Stižu me sećanja

67805500_2459572467612830_698328782880112640_n.jpg

74281703_2532094243693985_6075632334302871552_n.jpg
 
''Reči nikada ne mogu pogoditi kao šutnja. I ne treba insistirati na njima. Preslabe su da bi postigle isto dejstvo. Možda tako mora biti.
Sedeo sam dugo u noć i ćutao. Ne da bih napisao pesmu, sastavio priču, ne da bih mislio. Nego da bih otćutao besmisao u koji sam zapao. Rečima sam se igrao i ostao bez reči. Ne iz zle namere, ili iz loših primisli, niti želje da povredim. Daleko od toga. Ali šta vredi. Kažu ljudi ko se s mačem igra od mača i gine. Noćas sam poginuo. Svojom krivicom. I ne tražim oproštaj. Ćutnja mi je sve rekla. A ja se nadam da nisam zaboravio njeno značenje,
Ćutnja. Taj tihi ubica svake reči...''

(Tanasko Tanasic)
194317516_4675756709108044_4906244303092988903_n.jpg
 
Neka misao i san daleki,
Kao da moje nije bilo
Sve što se u to vreme snilo.

Trčim, zvezde gore,
A noge bose,
Sanjam pesak i more,
Jutra puna rose.

Sećanje neko lepo na nešto što je bilo
Kroz maglu samo obrise nagađam,
Pa ne znam tačno da li se snilo,
Šta se tačno zbilo
Iz prve ne pogađam.

Htedoh znam, tad, da budem radosna,
Malo od života, a ispravno sve,
Htedoh neka polja plodonosna,
Ali u svemu tome imah mere.

Da li je na nivou želje ostalo,
Sve to sanjano da li je dosanjano,
Šta mi je sada od toga ostalo
Ili uvek tračak nade ganjamo.

Možda je bilo, a možda je sad,
Nesigurno tvrdim da je ovo taj san,
Da li želim i danas išto što i tad
Ili je za promenu stvoren baš ovaj dan?
Dušica Banjanac
 

Back
Top