte, tacnije tesko se nosi s njima i ne ume da reaguje (bar ne uvek) u situacijama kad je neko uvredi, povredi i sl.

Temu pratim od pocetka i sve sam pazljivo procitala i pocela da primenjujem.

Stoga sam uspela da u nekim situacijama odreagujem tako sto sam rekla sta mislim, a da se nisam zbog toga potresla niti iznervirala. Naravno, nisam rekla nista uvredljivo toj drugoj osobi, niti nikakvu laz. A ona me je pitala: Zasto se ljutim? Zacudilo me je pitanje, jer je ovo bilo prvi put da sam reagovala na njegov bezobrazluk, a da se UOPSTE nisam naljutila.

Nemate pojma kako sam se dobro osecala. Pitam se kako sam uopste ranije mogla onako da funkcionisem.
 
Hm...ali zapravo - da li se stvarno nisi ljutila? (Ne ljuti te neciji bezobrazluk? Ok. Kako neciji bezobrazluk cini da se osecas - moras se nekako osecati, zar ne, neprirodno bi bilo da ne osecas nista? Doduse, mozes osecati NISTA, i pitati se onda gde su nestala osecanja i sta je sve u tom NISTA, ali kako se osecas kad je neko bezobrazan?). Mozda je taj neko zamenio tvoje osecanje (ako nije bilo ljutnje) - za ljutnju, prosto shvatajuci neadekvatnost svog reagovanja? Ali stvarno me zanima: kako si se ti osecala ako nisi bila ljuta? I ako jesi bila ljuta kako se to manifestovalo? I jos - da li i ti smatras ljutnju necim veoma negativnim, opasnim i ugorzavajucim (vidim da na zalost mnogo ljudi ovde ljutnju dozivljava kao nesto sto ima potencijal da nekako - unisti ili na simbolickom nivou receno - ubije, destruira sve oko sebe? :shock: ). Interesujeme to jer se taj mit ponavlja kod dosta raznih ljudi i u RL i ovde, mislim da je fenomen zanimljiv: naprosto, smatram da s eljutnja ne mora okrenuti u destruktivnu agresiju, da agresija nije per se losa (ako nije destrukcija), da ni ljutnja nije po sebi losa ali se jos od detinjstva dozivljava kao takva i nosi sa sobom krivicu ("Kako smes da vristis na mamu, ne-ne, kako smes da bacas igracke ne-ne, kako smes da budes ljut sto samo idem na posao i ostavljam te u obdanistu sa 17 mescei - ne ne!"). Od tog ne-ne, i te stalne krivice koju dete nosi zbog autenticnosti svojih osecanja, ljutnja se vremenom pretvori u tugu zbog bola koji nastane kada se nekome porice njegova autenticna potreba (da izrazi svoje osecanje primarno, a onda i svaka druga potreba). Onda se u zivotu kod nekih ljudi taj obrazac (neki bi ga nazvali i fiksirani gestalt mozda) 'biti ljut-nije dozvoljeno-dakle bol - nije podnosljivo-dakle tuzan sam', odnosno zamena autenticnog osecanja i potrebe necim sto je drustveno prihvatljivo a licno podnosljivo - pretvori vremenom u depresiju, koja nije nista drugo do velike agresije i ljutnje koja se u strahu od spoljnje odmazde okrece ka unutra i prema sebi, i pretvara u veliku nepodnosljivu i nesavladivu tugu i krivicu koja razjeda licnost coveka.....
Mislim na glas.....Ako neko zeli da se pridruzi bilo bi lepo. Shaddow ce imati sta da kaze na temu. Ako pak neko ima potrebu da se vraca na prethodne postove dodatnim komentarima, zaista ga molim neka otvori temu za kritike, necu je obrisati (ukoliko sadrzaj bude primeren i pristojan). Ovo nije stisavanje i mirovna mislija, vec samo pomeranje na adekvatnije mesto.
 
Upravo tako, K. Hornaj je o tome detaljno pisala. Potiskivanjem osećanja neprijateljstva prema okolini, stvaramo osećaj anksioznosti, koji ova autorka definiše kao jedno od najmučnijih stanja u kojem se možemo naći. Ona pravi razliku izmežu aksioznosti i onoga što zovemo strah i kaže da osnovna karakteristika straha to što se plašimo neke realne opasnosti, dok, kada je u pitanju anksioznost, nije po sredi realna, već imaginarna opasnost. Pri tome, treba imati u vidu da je takva vrsta straha, odnosno anksioznosti, za osobu koja se plaši veoma realna i stvarna. Mogli bismo reći da je anksioznost strah koji u osnovi sadrži subjektivni faktor.

