Stižu me sećanja

1616239942648.png
 
Nedaleko od naše ulice,
od trošnog raspeća,
gde vreme
nepomično tutnji
zarđalim šinama,
naćićeš farmu pilića.
Noću bismo se prikradali njenoj ogradi,
virili kroz uzane otvore,
špijunirali krvavim mrljama isflekane fabričke snove.
I cvikali usput
da će nas uhvatiti
i samleti zajedno s ostalim komadima mesa.
I ti si se jednako plašila,
nisi htela cunjati okolo,
njuškati,

Mislila si
da te otvore sada već samo
iz daljine, sa bezbedne udaljenosti posmatraš.
Ali, ispostavilo se da je odnos „unutra-spolja“ za tebe
zauvek izgubljen
u zadimljenoj romantici ruševina.
Zato si pijuknula i triput me zamolila:
hoću kući.
Nazad u nevidljivi grad,
iz kojeg i u koji si
pobegla
od rutinskog pokreta dželata.

Roland Orscig
 
Gdje si, bilo je isto veče


Gdje si? Bilo je isto veče, iste strijele
ulazile su u tvoje meso, isto nebo
koje pamtim, jednake zvijezde, ali od jednog sna
ostade u mojoj krvi otisak tvojih usana.


Danas ti nisi ovdje, samo u bilu što jeca
prepoznajem tvoj glas između mnogih, u kamenu,
u prašini svoju ljubav, ali tebe nema
da me ponovo stvoriš od krhotina srušenog zrcala,


od silovitog sunca, od izujedane vode, od hljeba,
od toplog daha dok se odmaraš rastvorenih koljena
kao školjka, nudeći još uvijek svoj crni biser.


Gdje si? Odakle da zovem bez nade
ako ne s ove postelje, iz ovog tijela
koje mi više ne pripada i koje gledam dok odlazim
kako bez mene živi kao napuštena ličinka.
klupa-ljubav-par-jesenTWITEER.jpg

Zvonimir Golob
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Back
Top