Kako se oseća osoba koja doživljava anksioznost?

Ona ima osećanje moćne, neizbežne opasnosti prema kojoj stoji potpuno nemoćno. Ma kakav da je izraz anksioznosti, bilo da se radi o hipohondričkom strahu od raka, anksioznosti zbog grmljavine, fobiji od uzvišenih mesta, ili nekom sličnom strahu, dva faktora su uvek prisutna:
beskrajna opasnost i bespomoćnost u odnosu na aksioznost.

Osoba ponekad oseća da strašna sila, pred kojom se oseća nemoćno, dolazi spolja – grmljavina, rak, nesrećni slučaj i slično; ponekad oseća da opasnost dolazi od njenih vlastitih nesavladivih nagona – strah da ne skoči sa nekog visokog mesta, ili da nekog ne povredi nožem; ponekad je u anksioznim napadima opasnost potpuno nejasna i nedokučiva.

Kritikujući svog učitelja Frojda, Hornaj ističe da uzrok anksioznosti ne mora uvek ležati u problemima vezanim za seksualnost. Ona smatra da dublja analiza pokazuje da koren anksioznosti ne leži u seksualnim nagonima kao takvim, već u nagonima neprijateljstva udruženim sa njima.
Dakle, nagoni neprijateljstva u različitim oblicima stvaraju glavno vrelo iz koga izvire neurotična anksioznost.

Potiskivati neprijateljstvo znači praviti se da je sve u redu i tako izbegavati borbu kad treba, ili bar kad želimo da se borimo. Kao prva i neizbežna posledica takvog potiskivanja nastaje osećanje neodbranjivosti, ili, da budemo još tačniji, pojačava se već prisutno osećanje neodbranjivosti. Ako se neprijateljstvo potiskuje kada su interesi ličnosti stvarno napadnuti, to može dati mogućnost drugima da izvuku prednosti i koristi.

Strahovi koje treba savladati potiskivanjem, mogu takođe biti savladani ako je neprijateljstvo pod stalnom kontrolom svesti. Da li će neko potiskivati ili kontrolisati neprijateljstvo, nije stvar izbora, pošto je potiskivanje slično refleksnom procesu. Dešava se da je u određenoj situaciji nepodnošljivo biti svestan svog neprijateljskog stava. U takvom slučaju, naravno, ne postoji mogućnost kontrole. Glavni razlog što svest o neprijateljstvu može biti nepodnošljiva je u tome da neko može voleti i osećati potrebu za osobom prema kojoj je u isto vreme neprijateljski raspoložen.
U takvim okolnostima, potiskivanje je najkraći i najbrži put ka neposrednom umirenju. Zaplašujuće neprijateljstvo potiskivanjem iščezava iz svesti ili se drži na odstojanju da ne dođe do svesti. Ako je neprijateljstvo potisnuto, osoba ni iz daleka nije svesna svog neprijateljstva.

Međutim, najbrži put ka smirenju nije obavezno i najsigurniji. Procesom potiskivanja, neprijateljstvo je uklonjeno iz polja svesti, ali nije uništeno. Otcepljeno izvan celine ličnosti, i tako izvan kontrole, ono se preokreće u afekat visoke eksplozivnosti i eruptivnosti, i prema tome teži da se isprazni. Eksplozivnost potisnutog afekta utoliko je veća što on zbog svoje potpune izolacije često poprima fantastične razmere.

Ne bih više da dužim (može se tu još štošta napisati), pa bismo mogli i da rezimiramo prethodno rečeno. Suština je u tome da neprijateljstvo izaziva ankisoznost, ali proces može ići i obrnutim putem, odnosno, potisnutno neprijateljstvo i snažan osećaj anksioznosti, može izazvati novo neprijateljstvo, koje može biti jačeg intenziteta (zbog svega prethodno opisanog), a ono se dalje pretvara ponovo u ansioznost, itd. Na taj način stvara se začarani krug između neprijateljstva i anksioznosti, što znači da jedno proizvodi drugo i obratno.

Izvinjavam se što sam se malo više raspisao, ali inspirisala me je WW. Bilo bi zaista lepo da se vratimo na temu, i možda je interesantno razgovarati o tome zašto je dobro isprazniti agresiju (naravno NE na svakom mestu, uvek i po svaku cenu), a ne držati je u sebi, kao i o tome kakve mogu biti posledice takvog potiskivanja agresije i neprijateljstva.

Tema je veoma složena i zaista je moguće o tome dosta pisati. Pozdrav! :)
 
Slobodna sam. Misliš da bismo bile lep par?
Za sve koji smatraju da je WW moj zaštitnik ovde neka se obrate Krvoloku. On, čovek, savršeno dobro zna do koje mere sam u stanju da pazvodnjim raspravu samo da bih dokazala nečiju grešku. Ili ono što vidim kao grešku. Ovde sam se planski uzdržavala od kilometarskih postova, ali sada kada je tema već dobrim delom uništena slobodno neka mi se iznese svaka kritika i ja ću da odgovorim ili čak prihvatim poneku. Uostalom, uvek može da se obriše, zar ne? Ni u tome ne vidim ništa loše, naprotiv.
 
WithdrawnWater:
A interesovanja radi - na koji moj komentar bi se ti namrgodila (od 3-4 na dve teme kojima je molim da prestane da stisava ljude i bude ujedinjene nacije)?
Evo da odgovorim, krajnje objektivno bez ikakvih zlih ili dobrih namera, prosto odgovaram na pitanje (nažalost to mora da se naglašava ovde).
Da je meni takva kritika bila upućena odreagovala bih kao čovek jel'te, ne kao pacijent. Tj. pomalo bi me uvredilo takvo viđenje neke moje slabosti i pasivnosti, svaka kritika, dobronamerna ili zlonamerna, u prvih sat vremena me (polazim od sebe, ne mogu sigurno da pričam u ime Sime Gojkovića, ali nemojmo nastavljati temu u tom smeru, pls) uvredi i mislim da je to normalno.
Ali jedna osobina kojom ću ponosno da se razmećem jeste što, posle tih sat vremena, raščlanim koja je kritika bila dobronamerna ili bar neutralna, pa razmislim o njoj. Nekad je prihvatim, a nekad pomislim da je osoba koja me kritikuje u zabludi i onda me nervira što je ona, iako dobronamerna, u zabludi, ali svakako prihvatim da je u pitanju kritika, ne uvreda.
Dakle, zato bih se namrštila na tvoj komentar, deluje kao površna ocena nečije ličnosti i pripisivanje osobina koje, ako ih i ima, svakako ne prihvata za sebe, mislim Kory. Ako posmatram sa strane komentar je čak simpatičan i najverovatnije opravdan, ali u koži Kory ego biva povređen, prosto... Odoh da jedem nešto pa ću da dopišem još jedan postić :)
 
Što se tiče mog pitanja. Ne mogu pitati sestru jer je otišla iz zemlje, ali se sećam da je priča potekla od nekog njenog problema. Tj. kada je imala, ako se dobro sećam, 24 godine, psihički je pukla, bez nekog posebnog razloga, ne bih sad baš da ulazim u to jer i jeste za psihologiju, ali ono što je bitno je to da je neka drugarica sa fakulteta "uhvatila za ruku" i u nekoj knjizi joj pokazala da je to "normalan proces odrastanja" nekakvo kasno odrastanje tj. završna faza. Od osobe do osobe traje različito i navodno je normalna pojava. Muškarci to doživljavaju kasnije, kao i pubertet.
Mene je ustvari interesovao neki naziv, da pročitam nešto o tome na vreme :)
Bolje sprečiti nego lečiti, naravno... :cool:
 
WithdrawnWater:
Hm...ali zapravo - da li se stvarno nisi ljutila? (Ne ljuti te neciji bezobrazluk? Ok. Kako neciji bezobrazluk cini da se osecas - moras se nekako osecati, zar ne, neprirodno bi bilo da ne osecas nista? Doduse, mozes osecati NISTA, i pitati se onda gde su nestala osecanja i sta je sve u tom NISTA, ali kako se osecas kad je neko bezobrazan?). Mozda je taj neko zamenio tvoje osecanje (ako nije bilo ljutnje) - za ljutnju, prosto shvatajuci neadekvatnost svog reagovanja? Ali stvarno me zanima: kako si se ti osecala ako nisi bila ljuta? I ako jesi bila ljuta kako se to manifestovalo? I jos - da li i ti smatras ljutnju necim veoma negativnim, opasnim i ugorzavajucim (vidim da na zalost mnogo ljudi ovde ljutnju dozivljava kao nesto sto ima potencijal da nekako - unisti ili na simbolickom nivou receno - ubije, destruira sve oko sebe? :shock: ). Interesujeme to jer se taj mit ponavlja kod dosta raznih ljudi i u RL i ovde, mislim da je fenomen zanimljiv: naprosto, smatram da s eljutnja ne mora okrenuti u destruktivnu agresiju, da agresija nije per se losa (ako nije destrukcija), da ni ljutnja nije po sebi losa ali se jos od detinjstva dozivljava kao takva i nosi sa sobom krivicu ("Kako smes da vristis na mamu, ne-ne, kako smes da bacas igracke ne-ne, kako smes da budes ljut sto samo idem na posao i ostavljam te u obdanistu sa 17 mescei - ne ne!"). Od tog ne-ne, i te stalne krivice koju dete nosi zbog autenticnosti svojih osecanja, ljutnja se vremenom pretvori u tugu zbog bola koji nastane kada se nekome porice njegova autenticna potreba (da izrazi svoje osecanje primarno, a onda i svaka druga potreba). Onda se u zivotu kod nekih ljudi taj obrazac (neki bi ga nazvali i fiksirani gestalt mozda) 'biti ljut-nije dozvoljeno-dakle bol - nije podnosljivo-dakle tuzan sam', odnosno zamena autenticnog osecanja i potrebe necim sto je drustveno prihvatljivo a licno podnosljivo - pretvori vremenom u depresiju, koja nije nista drugo do velike agresije i ljutnje koja se u strahu od spoljnje odmazde okrece ka unutra i prema sebi, i pretvara u veliku nepodnosljivu i nesavladivu tugu i krivicu koja razjeda licnost coveka.....
Mislim na glas.....Ako neko zeli da se pridruzi bilo bi lepo. Shaddow ce imati sta da kaze na temu. Ako pak neko ima potrebu da se vraca na prethodne postove dodatnim komentarima, zaista ga molim neka otvori temu za kritike, necu je obrisati (ukoliko sadrzaj bude primeren i pristojan). Ovo nije stisavanje i mirovna mislija, vec samo pomeranje na adekvatnije mesto.

Mene jako zanimaju metode ispoljavanja ljutnje na odgovarajuci nacin.

Sad vidim da se nisam u prethodnom postu dobro izrazila. Da pojasnim: Ja sam skoro pune dve godine uglavnom od tog coveka koga sam pominjala u prethodnom postu trpela uvrede i cutala. I boleo me je zeludac. I mislila sam da bi reakcija sama po sebi bila losa, kad bih mu naglas rekla sta mislim o njemu i njegovom postupku.

Tada kada mi je postalo potpuno svejedno sta on misli (zapravo kad mi je bilo dosta svega), odgovorila sam na njegovu uvredu i odlicno sam se osecala. Da, to je, moze biti, bila ljutnja, ali sam ja fizicke simptome te ljutnje mnogo manje osecala nego dok sam bila cutala. Osecala sam se zadovoljno sobom sto sam reagovala, a da pri tom nisam izgubila kontrolu nad sobom. Sto sam to sve stalozeno i mirno izgovorila. Njega je moja reakcija, naravno, iznenadila jer nikad ranije nisam reagovala na njegove uvrede.

Veoma bih volela da naucim metode da reagujem odmah kad mi nesto nije pravo.

Pocela sam da reagujem i na bezobrazluke na ulici (kada je npr. bio bezobrazan vozac autobusa i hteo da nas izbaci iz autobusa u kom je pritom sam ostavio otvorena vrata.). Nemam nista protiv da izadjem iz autobusa ako su takva pravila GSPa, ali imam protiv toga da me neko vredja. Rekla sam samo: „Postoji mnogo lepsi nacin da se to kaze.“ Moze biti da se ja pritom jesam iznervirala, ali kudikamo manje nego da nisam reagovala uopste.
 
Tratincice: pa to je normalno, da te je manje boleo stomak - mnogo su jace somatizacije kada se ljutnja (ili neprijateljstvo, kako Shade kaze!) POTISKUJE. Impulsi koje psiha ne moze da osvesti i izbaci - izbaci telo; to je bespogovorno tako. Dakle, bila si ljuta. Ok. A zasto svi misle da kad je covek ljut - mora da izgubi kontrolu?! :shock:
I tu je Shade komentarisao - dakle, kad se ljutnja MNOGO potiskuje, ona se uklanja iz svesnog ali se ne unistava impuls (nazovimo to energijom). I kada ta energija pronadje svoj put napolje - dolazi do erupcije koja je zaista destruktivna i moze da bude opasna. Da rezimiram: ljutnja po sebi NIJE OPASNA. Ali potiskivana ljutnja zaista moze da bude, i obicno jeste: ne samo po spoljnju okolinu i onoga na kojme ce se kola slomiti, sto se kaze, vec i po samu osobu koja je potiskuje. LJutnja ce uvek naci svoj put - ako ne kroz verbalno, onda kroz telo.....

Lexa: hm, a meni je kometar o Ferdinandu zaista izgledao ne zlonameran; prosto sam iskreno iznela svoju fantaziju (vizuelnu) bez namere da povredim. Mozda nije bilo primereno poredjenje, ali ja sam mislila d aporedjenje sa crtacem (i to jos mojim omiljenim!) zaista ne moze da uvredi...No eto vidis. Rekla sma da mi je zao, ali zena je imala misiju...pa sta cu ja onda, kad je ona dozivela da joj ja unistavam misliju - razumljiva je i njena ljutnja.
Sto se sestre tice...zaista ne znam o kakvom zakasnelom sazrevanju se radi niti sta bi o tome moglo pisati u knjizi - ako saznas svakako reci da saznam i ja nesto zanimljivo.
 
Draga WW,
ocigledno je i dalje nesporazum u pitanju. Ni jednog momenta ti mene nisi mogla da povredis, niti sam ja ljuta na bilo koga. Neciji super-ego, a pri tom jos u virtualan zaista ne moze da utice na moje emocije. Ipak sam ja akademski gradjanin ove lepe Srbije, a taj status mi ne dozvoljava da svako ko to pomisli moze i da me uvredi.
Sto se tice misije, ja zaista nisam Mojsije niti pokusavam to biti ( ja sam hriscanka i postujem svoju veru, pri cemu Boga, Isusa, Mojsiju...ne uvrstavam za glupost u svoj recnik). Ako si ikada cula za viziju i misiju - ja sam na to mislila. Pri tom smatram da je vizija tvoja, jer si ti moderator i smatram da si trebala da imas viziju kada si otvarala temu, a samimj tim i misiju kako ces ostvariti tu svoju viziju. Ja sam samo htela da pratim tvoju misiju, koja mi se na tren ucinila jako zanimljivom i korisnom. Ali sam se ipak prevarila.
Na zalost.
Veliki pozdrav za sve pozitivce na temi,
KORY
 
Eh...KORY.

Moja i tvoja vizija evidentno se razlikuju. S' tim sto ja zaista nemam misiju, a sto se tvoje misije tice - poricanje i racionalizacija su brilijantni mehanizmi: ako covek zna da ih koristi moze godinama (decenijama!) ziveti u blazenom neznanju....i tako izbeci neugodna suocenja i neprijatne emocije.....sto je dragoceno u nekim trenutcima (zbog kojih su odbrane i podignute) ali prestaje da bude korisno u nekim drugim trenutcima (kada odbrane vise nisu neophodne i remete kontakt sa sobom i spoljnim svetom).
Na tvom mestu ja bih ipak bar razmislila na temu te ljutnje. Ne zbog mene - vec zbog tebe: mozda bi ti pomoglo da mozda dodjes i do nekog konstruktivnog resenja....zamisli kakvo bi to olaksanje bilo: razumeti je pola puta do resiti.

Tvoje postovanje i poznavanje vere je ....zavidno. Kapa dole. Mislim ipak da ce mi Bog oprostiti sitne grehe: na racun nekih drugih stvari. Sve se to prebije na kraju, On i ja imamo neki tajni dill. Ne moras ti bas sve da znas. ;)

I (zaista) najdobronamerniji savet: obzirom na cinjenicu da si lekar pa jos i akademski gradjanin ;), suzdrzi se od koriscenja strucnih termina cije znacenje ne znas (ili koje ne umes da upotrebis); nemoj ih pogresno koristiti: drugim akademskim gradjanima (kojih ovde, zamisli, jos ima) moze se to uciniti smesnim. Ja cu ipak, iz kolegijalne i licne pristojnosti, smatrati da se radi o cistom lapsusu. Ali za druge - koji barataju materijom - ne mogu da tvrdim....
 
Meene zanima zasto lekari vole medjusobno da se svadjaju?
Daj pomozite ljudima ovde savetima,nemojte medjusobno da se glozite,mada svima treba dati pravo da kazu sta misle,ali na zalost koliko sam uspeo da vidim nekada i nije tako...Dajete pogresan primer ljudima kako da se bore protiv stresa time sto ih dodatno stresirate svadjama i polemikama... :roll:
 

Back
Top